Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR NVO BREZNICA – PLJEVLJA: Pljevljake truju uz blagoslov vlasti

Objavljeno prije

na

Tridesetog novembra u 21 sat koncentracija suspendovanih čestica PM10 bila je u Pljevljima 516,8 mikrograma po metru kubnom, što je više od deset puta od maksimalno dozvoljene srednje dnevne vrijednosti i to je ovogodišnji rekord. Dječije odjeljenje Bolnice u Pljevljima prepuno je djece, ubacuju se dodatni kreveti, djeca koja se bolje osjećaju otpuštaju se na kućno liječenje. Boluju uglavnom od astme, upale pluća i bronhitisa. Potpuni je haos od gužvi na tom odjeljenju i u Dječijem dispanzeru, a oni koji su pod Hipokratovom zakletvom – ćute!

Ovako na početku razgovora za Monitor opisuje nedavno stanje u Pljevljima Milorad Mitrović, ekolog i izvršni direktor NVO Breznica iz tog grada.

MONITOR: Tvrdite da je stanje alarmantno i tražite uvođenje vanrednog stanja.
MITROVIĆ: Stanje jeste alarmantno i tražimo hitnu reakciju nadležnih i uvođenje vanrednog stanja dok se ne riješi problem zagađenja i prestane opasnost po zdravlje građana. Niko se od nadležnih nije „sjetio” da građane Pljevalja obavijesti i upozori da je zagađenje enormno povećano i da je njihovo zdravlje ozbiljno ugroženo.

Famozni plan kvaliteta vazduha za opštinu Pljevlja, koji je donijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u februaru prošle godine, je mrtvo slovo na papiru, jer od njegovog donošenja do danas nijedna mjera nije realizovana. Ovakav neodgovoran odnos svih struktura vlasti prema građanima Pljevalja predstavlja školski primjer bezobzirnosti i bahatosti. Konačno bi trebalo neko da izračuna koliko država Crna Gora troši novca poreskih obveznika na liječenje svojih građana zbog posljedica direktno uzrokovanih neodgovornim radom zagađivača u Pljevljima.

MONITOR: Ko su najveći zagađivači?
MITROVIĆ: Termoelektrana Pljevlja, jezero-deponija Maljevac, kopovi Rudnika uglja i deponija olova i cinka Šuplja stijena. Vazduh je konstantno zagađen i zbog kombinata Velimir Jakić, a tokom sezone grijanja i iz mnogobrojnih kotlarnica i ložišta. Ali, oni koji mjere koncentraciju sumpordioksida, dima i čađi saopštavaju da prekoračenja dozvoljenih granica – nema.

MONITOR: Za Pljevlja se govori da je to grad koji ubrzano nestaje.
MITROVIĆ: Statistika kaže da će Pljevlja, ako se sadašnji trendovi nastave, u dogledno vrijeme biti mrtav grad. Negativan prirodni priraštaj Pljevlja bilježe iz godine u godinu. O tome najbolje svjedoče pokazatelji iz protekle četiri decenije. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka prirodni priraštaj na godišnjem nivou u opštini je bio 1.300 novorođenčadi, sredinom osamdesetih 900, dok se u posljednjih pet godina u Pljevljima godišnje u prosjeku rodi od 230 do 250 djece. Za posljednje četiri decenije broj stanovnika se smanjio za gotovo 35 posto, preciznije za oko 16.000 stanovnika.

MONITOR: Prije nekoliko godina mediji su objavili potresnu priču o 11 članova šire porodice iz Pljevalja, koji su za godinu dana pomrli od kancera na plućima …
MITROVIĆ: Tačno, ali mislite li da se neko zabrinuo zbog toga? U Pljevljima treća generacija odrasta u ovakvim uslovima. Ne postoji sistem organa koji nije pogođen aerozagađenjem, na što su uzalud upozoravali i pojedini ljekari. Od 2010. godine do jula 2012. godine u Pljevljima je zabilježeno čak 21.209 slučajeva obolijevanja od bolesti sistema za disanje. Ovo su zvanični podaci iz Higijensko-epidemiološke službe, koji pokazuju rapidan rast oboljelih. Prije dvije godine, na međunarodni Dan borbe protiv astme, nezvanično, jer nema preciznih podataka o broju oboljelih, saopšteno je da su Pljevlja grad rekorder po broju oboljelih od ove i drugih respiratornih bolesti.

MONITOR: Mještani pojedinih sela svojevremeno su tražili pomoć i od premijera Mila Đukanovića.
MITROVIĆ: ,,Pomozite nam. Ovdje pada crni snijeg. Obolijevamo od kancera. Umiremo u mukama i tiho”. Ovako su pisali premijeru Milu Đukanoviću mještani Zbljeva i još nekoliko sela, za vrijeme njegovog petog mandata. Pismo slične sadržine aktuelno bi bilo i tokom njegovog sedmog mandata, mada je stanje sada još gore.

MONITOR: Vi ste prvi ekološki aktivista u prvoj ekološkoj državi na svijetu, koji je 2010. godine ležao u zatvoru trideset dana zbog javno izgovorene riječi…
MITROVIĆ: Od početka svojih aktivnosti izložen sam raznim pritiscima od strane režima. Svakodnevno sam dobijao razne prijetnje, više puta sam bio meta i fizičkih napada. Nakon napada metalnim šipkama, završio sam u risanskoj traumatologiji sa potresom mozga. Jednom sam poštom dobio prijeteće pismo sa metkom. U pismu je pisalo: “Posljednja opomena”. Sve sam to prijavljivao policiji, ali počinioci nikada nisu otkriveni. U posljednjem fizičkom napadu počinioci su bili poznati i protiv njih je pokrenut samo prekršajni postupak, koji je nakon dvije godine zastario.

Na dan odlaska na izdržavanje kazne zatvora od mjesec dana, rekao sam na konferenciji za medije, a i danas tvrdim isto, da kada vidim kava nam je policija, kakvo nam je tužilaštvo i kakve su nam pojedine sudije, da mi je čast što idem u zatvor, među, izgleda, najčasnije ljude u Crnoj Gori.

Ali mojim mukama ni poslije toga nije došao kraj. Kažnjen sam za klevetu pet hiljada eura, ali mi je ekspresno pretvorena u zatvorsku u trajanju od četiri i po mjeseca. Nju na sreću nisam izdržao, jer me je „zakačila” amnestija kojoj je prethodila ogromna kampanja nevladinih organizacija i partije „Zelenih” iz regiona, koja je krenula iz Sofije i proširila se na sve zemlje Jugoistočne Evrope, uključujući i sve zemlje bivše SFRJ. Od Brisela i Evropske unije traženo je da reaguju i posreduju kod crnogorskih vlasti za moje oslobađanje i pomilovanje. Pomilovanja od strane predsjednika države nije bilo, a nakon izvjesnog vremena stigla je amnestija.

Pred sudovima u Crnoj Gori i Srbiji za jedanaest godina imao sam ukupno sto pet sudskih sporova, u sto tri sam oslobođen, dok mi je u dva postupka izrečena kazna zatvora. Uglavnom su me tužili zbog klevete, uvrede, povrede časti i ugleda, nanošenja duševnih bolova… Nedavno je okončan i dvogodišnji sudski spor pred Višim sudom u Užicu, gdje sam sa još deset svojih saradnika bio optužen za pozivanje na proteste protiv vlasti i slično. Nažalost, sezona lova na slobodnomisleće građane na ovim prostorima još nije zatvorena, tako da očekujem nove tužbe i nove pritiske i sporove.

Arza nije dekontaminovana

MONITOR: Vi ste više puta upozoravali i na sumnjivi kvalitet dekontaminacije rta Arza, na koji je, prema podacima NATO-a i Ujedi-njenih nacija za životnu sredinu (UNEP) ispaljeno i 300 projektila na bazi osiromašenog urana.
MITROVIĆ: Ekološko društvo „Breznica” je i nedavno, kao i nekoliko puta ranije, javno izrazilo sumnju u kvalitet dekontaminacije rta Arze i dije-la koji je bombardovan osiromašenim uranijumom na poluostrvu Luštica, a na Arzi se nalazilo ukupno 87,9 kilograma osiromašenog uranijuma. Mislimo da je taj posao urađen traljavo, jer mnogo toga na to ukazuje. Na primjer, povećan je broj smrtnih slučajeva građana na tom prostoru. To je direktno i indirektno povezano sa ostacima bombardovanja. Evi-dentno je i da veliki broj turista posjećuje Rose i Žanjice, kao i mjesto koje je bilo izloženo bombardovanju, pa je potrebno ponovo uraditi istra-živanja. Nadležne institucije su konstatovale nizak nivo osiromašenog uranijuma na Arzi, a očigledno je da sanacija nije u potpunosti i detaljno obavljena i da je tokom svih ovih godina došlo do integracije i razgradnje uranijuma u zemljištu, vodi, živom svijetu i morskim organizmima. Poluraspad osiromašenog uranijuma prema tvrdnjama stručnjaka traje najmanje pedeset godina. Prema tadašnjim podacima CETI-ja, od evidentiranih 88 kilograma osiromašenog uranijuma prikupljeno je 75 kilograma, dok je u dekontaminaciju uloženo oko 400 hiljada eura i najasno je zašto nije prikupljeno i preostalih trinaest kilograma? Ni podaci koje nadležni dozirano daju javnosti ne slažu se, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da je ovaj vrlo delikatan posao urađen na pravi način. Kako se onda može tvrditi da je cijeli teren potpuno bezbjedan za građane? Onaj ko je po poluostrvu Luštica sijao uranijum, treba i da uloži sredstva i da to oči-sti, a ne da se to radi o trošku poreskih obveznika Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo