Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR NVO BREZNICA – PLJEVLJA: Pljevljake truju uz blagoslov vlasti

Objavljeno prije

na

Tridesetog novembra u 21 sat koncentracija suspendovanih čestica PM10 bila je u Pljevljima 516,8 mikrograma po metru kubnom, što je više od deset puta od maksimalno dozvoljene srednje dnevne vrijednosti i to je ovogodišnji rekord. Dječije odjeljenje Bolnice u Pljevljima prepuno je djece, ubacuju se dodatni kreveti, djeca koja se bolje osjećaju otpuštaju se na kućno liječenje. Boluju uglavnom od astme, upale pluća i bronhitisa. Potpuni je haos od gužvi na tom odjeljenju i u Dječijem dispanzeru, a oni koji su pod Hipokratovom zakletvom – ćute!

Ovako na početku razgovora za Monitor opisuje nedavno stanje u Pljevljima Milorad Mitrović, ekolog i izvršni direktor NVO Breznica iz tog grada.

MONITOR: Tvrdite da je stanje alarmantno i tražite uvođenje vanrednog stanja.
MITROVIĆ: Stanje jeste alarmantno i tražimo hitnu reakciju nadležnih i uvođenje vanrednog stanja dok se ne riješi problem zagađenja i prestane opasnost po zdravlje građana. Niko se od nadležnih nije „sjetio” da građane Pljevalja obavijesti i upozori da je zagađenje enormno povećano i da je njihovo zdravlje ozbiljno ugroženo.

Famozni plan kvaliteta vazduha za opštinu Pljevlja, koji je donijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u februaru prošle godine, je mrtvo slovo na papiru, jer od njegovog donošenja do danas nijedna mjera nije realizovana. Ovakav neodgovoran odnos svih struktura vlasti prema građanima Pljevalja predstavlja školski primjer bezobzirnosti i bahatosti. Konačno bi trebalo neko da izračuna koliko država Crna Gora troši novca poreskih obveznika na liječenje svojih građana zbog posljedica direktno uzrokovanih neodgovornim radom zagađivača u Pljevljima.

MONITOR: Ko su najveći zagađivači?
MITROVIĆ: Termoelektrana Pljevlja, jezero-deponija Maljevac, kopovi Rudnika uglja i deponija olova i cinka Šuplja stijena. Vazduh je konstantno zagađen i zbog kombinata Velimir Jakić, a tokom sezone grijanja i iz mnogobrojnih kotlarnica i ložišta. Ali, oni koji mjere koncentraciju sumpordioksida, dima i čađi saopštavaju da prekoračenja dozvoljenih granica – nema.

MONITOR: Za Pljevlja se govori da je to grad koji ubrzano nestaje.
MITROVIĆ: Statistika kaže da će Pljevlja, ako se sadašnji trendovi nastave, u dogledno vrijeme biti mrtav grad. Negativan prirodni priraštaj Pljevlja bilježe iz godine u godinu. O tome najbolje svjedoče pokazatelji iz protekle četiri decenije. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka prirodni priraštaj na godišnjem nivou u opštini je bio 1.300 novorođenčadi, sredinom osamdesetih 900, dok se u posljednjih pet godina u Pljevljima godišnje u prosjeku rodi od 230 do 250 djece. Za posljednje četiri decenije broj stanovnika se smanjio za gotovo 35 posto, preciznije za oko 16.000 stanovnika.

MONITOR: Prije nekoliko godina mediji su objavili potresnu priču o 11 članova šire porodice iz Pljevalja, koji su za godinu dana pomrli od kancera na plućima …
MITROVIĆ: Tačno, ali mislite li da se neko zabrinuo zbog toga? U Pljevljima treća generacija odrasta u ovakvim uslovima. Ne postoji sistem organa koji nije pogođen aerozagađenjem, na što su uzalud upozoravali i pojedini ljekari. Od 2010. godine do jula 2012. godine u Pljevljima je zabilježeno čak 21.209 slučajeva obolijevanja od bolesti sistema za disanje. Ovo su zvanični podaci iz Higijensko-epidemiološke službe, koji pokazuju rapidan rast oboljelih. Prije dvije godine, na međunarodni Dan borbe protiv astme, nezvanično, jer nema preciznih podataka o broju oboljelih, saopšteno je da su Pljevlja grad rekorder po broju oboljelih od ove i drugih respiratornih bolesti.

MONITOR: Mještani pojedinih sela svojevremeno su tražili pomoć i od premijera Mila Đukanovića.
MITROVIĆ: ,,Pomozite nam. Ovdje pada crni snijeg. Obolijevamo od kancera. Umiremo u mukama i tiho”. Ovako su pisali premijeru Milu Đukanoviću mještani Zbljeva i još nekoliko sela, za vrijeme njegovog petog mandata. Pismo slične sadržine aktuelno bi bilo i tokom njegovog sedmog mandata, mada je stanje sada još gore.

MONITOR: Vi ste prvi ekološki aktivista u prvoj ekološkoj državi na svijetu, koji je 2010. godine ležao u zatvoru trideset dana zbog javno izgovorene riječi…
MITROVIĆ: Od početka svojih aktivnosti izložen sam raznim pritiscima od strane režima. Svakodnevno sam dobijao razne prijetnje, više puta sam bio meta i fizičkih napada. Nakon napada metalnim šipkama, završio sam u risanskoj traumatologiji sa potresom mozga. Jednom sam poštom dobio prijeteće pismo sa metkom. U pismu je pisalo: “Posljednja opomena”. Sve sam to prijavljivao policiji, ali počinioci nikada nisu otkriveni. U posljednjem fizičkom napadu počinioci su bili poznati i protiv njih je pokrenut samo prekršajni postupak, koji je nakon dvije godine zastario.

Na dan odlaska na izdržavanje kazne zatvora od mjesec dana, rekao sam na konferenciji za medije, a i danas tvrdim isto, da kada vidim kava nam je policija, kakvo nam je tužilaštvo i kakve su nam pojedine sudije, da mi je čast što idem u zatvor, među, izgleda, najčasnije ljude u Crnoj Gori.

Ali mojim mukama ni poslije toga nije došao kraj. Kažnjen sam za klevetu pet hiljada eura, ali mi je ekspresno pretvorena u zatvorsku u trajanju od četiri i po mjeseca. Nju na sreću nisam izdržao, jer me je „zakačila” amnestija kojoj je prethodila ogromna kampanja nevladinih organizacija i partije „Zelenih” iz regiona, koja je krenula iz Sofije i proširila se na sve zemlje Jugoistočne Evrope, uključujući i sve zemlje bivše SFRJ. Od Brisela i Evropske unije traženo je da reaguju i posreduju kod crnogorskih vlasti za moje oslobađanje i pomilovanje. Pomilovanja od strane predsjednika države nije bilo, a nakon izvjesnog vremena stigla je amnestija.

Pred sudovima u Crnoj Gori i Srbiji za jedanaest godina imao sam ukupno sto pet sudskih sporova, u sto tri sam oslobođen, dok mi je u dva postupka izrečena kazna zatvora. Uglavnom su me tužili zbog klevete, uvrede, povrede časti i ugleda, nanošenja duševnih bolova… Nedavno je okončan i dvogodišnji sudski spor pred Višim sudom u Užicu, gdje sam sa još deset svojih saradnika bio optužen za pozivanje na proteste protiv vlasti i slično. Nažalost, sezona lova na slobodnomisleće građane na ovim prostorima još nije zatvorena, tako da očekujem nove tužbe i nove pritiske i sporove.

Arza nije dekontaminovana

MONITOR: Vi ste više puta upozoravali i na sumnjivi kvalitet dekontaminacije rta Arza, na koji je, prema podacima NATO-a i Ujedi-njenih nacija za životnu sredinu (UNEP) ispaljeno i 300 projektila na bazi osiromašenog urana.
MITROVIĆ: Ekološko društvo „Breznica” je i nedavno, kao i nekoliko puta ranije, javno izrazilo sumnju u kvalitet dekontaminacije rta Arze i dije-la koji je bombardovan osiromašenim uranijumom na poluostrvu Luštica, a na Arzi se nalazilo ukupno 87,9 kilograma osiromašenog uranijuma. Mislimo da je taj posao urađen traljavo, jer mnogo toga na to ukazuje. Na primjer, povećan je broj smrtnih slučajeva građana na tom prostoru. To je direktno i indirektno povezano sa ostacima bombardovanja. Evi-dentno je i da veliki broj turista posjećuje Rose i Žanjice, kao i mjesto koje je bilo izloženo bombardovanju, pa je potrebno ponovo uraditi istra-živanja. Nadležne institucije su konstatovale nizak nivo osiromašenog uranijuma na Arzi, a očigledno je da sanacija nije u potpunosti i detaljno obavljena i da je tokom svih ovih godina došlo do integracije i razgradnje uranijuma u zemljištu, vodi, živom svijetu i morskim organizmima. Poluraspad osiromašenog uranijuma prema tvrdnjama stručnjaka traje najmanje pedeset godina. Prema tadašnjim podacima CETI-ja, od evidentiranih 88 kilograma osiromašenog uranijuma prikupljeno je 75 kilograma, dok je u dekontaminaciju uloženo oko 400 hiljada eura i najasno je zašto nije prikupljeno i preostalih trinaest kilograma? Ni podaci koje nadležni dozirano daju javnosti ne slažu se, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da je ovaj vrlo delikatan posao urađen na pravi način. Kako se onda može tvrditi da je cijeli teren potpuno bezbjedan za građane? Onaj ko je po poluostrvu Luštica sijao uranijum, treba i da uloži sredstva i da to oči-sti, a ne da se to radi o trošku poreskih obveznika Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo