Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR NVO BREZNICA – PLJEVLJA: Pljevljake truju uz blagoslov vlasti

Objavljeno prije

na

Tridesetog novembra u 21 sat koncentracija suspendovanih čestica PM10 bila je u Pljevljima 516,8 mikrograma po metru kubnom, što je više od deset puta od maksimalno dozvoljene srednje dnevne vrijednosti i to je ovogodišnji rekord. Dječije odjeljenje Bolnice u Pljevljima prepuno je djece, ubacuju se dodatni kreveti, djeca koja se bolje osjećaju otpuštaju se na kućno liječenje. Boluju uglavnom od astme, upale pluća i bronhitisa. Potpuni je haos od gužvi na tom odjeljenju i u Dječijem dispanzeru, a oni koji su pod Hipokratovom zakletvom – ćute!

Ovako na početku razgovora za Monitor opisuje nedavno stanje u Pljevljima Milorad Mitrović, ekolog i izvršni direktor NVO Breznica iz tog grada.

MONITOR: Tvrdite da je stanje alarmantno i tražite uvođenje vanrednog stanja.
MITROVIĆ: Stanje jeste alarmantno i tražimo hitnu reakciju nadležnih i uvođenje vanrednog stanja dok se ne riješi problem zagađenja i prestane opasnost po zdravlje građana. Niko se od nadležnih nije „sjetio” da građane Pljevalja obavijesti i upozori da je zagađenje enormno povećano i da je njihovo zdravlje ozbiljno ugroženo.

Famozni plan kvaliteta vazduha za opštinu Pljevlja, koji je donijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u februaru prošle godine, je mrtvo slovo na papiru, jer od njegovog donošenja do danas nijedna mjera nije realizovana. Ovakav neodgovoran odnos svih struktura vlasti prema građanima Pljevalja predstavlja školski primjer bezobzirnosti i bahatosti. Konačno bi trebalo neko da izračuna koliko država Crna Gora troši novca poreskih obveznika na liječenje svojih građana zbog posljedica direktno uzrokovanih neodgovornim radom zagađivača u Pljevljima.

MONITOR: Ko su najveći zagađivači?
MITROVIĆ: Termoelektrana Pljevlja, jezero-deponija Maljevac, kopovi Rudnika uglja i deponija olova i cinka Šuplja stijena. Vazduh je konstantno zagađen i zbog kombinata Velimir Jakić, a tokom sezone grijanja i iz mnogobrojnih kotlarnica i ložišta. Ali, oni koji mjere koncentraciju sumpordioksida, dima i čađi saopštavaju da prekoračenja dozvoljenih granica – nema.

MONITOR: Za Pljevlja se govori da je to grad koji ubrzano nestaje.
MITROVIĆ: Statistika kaže da će Pljevlja, ako se sadašnji trendovi nastave, u dogledno vrijeme biti mrtav grad. Negativan prirodni priraštaj Pljevlja bilježe iz godine u godinu. O tome najbolje svjedoče pokazatelji iz protekle četiri decenije. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka prirodni priraštaj na godišnjem nivou u opštini je bio 1.300 novorođenčadi, sredinom osamdesetih 900, dok se u posljednjih pet godina u Pljevljima godišnje u prosjeku rodi od 230 do 250 djece. Za posljednje četiri decenije broj stanovnika se smanjio za gotovo 35 posto, preciznije za oko 16.000 stanovnika.

MONITOR: Prije nekoliko godina mediji su objavili potresnu priču o 11 članova šire porodice iz Pljevalja, koji su za godinu dana pomrli od kancera na plućima …
MITROVIĆ: Tačno, ali mislite li da se neko zabrinuo zbog toga? U Pljevljima treća generacija odrasta u ovakvim uslovima. Ne postoji sistem organa koji nije pogođen aerozagađenjem, na što su uzalud upozoravali i pojedini ljekari. Od 2010. godine do jula 2012. godine u Pljevljima je zabilježeno čak 21.209 slučajeva obolijevanja od bolesti sistema za disanje. Ovo su zvanični podaci iz Higijensko-epidemiološke službe, koji pokazuju rapidan rast oboljelih. Prije dvije godine, na međunarodni Dan borbe protiv astme, nezvanično, jer nema preciznih podataka o broju oboljelih, saopšteno je da su Pljevlja grad rekorder po broju oboljelih od ove i drugih respiratornih bolesti.

MONITOR: Mještani pojedinih sela svojevremeno su tražili pomoć i od premijera Mila Đukanovića.
MITROVIĆ: ,,Pomozite nam. Ovdje pada crni snijeg. Obolijevamo od kancera. Umiremo u mukama i tiho”. Ovako su pisali premijeru Milu Đukanoviću mještani Zbljeva i još nekoliko sela, za vrijeme njegovog petog mandata. Pismo slične sadržine aktuelno bi bilo i tokom njegovog sedmog mandata, mada je stanje sada još gore.

MONITOR: Vi ste prvi ekološki aktivista u prvoj ekološkoj državi na svijetu, koji je 2010. godine ležao u zatvoru trideset dana zbog javno izgovorene riječi…
MITROVIĆ: Od početka svojih aktivnosti izložen sam raznim pritiscima od strane režima. Svakodnevno sam dobijao razne prijetnje, više puta sam bio meta i fizičkih napada. Nakon napada metalnim šipkama, završio sam u risanskoj traumatologiji sa potresom mozga. Jednom sam poštom dobio prijeteće pismo sa metkom. U pismu je pisalo: “Posljednja opomena”. Sve sam to prijavljivao policiji, ali počinioci nikada nisu otkriveni. U posljednjem fizičkom napadu počinioci su bili poznati i protiv njih je pokrenut samo prekršajni postupak, koji je nakon dvije godine zastario.

Na dan odlaska na izdržavanje kazne zatvora od mjesec dana, rekao sam na konferenciji za medije, a i danas tvrdim isto, da kada vidim kava nam je policija, kakvo nam je tužilaštvo i kakve su nam pojedine sudije, da mi je čast što idem u zatvor, među, izgleda, najčasnije ljude u Crnoj Gori.

Ali mojim mukama ni poslije toga nije došao kraj. Kažnjen sam za klevetu pet hiljada eura, ali mi je ekspresno pretvorena u zatvorsku u trajanju od četiri i po mjeseca. Nju na sreću nisam izdržao, jer me je „zakačila” amnestija kojoj je prethodila ogromna kampanja nevladinih organizacija i partije „Zelenih” iz regiona, koja je krenula iz Sofije i proširila se na sve zemlje Jugoistočne Evrope, uključujući i sve zemlje bivše SFRJ. Od Brisela i Evropske unije traženo je da reaguju i posreduju kod crnogorskih vlasti za moje oslobađanje i pomilovanje. Pomilovanja od strane predsjednika države nije bilo, a nakon izvjesnog vremena stigla je amnestija.

Pred sudovima u Crnoj Gori i Srbiji za jedanaest godina imao sam ukupno sto pet sudskih sporova, u sto tri sam oslobođen, dok mi je u dva postupka izrečena kazna zatvora. Uglavnom su me tužili zbog klevete, uvrede, povrede časti i ugleda, nanošenja duševnih bolova… Nedavno je okončan i dvogodišnji sudski spor pred Višim sudom u Užicu, gdje sam sa još deset svojih saradnika bio optužen za pozivanje na proteste protiv vlasti i slično. Nažalost, sezona lova na slobodnomisleće građane na ovim prostorima još nije zatvorena, tako da očekujem nove tužbe i nove pritiske i sporove.

Arza nije dekontaminovana

MONITOR: Vi ste više puta upozoravali i na sumnjivi kvalitet dekontaminacije rta Arza, na koji je, prema podacima NATO-a i Ujedi-njenih nacija za životnu sredinu (UNEP) ispaljeno i 300 projektila na bazi osiromašenog urana.
MITROVIĆ: Ekološko društvo „Breznica” je i nedavno, kao i nekoliko puta ranije, javno izrazilo sumnju u kvalitet dekontaminacije rta Arze i dije-la koji je bombardovan osiromašenim uranijumom na poluostrvu Luštica, a na Arzi se nalazilo ukupno 87,9 kilograma osiromašenog uranijuma. Mislimo da je taj posao urađen traljavo, jer mnogo toga na to ukazuje. Na primjer, povećan je broj smrtnih slučajeva građana na tom prostoru. To je direktno i indirektno povezano sa ostacima bombardovanja. Evi-dentno je i da veliki broj turista posjećuje Rose i Žanjice, kao i mjesto koje je bilo izloženo bombardovanju, pa je potrebno ponovo uraditi istra-živanja. Nadležne institucije su konstatovale nizak nivo osiromašenog uranijuma na Arzi, a očigledno je da sanacija nije u potpunosti i detaljno obavljena i da je tokom svih ovih godina došlo do integracije i razgradnje uranijuma u zemljištu, vodi, živom svijetu i morskim organizmima. Poluraspad osiromašenog uranijuma prema tvrdnjama stručnjaka traje najmanje pedeset godina. Prema tadašnjim podacima CETI-ja, od evidentiranih 88 kilograma osiromašenog uranijuma prikupljeno je 75 kilograma, dok je u dekontaminaciju uloženo oko 400 hiljada eura i najasno je zašto nije prikupljeno i preostalih trinaest kilograma? Ni podaci koje nadležni dozirano daju javnosti ne slažu se, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da je ovaj vrlo delikatan posao urađen na pravi način. Kako se onda može tvrditi da je cijeli teren potpuno bezbjedan za građane? Onaj ko je po poluostrvu Luštica sijao uranijum, treba i da uloži sredstva i da to oči-sti, a ne da se to radi o trošku poreskih obveznika Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo