– Protesti su predstavljali i predstavljaju prvenstveno socijalni bunt. Već duže vremena prosječno stanje društvene svijesti u BiH može se imenovati kao očajanje, a dominantan osjećaj kod većine – kao poniženje. Kako kod mladih, tako i kod starijih. Katastrofalna ekonomska situacija, nezaposlenost i siromaštvo u kojem žive gotovo svi osim malog broja enormno bogatih, organizovani kriminal i korupcija, duboka podvojenost vlasti i naroda, dakle, politički autizam – sasvim su dovoljni razlozi za gnjev i revolt – kaže dr Miodrag Živanović, jedan od intelektualaca iz Republike Srpske koji je pružio punu podršku nedavnim protestima u BiH.
MONITOR: Bez obzira na te opravdane razloge za proteste, političari su hitro krenuli u njihovu politizaciju?
ŽIVANOVIĆ: Naravno, kako to obično biva, nakon samo nekoliko sati od početka protesta, u sve ovo umiješali su se pojedinci iz dijela političkih partija htijući da ušićare i ponešto političkih poena u ovoj izbornoj godini, tako da smo svjedoci i različitih oblika politizacije ovih protesta. No, ipak, nakon pada četiri kantonalne vlade, plenumi, forumi i slične forme neposredne demokratije funkcionišu i pokušavaju da u pregovorima sa predstavnicima kantonalnih skupština ostvare bar dio zahtjeva demonstranata.
MONITOR: Da li su ovi protesti pokazali manifestacije veće solidarnosti među građanima?
ŽIVANOVIĆ: Protesti su počeli u Tuzli, a onda su se proširili. I mislim da se ne radi samo o solidarnosti. Svako mjesto, svaki čovjek u ovoj našoj maloj zemlji, imaju i odviše povoda za vlastiti bunt. Između ostalog i zbog toga, protesti se, kako rekoh, nastavljaju, a sada su uglavnom usmjereni na stvaranje uslova za realizaciju zahtjeva koje su ispostavili demonstranti.
MONITOR: Koje su najbitnije poruke protesta?
ŽIVANOVIĆ: Direktne poruke su date u zahtjevima demonstranata. Dakle, ostavke kantonalnih vlada, ukidanje ovakvih ili onakvih funkcionerskih privilegija, reanimacija privrede, zapošljavanje, revizija privatizacije, borba protiv kriminala i korupcije… Ali, meni se čine važnim i neke – da ih tako nazovem – indirektne poruke. Prije svega, tu mislim na oslobađanje one, dugo potiskivane i zatomljene, energije običnih ljudi, zatim na to da ipak posjedujemo dostojanstvo i da nismo samo statistički brojevi koji pripadaju ovoj ili onoj etniji, dakle, da nismo bespomoćni taoci etnonacionalnih političkih elita. I, naravno, doduše tek kao nagovještaj, poruka da je moguć iskorak izvan doista uskog okvira etničke matrice koja je ovdje apsolutna osnova dosadašnjeg življenja. Nažalost, i umiranja.
MONITOR: U Republici Srpskoj nije bilo većih protesta. Zašto?
ŽIVANOVIĆ: Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Problemi u Republici Srpskoj su gotovo istovjetni onima u Federaciji BiH. U pojedinim medijima, pa i od strane nekih političara iz Federacije BiH, pomenuti izostanak većih protesta se tumači time da je u Republici Srpskoj na djelu diktatura Milorada Dodika i njegove vladajuće partije, a pored toga nerijetko se pominje i drugačije političko i organizaciono ustrojstvo ovog entiteta – koje je racionalnije i efikasnije – od onoga u Federaciji BiH. Ali, ja bih upozorio i na nešto što pripada psihološkoj ravni problema: ćutnja takođe može biti važan i snažan indikator socijalnog ,,raspoloženja”. Inače, trenutno su u Banjaluci aktuelni protesti boračke populacije i zahtjevi za rješavanje njenog izuzetno teškog socijalnog položaja.
MONITOR: Može li se dogoditi da u BiH vlast bude smijenjena uličnim protestima ili će je birači smijeniti na oktobarskim izborima. Ili, kako tvrde pojedini analitičari, izbori ništa neće promijeniti dok se ne promijeni Ustav?
ŽIVANOVIĆ: Trebalo bi odviše vremena i prostora da se da jedan ozbiljniji komentar na ovo pitanje. Otuda, ovdje moram reći sasvim pojednostavljeno, uz sve opasnosti što ih svako pojednostavljivanje nosi sobom: ovi, pa ni neki budući protesti, neće dovesti do smjene vlasti u BiH, kao što do te smjene neće doći niti na predstojećim oktobarskim izborima. Zašto? Po mom sudu, radi se o dva bloka problema.
Prvi blok je tzv. strukturalnog karaktera. Naime, cjelokupna legislativa u BiH je postavljena tako da ovdje žive isključivo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pa od prije nekoliko godina, čak i ,,ostali”. Osim ,,ostalih”, svaki od ova tri naroda ima i ,,svoju” teritoriju na kojoj je većinski. Dakako i sve što uz tu teritoriju ide: dakle, ima svoju ekonomiju, vlast, svoje procedure odlučivanja, obrazovanje, energetske kapacitete, saobraćaj itd. Na takvoj osnovi su profilisani i izborni zakoni. A to znači da su rezultati izbora već unaprijed poznati, odnosno, da će se na izborima opet pojavljivati uglavnom glasači, a ne birači. Da odlučuju o nečemu što je već unaprijed odlučeno – Bošnjaci će glasati za Bošnjake, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate. Dobrim dijelom i iz ovih razloga, već deset godina ja vodim jednu sasvim ličnu kampanju: pozivam ljude da, u ovakvom sticaju stvari, ne izlaze na izbore. Da i na taj način sačuvaju bar malo dostojanstva. S tim u vezi, sad moram reći i nešto sasvim prepotentno: ova kampanja je jedna od rijetkih stvari u mom životu u kojima bar djelimično uspijevam.
Drugi blok problema je vezan za tzv. subjektivni plan. Riječ je društvenoj svijesti, o sistemu vrijednosti, o reduciranju širine i bogatstva života samo na svijest o etničkoj pripadnosti… Otuda i jedno izuzetno važno pitanje: ako bi se ovdašnji političari čak i dogovorili o strategiji, o viziji budućeg života, koja socijalna snaga bi mogla nositi teško breme dugoročnog posla na izgradnji budućnosti? Na ostvarivanju vizije? Doista ne znam.
MONITOR: Povodom objavljivanja podatka da je BiH rekorder u Evropi po broju političkih stranaka, izjavili ste da se BiH nalazi ,,u drugoj fazi pretpolitičkog stanja”. Šta to znači?
ŽIVANOVIĆ: Pa, u ,,prvoj fazi pretpolitičkog stanja” ovdje smo imali takođe enormno veliki broj političkih stranaka, ali samo dvije i po ideologije: nacionalizam, zatim, jednu balkansku varijantu socijal-demokratije, dok je ono ,,pola” ideologije pripadalo bivšim komunistima. U aktuelnoj, dakle, drugoj fazi, opet je ogroman broj političkih stranaka, ali one se više ne razlikuju po ideologiji, već po etničkoj matrici: sada imamo bošnjačke, srpske i hrvatske političke stranke. I to je sve. Koliko znam, oni koji se ovdje vode kao ,,ostali” još nisu osnovali svoju stranku.
MONITOR: Mnogi u BiH su ogorčeni na međunarodnu zajednicu tvrdeći da njeni predstavnici ovu državu drže u trajnom stanju ni rata ni mira?
ŽIVANOVIĆ: U posljednje dvije decenije, dakle, u ovdašnjem postratnom periodu, institucije međunarodne zajednice su pokazale da nemaju strategiju svog dugoročnog angažmana na ovim prostorima. One su djelovale i djeluju post festum, tek na nivou dnevne politike, te zbog toga često vuku i neadekvatne poteze. Da ne govorim o posljednjih nekoliko godina kada je uloga tih institucija svedena samo na medijaciju, dakle, na nešto što je niže čak i od savjetodavne uloge. Takve institucije nam ovdje doista ne trebaju.
MONITOR: Da li će se talas nezadovoljstva preliti iz BiH u susjedne države?
ŽIVANOVIĆ: Mislim da se neće dogoditi nikakvo ,,prelivanje”. Jer, naši susjedi imaju, nažalost, toliko svojih sopstvenih problema da im ovi naši baš i nisu neophodni. I samo da dodam: ni situacija u bh okruženju nije ista, u međusobno različitim su pozicijama, recimo, jedna Srbija, Hrvatska ili Crna Gora. No, govoriti o tome znači dotaći jednu veliku temu što ovom prilikom sigurno nije moguće.
MONITOR: Jednom ste rekli da mediji ne utiču na profiliranje javnog mnjenja, već na profiliranje više javnih mnjenja u BiH, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnjenje, hrvatsko javno mnjenje, bošnjačko, a ono javno mnjenje koje bi trebalo biti javno mnjenje građana zapravo ne postoji. Jesu li mediji potvrdili taj Vaš stav izvještavajući o protestima?
ŽIVANOVIĆ: Naravno. Jer i mediji su takođe postavljeni tako da funkcionišu gotovo isključivo na etničkoj matrici. Čak su se pojedini bavili i prebrojavanjem demonstranata po etničkoj pripadnosti, htijući da utvrde koliko je, na pojedinim protestima, bilo Bošnjaka, koliko Srba, koliko Hrvata – izvodeći iz takvog horizonta ,,logične” komentare.
Nužna prekompozicija BIH
MONITOR: Mnogi u BiH, svako iz svojih razloga, misle da je ovakva BiH neodrživa. Kakav je Vaš stav o uređenju BiH ?
ŽIVANOVIĆ: Ja takođe smatram da se može govoriti o neodrživosti ovakve BiH. Ali, ne iz razloga koje pominju ovdašnje politike i političari. Radi se o nečemu drugom. Naime, u ovakvom, dakle, plemenskom, tribalističkom, a i asimetričnom ustrojstvu BiH, nije moguće profilisati državu po mjeri čovjeka, nije moguće, takođe, imati jedinstven ekonomski prostor, ravnopravno učešće ljudi u odlučivanju, jednakost pred zakonom, da ne govorim o ljudskim pravima u različitim područjima društvenog života ili o evropskom putu BiH kao ,,nemogućoj misiji”… Često sam znao govoriti i pisati o tome da u ovoj našoj maloj BiH imamo – sasvim legalno i legitimno – 13,5 država: dakle, dva entiteta, deset kantona, distrikt Brčko, dok ono pola države čine tzv. zajednički organi koji upravo tako, jedva polovično i funkcionišu. Ako bismo željeli opstanak BiH, onda bi bila nužna prekompozicija njenog ustrojstva, ali i niz drugih promjena i reformi – od ekonomije do ekologije. Nisam siguran da postoji politička volja za ovakve i slične promjene.
Veseljko KOPRIVICA
Stav2 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice