Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG ŽIVANOVIĆ, REDOVNI PROFESOR UNIVERZITETA U BANJALUCI: Svi imaju previše povoda za bunt

Objavljeno prije

na

miodrag-zivanovic

– Protesti su predstavljali i predstavljaju prvenstveno socijalni bunt. Već duže vremena prosječno stanje društvene svijesti u BiH može se imenovati kao očajanje, a dominantan osjećaj kod većine – kao poniženje. Kako kod mladih, tako i kod starijih. Katastrofalna ekonomska situacija, nezaposlenost i siromaštvo u kojem žive gotovo svi osim malog broja enormno bogatih, organizovani kriminal i korupcija, duboka podvojenost vlasti i naroda, dakle, politički autizam – sasvim su dovoljni razlozi za gnjev i revolt – kaže dr Miodrag Živanović, jedan od intelektualaca iz Republike Srpske koji je pružio punu podršku nedavnim protestima u BiH.

MONITOR: Bez obzira na te opravdane razloge za proteste, političari su hitro krenuli u njihovu politizaciju?
ŽIVANOVIĆ: Naravno, kako to obično biva, nakon samo nekoliko sati od početka protesta, u sve ovo umiješali su se pojedinci iz dijela političkih partija htijući da ušićare i ponešto političkih poena u ovoj izbornoj godini, tako da smo svjedoci i različitih oblika politizacije ovih protesta. No, ipak, nakon pada četiri kantonalne vlade, plenumi, forumi i slične forme neposredne demokratije funkcionišu i pokušavaju da u pregovorima sa predstavnicima kantonalnih skupština ostvare bar dio zahtjeva demonstranata.

MONITOR: Da li su ovi protesti pokazali manifestacije veće solidarnosti među građanima?
ŽIVANOVIĆ: Protesti su počeli u Tuzli, a onda su se proširili. I mislim da se ne radi samo o solidarnosti. Svako mjesto, svaki čovjek u ovoj našoj maloj zemlji, imaju i odviše povoda za vlastiti bunt. Između ostalog i zbog toga, protesti se, kako rekoh, nastavljaju, a sada su uglavnom usmjereni na stvaranje uslova za realizaciju zahtjeva koje su ispostavili demonstranti.

MONITOR: Koje su najbitnije poruke protesta?
ŽIVANOVIĆ: Direktne poruke su date u zahtjevima demonstranata. Dakle, ostavke kantonalnih vlada, ukidanje ovakvih ili onakvih funkcionerskih privilegija, reanimacija privrede, zapošljavanje, revizija privatizacije, borba protiv kriminala i korupcije… Ali, meni se čine važnim i neke – da ih tako nazovem – indirektne poruke. Prije svega, tu mislim na oslobađanje one, dugo potiskivane i zatomljene, energije običnih ljudi, zatim na to da ipak posjedujemo dostojanstvo i da nismo samo statistički brojevi koji pripadaju ovoj ili onoj etniji, dakle, da nismo bespomoćni taoci etnonacionalnih političkih elita. I, naravno, doduše tek kao nagovještaj, poruka da je moguć iskorak izvan doista uskog okvira etničke matrice koja je ovdje apsolutna osnova dosadašnjeg življenja. Nažalost, i umiranja.

MONITOR: U Republici Srpskoj nije bilo većih protesta. Zašto?
ŽIVANOVIĆ: Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Problemi u Republici Srpskoj su gotovo istovjetni onima u Federaciji BiH. U pojedinim medijima, pa i od strane nekih političara iz Federacije BiH, pomenuti izostanak većih protesta se tumači time da je u Republici Srpskoj na djelu diktatura Milorada Dodika i njegove vladajuće partije, a pored toga nerijetko se pominje i drugačije političko i organizaciono ustrojstvo ovog entiteta – koje je racionalnije i efikasnije – od onoga u Federaciji BiH. Ali, ja bih upozorio i na nešto što pripada psihološkoj ravni problema: ćutnja takođe može biti važan i snažan indikator socijalnog ,,raspoloženja”. Inače, trenutno su u Banjaluci aktuelni protesti boračke populacije i zahtjevi za rješavanje njenog izuzetno teškog socijalnog položaja.

MONITOR: Može li se dogoditi da u BiH vlast bude smijenjena uličnim protestima ili će je birači smijeniti na oktobarskim izborima. Ili, kako tvrde pojedini analitičari, izbori ništa neće promijeniti dok se ne promijeni Ustav?
ŽIVANOVIĆ: Trebalo bi odviše vremena i prostora da se da jedan ozbiljniji komentar na ovo pitanje. Otuda, ovdje moram reći sasvim pojednostavljeno, uz sve opasnosti što ih svako pojednostavljivanje nosi sobom: ovi, pa ni neki budući protesti, neće dovesti do smjene vlasti u BiH, kao što do te smjene neće doći niti na predstojećim oktobarskim izborima. Zašto? Po mom sudu, radi se o dva bloka problema.

Prvi blok je tzv. strukturalnog karaktera. Naime, cjelokupna legislativa u BiH je postavljena tako da ovdje žive isključivo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pa od prije nekoliko godina, čak i ,,ostali”. Osim ,,ostalih”, svaki od ova tri naroda ima i ,,svoju” teritoriju na kojoj je većinski. Dakako i sve što uz tu teritoriju ide: dakle, ima svoju ekonomiju, vlast, svoje procedure odlučivanja, obrazovanje, energetske kapacitete, saobraćaj itd. Na takvoj osnovi su profilisani i izborni zakoni. A to znači da su rezultati izbora već unaprijed poznati, odnosno, da će se na izborima opet pojavljivati uglavnom glasači, a ne birači. Da odlučuju o nečemu što je već unaprijed odlučeno – Bošnjaci će glasati za Bošnjake, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate. Dobrim dijelom i iz ovih razloga, već deset godina ja vodim jednu sasvim ličnu kampanju: pozivam ljude da, u ovakvom sticaju stvari, ne izlaze na izbore. Da i na taj način sačuvaju bar malo dostojanstva. S tim u vezi, sad moram reći i nešto sasvim prepotentno: ova kampanja je jedna od rijetkih stvari u mom životu u kojima bar djelimično uspijevam.

Drugi blok problema je vezan za tzv. subjektivni plan. Riječ je društvenoj svijesti, o sistemu vrijednosti, o reduciranju širine i bogatstva života samo na svijest o etničkoj pripadnosti… Otuda i jedno izuzetno važno pitanje: ako bi se ovdašnji političari čak i dogovorili o strategiji, o viziji budućeg života, koja socijalna snaga bi mogla nositi teško breme dugoročnog posla na izgradnji budućnosti? Na ostvarivanju vizije? Doista ne znam.

MONITOR: Povodom objavljivanja podatka da je BiH rekorder u Evropi po broju političkih stranaka, izjavili ste da se BiH nalazi ,,u drugoj fazi pretpolitičkog stanja”. Šta to znači?
ŽIVANOVIĆ: Pa, u ,,prvoj fazi pretpolitičkog stanja” ovdje smo imali takođe enormno veliki broj političkih stranaka, ali samo dvije i po ideologije: nacionalizam, zatim, jednu balkansku varijantu socijal-demokratije, dok je ono ,,pola” ideologije pripadalo bivšim komunistima. U aktuelnoj, dakle, drugoj fazi, opet je ogroman broj političkih stranaka, ali one se više ne razlikuju po ideologiji, već po etničkoj matrici: sada imamo bošnjačke, srpske i hrvatske političke stranke. I to je sve. Koliko znam, oni koji se ovdje vode kao ,,ostali” još nisu osnovali svoju stranku.

MONITOR: Mnogi u BiH su ogorčeni na međunarodnu zajednicu tvrdeći da njeni predstavnici ovu državu drže u trajnom stanju ni rata ni mira?
ŽIVANOVIĆ: U posljednje dvije decenije, dakle, u ovdašnjem postratnom periodu, institucije međunarodne zajednice su pokazale da nemaju strategiju svog dugoročnog angažmana na ovim prostorima. One su djelovale i djeluju post festum, tek na nivou dnevne politike, te zbog toga često vuku i neadekvatne poteze. Da ne govorim o posljednjih nekoliko godina kada je uloga tih institucija svedena samo na medijaciju, dakle, na nešto što je niže čak i od savjetodavne uloge. Takve institucije nam ovdje doista ne trebaju.

MONITOR: Da li će se talas nezadovoljstva preliti iz BiH u susjedne države?
ŽIVANOVIĆ: Mislim da se neće dogoditi nikakvo ,,prelivanje”. Jer, naši susjedi imaju, nažalost, toliko svojih sopstvenih problema da im ovi naši baš i nisu neophodni. I samo da dodam: ni situacija u bh okruženju nije ista, u međusobno različitim su pozicijama, recimo, jedna Srbija, Hrvatska ili Crna Gora. No, govoriti o tome znači dotaći jednu veliku temu što ovom prilikom sigurno nije moguće.

MONITOR: Jednom ste rekli da mediji ne utiču na profiliranje javnog mnjenja, već na profiliranje više javnih mnjenja u BiH, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnjenje, hrvatsko javno mnjenje, bošnjačko, a ono javno mnjenje koje bi trebalo biti javno mnjenje građana zapravo ne postoji. Jesu li mediji potvrdili taj Vaš stav izvještavajući o protestima?
ŽIVANOVIĆ: Naravno. Jer i mediji su takođe postavljeni tako da funkcionišu gotovo isključivo na etničkoj matrici. Čak su se pojedini bavili i prebrojavanjem demonstranata po etničkoj pripadnosti, htijući da utvrde koliko je, na pojedinim protestima, bilo Bošnjaka, koliko Srba, koliko Hrvata – izvodeći iz takvog horizonta ,,logične” komentare.

Nužna prekompozicija BIH

MONITOR: Mnogi u BiH, svako iz svojih razloga, misle da je ovakva BiH neodrživa. Kakav je Vaš stav o uređenju BiH ?
ŽIVANOVIĆ: Ja takođe smatram da se može govoriti o neodrživosti ovakve BiH. Ali, ne iz razloga koje pominju ovdašnje politike i političari. Radi se o nečemu drugom. Naime, u ovakvom, dakle, plemenskom, tribalističkom, a i asimetričnom ustrojstvu BiH, nije moguće profilisati državu po mjeri čovjeka, nije moguće, takođe, imati jedinstven ekonomski prostor, ravnopravno učešće ljudi u odlučivanju, jednakost pred zakonom, da ne govorim o ljudskim pravima u različitim područjima društvenog života ili o evropskom putu BiH kao ,,nemogućoj misiji”… Često sam znao govoriti i pisati o tome da u ovoj našoj maloj BiH imamo – sasvim legalno i legitimno – 13,5 država: dakle, dva entiteta, deset kantona, distrikt Brčko, dok ono pola države čine tzv. zajednički organi koji upravo tako, jedva polovično i funkcionišu. Ako bismo željeli opstanak BiH, onda bi bila nužna prekompozicija njenog ustrojstva, ali i niz drugih promjena i reformi – od ekonomije do ekologije. Nisam siguran da postoji politička volja za ovakve i slične promjene.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo