Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG ŽIVANOVIĆ, REDOVNI PROFESOR UNIVERZITETA U BANJALUCI: Svi imaju previše povoda za bunt

Objavljeno prije

na

– Protesti su predstavljali i predstavljaju prvenstveno socijalni bunt. Već duže vremena prosječno stanje društvene svijesti u BiH može se imenovati kao očajanje, a dominantan osjećaj kod većine – kao poniženje. Kako kod mladih, tako i kod starijih. Katastrofalna ekonomska situacija, nezaposlenost i siromaštvo u kojem žive gotovo svi osim malog broja enormno bogatih, organizovani kriminal i korupcija, duboka podvojenost vlasti i naroda, dakle, politički autizam – sasvim su dovoljni razlozi za gnjev i revolt – kaže dr Miodrag Živanović, jedan od intelektualaca iz Republike Srpske koji je pružio punu podršku nedavnim protestima u BiH.

MONITOR: Bez obzira na te opravdane razloge za proteste, političari su hitro krenuli u njihovu politizaciju?
ŽIVANOVIĆ: Naravno, kako to obično biva, nakon samo nekoliko sati od početka protesta, u sve ovo umiješali su se pojedinci iz dijela političkih partija htijući da ušićare i ponešto političkih poena u ovoj izbornoj godini, tako da smo svjedoci i različitih oblika politizacije ovih protesta. No, ipak, nakon pada četiri kantonalne vlade, plenumi, forumi i slične forme neposredne demokratije funkcionišu i pokušavaju da u pregovorima sa predstavnicima kantonalnih skupština ostvare bar dio zahtjeva demonstranata.

MONITOR: Da li su ovi protesti pokazali manifestacije veće solidarnosti među građanima?
ŽIVANOVIĆ: Protesti su počeli u Tuzli, a onda su se proširili. I mislim da se ne radi samo o solidarnosti. Svako mjesto, svaki čovjek u ovoj našoj maloj zemlji, imaju i odviše povoda za vlastiti bunt. Između ostalog i zbog toga, protesti se, kako rekoh, nastavljaju, a sada su uglavnom usmjereni na stvaranje uslova za realizaciju zahtjeva koje su ispostavili demonstranti.

MONITOR: Koje su najbitnije poruke protesta?
ŽIVANOVIĆ: Direktne poruke su date u zahtjevima demonstranata. Dakle, ostavke kantonalnih vlada, ukidanje ovakvih ili onakvih funkcionerskih privilegija, reanimacija privrede, zapošljavanje, revizija privatizacije, borba protiv kriminala i korupcije… Ali, meni se čine važnim i neke – da ih tako nazovem – indirektne poruke. Prije svega, tu mislim na oslobađanje one, dugo potiskivane i zatomljene, energije običnih ljudi, zatim na to da ipak posjedujemo dostojanstvo i da nismo samo statistički brojevi koji pripadaju ovoj ili onoj etniji, dakle, da nismo bespomoćni taoci etnonacionalnih političkih elita. I, naravno, doduše tek kao nagovještaj, poruka da je moguć iskorak izvan doista uskog okvira etničke matrice koja je ovdje apsolutna osnova dosadašnjeg življenja. Nažalost, i umiranja.

MONITOR: U Republici Srpskoj nije bilo većih protesta. Zašto?
ŽIVANOVIĆ: Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Problemi u Republici Srpskoj su gotovo istovjetni onima u Federaciji BiH. U pojedinim medijima, pa i od strane nekih političara iz Federacije BiH, pomenuti izostanak većih protesta se tumači time da je u Republici Srpskoj na djelu diktatura Milorada Dodika i njegove vladajuće partije, a pored toga nerijetko se pominje i drugačije političko i organizaciono ustrojstvo ovog entiteta – koje je racionalnije i efikasnije – od onoga u Federaciji BiH. Ali, ja bih upozorio i na nešto što pripada psihološkoj ravni problema: ćutnja takođe može biti važan i snažan indikator socijalnog ,,raspoloženja”. Inače, trenutno su u Banjaluci aktuelni protesti boračke populacije i zahtjevi za rješavanje njenog izuzetno teškog socijalnog položaja.

MONITOR: Može li se dogoditi da u BiH vlast bude smijenjena uličnim protestima ili će je birači smijeniti na oktobarskim izborima. Ili, kako tvrde pojedini analitičari, izbori ništa neće promijeniti dok se ne promijeni Ustav?
ŽIVANOVIĆ: Trebalo bi odviše vremena i prostora da se da jedan ozbiljniji komentar na ovo pitanje. Otuda, ovdje moram reći sasvim pojednostavljeno, uz sve opasnosti što ih svako pojednostavljivanje nosi sobom: ovi, pa ni neki budući protesti, neće dovesti do smjene vlasti u BiH, kao što do te smjene neće doći niti na predstojećim oktobarskim izborima. Zašto? Po mom sudu, radi se o dva bloka problema.

Prvi blok je tzv. strukturalnog karaktera. Naime, cjelokupna legislativa u BiH je postavljena tako da ovdje žive isključivo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pa od prije nekoliko godina, čak i ,,ostali”. Osim ,,ostalih”, svaki od ova tri naroda ima i ,,svoju” teritoriju na kojoj je većinski. Dakako i sve što uz tu teritoriju ide: dakle, ima svoju ekonomiju, vlast, svoje procedure odlučivanja, obrazovanje, energetske kapacitete, saobraćaj itd. Na takvoj osnovi su profilisani i izborni zakoni. A to znači da su rezultati izbora već unaprijed poznati, odnosno, da će se na izborima opet pojavljivati uglavnom glasači, a ne birači. Da odlučuju o nečemu što je već unaprijed odlučeno – Bošnjaci će glasati za Bošnjake, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate. Dobrim dijelom i iz ovih razloga, već deset godina ja vodim jednu sasvim ličnu kampanju: pozivam ljude da, u ovakvom sticaju stvari, ne izlaze na izbore. Da i na taj način sačuvaju bar malo dostojanstva. S tim u vezi, sad moram reći i nešto sasvim prepotentno: ova kampanja je jedna od rijetkih stvari u mom životu u kojima bar djelimično uspijevam.

Drugi blok problema je vezan za tzv. subjektivni plan. Riječ je društvenoj svijesti, o sistemu vrijednosti, o reduciranju širine i bogatstva života samo na svijest o etničkoj pripadnosti… Otuda i jedno izuzetno važno pitanje: ako bi se ovdašnji političari čak i dogovorili o strategiji, o viziji budućeg života, koja socijalna snaga bi mogla nositi teško breme dugoročnog posla na izgradnji budućnosti? Na ostvarivanju vizije? Doista ne znam.

MONITOR: Povodom objavljivanja podatka da je BiH rekorder u Evropi po broju političkih stranaka, izjavili ste da se BiH nalazi ,,u drugoj fazi pretpolitičkog stanja”. Šta to znači?
ŽIVANOVIĆ: Pa, u ,,prvoj fazi pretpolitičkog stanja” ovdje smo imali takođe enormno veliki broj političkih stranaka, ali samo dvije i po ideologije: nacionalizam, zatim, jednu balkansku varijantu socijal-demokratije, dok je ono ,,pola” ideologije pripadalo bivšim komunistima. U aktuelnoj, dakle, drugoj fazi, opet je ogroman broj političkih stranaka, ali one se više ne razlikuju po ideologiji, već po etničkoj matrici: sada imamo bošnjačke, srpske i hrvatske političke stranke. I to je sve. Koliko znam, oni koji se ovdje vode kao ,,ostali” još nisu osnovali svoju stranku.

MONITOR: Mnogi u BiH su ogorčeni na međunarodnu zajednicu tvrdeći da njeni predstavnici ovu državu drže u trajnom stanju ni rata ni mira?
ŽIVANOVIĆ: U posljednje dvije decenije, dakle, u ovdašnjem postratnom periodu, institucije međunarodne zajednice su pokazale da nemaju strategiju svog dugoročnog angažmana na ovim prostorima. One su djelovale i djeluju post festum, tek na nivou dnevne politike, te zbog toga često vuku i neadekvatne poteze. Da ne govorim o posljednjih nekoliko godina kada je uloga tih institucija svedena samo na medijaciju, dakle, na nešto što je niže čak i od savjetodavne uloge. Takve institucije nam ovdje doista ne trebaju.

MONITOR: Da li će se talas nezadovoljstva preliti iz BiH u susjedne države?
ŽIVANOVIĆ: Mislim da se neće dogoditi nikakvo ,,prelivanje”. Jer, naši susjedi imaju, nažalost, toliko svojih sopstvenih problema da im ovi naši baš i nisu neophodni. I samo da dodam: ni situacija u bh okruženju nije ista, u međusobno različitim su pozicijama, recimo, jedna Srbija, Hrvatska ili Crna Gora. No, govoriti o tome znači dotaći jednu veliku temu što ovom prilikom sigurno nije moguće.

MONITOR: Jednom ste rekli da mediji ne utiču na profiliranje javnog mnjenja, već na profiliranje više javnih mnjenja u BiH, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnjenje, hrvatsko javno mnjenje, bošnjačko, a ono javno mnjenje koje bi trebalo biti javno mnjenje građana zapravo ne postoji. Jesu li mediji potvrdili taj Vaš stav izvještavajući o protestima?
ŽIVANOVIĆ: Naravno. Jer i mediji su takođe postavljeni tako da funkcionišu gotovo isključivo na etničkoj matrici. Čak su se pojedini bavili i prebrojavanjem demonstranata po etničkoj pripadnosti, htijući da utvrde koliko je, na pojedinim protestima, bilo Bošnjaka, koliko Srba, koliko Hrvata – izvodeći iz takvog horizonta ,,logične” komentare.

Nužna prekompozicija BIH

MONITOR: Mnogi u BiH, svako iz svojih razloga, misle da je ovakva BiH neodrživa. Kakav je Vaš stav o uređenju BiH ?
ŽIVANOVIĆ: Ja takođe smatram da se može govoriti o neodrživosti ovakve BiH. Ali, ne iz razloga koje pominju ovdašnje politike i političari. Radi se o nečemu drugom. Naime, u ovakvom, dakle, plemenskom, tribalističkom, a i asimetričnom ustrojstvu BiH, nije moguće profilisati državu po mjeri čovjeka, nije moguće, takođe, imati jedinstven ekonomski prostor, ravnopravno učešće ljudi u odlučivanju, jednakost pred zakonom, da ne govorim o ljudskim pravima u različitim područjima društvenog života ili o evropskom putu BiH kao ,,nemogućoj misiji”… Često sam znao govoriti i pisati o tome da u ovoj našoj maloj BiH imamo – sasvim legalno i legitimno – 13,5 država: dakle, dva entiteta, deset kantona, distrikt Brčko, dok ono pola države čine tzv. zajednički organi koji upravo tako, jedva polovično i funkcionišu. Ako bismo željeli opstanak BiH, onda bi bila nužna prekompozicija njenog ustrojstva, ali i niz drugih promjena i reformi – od ekonomije do ekologije. Nisam siguran da postoji politička volja za ovakve i slične promjene.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo