Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG ŽIVANOVIĆ, REDOVNI PROFESOR UNIVERZITETA U BANJALUCI: Svi imaju previše povoda za bunt

Objavljeno prije

na

– Protesti su predstavljali i predstavljaju prvenstveno socijalni bunt. Već duže vremena prosječno stanje društvene svijesti u BiH može se imenovati kao očajanje, a dominantan osjećaj kod većine – kao poniženje. Kako kod mladih, tako i kod starijih. Katastrofalna ekonomska situacija, nezaposlenost i siromaštvo u kojem žive gotovo svi osim malog broja enormno bogatih, organizovani kriminal i korupcija, duboka podvojenost vlasti i naroda, dakle, politički autizam – sasvim su dovoljni razlozi za gnjev i revolt – kaže dr Miodrag Živanović, jedan od intelektualaca iz Republike Srpske koji je pružio punu podršku nedavnim protestima u BiH.

MONITOR: Bez obzira na te opravdane razloge za proteste, političari su hitro krenuli u njihovu politizaciju?
ŽIVANOVIĆ: Naravno, kako to obično biva, nakon samo nekoliko sati od početka protesta, u sve ovo umiješali su se pojedinci iz dijela političkih partija htijući da ušićare i ponešto političkih poena u ovoj izbornoj godini, tako da smo svjedoci i različitih oblika politizacije ovih protesta. No, ipak, nakon pada četiri kantonalne vlade, plenumi, forumi i slične forme neposredne demokratije funkcionišu i pokušavaju da u pregovorima sa predstavnicima kantonalnih skupština ostvare bar dio zahtjeva demonstranata.

MONITOR: Da li su ovi protesti pokazali manifestacije veće solidarnosti među građanima?
ŽIVANOVIĆ: Protesti su počeli u Tuzli, a onda su se proširili. I mislim da se ne radi samo o solidarnosti. Svako mjesto, svaki čovjek u ovoj našoj maloj zemlji, imaju i odviše povoda za vlastiti bunt. Između ostalog i zbog toga, protesti se, kako rekoh, nastavljaju, a sada su uglavnom usmjereni na stvaranje uslova za realizaciju zahtjeva koje su ispostavili demonstranti.

MONITOR: Koje su najbitnije poruke protesta?
ŽIVANOVIĆ: Direktne poruke su date u zahtjevima demonstranata. Dakle, ostavke kantonalnih vlada, ukidanje ovakvih ili onakvih funkcionerskih privilegija, reanimacija privrede, zapošljavanje, revizija privatizacije, borba protiv kriminala i korupcije… Ali, meni se čine važnim i neke – da ih tako nazovem – indirektne poruke. Prije svega, tu mislim na oslobađanje one, dugo potiskivane i zatomljene, energije običnih ljudi, zatim na to da ipak posjedujemo dostojanstvo i da nismo samo statistički brojevi koji pripadaju ovoj ili onoj etniji, dakle, da nismo bespomoćni taoci etnonacionalnih političkih elita. I, naravno, doduše tek kao nagovještaj, poruka da je moguć iskorak izvan doista uskog okvira etničke matrice koja je ovdje apsolutna osnova dosadašnjeg življenja. Nažalost, i umiranja.

MONITOR: U Republici Srpskoj nije bilo većih protesta. Zašto?
ŽIVANOVIĆ: Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Problemi u Republici Srpskoj su gotovo istovjetni onima u Federaciji BiH. U pojedinim medijima, pa i od strane nekih političara iz Federacije BiH, pomenuti izostanak većih protesta se tumači time da je u Republici Srpskoj na djelu diktatura Milorada Dodika i njegove vladajuće partije, a pored toga nerijetko se pominje i drugačije političko i organizaciono ustrojstvo ovog entiteta – koje je racionalnije i efikasnije – od onoga u Federaciji BiH. Ali, ja bih upozorio i na nešto što pripada psihološkoj ravni problema: ćutnja takođe može biti važan i snažan indikator socijalnog ,,raspoloženja”. Inače, trenutno su u Banjaluci aktuelni protesti boračke populacije i zahtjevi za rješavanje njenog izuzetno teškog socijalnog položaja.

MONITOR: Može li se dogoditi da u BiH vlast bude smijenjena uličnim protestima ili će je birači smijeniti na oktobarskim izborima. Ili, kako tvrde pojedini analitičari, izbori ništa neće promijeniti dok se ne promijeni Ustav?
ŽIVANOVIĆ: Trebalo bi odviše vremena i prostora da se da jedan ozbiljniji komentar na ovo pitanje. Otuda, ovdje moram reći sasvim pojednostavljeno, uz sve opasnosti što ih svako pojednostavljivanje nosi sobom: ovi, pa ni neki budući protesti, neće dovesti do smjene vlasti u BiH, kao što do te smjene neće doći niti na predstojećim oktobarskim izborima. Zašto? Po mom sudu, radi se o dva bloka problema.

Prvi blok je tzv. strukturalnog karaktera. Naime, cjelokupna legislativa u BiH je postavljena tako da ovdje žive isključivo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pa od prije nekoliko godina, čak i ,,ostali”. Osim ,,ostalih”, svaki od ova tri naroda ima i ,,svoju” teritoriju na kojoj je većinski. Dakako i sve što uz tu teritoriju ide: dakle, ima svoju ekonomiju, vlast, svoje procedure odlučivanja, obrazovanje, energetske kapacitete, saobraćaj itd. Na takvoj osnovi su profilisani i izborni zakoni. A to znači da su rezultati izbora već unaprijed poznati, odnosno, da će se na izborima opet pojavljivati uglavnom glasači, a ne birači. Da odlučuju o nečemu što je već unaprijed odlučeno – Bošnjaci će glasati za Bošnjake, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate. Dobrim dijelom i iz ovih razloga, već deset godina ja vodim jednu sasvim ličnu kampanju: pozivam ljude da, u ovakvom sticaju stvari, ne izlaze na izbore. Da i na taj način sačuvaju bar malo dostojanstva. S tim u vezi, sad moram reći i nešto sasvim prepotentno: ova kampanja je jedna od rijetkih stvari u mom životu u kojima bar djelimično uspijevam.

Drugi blok problema je vezan za tzv. subjektivni plan. Riječ je društvenoj svijesti, o sistemu vrijednosti, o reduciranju širine i bogatstva života samo na svijest o etničkoj pripadnosti… Otuda i jedno izuzetno važno pitanje: ako bi se ovdašnji političari čak i dogovorili o strategiji, o viziji budućeg života, koja socijalna snaga bi mogla nositi teško breme dugoročnog posla na izgradnji budućnosti? Na ostvarivanju vizije? Doista ne znam.

MONITOR: Povodom objavljivanja podatka da je BiH rekorder u Evropi po broju političkih stranaka, izjavili ste da se BiH nalazi ,,u drugoj fazi pretpolitičkog stanja”. Šta to znači?
ŽIVANOVIĆ: Pa, u ,,prvoj fazi pretpolitičkog stanja” ovdje smo imali takođe enormno veliki broj političkih stranaka, ali samo dvije i po ideologije: nacionalizam, zatim, jednu balkansku varijantu socijal-demokratije, dok je ono ,,pola” ideologije pripadalo bivšim komunistima. U aktuelnoj, dakle, drugoj fazi, opet je ogroman broj političkih stranaka, ali one se više ne razlikuju po ideologiji, već po etničkoj matrici: sada imamo bošnjačke, srpske i hrvatske političke stranke. I to je sve. Koliko znam, oni koji se ovdje vode kao ,,ostali” još nisu osnovali svoju stranku.

MONITOR: Mnogi u BiH su ogorčeni na međunarodnu zajednicu tvrdeći da njeni predstavnici ovu državu drže u trajnom stanju ni rata ni mira?
ŽIVANOVIĆ: U posljednje dvije decenije, dakle, u ovdašnjem postratnom periodu, institucije međunarodne zajednice su pokazale da nemaju strategiju svog dugoročnog angažmana na ovim prostorima. One su djelovale i djeluju post festum, tek na nivou dnevne politike, te zbog toga često vuku i neadekvatne poteze. Da ne govorim o posljednjih nekoliko godina kada je uloga tih institucija svedena samo na medijaciju, dakle, na nešto što je niže čak i od savjetodavne uloge. Takve institucije nam ovdje doista ne trebaju.

MONITOR: Da li će se talas nezadovoljstva preliti iz BiH u susjedne države?
ŽIVANOVIĆ: Mislim da se neće dogoditi nikakvo ,,prelivanje”. Jer, naši susjedi imaju, nažalost, toliko svojih sopstvenih problema da im ovi naši baš i nisu neophodni. I samo da dodam: ni situacija u bh okruženju nije ista, u međusobno različitim su pozicijama, recimo, jedna Srbija, Hrvatska ili Crna Gora. No, govoriti o tome znači dotaći jednu veliku temu što ovom prilikom sigurno nije moguće.

MONITOR: Jednom ste rekli da mediji ne utiču na profiliranje javnog mnjenja, već na profiliranje više javnih mnjenja u BiH, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnjenje, hrvatsko javno mnjenje, bošnjačko, a ono javno mnjenje koje bi trebalo biti javno mnjenje građana zapravo ne postoji. Jesu li mediji potvrdili taj Vaš stav izvještavajući o protestima?
ŽIVANOVIĆ: Naravno. Jer i mediji su takođe postavljeni tako da funkcionišu gotovo isključivo na etničkoj matrici. Čak su se pojedini bavili i prebrojavanjem demonstranata po etničkoj pripadnosti, htijući da utvrde koliko je, na pojedinim protestima, bilo Bošnjaka, koliko Srba, koliko Hrvata – izvodeći iz takvog horizonta ,,logične” komentare.

Nužna prekompozicija BIH

MONITOR: Mnogi u BiH, svako iz svojih razloga, misle da je ovakva BiH neodrživa. Kakav je Vaš stav o uređenju BiH ?
ŽIVANOVIĆ: Ja takođe smatram da se može govoriti o neodrživosti ovakve BiH. Ali, ne iz razloga koje pominju ovdašnje politike i političari. Radi se o nečemu drugom. Naime, u ovakvom, dakle, plemenskom, tribalističkom, a i asimetričnom ustrojstvu BiH, nije moguće profilisati državu po mjeri čovjeka, nije moguće, takođe, imati jedinstven ekonomski prostor, ravnopravno učešće ljudi u odlučivanju, jednakost pred zakonom, da ne govorim o ljudskim pravima u različitim područjima društvenog života ili o evropskom putu BiH kao ,,nemogućoj misiji”… Često sam znao govoriti i pisati o tome da u ovoj našoj maloj BiH imamo – sasvim legalno i legitimno – 13,5 država: dakle, dva entiteta, deset kantona, distrikt Brčko, dok ono pola države čine tzv. zajednički organi koji upravo tako, jedva polovično i funkcionišu. Ako bismo željeli opstanak BiH, onda bi bila nužna prekompozicija njenog ustrojstva, ali i niz drugih promjena i reformi – od ekonomije do ekologije. Nisam siguran da postoji politička volja za ovakve i slične promjene.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo