Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: O bojkotu ćemo se konsultovati sa strancima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Lider Demokratskog centra po sopstvenom priznanju od vas je dobio fer ponudu koju je, ipak, odbio. Dogovor između Fronta i Liberalne partije skoro je bio gotova stvar, nakon čega je uslijedila ponuda DPS-a koja je prihvaćena. Da li iza oba ,,preokreta” osjećate pritisak vlasti? LEKIĆ: Nakon što je Demokratski front kao građanska koalicija okupio značajan broj političkih subjekata, nezavisnih pojedinaca i formirao veoma ugledan Politički savjet – nije bilo neočekivano da u nekim razgovorima ne dođe do dogovora.

Podsjećam, ti su razgovori podrazumijevali poštovanje određenih kriterijuma i principa. Mogućnost da Liberalna partija uđe u DF je bila direktno uslovljena njihovim izlaskom iz koalicija na opštinskom nivou, što su naši sagovornici najprije prihvatili. Očigledno, preokret je nastupio aktiviranjem funkcionera DPS-a, odnosno njihovim ponudama raznih mjesta u državnim strukturama, pa se odustalo od ,,svrgavanja vlasti” o kojem je govorio lider LP u izjavi Vijestima nakon razgovora sa nama, a dogovorena je koalicija upavo sa tom vlašću.

Drugi slučaj je, ima se utisak, različit. Batrićević je odustajanje obrazložio nepostojanjem fer uslova za održavanje izbora, što nije netačno – a uz saopštenu spremnost da podrži Demokratsko front.

MONITOR: Poslanik DPS-a, Miodrag Vuković tvrdi da se na izborima odlučuje o opstanaku Crne Gore, čime je želio reći da Front ima na umu revidiranje državnog statusa. Kakav je vaš odgovor na takve optužbe?
LEKIĆ: Ostaje da se vidi da li su ovakve stupidnosti plod delirijuma jednog vjernika partije tokom svih njenih nacionalnih i ideoloških zaokreta, ili izražavaju stav ukupne vlasti. Javnost očekuje da nosioci vlasti , umjesto zabrinutosti za ,,opstanak države”, ponude ozbiljnu politiku izlaska iz teške ekonomske, političke i moralne krize društva.

Više puta smo javno rekli, a i napisali u našem programu – nema nikakvog preispitivanja državno pravnog statusa.

MONITOR: U antiratnom taboru pojedini vam zamjeraju da nijeste bili angažovani u antiratnom pokretu s početka devedesetih.
LEKIĆ: Čini mi se da je moje javno djelovanje bilo primarno motivisano antiratnim principima i težnjama da se u nastalim krizama nađu pravedna rješenja, bez pobjeda maksimalističkih težnji bilo koje strane.

Naravno, ja poštujem druge koji su se za iste principe borili drugim sadržajima i formama. Njihova uloga ostaje svijetla tačka novije crnogorske istorije. Činjenica da su pojedinci i dijelovi tog sastava vremenom izabrali put korupcije, poltronstva, pa i rada za specijalne službe i mafiju, ne umanjuje ukupan značaj antiratnih krugova o kojima govorimo.

MONITOR: Najveću pažnju javnosti izazva pristupanje dijela SNP-a Demokratskom frontu. Ko snosi najveću odgovornost zbog toga što jedinstveni SNP nije ušao u koaliciju?
LEKIĆ: Rukovodstvo SNP-a, odnosno najviša tijela partije nijesu željela da uđu u Front na bazi pravila koja su važila za sve ostale članice. Takva volja stranke se može smatrati legitimnom kao što je vjerovatno u istoj mjeri legitimna i volja članova te stranke da opoziciono djeluju u koalicionom savezu DF-a.

Najgori scenario je bio da se ta tema beskrajno produži, što su neki akteri, pa i predstavnici vlasti, naročito preko njihovih medija, propagandno banalizovali. Zato sam još mnogo ranije izašao sa predlogom da se ukoliko nema dogovora, tema što prije završi, a svi akteri preuzmu odgovornost za poteze.

MONITOR: Iz SNP-a napominju da ih od samog početka nijeste uključili u priču o objedinjavanju već da ste ih pozvali na svršen čin. Da li je u procesu pregovaranja bilo pogrešnih poteza sa vaše strane?
LEKIĆ: Ne vidim da su učinjene greške. SNP je mogao da postane respektovana članica DF, odnosno da u koaliciji dobije mjesto koje joj po snazi pripada. Oni su izašli sa drugim predlogom, neke vrste spoljne koalicije, koju smo ocijenili dualnom, komplikovanom, iznad svega nefunkcionalnom. Ponavljam, sada je trenutak da se sumiraju bilansi i preuzme odgovornost za usvojene odluke. Poštujem članove SNP-a, žao mi je da nije došlo do njihovog uključivanja u DF, i želim im uspjeha na izborima.

MONITOR: Kakav je odnos Fronta sa Pozitivnom Crnom Gorom?
LEKIĆ: Vjerujući da Pozitivna pripada korpusu opozicionih političkih snaga, dakle, u tom slučaju ne vidimo prepreke da opoziciono sarađujemo tamo gdje vidimo zajedničke ideje.

MONITOR: Vi u Frontu često govorite da je tema bojkota otvorena. Koji su to kriterijumi koji će vas opredijeliti ,,za” ili ,,protiv” bojkota?
LEKIĆ: Uslovi za fer izbore ne postoje i to pokazuju svakodnevni podaci sa terena. Ti podaci su javni, a vlast čak i ne pokušava da ih demantuje. Nastavlja se i nepodnošljiva lakoća posmatranja svega toga, bez reagovanja tužilačkih i pravosudnih organa, državnih tijela koji treba da štite Ustav i zakone.

S tim u vezi, obratićemo se međunarodnim faktorima i konsultovati se sa njima. Ne želimo ishitrene poteze. Tu mislim prije svega na odluku o izlasku na izbore u neregularnim uslovima. S druge strane, riskantna je i odluka o bojkotu u uslovima mogućih simulacija pluralističkih izbora sa satelitskim partijama. Jedna i druga odluka nosi potencijalne bumerange.

MONITOR: Šta je prvo što ćete učiniti ako osvojite vlast?
LEKIĆ: Naš cilj jeste da doprinesemo izgrađivanju pravne, demokratske i ekonomski stabilne zemlje. Pored dekriminalizacije društva, što oštro traži i EU, smatramo prioritetom i otvaranje procesa unutrašnjeg pomirenja, jačanja kohezije crnogorskog društva. Vlast je uspjela da duboko podijeli i posvadi građane, koje je prethodno dovela do ruba siromaštva.

MONITOR: Zločini rata i zločini pljačke predstavljaju najveće breme aktuelne vlasti. Kako namjeravate da izađete na kraj sa tim teretom ukoliko osvojite vlast?
LEKIĆ: Mi smo u programu naveli da smo za lustraciju u crnogorskom društvu. Sve to, bez atmosfere lova na vještice, a u demokratskoj proceduri i na bazi poštovanja zakona.

MONITOR: Kako vidite postreferendumsku Crnu Goru?
LEKIĆ: Moglo bi se reći da se Crna Gora nakon skoro jednog burnog vijeka sasvim vratila kući. Iskustva dijeljenja zajedničkog života sa drugima u nešto većoj kući su bila različita. Ponekad negativna, pa i traumatično riskantna, ponekad pozitivna, gotovo bratska kada je zemlja ostvarivala liniju progresa. Građani su na različite načine doživljavali sva ta iskustva. Sada su pred Crnom Gorom novi veliki izazovi. Da li će kuća ostati nesređena, da li će postati većinsko vlasništvo pojedinaca i grupa, neka vrsta feuda u kojem pravni i civilizovani zakoni ne važi za sve. Ili će kuća biti građena i uljepšana u realnosti ozbiljnog, zrelog, javno odgovornog demokratskog života, a u vrijednosnom smislu – spoju tradicionalnih i modernih vrijednosti.

Treba vjerovati da će većina, naročito mladi kojima pripada budućnost i istorijska odgovornost za sudbinu zemlje, htjeti i znati da izaberu pravi put.

Miloševićev čovjek u Rimu bio Dojčilo Maslovarić

MONITOR: U DPS propagandi se često čuje da ste bili, ,,Miloševićev ambasador”. Čiji ste bili ambasador?
LEKIĆ: Ako identitetske kuhinje iz partijskih i mafijaško korupcionačkim krugova, koje pokazuju jak senzibilitet za materiju identiteta, budu nastavili da dežuraju i osmišljavaju viziju identiteta ove države, onda se Crnoj Gori loše piše. Povodom provincijskih podmetanja oko Miloševića uvijek je dilema da li prezreti aktere tih besmislenih etiketa ili odgovoriti, na što ću se upustiti zbog vaših čitaoca, a da bih na kraju uputio i jedan javni predlog.

Činjenice stoje ovako: DPS je bio dugogogdišnji koalicioni partner Miloševićeve partije, pa i u vrijeme zločina u Srebrenici. Današnji čelnici DPS-a, a u prvom redu Đukanović i Marović, su ostavili nadahnute, antologijske izjave divljenja liku S. Miloševića. Milošević je glasovima Đukanovićevog DPS-a 1997. godine, izabran za predsjednika SRJ u Saveznoj skupštini. To je bilo nakon raskida Đukanovića sa Momirom Bulatovićem. Bez tih glasova Đukanovćevog DPS-a Milošević nije imao većinu i nije mogao biti izabran. Nakon promjene snaga na međunarodnom planu i izvjesnog pada srpskog predsjednika, DPS je napustio svog dugogodišnjeg koalicionog partnera.

MONITOR: A šta se dešava u Rimu?
LEKIĆ: U Rimu je Miloševićev režim djelovao, ne preko mene kao osobe neslučajnog nepovjerenja tadašnjeg Beograda, već preko Dojčila Maslovarića ambasadora pri Vatikanu, visokog funkcionera JUL-a, lica isljeđivanog u italijanskom tužilaštvu zbog problematičnih poslova, uključujući i dobijanja procenta u aferi Telekom Srbija. Prije nekoliko godina Maslovarić je dobio crnogorsko državljanstvo, negdje u paketu sa Šinavatrom, a na pitanje novinara o razlozima, Aleksandar Eraković, tada savjetnik Mila Đukanovića, je javno rekao da to ostaje državna tajna!

Kao ministar inostranih poslova i nestranačka osoba u koalicionoj vladi 1992-93, između ostalih i sa Liberalima i SDP-om, ja sam u javnom i međunarodnom djelovanjem bio antiteza politike u Beogradu. To je i zapisano u relevantnim međunarodnim publikacijama, pa i u knjizi Elizabet Roberts , Istorija Crne Gore objavljenoj u Velikoj Britaniji. U istom periodu ja se u Beogradu nikada nisam sreo sa predstavnicima tadašnjeg srpskog vrha. U Beogradu sam se tada sretao sa vođom opozicije Zoranom Đinđićem. I u tekstovima u Italiji o mom radu je isticana moja neuobičajeno visoka autonomnost, što se može lako provjeriti.

Postoje novinari i novinari, postoje diplomate i diplomate. Ko zna moj rad, zna dobro da sam bio do te mjere autonoman da sam čak namjerno pravio i ozbiljne gafove s tačke gledišta formalnih pravila diplomatije, uključujući i odbijanje instrukcija. To se odnosilo prema Beogradu i Podgorici, a imajući u vidu kompromitujuće dimenzije jedne i druge vlasti. Takav odnos me, razumije se, nije sprečavao da se javno suprostavim NATO bombardovanju Srbije i Crne Gore kojim su podstaknute nove tragedije i zločini svih strana u tom ratu. I cijela srpska opozicija Miloševiću, je bila protiv NATO bombardovanja, u čemu nije bilo nikakve kontradiktornosti. Ukratko, bio sam dominantno ambasador zemlje i naroda koji sam predstavljao, a ne predstavnika vlasti u njoj.

Sve ovo što sam naveo su lako dokazive činjenice. Pozivam bijedne autore izmišljenih, prljavih etiketa da činjenicama nešto demantuju od navedenog. Nudim im debatu da sve to javno raspravimo. Vidjećete da to neće smjeti da urade. Ipak, držaću ovaj poziv otvorenim.

Marko MILAČIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo