Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: O bojkotu ćemo se konsultovati sa strancima

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

MONITOR: Lider Demokratskog centra po sopstvenom priznanju od vas je dobio fer ponudu koju je, ipak, odbio. Dogovor između Fronta i Liberalne partije skoro je bio gotova stvar, nakon čega je uslijedila ponuda DPS-a koja je prihvaćena. Da li iza oba ,,preokreta” osjećate pritisak vlasti? LEKIĆ: Nakon što je Demokratski front kao građanska koalicija okupio značajan broj političkih subjekata, nezavisnih pojedinaca i formirao veoma ugledan Politički savjet – nije bilo neočekivano da u nekim razgovorima ne dođe do dogovora.

Podsjećam, ti su razgovori podrazumijevali poštovanje određenih kriterijuma i principa. Mogućnost da Liberalna partija uđe u DF je bila direktno uslovljena njihovim izlaskom iz koalicija na opštinskom nivou, što su naši sagovornici najprije prihvatili. Očigledno, preokret je nastupio aktiviranjem funkcionera DPS-a, odnosno njihovim ponudama raznih mjesta u državnim strukturama, pa se odustalo od ,,svrgavanja vlasti” o kojem je govorio lider LP u izjavi Vijestima nakon razgovora sa nama, a dogovorena je koalicija upavo sa tom vlašću.

Drugi slučaj je, ima se utisak, različit. Batrićević je odustajanje obrazložio nepostojanjem fer uslova za održavanje izbora, što nije netačno – a uz saopštenu spremnost da podrži Demokratsko front.

MONITOR: Poslanik DPS-a, Miodrag Vuković tvrdi da se na izborima odlučuje o opstanaku Crne Gore, čime je želio reći da Front ima na umu revidiranje državnog statusa. Kakav je vaš odgovor na takve optužbe?
LEKIĆ: Ostaje da se vidi da li su ovakve stupidnosti plod delirijuma jednog vjernika partije tokom svih njenih nacionalnih i ideoloških zaokreta, ili izražavaju stav ukupne vlasti. Javnost očekuje da nosioci vlasti , umjesto zabrinutosti za ,,opstanak države”, ponude ozbiljnu politiku izlaska iz teške ekonomske, političke i moralne krize društva.

Više puta smo javno rekli, a i napisali u našem programu – nema nikakvog preispitivanja državno pravnog statusa.

MONITOR: U antiratnom taboru pojedini vam zamjeraju da nijeste bili angažovani u antiratnom pokretu s početka devedesetih.
LEKIĆ: Čini mi se da je moje javno djelovanje bilo primarno motivisano antiratnim principima i težnjama da se u nastalim krizama nađu pravedna rješenja, bez pobjeda maksimalističkih težnji bilo koje strane.

Naravno, ja poštujem druge koji su se za iste principe borili drugim sadržajima i formama. Njihova uloga ostaje svijetla tačka novije crnogorske istorije. Činjenica da su pojedinci i dijelovi tog sastava vremenom izabrali put korupcije, poltronstva, pa i rada za specijalne službe i mafiju, ne umanjuje ukupan značaj antiratnih krugova o kojima govorimo.

MONITOR: Najveću pažnju javnosti izazva pristupanje dijela SNP-a Demokratskom frontu. Ko snosi najveću odgovornost zbog toga što jedinstveni SNP nije ušao u koaliciju?
LEKIĆ: Rukovodstvo SNP-a, odnosno najviša tijela partije nijesu željela da uđu u Front na bazi pravila koja su važila za sve ostale članice. Takva volja stranke se može smatrati legitimnom kao što je vjerovatno u istoj mjeri legitimna i volja članova te stranke da opoziciono djeluju u koalicionom savezu DF-a.

Najgori scenario je bio da se ta tema beskrajno produži, što su neki akteri, pa i predstavnici vlasti, naročito preko njihovih medija, propagandno banalizovali. Zato sam još mnogo ranije izašao sa predlogom da se ukoliko nema dogovora, tema što prije završi, a svi akteri preuzmu odgovornost za poteze.

MONITOR: Iz SNP-a napominju da ih od samog početka nijeste uključili u priču o objedinjavanju već da ste ih pozvali na svršen čin. Da li je u procesu pregovaranja bilo pogrešnih poteza sa vaše strane?
LEKIĆ: Ne vidim da su učinjene greške. SNP je mogao da postane respektovana članica DF, odnosno da u koaliciji dobije mjesto koje joj po snazi pripada. Oni su izašli sa drugim predlogom, neke vrste spoljne koalicije, koju smo ocijenili dualnom, komplikovanom, iznad svega nefunkcionalnom. Ponavljam, sada je trenutak da se sumiraju bilansi i preuzme odgovornost za usvojene odluke. Poštujem članove SNP-a, žao mi je da nije došlo do njihovog uključivanja u DF, i želim im uspjeha na izborima.

MONITOR: Kakav je odnos Fronta sa Pozitivnom Crnom Gorom?
LEKIĆ: Vjerujući da Pozitivna pripada korpusu opozicionih političkih snaga, dakle, u tom slučaju ne vidimo prepreke da opoziciono sarađujemo tamo gdje vidimo zajedničke ideje.

MONITOR: Vi u Frontu često govorite da je tema bojkota otvorena. Koji su to kriterijumi koji će vas opredijeliti ,,za” ili ,,protiv” bojkota?
LEKIĆ: Uslovi za fer izbore ne postoje i to pokazuju svakodnevni podaci sa terena. Ti podaci su javni, a vlast čak i ne pokušava da ih demantuje. Nastavlja se i nepodnošljiva lakoća posmatranja svega toga, bez reagovanja tužilačkih i pravosudnih organa, državnih tijela koji treba da štite Ustav i zakone.

S tim u vezi, obratićemo se međunarodnim faktorima i konsultovati se sa njima. Ne želimo ishitrene poteze. Tu mislim prije svega na odluku o izlasku na izbore u neregularnim uslovima. S druge strane, riskantna je i odluka o bojkotu u uslovima mogućih simulacija pluralističkih izbora sa satelitskim partijama. Jedna i druga odluka nosi potencijalne bumerange.

MONITOR: Šta je prvo što ćete učiniti ako osvojite vlast?
LEKIĆ: Naš cilj jeste da doprinesemo izgrađivanju pravne, demokratske i ekonomski stabilne zemlje. Pored dekriminalizacije društva, što oštro traži i EU, smatramo prioritetom i otvaranje procesa unutrašnjeg pomirenja, jačanja kohezije crnogorskog društva. Vlast je uspjela da duboko podijeli i posvadi građane, koje je prethodno dovela do ruba siromaštva.

MONITOR: Zločini rata i zločini pljačke predstavljaju najveće breme aktuelne vlasti. Kako namjeravate da izađete na kraj sa tim teretom ukoliko osvojite vlast?
LEKIĆ: Mi smo u programu naveli da smo za lustraciju u crnogorskom društvu. Sve to, bez atmosfere lova na vještice, a u demokratskoj proceduri i na bazi poštovanja zakona.

MONITOR: Kako vidite postreferendumsku Crnu Goru?
LEKIĆ: Moglo bi se reći da se Crna Gora nakon skoro jednog burnog vijeka sasvim vratila kući. Iskustva dijeljenja zajedničkog života sa drugima u nešto većoj kući su bila različita. Ponekad negativna, pa i traumatično riskantna, ponekad pozitivna, gotovo bratska kada je zemlja ostvarivala liniju progresa. Građani su na različite načine doživljavali sva ta iskustva. Sada su pred Crnom Gorom novi veliki izazovi. Da li će kuća ostati nesređena, da li će postati većinsko vlasništvo pojedinaca i grupa, neka vrsta feuda u kojem pravni i civilizovani zakoni ne važi za sve. Ili će kuća biti građena i uljepšana u realnosti ozbiljnog, zrelog, javno odgovornog demokratskog života, a u vrijednosnom smislu – spoju tradicionalnih i modernih vrijednosti.

Treba vjerovati da će većina, naročito mladi kojima pripada budućnost i istorijska odgovornost za sudbinu zemlje, htjeti i znati da izaberu pravi put.

Miloševićev čovjek u Rimu bio Dojčilo Maslovarić

MONITOR: U DPS propagandi se često čuje da ste bili, ,,Miloševićev ambasador”. Čiji ste bili ambasador?
LEKIĆ: Ako identitetske kuhinje iz partijskih i mafijaško korupcionačkim krugova, koje pokazuju jak senzibilitet za materiju identiteta, budu nastavili da dežuraju i osmišljavaju viziju identiteta ove države, onda se Crnoj Gori loše piše. Povodom provincijskih podmetanja oko Miloševića uvijek je dilema da li prezreti aktere tih besmislenih etiketa ili odgovoriti, na što ću se upustiti zbog vaših čitaoca, a da bih na kraju uputio i jedan javni predlog.

Činjenice stoje ovako: DPS je bio dugogogdišnji koalicioni partner Miloševićeve partije, pa i u vrijeme zločina u Srebrenici. Današnji čelnici DPS-a, a u prvom redu Đukanović i Marović, su ostavili nadahnute, antologijske izjave divljenja liku S. Miloševića. Milošević je glasovima Đukanovićevog DPS-a 1997. godine, izabran za predsjednika SRJ u Saveznoj skupštini. To je bilo nakon raskida Đukanovića sa Momirom Bulatovićem. Bez tih glasova Đukanovćevog DPS-a Milošević nije imao većinu i nije mogao biti izabran. Nakon promjene snaga na međunarodnom planu i izvjesnog pada srpskog predsjednika, DPS je napustio svog dugogodišnjeg koalicionog partnera.

MONITOR: A šta se dešava u Rimu?
LEKIĆ: U Rimu je Miloševićev režim djelovao, ne preko mene kao osobe neslučajnog nepovjerenja tadašnjeg Beograda, već preko Dojčila Maslovarića ambasadora pri Vatikanu, visokog funkcionera JUL-a, lica isljeđivanog u italijanskom tužilaštvu zbog problematičnih poslova, uključujući i dobijanja procenta u aferi Telekom Srbija. Prije nekoliko godina Maslovarić je dobio crnogorsko državljanstvo, negdje u paketu sa Šinavatrom, a na pitanje novinara o razlozima, Aleksandar Eraković, tada savjetnik Mila Đukanovića, je javno rekao da to ostaje državna tajna!

Kao ministar inostranih poslova i nestranačka osoba u koalicionoj vladi 1992-93, između ostalih i sa Liberalima i SDP-om, ja sam u javnom i međunarodnom djelovanjem bio antiteza politike u Beogradu. To je i zapisano u relevantnim međunarodnim publikacijama, pa i u knjizi Elizabet Roberts , Istorija Crne Gore objavljenoj u Velikoj Britaniji. U istom periodu ja se u Beogradu nikada nisam sreo sa predstavnicima tadašnjeg srpskog vrha. U Beogradu sam se tada sretao sa vođom opozicije Zoranom Đinđićem. I u tekstovima u Italiji o mom radu je isticana moja neuobičajeno visoka autonomnost, što se može lako provjeriti.

Postoje novinari i novinari, postoje diplomate i diplomate. Ko zna moj rad, zna dobro da sam bio do te mjere autonoman da sam čak namjerno pravio i ozbiljne gafove s tačke gledišta formalnih pravila diplomatije, uključujući i odbijanje instrukcija. To se odnosilo prema Beogradu i Podgorici, a imajući u vidu kompromitujuće dimenzije jedne i druge vlasti. Takav odnos me, razumije se, nije sprečavao da se javno suprostavim NATO bombardovanju Srbije i Crne Gore kojim su podstaknute nove tragedije i zločini svih strana u tom ratu. I cijela srpska opozicija Miloševiću, je bila protiv NATO bombardovanja, u čemu nije bilo nikakve kontradiktornosti. Ukratko, bio sam dominantno ambasador zemlje i naroda koji sam predstavljao, a ne predstavnika vlasti u njoj.

Sve ovo što sam naveo su lako dokazive činjenice. Pozivam bijedne autore izmišljenih, prljavih etiketa da činjenicama nešto demantuju od navedenog. Nudim im debatu da sve to javno raspravimo. Vidjećete da to neće smjeti da urade. Ipak, držaću ovaj poziv otvorenim.

Marko MILAČIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo