Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, ČLAN SKUPŠTINSKOG ODBORA ZA EKONOMIJU, FINANSIJE I BUDŽET: Sunovrat ekonomije je najveća prijetnja za državu

Objavljeno prije

na

Mladen-Bojanic-223

Ova vlada nema kapaciteta da pokrene bilo kakve značajnije sistemske promjene u vođenju ekonomske politike. A nema ni snage da prizna da se njena ekonomska politika oslanja na pogrešne premise, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Mladen Bojanić, potpredsjednik Pozitivne Crne Gore precizirajući dio Vladinih grehova: ona neće da prizna da mikro, mala i srednja preduzeća ne mogu biti lokomotiva razvoja, već samo dio ili podrška većim poslovnim sistemima; neće da prizna da su monopoli i korupcija, a ne administrativne barijere, glavni problemi konkurenciji na tržištu; Neće da prizna da strane investitore prvo zanima vladavina prava, a da visina poreza dolazi nakon toga; neće da prizna da samo turizam i usluge nisu dovoljne za ekonomski oporavak; neće da prizna da je privatnim bankama osnovni cilj poslovanja stvaranje profita za vlasnike, a ne alokacija sredstava u interesu ravnomjernog ekonomskog razvoja Crne Gore.

I dalje nam se servira priča kako strani investitori jedva čekaju da donesu gomilu novca i razviju Crnu Goru. I dalje koriste lakomislenost birača kao svoj najjači adut. Kao da živi u nekom svom virtuelnom svijetu, premijer Đukanović je na posljednjem premijerskom satu u parlamentu najavio gotovo milijardu eura investicija tokom ove godine. Skoro da je ponovio ekspoze od prije godinu dana. A od tada do danas, sve se dešavalo suprotno od najavljenog. Stezanju kaiša nikad kraja, a održavaju nas nova zaduženja i krediti.

MONITOR: Pošto su nesuglasice unutar vladajuće koalicije po nekim važnim ekonomskim pitanjima sve vidljivije, da li bi predstojeće (jesenje) zasijedanje parlamenta moglo donijeti neke promjene na političkoj sceni?
BOJANIĆ: Ne vjerujem da će jesenje zasijedanje parlamenta donijeti neke bitnije promjene na političkoj sceni. Savez grešnika je najjači savez, pa se neće tako lako raskinuti DPS i SDP koalicija. Očekujem promjene nakon lokalnih izbora i njihovih rezultata, prvenstveno na jesen na Cetinju i na proljeće u Podgorici. Tada će biti jasno da je DPS u slobodnom padu i SDP će, doduše nevoljno, potražiti saradnike među sadašnjom opozicijom. Prvo će to pokušati da uradi kroz lokalne parlamente. SDP je svjestan da njihov izlazak iz vlasti znači najmanje prepolovljen broj članova i birača, pa će sve učiniti da ostane na vlasti. Sa kim, to im je manje bitno.

MONITOR: Vlada je, kažu, odustala od najavljivanog rebalansa budžeta. Kako će se završiti ta priča?
BOJANIĆ: Onog časa kada se SDP zadovolji ustupcima od strane DPS-a, rebalans će biti na dnevnom redu Skupštine. Funkcioneri DPS i SDP su debelo zavisni od budžeta i eto dovoljno razloga da nastavimo sa zaduživanjem. Valjda je svakome jasno da je sve što radi ova koalicija u funkciji očuvanja vlasti. Sve ostalo je pokušaj pravdanja i gluma da se poštuju principi. Naravno, kad se desi krupan ekonomski problem, onda se potegne ugroženost države od nekih spoljnih mračnih sila. I tako godinama. Nadam se da građani konačno prepoznaju da je najveća opasnost za državu sunovrat njene ekonomije.

MONITOR: Neminovno stižemo do priče o privatizaciji KAP-a i njenim posljedicama. Da li je vama u parlamentu jasna izjava premijera Đukanovića da je Vlada dala ,,prećutnu saglasnost” da KAP ne plaća struju, a EPCG obaveze prema državi? Koliko je realno da oni koji su kreirali ovako stanje u trouglu KAP-EPCG – država, odgovaraju za svoje postupke?
BOJANIĆ: Da, u potpunosti mi je jasna, ali i očekivana, ova premijerova izjava. On sebe smatra nekim ko je iznad zakona. Podsjetiću da je premijer ne tako davno izjavio da se ugovor o snabdijevanju KAP-a električnom energijom može i naknadno potpisati i da ne vidi neki problem u tome.

Što se tiče Skupštine, jedino efikasno rješenje je njeno raspuštanje, ako već neće da smijeni Vladu, pa da na izborima vidimo da li građani i dalje daju podršku ovoj vlasti. Tek tada se možemo nadati utvrđivanju odgovornosti, prvo političke, pa stručne, pa sve do materijalne i krivične.

Nažalost, u ovom momentu ne vidim način na koji bi se KAP izbavio iz velikih nevolja u kojime se danas nalazi i nastavio da u budućem periodu posluje na održivim osnovama. Pored ogromnog duga, a evo vidimo ovih dana da su prijave potraživanja od strane povjerilaca dosegle 460 miliona eura, svima je jasno da su KAP-u neophodna značajna sredstva za modernizaciju, a snabdijevanje električnom energijom je i dalje problematično. Kad znamo da država ne može da obezbijedi sredstva za izmirenje ogromnih obaveza i modernizaciju KAP-a, a nalaženje nekog privatnog investitora koji će to preuzeti na sebe je daleko od realnosti, onda se nameće samo jedan zaključak: KAP nema budućnost i ne treba gubiti vrijeme već tražiti rješenja kako bi njegovo gašenje bilo manje bolno, i sa socijalnog i sa ukupnog ekonomskog aspekta. Ukoliko se drastično ne promijeni odnos prema privrednim društvima u vlasništvu države, nemam dilemu da će, prije ili kasnije, mnoge zadesiti sudbina KAP-a.

MONITOR: Dijelite li utisak da su interesi nekih privatnih kompanija (CEAC, A2A, Porto Montenegro, Vektra) Vladi važniji od interesa preduzeća u kojima je država većinski vlasnik, pa i od same države?
BOJANIĆ: Davno smo čuli izjavu predsjednika parlamenta, kao osobe koja je po prirodi posla prilično dobro upoznata sa mnogim dešavanjima u Crnoj Gori, da iza nekih privatizacija stoji neznanje ili korupcija. I u jednom i drugom slučaju postoji potreba za utvrđivanjem odgovornosti donosilaca odluka. Kako još nema političke odgovornosti za neznanje, a ni državni organi koji bi trebalo da ispitaju eventualno postojanje korupcije za niz štetnih ugovora nisu se pretrgli od posla, onda ostaje da sumnjamo da su se mnogi ugovori sklapali u korist privatnih, a na štetu državnih interesa. Konkretno, na primjerima privatizacija HTP Boke Herceg Novi i Marine AD Bar, imali smo na skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu privatizacije priliku da se upoznamo sa nevjerovatnom lakoćom potpisivanja štetnih ugovora, ali i sa totalnom nebrigom države da ispuni svoje ugovorene obaveze. Tako smo dovedeni u poziciju da raskidi ugovora idu na našu štetu. A onda se ide u već poznato izbjegavanja odgovornosti i zamjenama teza se pokušava pokazati navodna briga za zaposlene.

MONITOR: Kršenje privatizacionih ugovora – od KAP-a i Željezare do Novog duvanskog -postaje prepoznatljiv model ponašanja. Da li je moguće to ispraviti?
BOJANIĆ: Svaki od pomenutih prvatizacionih ugovora ima svoje specifičnosti, ali, nažalost, epilog je gotovo isti i po zaposlene i po akcionare. Privatizacija kroz stečaj je najgori način privatizacije. Prilično dugo su se skrivale pogrešne odluke i tolerisali loši postupci, pa je sve manje prostora za ispravke. Vrijeme je za veliki rad i vizionarsku politiku oporavka zemlje, a to ova vlast niti je spremna niti sposobna da donese.

MONITOR: Nedavno ste ocijenili da je Skupština pojačala svoju kontrolnu ulogu rada izvršne vlasti. Ipak, mnoga saslušanja, od afere Telekom do afere Snimak završena su bez konkretnih rezultata. U čemu je problem?
BOJANIĆ: Teško da će kontrolna uloga Skupštine popraviti loše stvari iz prošlosti. Njen najvažniji zadatak je da kroz kontrolna saslušanja i parlamentarne istrage upozna javnost i izvrši pritisak na tužilaštvo i sudstvo da profesionalno rade svoj posao. Vjerujem da će nedavno usvojeni ustavni amandmani i zakoni koji uređuju ovu granu vlasti uticati da se istražne radnje i sudski procesi obavljaju profesionalnije i efikasnije.

Preduprijediti štete

MONITOR: Tražili ste i da se ispita privatizacija Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar. Zašto?
BOJANIĆ: Tražio sam da se na dnevni red sjednice Komisije za praćenje i kontrolu privatizacije što hitnije nađu privatizacije Novog duvanskog kombinata i Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar, jer su ti procesi u toku, tako da rad Komisije može biti daleko efikasniji ako se sad uključimo nego neku godinu kasnije. Naravno, interes zaposlenih, akcionara i javnosti je da se proces što bolje isprati kako ne bi za koju godinu pokušali da spasimo što se spasiti može.

 

Strpljenjem na pritiske

MONITOR: Svjedoci smo sve češćih i raznovrsnijih napada na kritičare režima. Otkud rastuća nervoza političke i ekonomske elite okupljene oko DPS-a i njegovog šefa?
BOJANIĆ: Siguran sam da je javnost primijetila nervozu funkcionera DPS-a, a razloge takvog ponašanja treba tražiti u njihovoj spoznaji da im se bliži kraj neograničene vladavine. S obzirom na to da su najčešće čelni ljudi u državnim institucijama partijski kadrovi, oni u suštini sprečavaju da te iste institucije reaguju adekvatno na pritiske koje od strane ostrašćenih predstavnika i saradnika vladajuće elite trpe mediji, NVO sektor i opozicija. Potrebno je puno strpljenja. Što se tiče Pozitivne Crne Gore, novi smo na političkoj sceni i imamo dovoljno vremena i snage da sve to istrpimo dok se crnogorsko društvo ne izbori za demokratiju i punu vladavinu prava.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo