Povežite se sa nama

FOKUS

Mojkovačka bitka

Objavljeno prije

na

Četvrtog decembra Raško Konjević je preuzeo Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa nastavio tradiciju socijaldemokratskih prethodnika – Jusufa Kalamperovića (2005-2009) i Ivana Brajovića (2009-2012).

Konjević će djelovati u promijenjenim okolnostima. Ljetos usvojen Zakon o unutrašnjim poslovima je de facto tek sada na snazi u svojoj bitnijoj odrednici: Uprava policije (UP) nije više poseban organ, već pod striktnijim nadzorom ministra unutrašnjih poslova.

Novi zakon je utvrdio proceduru konkursa za izbor direktora UP-a. Raspisan je 15. januara i otvoren do 4. februara. Očekuje se da će aplicirati v.d. direktora Božidar Vuksanović. Već se prijavio Zoran Ulama, šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.

Ali, izbor šefa policije izgleda da je dio šireg podzemnog sukoba u vrhu vlasti. Glavna je vijest da Veselin Veljović, suprotno nagovještajima, neće konkurisati. Veljović i raniji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Vladan Joković su krajem 2011. praktično smijenjeni u javno nikad raspetljanoj aferi Listing, kada su se pojavili (ne)falsifikovani dokumenti o telefonskim kontaktima Igora Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.

Nakon što je Veljović „razriješen dužnosti”, predsjednik Filip Vujanović ga je doveo u svoj kabinet kao savjetnika za odbranu i bezbjednost. Joković je, rezigniravši „iz ličnih razloga”, prebačen u Vuksanovićevu fotelju direktora Uprave carina.

Obojica su tipični „vođeni kadrovi”, za čije je karijere zaslužan Duško Marković, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Veljoviću je 1992. kao generalni sekretar Vlade pomogao da prelaskom iz vojske odmah dobije komandirsku dužnost u policiji. Kada je Markoviću jula 2010. istekao mandat direktora ANB-a, Jokovića promoviše u svog nasljednika. Nakon kalvarije Jokovića sa Listingom, ANB-om rukovodi Boro Vučinić, eks ministar odbrane, sa kojim se Marković godinama sporio oko (ne)ustrojstva posebne vojno-obavještajne službe.

Da je Veljović u igri, ali ne za šefa UP-a, već za istu dužnost u ANB-u, čulo se uoči Nove godine hapšenjem načelnika krim policije u Budvi Siniše Stojkovića. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) Stojkovića tereti da je kod tužiteljke Ljiljane Klikovac „posredovao” da ne preduzima dalje radnje u postupku protiv Milenka Rabrenovića, Veljovićevog šofera i tjelohranitelja. Rabrenović je navodno prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić, koja je, nakon tekstova o fabrici cigareta Tara u Mojkovcu, fizički napadnuta.

Stojković je, tvrdi VDT, tužiteljku Klikovac „upozorio da bi dalje vođenje postupka ugrozilo napredovanja Veljovića na mjesto direktora ANB-a i Jokovića na mjesto direktora UP-a, ukazujući joj da su navodno dogovorena u političkom vrhu”.

Joković je svoje pominjanje od strane VDT-a smatrao „proizvoljnošću i spekulacijom”. Bio je neuobičajeno oštar prema VDT-u, stavom da se „nesporne činjenice” da Stojkovića uopšte ne zna provjere „u vrlo kratkom roku”. „U suprotnom”, poručio je, „preduzeću sve neophodne aktivnosti da zaštitim svoj dignitet”.

Veljović nije demantovao poznanstvo sa inkriminisanim – u njegovom mandatu je Stojković bio načelnik podgoričke krim policije. On je slučaj povezao sa Listingom. „Indikativno da kraj godine, kao i lani, obilježavaju afere navodno nepoznatog autora”.

Obećao je: „U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.

Ništa od toga još nijesmo čuli, ali je Veljović potom 28. decembra u VDT-u takođe saslušavan u okviru istrage oko prijetnji Oliveri Lakić. Medijima je saopštio da sa slučajem „nemam nikakve veze”.

Šefica VDT-a, Ranka Čarapić, navodno je u ličnom sukobu sa Veljovićem. Policija je, prema tvrdnjama istraživačkog tima Pod lupom, 2010. i 2011. zadržavala na triježnjenju njene alkoholisane sinove: „Čarapićevu je privođenje razbjesnilo i uvrijedilo. Nakon toga, nije propuštila priliku da preko medija spočita policiji kako ne zna posao”.

Upravo je tužiteljka Ljiljana Klikovac potpisala odluku da se sin Ranke Čarapić, Matija, kao pripravnik 2011. zaposli u VDT-u. Klikovčevoj je Siniša Stojković, prema sopštenju lično šefice VDT-a, „ukazao da je u političkom vrhu navodno dogovoreno i razrješenje Vrhovne državne tužiteljke” (vidi okvir).

VDT odmah po Novoj godini potvrđuje da je „u posjedu jedne informacije o navodnoj zloupotrebi u UP-u”. Predmet se odnosi na sporne ugovore za nabavke opreme i održavanje informacionih sistema u vrijeme Veljovićevog šefovanja UP-om.

Tvrdi se da je UP ugovore vrijednosti oko milion eura za poslove, koji nijesu realizovani, sklapala sa firma¬ma Infostream i PGS agency (osnivač bivši službenik ANB-a). Malverzacije su se, kako je objavljeno, odigrale unutar Sek-to¬ra za ljud¬ske re¬sur¬se, prav¬na pitanja, te¬le¬ko¬mu¬ni¬ka¬ci¬o¬ne i in¬for¬ma¬ci¬o¬ne si¬ste-me kojim je rukovodio načelnik Dragoslav Minić, jedan od ukupno pet pomoćnika Veljovića.

Minić je porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca, kao i Duško Marković i Veljović. Prije karijere u policiji, Minić je bio pomoćnik kod direktora Direkcije za javne prihode – takođe Mojkovčanina – Predraga Markovića (sada direktora Fonda za zaštitu depozita).

U međuvremenu, Raško Konjević je objavio da je Državna revizorska institucija u analizi budžeta UP-a za 2011. „našla niz nepravilnosti, među kojima je i nenamjenski potrošeno 1,1 milion eura za otpremnine”.

Misija OEBS-a u Podgorici je takođe objavila izvještaj o reformi UP-a za period 2006-2011. u kojem potencira da su prijedlozi budžeta, bez procedura poznatih u razvijenim policijskim službama, pripremani u Minićevom sektoru, zatim da se propisi UP-a o tzv. povjerljivim nabavkama „koriste neselektivno” i da „ovakva netransparentna praksa treba da bude prekinuta”. Nakon zdravstva i prosvjete, UP je pojedinačno najveći „državni poslodavac” (4.906 zaposlenih).

Božidar Vuksanović je, odmah po imenovanja za v.d. direktora, smijeno Minića. Druge Mojkovčane iz osjetljivijih policijsko-obavještajnih struktura, bliske Markoviću i Veljoviću, zadesila je ista sudbina i-ili su raspoređeni na manje značajne dužnosti: načelnik Područne jedinice Budva Siniša Jokić, komandant Posebne jedinice Miloš Vučinić, načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala ANB-a Tihomir Gačević…

Osim Minića, još dvojica Veljovićevih pomoćnika nijesu ostali u policiji: načelniku Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljanu Peroviću i načelniku Sektora krim policije Milanu Tomiću je „istekao mandat”. Za njih se postarao Duško Marković, Perović je postao direktor a Tomić zamjenik direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija koji je pod ingerencijom Ministarstva pravde.

Kada je Minić 2. februara prošle godine smijenjen, navodno, još se nije znalo za sumnjive nabavke i održavanje informacionih sistema. Ivan Brajović tvrdi da su otkrivene tokom septembra i oktobra kada su, na osnovu novog zakona, do tada duplirane finansijske i službe za informatiku MUP-a i UP-a objedinjene i papiri upoređeni.

Svih ovih godina, kada ga je predlagao za reizbor, Brajović nije javno kritikovao Veljovićev rad ili poslovanje policije. Tapšao je po ramenu bivšeg direktora UP-a da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.

Nakon što je u medijima potvrđeno da VDT istražuje policijske nabavke i održavanje telekomunikacione opreme, Veljović 29. januara objavljuje da se neće kandidovati za direktora UP-a „iz više razloga”; konkretno „dugi niz godina” protiv njega je uperena „zlonamjerna haranga pojedinih medija, ali i drugih subjekata, bez realnih, objektivnih i profesionalnih razloga”.

Na „druge subjekte” se požalio i Duško Marković 22. novembra na TV Vijesti kada je kazao da se pričom o fabrici cigareta u Mojkovcu skreće pažnja sa onih „koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”.

Osim što je vicepremijer i ministar pravde, Marković je i predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U njegovoj nadležnosti je i koordinacija Zajedničkog istražnog tima (ZIT), nominalno pod specijalnom tužiteljkom Đurđinom Ivanović – koja je rigoroznom subordinacijom podređena Ranki Čarapić. Personal ZIT-a su delegirani službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca.

Osnivanje ZIT-a je inicirala Ambasada SAD u Podgorici. Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun, nakon kontakata sa američkim specijalistima o profilaciji ZIT-a, 8. jula 2011. potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD.

Novi ministar Raško Konjević možda osporava učinak ili samo postojanje ZIT-a. Na raspravi u Odboru za bezbjednost i odbranu 22. decembra je kazao da bi Crna Gora – nije naveo unutar kojeg organa posebno – trebalo da dobije poseban tim kao što je hrvatski USKOK. Na pitanje opozicionih poslanika da li će biti formiran odsjek UP-a koji bi se bavio samo ovim krivičnim djelima, objasnio je da takav odsjek već postoji u UP-u, a da je ZIT u nadležnosti Ministarstva pravde.

Mandat pod revizijom?

Prema čl. 135 Ustava mandat Vrhovnog državnog tužioca traje pet godina. Ranki Čarapić, koja je na funkciju izabrana 10. aprila 2008, ubrzo ističe mandat. Može biti ponovo izabrana, ali ne obavezno.

Postoji spisak krivičnih predmeta sa indicijama da je Čarapićeva, umjesto propisa i državnog interesa slijedila ličnu, odnosno korist supruga Budimira Čarapića i njegovog preduzeća Comexport.

Duško Marković je prošle godine požurio da se oglasi da Čarapićeva nije bila u konfliktu interesa kada je činjenjem ili nečinjenjem odbačila većinu krivičnih prijava u postupcima gdje je mogla biti lično zainteresovana.

Međutim, Dan 30. januara piše da je u toku revizija istrage o poslovima EPCG i Željeznice Crne Gore sa Comexportom koju je 2009. upravo Ranka Čarapić obustavila.

Nedavno je pravni zastupnik mojkovačke Montenegro tobacco company Zoran Piperović pozvao VDT da, na bazi tri vještačenja oduzete dokumentacije o poslovanju fabrike Tara, „konačno, nakon skoro dvije godine istrage, saopšti javnosti da li je u tom preduzeću bilo šverca cigareta”.

VDT se tim povodom još nije oglasilo.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo