Četvrtog decembra Raško Konjević je preuzeo Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa nastavio tradiciju socijaldemokratskih prethodnika – Jusufa Kalamperovića (2005-2009) i Ivana Brajovića (2009-2012).
Konjević će djelovati u promijenjenim okolnostima. Ljetos usvojen Zakon o unutrašnjim poslovima je de facto tek sada na snazi u svojoj bitnijoj odrednici: Uprava policije (UP) nije više poseban organ, već pod striktnijim nadzorom ministra unutrašnjih poslova.
Novi zakon je utvrdio proceduru konkursa za izbor direktora UP-a. Raspisan je 15. januara i otvoren do 4. februara. Očekuje se da će aplicirati v.d. direktora Božidar Vuksanović. Već se prijavio Zoran Ulama, šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.
Ali, izbor šefa policije izgleda da je dio šireg podzemnog sukoba u vrhu vlasti. Glavna je vijest da Veselin Veljović, suprotno nagovještajima, neće konkurisati. Veljović i raniji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Vladan Joković su krajem 2011. praktično smijenjeni u javno nikad raspetljanoj aferi Listing, kada su se pojavili (ne)falsifikovani dokumenti o telefonskim kontaktima Igora Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.
Nakon što je Veljović „razriješen dužnosti”, predsjednik Filip Vujanović ga je doveo u svoj kabinet kao savjetnika za odbranu i bezbjednost. Joković je, rezigniravši „iz ličnih razloga”, prebačen u Vuksanovićevu fotelju direktora Uprave carina.
Obojica su tipični „vođeni kadrovi”, za čije je karijere zaslužan Duško Marković, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Veljoviću je 1992. kao generalni sekretar Vlade pomogao da prelaskom iz vojske odmah dobije komandirsku dužnost u policiji. Kada je Markoviću jula 2010. istekao mandat direktora ANB-a, Jokovića promoviše u svog nasljednika. Nakon kalvarije Jokovića sa Listingom, ANB-om rukovodi Boro Vučinić, eks ministar odbrane, sa kojim se Marković godinama sporio oko (ne)ustrojstva posebne vojno-obavještajne službe.
Da je Veljović u igri, ali ne za šefa UP-a, već za istu dužnost u ANB-u, čulo se uoči Nove godine hapšenjem načelnika krim policije u Budvi Siniše Stojkovića. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) Stojkovića tereti da je kod tužiteljke Ljiljane Klikovac „posredovao” da ne preduzima dalje radnje u postupku protiv Milenka Rabrenovića, Veljovićevog šofera i tjelohranitelja. Rabrenović je navodno prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić, koja je, nakon tekstova o fabrici cigareta Tara u Mojkovcu, fizički napadnuta.
Stojković je, tvrdi VDT, tužiteljku Klikovac „upozorio da bi dalje vođenje postupka ugrozilo napredovanja Veljovića na mjesto direktora ANB-a i Jokovića na mjesto direktora UP-a, ukazujući joj da su navodno dogovorena u političkom vrhu”.
Joković je svoje pominjanje od strane VDT-a smatrao „proizvoljnošću i spekulacijom”. Bio je neuobičajeno oštar prema VDT-u, stavom da se „nesporne činjenice” da Stojkovića uopšte ne zna provjere „u vrlo kratkom roku”. „U suprotnom”, poručio je, „preduzeću sve neophodne aktivnosti da zaštitim svoj dignitet”.
Veljović nije demantovao poznanstvo sa inkriminisanim – u njegovom mandatu je Stojković bio načelnik podgoričke krim policije. On je slučaj povezao sa Listingom. „Indikativno da kraj godine, kao i lani, obilježavaju afere navodno nepoznatog autora”.
Obećao je: „U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.
Ništa od toga još nijesmo čuli, ali je Veljović potom 28. decembra u VDT-u takođe saslušavan u okviru istrage oko prijetnji Oliveri Lakić. Medijima je saopštio da sa slučajem „nemam nikakve veze”.
Šefica VDT-a, Ranka Čarapić, navodno je u ličnom sukobu sa Veljovićem. Policija je, prema tvrdnjama istraživačkog tima Pod lupom, 2010. i 2011. zadržavala na triježnjenju njene alkoholisane sinove: „Čarapićevu je privođenje razbjesnilo i uvrijedilo. Nakon toga, nije propuštila priliku da preko medija spočita policiji kako ne zna posao”.
Upravo je tužiteljka Ljiljana Klikovac potpisala odluku da se sin Ranke Čarapić, Matija, kao pripravnik 2011. zaposli u VDT-u. Klikovčevoj je Siniša Stojković, prema sopštenju lično šefice VDT-a, „ukazao da je u političkom vrhu navodno dogovoreno i razrješenje Vrhovne državne tužiteljke” (vidi okvir).
VDT odmah po Novoj godini potvrđuje da je „u posjedu jedne informacije o navodnoj zloupotrebi u UP-u”. Predmet se odnosi na sporne ugovore za nabavke opreme i održavanje informacionih sistema u vrijeme Veljovićevog šefovanja UP-om.
Tvrdi se da je UP ugovore vrijednosti oko milion eura za poslove, koji nijesu realizovani, sklapala sa firma¬ma Infostream i PGS agency (osnivač bivši službenik ANB-a). Malverzacije su se, kako je objavljeno, odigrale unutar Sek-to¬ra za ljud¬ske re¬sur¬se, prav¬na pitanja, te¬le¬ko¬mu¬ni¬ka¬ci¬o¬ne i in¬for¬ma¬ci¬o¬ne si¬ste-me kojim je rukovodio načelnik Dragoslav Minić, jedan od ukupno pet pomoćnika Veljovića.
Minić je porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca, kao i Duško Marković i Veljović. Prije karijere u policiji, Minić je bio pomoćnik kod direktora Direkcije za javne prihode – takođe Mojkovčanina – Predraga Markovića (sada direktora Fonda za zaštitu depozita).
U međuvremenu, Raško Konjević je objavio da je Državna revizorska institucija u analizi budžeta UP-a za 2011. „našla niz nepravilnosti, među kojima je i nenamjenski potrošeno 1,1 milion eura za otpremnine”.
Misija OEBS-a u Podgorici je takođe objavila izvještaj o reformi UP-a za period 2006-2011. u kojem potencira da su prijedlozi budžeta, bez procedura poznatih u razvijenim policijskim službama, pripremani u Minićevom sektoru, zatim da se propisi UP-a o tzv. povjerljivim nabavkama „koriste neselektivno” i da „ovakva netransparentna praksa treba da bude prekinuta”. Nakon zdravstva i prosvjete, UP je pojedinačno najveći „državni poslodavac” (4.906 zaposlenih).
Božidar Vuksanović je, odmah po imenovanja za v.d. direktora, smijeno Minića. Druge Mojkovčane iz osjetljivijih policijsko-obavještajnih struktura, bliske Markoviću i Veljoviću, zadesila je ista sudbina i-ili su raspoređeni na manje značajne dužnosti: načelnik Područne jedinice Budva Siniša Jokić, komandant Posebne jedinice Miloš Vučinić, načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala ANB-a Tihomir Gačević…
Osim Minića, još dvojica Veljovićevih pomoćnika nijesu ostali u policiji: načelniku Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljanu Peroviću i načelniku Sektora krim policije Milanu Tomiću je „istekao mandat”. Za njih se postarao Duško Marković, Perović je postao direktor a Tomić zamjenik direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija koji je pod ingerencijom Ministarstva pravde.
Kada je Minić 2. februara prošle godine smijenjen, navodno, još se nije znalo za sumnjive nabavke i održavanje informacionih sistema. Ivan Brajović tvrdi da su otkrivene tokom septembra i oktobra kada su, na osnovu novog zakona, do tada duplirane finansijske i službe za informatiku MUP-a i UP-a objedinjene i papiri upoređeni.
Svih ovih godina, kada ga je predlagao za reizbor, Brajović nije javno kritikovao Veljovićev rad ili poslovanje policije. Tapšao je po ramenu bivšeg direktora UP-a da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.
Nakon što je u medijima potvrđeno da VDT istražuje policijske nabavke i održavanje telekomunikacione opreme, Veljović 29. januara objavljuje da se neće kandidovati za direktora UP-a „iz više razloga”; konkretno „dugi niz godina” protiv njega je uperena „zlonamjerna haranga pojedinih medija, ali i drugih subjekata, bez realnih, objektivnih i profesionalnih razloga”.
Na „druge subjekte” se požalio i Duško Marković 22. novembra na TV Vijesti kada je kazao da se pričom o fabrici cigareta u Mojkovcu skreće pažnja sa onih „koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”.
Osim što je vicepremijer i ministar pravde, Marković je i predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U njegovoj nadležnosti je i koordinacija Zajedničkog istražnog tima (ZIT), nominalno pod specijalnom tužiteljkom Đurđinom Ivanović – koja je rigoroznom subordinacijom podređena Ranki Čarapić. Personal ZIT-a su delegirani službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca.
Osnivanje ZIT-a je inicirala Ambasada SAD u Podgorici. Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun, nakon kontakata sa američkim specijalistima o profilaciji ZIT-a, 8. jula 2011. potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD.
Novi ministar Raško Konjević možda osporava učinak ili samo postojanje ZIT-a. Na raspravi u Odboru za bezbjednost i odbranu 22. decembra je kazao da bi Crna Gora – nije naveo unutar kojeg organa posebno – trebalo da dobije poseban tim kao što je hrvatski USKOK. Na pitanje opozicionih poslanika da li će biti formiran odsjek UP-a koji bi se bavio samo ovim krivičnim djelima, objasnio je da takav odsjek već postoji u UP-u, a da je ZIT u nadležnosti Ministarstva pravde.
Mandat pod revizijom?
Prema čl. 135 Ustava mandat Vrhovnog državnog tužioca traje pet godina. Ranki Čarapić, koja je na funkciju izabrana 10. aprila 2008, ubrzo ističe mandat. Može biti ponovo izabrana, ali ne obavezno.
Postoji spisak krivičnih predmeta sa indicijama da je Čarapićeva, umjesto propisa i državnog interesa slijedila ličnu, odnosno korist supruga Budimira Čarapića i njegovog preduzeća Comexport.
Duško Marković je prošle godine požurio da se oglasi da Čarapićeva nije bila u konfliktu interesa kada je činjenjem ili nečinjenjem odbačila većinu krivičnih prijava u postupcima gdje je mogla biti lično zainteresovana.
Međutim, Dan 30. januara piše da je u toku revizija istrage o poslovima EPCG i Željeznice Crne Gore sa Comexportom koju je 2009. upravo Ranka Čarapić obustavila.
Nedavno je pravni zastupnik mojkovačke Montenegro tobacco company Zoran Piperović pozvao VDT da, na bazi tri vještačenja oduzete dokumentacije o poslovanju fabrike Tara, „konačno, nakon skoro dvije godine istrage, saopšti javnosti da li je u tom preduzeću bilo šverca cigareta”.
VDT se tim povodom još nije oglasilo.
Vladimir JOVANOVIĆ