Povežite se sa nama

FOKUS

Mojkovačka bitka

Objavljeno prije

na

Četvrtog decembra Raško Konjević je preuzeo Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa nastavio tradiciju socijaldemokratskih prethodnika – Jusufa Kalamperovića (2005-2009) i Ivana Brajovića (2009-2012).

Konjević će djelovati u promijenjenim okolnostima. Ljetos usvojen Zakon o unutrašnjim poslovima je de facto tek sada na snazi u svojoj bitnijoj odrednici: Uprava policije (UP) nije više poseban organ, već pod striktnijim nadzorom ministra unutrašnjih poslova.

Novi zakon je utvrdio proceduru konkursa za izbor direktora UP-a. Raspisan je 15. januara i otvoren do 4. februara. Očekuje se da će aplicirati v.d. direktora Božidar Vuksanović. Već se prijavio Zoran Ulama, šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.

Ali, izbor šefa policije izgleda da je dio šireg podzemnog sukoba u vrhu vlasti. Glavna je vijest da Veselin Veljović, suprotno nagovještajima, neće konkurisati. Veljović i raniji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Vladan Joković su krajem 2011. praktično smijenjeni u javno nikad raspetljanoj aferi Listing, kada su se pojavili (ne)falsifikovani dokumenti o telefonskim kontaktima Igora Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.

Nakon što je Veljović „razriješen dužnosti”, predsjednik Filip Vujanović ga je doveo u svoj kabinet kao savjetnika za odbranu i bezbjednost. Joković je, rezigniravši „iz ličnih razloga”, prebačen u Vuksanovićevu fotelju direktora Uprave carina.

Obojica su tipični „vođeni kadrovi”, za čije je karijere zaslužan Duško Marković, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Veljoviću je 1992. kao generalni sekretar Vlade pomogao da prelaskom iz vojske odmah dobije komandirsku dužnost u policiji. Kada je Markoviću jula 2010. istekao mandat direktora ANB-a, Jokovića promoviše u svog nasljednika. Nakon kalvarije Jokovića sa Listingom, ANB-om rukovodi Boro Vučinić, eks ministar odbrane, sa kojim se Marković godinama sporio oko (ne)ustrojstva posebne vojno-obavještajne službe.

Da je Veljović u igri, ali ne za šefa UP-a, već za istu dužnost u ANB-u, čulo se uoči Nove godine hapšenjem načelnika krim policije u Budvi Siniše Stojkovića. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) Stojkovića tereti da je kod tužiteljke Ljiljane Klikovac „posredovao” da ne preduzima dalje radnje u postupku protiv Milenka Rabrenovića, Veljovićevog šofera i tjelohranitelja. Rabrenović je navodno prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić, koja je, nakon tekstova o fabrici cigareta Tara u Mojkovcu, fizički napadnuta.

Stojković je, tvrdi VDT, tužiteljku Klikovac „upozorio da bi dalje vođenje postupka ugrozilo napredovanja Veljovića na mjesto direktora ANB-a i Jokovića na mjesto direktora UP-a, ukazujući joj da su navodno dogovorena u političkom vrhu”.

Joković je svoje pominjanje od strane VDT-a smatrao „proizvoljnošću i spekulacijom”. Bio je neuobičajeno oštar prema VDT-u, stavom da se „nesporne činjenice” da Stojkovića uopšte ne zna provjere „u vrlo kratkom roku”. „U suprotnom”, poručio je, „preduzeću sve neophodne aktivnosti da zaštitim svoj dignitet”.

Veljović nije demantovao poznanstvo sa inkriminisanim – u njegovom mandatu je Stojković bio načelnik podgoričke krim policije. On je slučaj povezao sa Listingom. „Indikativno da kraj godine, kao i lani, obilježavaju afere navodno nepoznatog autora”.

Obećao je: „U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.

Ništa od toga još nijesmo čuli, ali je Veljović potom 28. decembra u VDT-u takođe saslušavan u okviru istrage oko prijetnji Oliveri Lakić. Medijima je saopštio da sa slučajem „nemam nikakve veze”.

Šefica VDT-a, Ranka Čarapić, navodno je u ličnom sukobu sa Veljovićem. Policija je, prema tvrdnjama istraživačkog tima Pod lupom, 2010. i 2011. zadržavala na triježnjenju njene alkoholisane sinove: „Čarapićevu je privođenje razbjesnilo i uvrijedilo. Nakon toga, nije propuštila priliku da preko medija spočita policiji kako ne zna posao”.

Upravo je tužiteljka Ljiljana Klikovac potpisala odluku da se sin Ranke Čarapić, Matija, kao pripravnik 2011. zaposli u VDT-u. Klikovčevoj je Siniša Stojković, prema sopštenju lično šefice VDT-a, „ukazao da je u političkom vrhu navodno dogovoreno i razrješenje Vrhovne državne tužiteljke” (vidi okvir).

VDT odmah po Novoj godini potvrđuje da je „u posjedu jedne informacije o navodnoj zloupotrebi u UP-u”. Predmet se odnosi na sporne ugovore za nabavke opreme i održavanje informacionih sistema u vrijeme Veljovićevog šefovanja UP-om.

Tvrdi se da je UP ugovore vrijednosti oko milion eura za poslove, koji nijesu realizovani, sklapala sa firma¬ma Infostream i PGS agency (osnivač bivši službenik ANB-a). Malverzacije su se, kako je objavljeno, odigrale unutar Sek-to¬ra za ljud¬ske re¬sur¬se, prav¬na pitanja, te¬le¬ko¬mu¬ni¬ka¬ci¬o¬ne i in¬for¬ma¬ci¬o¬ne si¬ste-me kojim je rukovodio načelnik Dragoslav Minić, jedan od ukupno pet pomoćnika Veljovića.

Minić je porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca, kao i Duško Marković i Veljović. Prije karijere u policiji, Minić je bio pomoćnik kod direktora Direkcije za javne prihode – takođe Mojkovčanina – Predraga Markovića (sada direktora Fonda za zaštitu depozita).

U međuvremenu, Raško Konjević je objavio da je Državna revizorska institucija u analizi budžeta UP-a za 2011. „našla niz nepravilnosti, među kojima je i nenamjenski potrošeno 1,1 milion eura za otpremnine”.

Misija OEBS-a u Podgorici je takođe objavila izvještaj o reformi UP-a za period 2006-2011. u kojem potencira da su prijedlozi budžeta, bez procedura poznatih u razvijenim policijskim službama, pripremani u Minićevom sektoru, zatim da se propisi UP-a o tzv. povjerljivim nabavkama „koriste neselektivno” i da „ovakva netransparentna praksa treba da bude prekinuta”. Nakon zdravstva i prosvjete, UP je pojedinačno najveći „državni poslodavac” (4.906 zaposlenih).

Božidar Vuksanović je, odmah po imenovanja za v.d. direktora, smijeno Minića. Druge Mojkovčane iz osjetljivijih policijsko-obavještajnih struktura, bliske Markoviću i Veljoviću, zadesila je ista sudbina i-ili su raspoređeni na manje značajne dužnosti: načelnik Područne jedinice Budva Siniša Jokić, komandant Posebne jedinice Miloš Vučinić, načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala ANB-a Tihomir Gačević…

Osim Minića, još dvojica Veljovićevih pomoćnika nijesu ostali u policiji: načelniku Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljanu Peroviću i načelniku Sektora krim policije Milanu Tomiću je „istekao mandat”. Za njih se postarao Duško Marković, Perović je postao direktor a Tomić zamjenik direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija koji je pod ingerencijom Ministarstva pravde.

Kada je Minić 2. februara prošle godine smijenjen, navodno, još se nije znalo za sumnjive nabavke i održavanje informacionih sistema. Ivan Brajović tvrdi da su otkrivene tokom septembra i oktobra kada su, na osnovu novog zakona, do tada duplirane finansijske i službe za informatiku MUP-a i UP-a objedinjene i papiri upoređeni.

Svih ovih godina, kada ga je predlagao za reizbor, Brajović nije javno kritikovao Veljovićev rad ili poslovanje policije. Tapšao je po ramenu bivšeg direktora UP-a da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.

Nakon što je u medijima potvrđeno da VDT istražuje policijske nabavke i održavanje telekomunikacione opreme, Veljović 29. januara objavljuje da se neće kandidovati za direktora UP-a „iz više razloga”; konkretno „dugi niz godina” protiv njega je uperena „zlonamjerna haranga pojedinih medija, ali i drugih subjekata, bez realnih, objektivnih i profesionalnih razloga”.

Na „druge subjekte” se požalio i Duško Marković 22. novembra na TV Vijesti kada je kazao da se pričom o fabrici cigareta u Mojkovcu skreće pažnja sa onih „koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”.

Osim što je vicepremijer i ministar pravde, Marković je i predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U njegovoj nadležnosti je i koordinacija Zajedničkog istražnog tima (ZIT), nominalno pod specijalnom tužiteljkom Đurđinom Ivanović – koja je rigoroznom subordinacijom podređena Ranki Čarapić. Personal ZIT-a su delegirani službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca.

Osnivanje ZIT-a je inicirala Ambasada SAD u Podgorici. Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun, nakon kontakata sa američkim specijalistima o profilaciji ZIT-a, 8. jula 2011. potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD.

Novi ministar Raško Konjević možda osporava učinak ili samo postojanje ZIT-a. Na raspravi u Odboru za bezbjednost i odbranu 22. decembra je kazao da bi Crna Gora – nije naveo unutar kojeg organa posebno – trebalo da dobije poseban tim kao što je hrvatski USKOK. Na pitanje opozicionih poslanika da li će biti formiran odsjek UP-a koji bi se bavio samo ovim krivičnim djelima, objasnio je da takav odsjek već postoji u UP-u, a da je ZIT u nadležnosti Ministarstva pravde.

Mandat pod revizijom?

Prema čl. 135 Ustava mandat Vrhovnog državnog tužioca traje pet godina. Ranki Čarapić, koja je na funkciju izabrana 10. aprila 2008, ubrzo ističe mandat. Može biti ponovo izabrana, ali ne obavezno.

Postoji spisak krivičnih predmeta sa indicijama da je Čarapićeva, umjesto propisa i državnog interesa slijedila ličnu, odnosno korist supruga Budimira Čarapića i njegovog preduzeća Comexport.

Duško Marković je prošle godine požurio da se oglasi da Čarapićeva nije bila u konfliktu interesa kada je činjenjem ili nečinjenjem odbačila većinu krivičnih prijava u postupcima gdje je mogla biti lično zainteresovana.

Međutim, Dan 30. januara piše da je u toku revizija istrage o poslovima EPCG i Željeznice Crne Gore sa Comexportom koju je 2009. upravo Ranka Čarapić obustavila.

Nedavno je pravni zastupnik mojkovačke Montenegro tobacco company Zoran Piperović pozvao VDT da, na bazi tri vještačenja oduzete dokumentacije o poslovanju fabrike Tara, „konačno, nakon skoro dvije godine istrage, saopšti javnosti da li je u tom preduzeću bilo šverca cigareta”.

VDT se tim povodom još nije oglasilo.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo