Povežite se sa nama

FOKUS

Mojkovačka bitka

Objavljeno prije

na

tomamilo

Četvrtog decembra Raško Konjević je preuzeo Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa nastavio tradiciju socijaldemokratskih prethodnika – Jusufa Kalamperovića (2005-2009) i Ivana Brajovića (2009-2012).

Konjević će djelovati u promijenjenim okolnostima. Ljetos usvojen Zakon o unutrašnjim poslovima je de facto tek sada na snazi u svojoj bitnijoj odrednici: Uprava policije (UP) nije više poseban organ, već pod striktnijim nadzorom ministra unutrašnjih poslova.

Novi zakon je utvrdio proceduru konkursa za izbor direktora UP-a. Raspisan je 15. januara i otvoren do 4. februara. Očekuje se da će aplicirati v.d. direktora Božidar Vuksanović. Već se prijavio Zoran Ulama, šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.

Ali, izbor šefa policije izgleda da je dio šireg podzemnog sukoba u vrhu vlasti. Glavna je vijest da Veselin Veljović, suprotno nagovještajima, neće konkurisati. Veljović i raniji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Vladan Joković su krajem 2011. praktično smijenjeni u javno nikad raspetljanoj aferi Listing, kada su se pojavili (ne)falsifikovani dokumenti o telefonskim kontaktima Igora Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.

Nakon što je Veljović „razriješen dužnosti”, predsjednik Filip Vujanović ga je doveo u svoj kabinet kao savjetnika za odbranu i bezbjednost. Joković je, rezigniravši „iz ličnih razloga”, prebačen u Vuksanovićevu fotelju direktora Uprave carina.

Obojica su tipični „vođeni kadrovi”, za čije je karijere zaslužan Duško Marković, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Veljoviću je 1992. kao generalni sekretar Vlade pomogao da prelaskom iz vojske odmah dobije komandirsku dužnost u policiji. Kada je Markoviću jula 2010. istekao mandat direktora ANB-a, Jokovića promoviše u svog nasljednika. Nakon kalvarije Jokovića sa Listingom, ANB-om rukovodi Boro Vučinić, eks ministar odbrane, sa kojim se Marković godinama sporio oko (ne)ustrojstva posebne vojno-obavještajne službe.

Da je Veljović u igri, ali ne za šefa UP-a, već za istu dužnost u ANB-u, čulo se uoči Nove godine hapšenjem načelnika krim policije u Budvi Siniše Stojkovića. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) Stojkovića tereti da je kod tužiteljke Ljiljane Klikovac „posredovao” da ne preduzima dalje radnje u postupku protiv Milenka Rabrenovića, Veljovićevog šofera i tjelohranitelja. Rabrenović je navodno prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić, koja je, nakon tekstova o fabrici cigareta Tara u Mojkovcu, fizički napadnuta.

Stojković je, tvrdi VDT, tužiteljku Klikovac „upozorio da bi dalje vođenje postupka ugrozilo napredovanja Veljovića na mjesto direktora ANB-a i Jokovića na mjesto direktora UP-a, ukazujući joj da su navodno dogovorena u političkom vrhu”.

Joković je svoje pominjanje od strane VDT-a smatrao „proizvoljnošću i spekulacijom”. Bio je neuobičajeno oštar prema VDT-u, stavom da se „nesporne činjenice” da Stojkovića uopšte ne zna provjere „u vrlo kratkom roku”. „U suprotnom”, poručio je, „preduzeću sve neophodne aktivnosti da zaštitim svoj dignitet”.

Veljović nije demantovao poznanstvo sa inkriminisanim – u njegovom mandatu je Stojković bio načelnik podgoričke krim policije. On je slučaj povezao sa Listingom. „Indikativno da kraj godine, kao i lani, obilježavaju afere navodno nepoznatog autora”.

Obećao je: „U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.

Ništa od toga još nijesmo čuli, ali je Veljović potom 28. decembra u VDT-u takođe saslušavan u okviru istrage oko prijetnji Oliveri Lakić. Medijima je saopštio da sa slučajem „nemam nikakve veze”.

Šefica VDT-a, Ranka Čarapić, navodno je u ličnom sukobu sa Veljovićem. Policija je, prema tvrdnjama istraživačkog tima Pod lupom, 2010. i 2011. zadržavala na triježnjenju njene alkoholisane sinove: „Čarapićevu je privođenje razbjesnilo i uvrijedilo. Nakon toga, nije propuštila priliku da preko medija spočita policiji kako ne zna posao”.

Upravo je tužiteljka Ljiljana Klikovac potpisala odluku da se sin Ranke Čarapić, Matija, kao pripravnik 2011. zaposli u VDT-u. Klikovčevoj je Siniša Stojković, prema sopštenju lično šefice VDT-a, „ukazao da je u političkom vrhu navodno dogovoreno i razrješenje Vrhovne državne tužiteljke” (vidi okvir).

VDT odmah po Novoj godini potvrđuje da je „u posjedu jedne informacije o navodnoj zloupotrebi u UP-u”. Predmet se odnosi na sporne ugovore za nabavke opreme i održavanje informacionih sistema u vrijeme Veljovićevog šefovanja UP-om.

Tvrdi se da je UP ugovore vrijednosti oko milion eura za poslove, koji nijesu realizovani, sklapala sa firma¬ma Infostream i PGS agency (osnivač bivši službenik ANB-a). Malverzacije su se, kako je objavljeno, odigrale unutar Sek-to¬ra za ljud¬ske re¬sur¬se, prav¬na pitanja, te¬le¬ko¬mu¬ni¬ka¬ci¬o¬ne i in¬for¬ma¬ci¬o¬ne si¬ste-me kojim je rukovodio načelnik Dragoslav Minić, jedan od ukupno pet pomoćnika Veljovića.

Minić je porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca, kao i Duško Marković i Veljović. Prije karijere u policiji, Minić je bio pomoćnik kod direktora Direkcije za javne prihode – takođe Mojkovčanina – Predraga Markovića (sada direktora Fonda za zaštitu depozita).

U međuvremenu, Raško Konjević je objavio da je Državna revizorska institucija u analizi budžeta UP-a za 2011. „našla niz nepravilnosti, među kojima je i nenamjenski potrošeno 1,1 milion eura za otpremnine”.

Misija OEBS-a u Podgorici je takođe objavila izvještaj o reformi UP-a za period 2006-2011. u kojem potencira da su prijedlozi budžeta, bez procedura poznatih u razvijenim policijskim službama, pripremani u Minićevom sektoru, zatim da se propisi UP-a o tzv. povjerljivim nabavkama „koriste neselektivno” i da „ovakva netransparentna praksa treba da bude prekinuta”. Nakon zdravstva i prosvjete, UP je pojedinačno najveći „državni poslodavac” (4.906 zaposlenih).

Božidar Vuksanović je, odmah po imenovanja za v.d. direktora, smijeno Minića. Druge Mojkovčane iz osjetljivijih policijsko-obavještajnih struktura, bliske Markoviću i Veljoviću, zadesila je ista sudbina i-ili su raspoređeni na manje značajne dužnosti: načelnik Područne jedinice Budva Siniša Jokić, komandant Posebne jedinice Miloš Vučinić, načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala ANB-a Tihomir Gačević…

Osim Minića, još dvojica Veljovićevih pomoćnika nijesu ostali u policiji: načelniku Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljanu Peroviću i načelniku Sektora krim policije Milanu Tomiću je „istekao mandat”. Za njih se postarao Duško Marković, Perović je postao direktor a Tomić zamjenik direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija koji je pod ingerencijom Ministarstva pravde.

Kada je Minić 2. februara prošle godine smijenjen, navodno, još se nije znalo za sumnjive nabavke i održavanje informacionih sistema. Ivan Brajović tvrdi da su otkrivene tokom septembra i oktobra kada su, na osnovu novog zakona, do tada duplirane finansijske i službe za informatiku MUP-a i UP-a objedinjene i papiri upoređeni.

Svih ovih godina, kada ga je predlagao za reizbor, Brajović nije javno kritikovao Veljovićev rad ili poslovanje policije. Tapšao je po ramenu bivšeg direktora UP-a da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.

Nakon što je u medijima potvrđeno da VDT istražuje policijske nabavke i održavanje telekomunikacione opreme, Veljović 29. januara objavljuje da se neće kandidovati za direktora UP-a „iz više razloga”; konkretno „dugi niz godina” protiv njega je uperena „zlonamjerna haranga pojedinih medija, ali i drugih subjekata, bez realnih, objektivnih i profesionalnih razloga”.

Na „druge subjekte” se požalio i Duško Marković 22. novembra na TV Vijesti kada je kazao da se pričom o fabrici cigareta u Mojkovcu skreće pažnja sa onih „koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”.

Osim što je vicepremijer i ministar pravde, Marković je i predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U njegovoj nadležnosti je i koordinacija Zajedničkog istražnog tima (ZIT), nominalno pod specijalnom tužiteljkom Đurđinom Ivanović – koja je rigoroznom subordinacijom podređena Ranki Čarapić. Personal ZIT-a su delegirani službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca.

Osnivanje ZIT-a je inicirala Ambasada SAD u Podgorici. Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun, nakon kontakata sa američkim specijalistima o profilaciji ZIT-a, 8. jula 2011. potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD.

Novi ministar Raško Konjević možda osporava učinak ili samo postojanje ZIT-a. Na raspravi u Odboru za bezbjednost i odbranu 22. decembra je kazao da bi Crna Gora – nije naveo unutar kojeg organa posebno – trebalo da dobije poseban tim kao što je hrvatski USKOK. Na pitanje opozicionih poslanika da li će biti formiran odsjek UP-a koji bi se bavio samo ovim krivičnim djelima, objasnio je da takav odsjek već postoji u UP-u, a da je ZIT u nadležnosti Ministarstva pravde.

Mandat pod revizijom?

Prema čl. 135 Ustava mandat Vrhovnog državnog tužioca traje pet godina. Ranki Čarapić, koja je na funkciju izabrana 10. aprila 2008, ubrzo ističe mandat. Može biti ponovo izabrana, ali ne obavezno.

Postoji spisak krivičnih predmeta sa indicijama da je Čarapićeva, umjesto propisa i državnog interesa slijedila ličnu, odnosno korist supruga Budimira Čarapića i njegovog preduzeća Comexport.

Duško Marković je prošle godine požurio da se oglasi da Čarapićeva nije bila u konfliktu interesa kada je činjenjem ili nečinjenjem odbačila većinu krivičnih prijava u postupcima gdje je mogla biti lično zainteresovana.

Međutim, Dan 30. januara piše da je u toku revizija istrage o poslovima EPCG i Željeznice Crne Gore sa Comexportom koju je 2009. upravo Ranka Čarapić obustavila.

Nedavno je pravni zastupnik mojkovačke Montenegro tobacco company Zoran Piperović pozvao VDT da, na bazi tri vještačenja oduzete dokumentacije o poslovanju fabrike Tara, „konačno, nakon skoro dvije godine istrage, saopšti javnosti da li je u tom preduzeću bilo šverca cigareta”.

VDT se tim povodom još nije oglasilo.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo