Povežite se sa nama

FOKUS

Mojkovačka bitka

Objavljeno prije

na

Četvrtog decembra Raško Konjević je preuzeo Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa nastavio tradiciju socijaldemokratskih prethodnika – Jusufa Kalamperovića (2005-2009) i Ivana Brajovića (2009-2012).

Konjević će djelovati u promijenjenim okolnostima. Ljetos usvojen Zakon o unutrašnjim poslovima je de facto tek sada na snazi u svojoj bitnijoj odrednici: Uprava policije (UP) nije više poseban organ, već pod striktnijim nadzorom ministra unutrašnjih poslova.

Novi zakon je utvrdio proceduru konkursa za izbor direktora UP-a. Raspisan je 15. januara i otvoren do 4. februara. Očekuje se da će aplicirati v.d. direktora Božidar Vuksanović. Već se prijavio Zoran Ulama, šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.

Ali, izbor šefa policije izgleda da je dio šireg podzemnog sukoba u vrhu vlasti. Glavna je vijest da Veselin Veljović, suprotno nagovještajima, neće konkurisati. Veljović i raniji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Vladan Joković su krajem 2011. praktično smijenjeni u javno nikad raspetljanoj aferi Listing, kada su se pojavili (ne)falsifikovani dokumenti o telefonskim kontaktima Igora Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.

Nakon što je Veljović „razriješen dužnosti”, predsjednik Filip Vujanović ga je doveo u svoj kabinet kao savjetnika za odbranu i bezbjednost. Joković je, rezigniravši „iz ličnih razloga”, prebačen u Vuksanovićevu fotelju direktora Uprave carina.

Obojica su tipični „vođeni kadrovi”, za čije je karijere zaslužan Duško Marković, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Veljoviću je 1992. kao generalni sekretar Vlade pomogao da prelaskom iz vojske odmah dobije komandirsku dužnost u policiji. Kada je Markoviću jula 2010. istekao mandat direktora ANB-a, Jokovića promoviše u svog nasljednika. Nakon kalvarije Jokovića sa Listingom, ANB-om rukovodi Boro Vučinić, eks ministar odbrane, sa kojim se Marković godinama sporio oko (ne)ustrojstva posebne vojno-obavještajne službe.

Da je Veljović u igri, ali ne za šefa UP-a, već za istu dužnost u ANB-u, čulo se uoči Nove godine hapšenjem načelnika krim policije u Budvi Siniše Stojkovića. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) Stojkovića tereti da je kod tužiteljke Ljiljane Klikovac „posredovao” da ne preduzima dalje radnje u postupku protiv Milenka Rabrenovića, Veljovićevog šofera i tjelohranitelja. Rabrenović je navodno prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić, koja je, nakon tekstova o fabrici cigareta Tara u Mojkovcu, fizički napadnuta.

Stojković je, tvrdi VDT, tužiteljku Klikovac „upozorio da bi dalje vođenje postupka ugrozilo napredovanja Veljovića na mjesto direktora ANB-a i Jokovića na mjesto direktora UP-a, ukazujući joj da su navodno dogovorena u političkom vrhu”.

Joković je svoje pominjanje od strane VDT-a smatrao „proizvoljnošću i spekulacijom”. Bio je neuobičajeno oštar prema VDT-u, stavom da se „nesporne činjenice” da Stojkovića uopšte ne zna provjere „u vrlo kratkom roku”. „U suprotnom”, poručio je, „preduzeću sve neophodne aktivnosti da zaštitim svoj dignitet”.

Veljović nije demantovao poznanstvo sa inkriminisanim – u njegovom mandatu je Stojković bio načelnik podgoričke krim policije. On je slučaj povezao sa Listingom. „Indikativno da kraj godine, kao i lani, obilježavaju afere navodno nepoznatog autora”.

Obećao je: „U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.

Ništa od toga još nijesmo čuli, ali je Veljović potom 28. decembra u VDT-u takođe saslušavan u okviru istrage oko prijetnji Oliveri Lakić. Medijima je saopštio da sa slučajem „nemam nikakve veze”.

Šefica VDT-a, Ranka Čarapić, navodno je u ličnom sukobu sa Veljovićem. Policija je, prema tvrdnjama istraživačkog tima Pod lupom, 2010. i 2011. zadržavala na triježnjenju njene alkoholisane sinove: „Čarapićevu je privođenje razbjesnilo i uvrijedilo. Nakon toga, nije propuštila priliku da preko medija spočita policiji kako ne zna posao”.

Upravo je tužiteljka Ljiljana Klikovac potpisala odluku da se sin Ranke Čarapić, Matija, kao pripravnik 2011. zaposli u VDT-u. Klikovčevoj je Siniša Stojković, prema sopštenju lično šefice VDT-a, „ukazao da je u političkom vrhu navodno dogovoreno i razrješenje Vrhovne državne tužiteljke” (vidi okvir).

VDT odmah po Novoj godini potvrđuje da je „u posjedu jedne informacije o navodnoj zloupotrebi u UP-u”. Predmet se odnosi na sporne ugovore za nabavke opreme i održavanje informacionih sistema u vrijeme Veljovićevog šefovanja UP-om.

Tvrdi se da je UP ugovore vrijednosti oko milion eura za poslove, koji nijesu realizovani, sklapala sa firma¬ma Infostream i PGS agency (osnivač bivši službenik ANB-a). Malverzacije su se, kako je objavljeno, odigrale unutar Sek-to¬ra za ljud¬ske re¬sur¬se, prav¬na pitanja, te¬le¬ko¬mu¬ni¬ka¬ci¬o¬ne i in¬for¬ma¬ci¬o¬ne si¬ste-me kojim je rukovodio načelnik Dragoslav Minić, jedan od ukupno pet pomoćnika Veljovića.

Minić je porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca, kao i Duško Marković i Veljović. Prije karijere u policiji, Minić je bio pomoćnik kod direktora Direkcije za javne prihode – takođe Mojkovčanina – Predraga Markovića (sada direktora Fonda za zaštitu depozita).

U međuvremenu, Raško Konjević je objavio da je Državna revizorska institucija u analizi budžeta UP-a za 2011. „našla niz nepravilnosti, među kojima je i nenamjenski potrošeno 1,1 milion eura za otpremnine”.

Misija OEBS-a u Podgorici je takođe objavila izvještaj o reformi UP-a za period 2006-2011. u kojem potencira da su prijedlozi budžeta, bez procedura poznatih u razvijenim policijskim službama, pripremani u Minićevom sektoru, zatim da se propisi UP-a o tzv. povjerljivim nabavkama „koriste neselektivno” i da „ovakva netransparentna praksa treba da bude prekinuta”. Nakon zdravstva i prosvjete, UP je pojedinačno najveći „državni poslodavac” (4.906 zaposlenih).

Božidar Vuksanović je, odmah po imenovanja za v.d. direktora, smijeno Minića. Druge Mojkovčane iz osjetljivijih policijsko-obavještajnih struktura, bliske Markoviću i Veljoviću, zadesila je ista sudbina i-ili su raspoređeni na manje značajne dužnosti: načelnik Područne jedinice Budva Siniša Jokić, komandant Posebne jedinice Miloš Vučinić, načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala ANB-a Tihomir Gačević…

Osim Minića, još dvojica Veljovićevih pomoćnika nijesu ostali u policiji: načelniku Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljanu Peroviću i načelniku Sektora krim policije Milanu Tomiću je „istekao mandat”. Za njih se postarao Duško Marković, Perović je postao direktor a Tomić zamjenik direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija koji je pod ingerencijom Ministarstva pravde.

Kada je Minić 2. februara prošle godine smijenjen, navodno, još se nije znalo za sumnjive nabavke i održavanje informacionih sistema. Ivan Brajović tvrdi da su otkrivene tokom septembra i oktobra kada su, na osnovu novog zakona, do tada duplirane finansijske i službe za informatiku MUP-a i UP-a objedinjene i papiri upoređeni.

Svih ovih godina, kada ga je predlagao za reizbor, Brajović nije javno kritikovao Veljovićev rad ili poslovanje policije. Tapšao je po ramenu bivšeg direktora UP-a da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.

Nakon što je u medijima potvrđeno da VDT istražuje policijske nabavke i održavanje telekomunikacione opreme, Veljović 29. januara objavljuje da se neće kandidovati za direktora UP-a „iz više razloga”; konkretno „dugi niz godina” protiv njega je uperena „zlonamjerna haranga pojedinih medija, ali i drugih subjekata, bez realnih, objektivnih i profesionalnih razloga”.

Na „druge subjekte” se požalio i Duško Marković 22. novembra na TV Vijesti kada je kazao da se pričom o fabrici cigareta u Mojkovcu skreće pažnja sa onih „koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”.

Osim što je vicepremijer i ministar pravde, Marković je i predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U njegovoj nadležnosti je i koordinacija Zajedničkog istražnog tima (ZIT), nominalno pod specijalnom tužiteljkom Đurđinom Ivanović – koja je rigoroznom subordinacijom podređena Ranki Čarapić. Personal ZIT-a su delegirani službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca.

Osnivanje ZIT-a je inicirala Ambasada SAD u Podgorici. Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun, nakon kontakata sa američkim specijalistima o profilaciji ZIT-a, 8. jula 2011. potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD.

Novi ministar Raško Konjević možda osporava učinak ili samo postojanje ZIT-a. Na raspravi u Odboru za bezbjednost i odbranu 22. decembra je kazao da bi Crna Gora – nije naveo unutar kojeg organa posebno – trebalo da dobije poseban tim kao što je hrvatski USKOK. Na pitanje opozicionih poslanika da li će biti formiran odsjek UP-a koji bi se bavio samo ovim krivičnim djelima, objasnio je da takav odsjek već postoji u UP-u, a da je ZIT u nadležnosti Ministarstva pravde.

Mandat pod revizijom?

Prema čl. 135 Ustava mandat Vrhovnog državnog tužioca traje pet godina. Ranki Čarapić, koja je na funkciju izabrana 10. aprila 2008, ubrzo ističe mandat. Može biti ponovo izabrana, ali ne obavezno.

Postoji spisak krivičnih predmeta sa indicijama da je Čarapićeva, umjesto propisa i državnog interesa slijedila ličnu, odnosno korist supruga Budimira Čarapića i njegovog preduzeća Comexport.

Duško Marković je prošle godine požurio da se oglasi da Čarapićeva nije bila u konfliktu interesa kada je činjenjem ili nečinjenjem odbačila većinu krivičnih prijava u postupcima gdje je mogla biti lično zainteresovana.

Međutim, Dan 30. januara piše da je u toku revizija istrage o poslovima EPCG i Željeznice Crne Gore sa Comexportom koju je 2009. upravo Ranka Čarapić obustavila.

Nedavno je pravni zastupnik mojkovačke Montenegro tobacco company Zoran Piperović pozvao VDT da, na bazi tri vještačenja oduzete dokumentacije o poslovanju fabrike Tara, „konačno, nakon skoro dvije godine istrage, saopšti javnosti da li je u tom preduzeću bilo šverca cigareta”.

VDT se tim povodom još nije oglasilo.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo