Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Monarh i dvorska luda

Objavljeno prije

na

Posljednje zasjedanje crnogorske Skupštine podsjetilo me na Podgoričku skupštinu 1918. Onda su izjašnjavanje delegata obezbjeđivali naoružani srpski vojnici s puškama o ramenu, a sada naoružana tjelesna garda vrha režima.

Delegati Podgoričke skupštine birani su izvan pravnog poretka tadašnje države i njenog važećeg ustava. Poslanici većine u današnjoj Skupštini nijesu izabrani slobodnom voljom građana kako predviđa današnji Ustav Crne Gore, već izbornom krađom.

Vlast koja je uspostavljena nelegalnim sredstvima, nedostatak legitimiteta mora da podupire silom. Nedostatak legitimiteta prenosi se na sve institucije čiji predstavnici su izabrani njenom voljom. Stoga ni sudski sistem ne može legalnom oblandom ovoj vlasti dati legitimitet.

Vara se Đuknović da to može podrška Pozitivne Crne Gore. Birači Pozitivne dali su glas za smjenu režima, a njeni korumpirani lideri postali su njegovi spasioci. Podržali su režim koji je proizveo najgori obrazovni sistem u Evropi, najgori zdravstveni sistem u Evropi, smjestio Crnu Goru u evropski ili svjetski vrh po zaduženosti, po korumpiranosti, po siromaštvu, po socijalnim razlikama, po broju iseljenih, po broju samoubistava, sa pozicije slobodnih zemalja spustio Crnu Goru u grupu djelimično slobodnih.

Afera Snimak razgolitila je kako režim krade izbore. Gospođa Jelić, direktorica Zavoda za zapošljavanje, nedavno je pred skupštinskim odborom dopunila sliku izjavom da ona realizuje politiku zapošljavanja svoje partije i da joj sa svakim zaposlenjem donosi ne četiri, već deset glasova. U instituciji čiji je osnovni zadatak da skuplja informacije o slobodnim radnim mjestima i stavlja ih na raspolaganje nezaposlenima. I da povremeno organizuje kurseve za prekvalifikaciju i nevoljnicima izda po koju potvrdu.

U pravnoj državi državni službenici rade po zakonu, a za rukovodioce službi kao što je ova kojom rukovodi gospođa Jelić dolazi se konkursom po stručnosti, a ne sa partijske liste. Vlada utiče na rad državnih službenika tako što mijenja zakone i uredbe ili ih dopunjava. Uticaj vlasti na činovnike dopustiv je samo u pravcu povećanja racionalizacije, organizovanosti i efikasnosti državnih službi.

U zemlji vladavine prava vlast ne povećava zaposlenost preko Zavoda za zapošljavanje, već ekonomskom politikom Vlade koja dovodi do otvaranja novih radnih mjesta. Donošenjem propisa koji stimulišu razvoj svih ili nekih privrednih grana i regiona i, eventualno, pokretanjem državnih investicija. I pravnom sigurnošću i eliminacijom korupcije i ucjena prema investitorima.

U pravnoj državi, gospođa Jelić bi morala da odgovara za zloupotrebu službenog položaja s ciljem narušavanja pravnog poretka zemlje. Naravno, više od nje oni koji su na to mjesto rasporedili partijskog vojnika sa zadatkom da sprovodi partijsku ,,politiku zapošljavanja” čineći ljude nejednakima u stvarima u kojima im Ustav garantuje jednakost.

Oni koji su joj dali zadatak da proizvodi glasove partiji, od nje su napravili plaćenog izvršioca kriminalne organizacije koja sistemski podriva ustavni poredak zemlje.

Od Američke (1776) i Francuske (1789) revolucije moderne države ustavom garantuju građanima ravnopravnost u ostvarivanju prava, nezavisno od političkih ubjeđenja i nezavisno od toga za koga glasaju. Vlast, koja ugrožava ova prava nepovratno gubi legitimitet. U drastičnoj formi, kao što je vlast DPS-a koja je državu građana pretvorila u državu partije i oligarhije, ugrožen je i egzistencijalni legitimitet same države.

Slučaj aktivistkinje Jelić je sitan u poređenju sa onim što moćni Đukanovićevi ljudi rade da ga očuvaju na vlasti, ali savršeno, kao veberovski model, ilustruje prirodu režima.

Đukanović je jeftino platio poziciju gospodara Crne Gore i o plebsu nije razmišljao dok ovaj nije počeo da ključa. Kad je shvatio da je mjera njegove sreće, postala dubina opšte nesreće, pojavili su se specijalci sa kapuljačama: po krovovima zgrada u kojima boravi, po hodnicima kojima prolazi, po podrumima, po ulicama i plažama.

Pošto karakter režima nije vidljiv bez nezavisnih medija, šef režima je juče ubjeđivao sljedbenike da vlasnici i urednici zbog nekih zlih interesa prave gredu od dlake. Otkad su mediji provalili Pajovića i Jasavićevu, i oni su preuzeli ovu retoriku.

Biće uzbudljivo s Đukanovićem i Pajovićem. Monarh i dvorska luda kao u predmoderno vrijeme.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Stručnjaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političar Slaven Radunović optužio je struku da drži „politički govor“.  Političari Dragan Koprivica i Miloš Šošić usprotivili su se priručniku o LGBTQ za obrazovni sistem jer „u raju nijesu bila dva Adama“, plus je „Rimsko carstvo propalo zbog tolerancije prema LGBT“. Crnogorsko društvo propada zbog stručnjaka u politici, politike u struci i normalizacije diskriminacije, nasilja i govora mržnje

 

 

Ministar prostornog planiranja Slaven Radunović predstavio je ove sedmice nagrađene ideje za projekat Velje brdo. Ministarstvo je nedavno raspisalo međunarodni konkurs za idejno rješenje, iako je, da vlast ispunjava obećanja, projekat već trebao biti pri kraju. Radunović, ekonomista koji je većinu radnog vijeka računao u politici, dao je svoj stručni sud: “Prvonagrađeno rješenje je lijepo”. Elokventno. Prvo mjesto je, među navodno brojnim predlozima sa svih strana svijeta, osvojilo idejno rješenje autora iz Srbije. Lijepo.

Ministar je  uvjeren da javnost dijeli njegovo mišljenje. Nije dijelila. Struka je imala i javne primjedbe. Profesor Građevinskog fakulteta u penziji Radenko Pejović iznio je niz zamjerki na idejna rješenja. „Ovo su klasične spavaonice. Nijesam vidio parking prostore. Rješenje se radi za prvu fazu. To nije dobar pristup. Prvo je trebalo uraditi urbanistički plan, zatim raditi fazno. Ovako megalomanski objekat nije izvodljiv na ovakvoj lokaciji”, ocijenio je profesor. Na primjedbe struke, ministar je uzvratio : „Ovo je politički govor, pogriješili ste temu“. E tu je u stvari Slavenova struka progovorila. Zlatno pravilo ovdašnje politike – kad te kritikuju ti ih proglasiš političarima. A političarima se, normalno, ne vjeruje.

Bilo je još stručnih glasova ove sedmice. Slavenov partijski kolega, Dragan Koprivica, profesor i pjesnik u politici, i  Mitar Šošić, odbornik vlasti u podgoričkom parlamentu, iznijeli su svoje stručne stavove o publikaciji Centra za građansko obrazovanje „Vodič kroz LGBTIQ za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola“.  Ključni nepobitni „argument“ protiv vodiča: „U raju nijesu bila dva Adama“.  Ni dva političara sigurno. „Argumentacija“ se  ređala: obrazovanje o LGBTQ pravima stvara “moralno sakate ljude”,  velika carstva (Stari Rim i antička Grčka) propala su zbog tolerancije prema LGBT zajednici…Propadanje crnogorskog društva dešava se zbog stručnjaka u vlasti, i tolerancije prema diskriminaciji, nasilju i govoru mržnje sa najviših adresa.

Posebno, zbog politike u struci. Okončan je slučaj Apelacioni sud. Sudski savjet razriješio je predsjednicu tog suda Mirjana Popović, nakon što je ona podnijela ostavku na funkciju sutkinje. Popović je razriješena jer su je sve sudije tog suda optužile za mobing i kreiranje loše atmosfere u sudu. Razrešenje Popović  je presedan kada je u pitanju ovdašnje pravosuđe. Kojim su decenijama vladali čvrstom rukom. Sudski procesi protiv  višedecenijske predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice pokazali su kako je  Medenica ne samo suvereno vladala pravosuđem, nego kako su u pravosuđu bespogovorno izvršavali njene naloge, pa i nezakonite. Sada su svi u jednom danu ustali protiv predsjednice Apelacionog suda, kojoj je Medenica tepala „naše čeljade“.  Ili je pravosuđe slobodnije nego ikad prije, za šta nema naznaka, ili se tamo i dalje bespogovorno izvršavaju nalozi. Neke druge političke ruke.

Sve u svemu, jedna sasvim obična sedmica u evropskoj Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko je veći Srbin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok kod kuće traje zvanično takmičenje – ko je veći Srbin, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o tome da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da zato uđemo u Evropu. Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja

 

 

Dok se  svijet priprema za nastupajuću globalnu krizu , u Crnoj Gori je  u toku zvanično takmičenje – ko je veći Srbin.  Bila bi to mrtva trka između Milana Kneževića, već proglašenog Srbinom nad Srbima u Montenegru od strane Vučića,  i Daria Vraneša,  gradonačelnika Pljevalja koji je „traumatizovan“ još od   21. maja 2006. i nezavisnosti Crne Gore, da se u takmičenje nije uključila i poslanica PES-a Branka Marković. Ona je za titulu najvećeg Srbina  kandidovala premijera Milojka Spajića.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić šaljivo je primijetio da im tako „ulazi u biračko tijelo“. Šalu na stranu, zna Mandić od čega se živi. I traje.

Takmičenje je pokrenuto nakon što je Kneževićeva partija podnijela Skupštini  incijativu da se trobojka uvede kao narodna zastava. Od Kneževića smo tokom sjednice na kojoj se razmatralo da li će njihova inicijativa doći na dnevni red Skupštine, saznali i da je Vladu napustio zbog zastave.  Nekako zaboravio da je prvi zvanični razlog bio kolektor u Botunu. Doduše, Vučiću je svejedno.

Da li zbog previše obaveza na relaciji Podgorica Beograd, tek Knežević je smetnuo s uma i Barometar 2026, kojim se parlamentarna većina obavezala da o „temama koje dijele“ i identitetskim pitanjima neće prije ulaska zemlje u EU.  Na to su podsjetili iz PES-a.  Njih, međutim, niko nije podsjetio da Knežević i dobar dio vlasti odavno u kontinuitetu krše Barometar. I nikom ništa.

“Vladalo se 30 godina na podjelama – ko je Srbin, ko je Crnogorac. E nećemo više to. Premijer Milojko Spajić se srpski orjentiše. On je Srbin i to veći od onih koji ga nazivaju izdajnikom”, saopštila je u parlamentu poslanica Marković, nakon čega se takmičenje nastavilo u dvije podkategorije – najveći Srbin sa predsjednikom u Crnoj Gori i van nje. “Ne može nama niko spočitavati da ne volimo i ne poštujemo srpski jezik i srpsku zastavu, već samo odlažemo. Kad se uđe u EU, tad će se pričati i o dvojnom državljanstvu, zastavi, jeziku…”, najavila je poslanica Marković.  Eto tema u evropskoj budućnosti.

Kako god, za sad je priča o trobojci prekinuta. Avgustovska većina se podijelila.  Za trobojku na dnevnom redu su bili  DNP, NSD, Demokrate i SNP. Uzdržani –  većina poslanika PES, a dva poslanika te partije protiv  – Seid Hadžić i Tonći Janović.

Takmičenje je nastavljeno. Šteta što za titulu najvećeg Srbina niko nije zvanično kandidovao ministra prosvjete Budimira Aleksića. On je ove sedmice saopštio da je  Crna Gora „najreligioznije društvo u Evropi“ i  da treba u škole uvesti vjeronauku. Zbog vjeronauke bi se, pojasnio je, smanjilo vršnjačko nasilje. Baš.  Da se SPC pita, dodao je, vjeronauka bi sigurno bila uvedena u škole. Sigurno. I Aleksić bi možda bio premijer.

Dok takmičenje kod kuće traje, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o jedinstvu političke klase da Crna Gora uđe u EU. Za austrijski Die Presse kazao je da su u crnogorskom parlamentu donesene važne odluke, naročito u oblasti pravosuđa koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu, što pokazuje široko opredjeljenje za evropsku integraciju. Ivanović je ocijenio i da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da Crna Gora i zemlje regiona postanu dio EU.  Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja.

Za sad stvari ne stoje dobro. Mali detalj. Ove sedmice se predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović požalila da je inicijativa za njenu smjenu pokrenuta zbog Vesne Medenice. Iz skaj prepiski saznali smo da je, dok je bila na čelu pravosuđa, Medenica sutkinju Popović vidjela kao  „naše čeljade“. Peticiju za njenu smjenu u jednom trenutku potpisuju  sve sudije Apelacionog suda,  jer baš u istom trenu svi shvataju da ih ona mobinguje. Ne govori ni to baš u prilog oslobođenom pravosuđu.

Malo dobrih vijesti za kraj. RTCG  nas je obradovala da smo blizu zatvaranja dva poglavlja –zaštite potrošača i zdravlja, i slobode kretanja radnika . Valjaće sloboda kretanja ako zaista i uđemo u EU, pa u parlamentu opet pokrenu pitanje trobojke.  

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko šta hoće  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sedmica je protekla u fazonu –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, ako  Crna Gora  tamo nekako završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi

 

 

„Nek svako slavi šta god ko hoće“, dosjetio se pljevaljski gradonačelnik Dario Vraneš recepta da Pljevlja konačno  pretvori u Prizren.  Saopštio je da se u Pljevljima neće slaviti Dan državnosti 21. maj jer je „to praznik koji dijeli“.  To što su Pljevlja u Crnoj Gori, a 21. maj zvanični državni praznik, Dario ne udara na trag. Njemu su Pljevlja prćija. Kojom nastavlja da dijeli.

Po istom receptu, proslavu neće organizovati ni njegov kolega iz NSD, gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, objavile su televizije bliske tom dijelu vlasti. Kovačević nije objašnjavao razloge. Ne mora. Dovoljno je prisjetiti se kako je u Beogradu, tokom raporta Vučiću, objašnjavao da mu je Srbija  „matica“.  Usput,  Kovačević je saopštio da neće dozvoliti ni da se gradi postrojenje za uništavanje zaraženih životinja u Nikšiću.  Neka.  Ako Zeta neće kolektor, može i Marko da neće postrojenje. Koga briga za obaveze države na evropskom putu. Ili baš jeste.

Mediji su javili i da proslavu Dana državnosti neće organizovati ni opština Herceg Novi. Gradonačelnik te primorske opštine, iz redova Demokrata, Stevan Katić kazao je da im  „to nije u planu“.  I on je u fazonu nek slavi šta god ko hoće.  „Opština Herceg Novi zvanično nema u planu organizaciju svečanosti povodom 21. maja, ali to ne znači da sputava ili zabranjuje bilo kojoj instituciji ili pojedincu da, u skladu sa zakonom, organizuje proslavu”, kazao je on u zanosu tolerancije  za RTHN. Hvala  Stevanu, on eto ne zabranjuje obilježavanje Dana državnosti.   Katić je još  pojasnio da je za njega slavljenje 21. maja nekako „ekstremno“. Čuj te umjerenosti. “Nametnuti Herceg Novom zvanje neposlušnog grada jasno pokazuje da ekstremističko krilo ne želi zajednički napredak države. Ističem da ne podržavam ekstremizam ni sa jedne ni sa druge strane, jer se svi oni hrane podjelama i na tome grade svoj opstanak”. Iz njegove se stranke, gdje vole da naglase da im je Crna Gora matica, nijesu oglašavali ovim povodom.

Na državnom nivou isto priča šta god ko hoće. Dok čekaju brojne obaveze na evropskom putu zemlje, glavna tema u parlamentu su praistorijski sporazumi sa Rusijom.  Prvo je  premijer Spajić u Skupštini optužio DPS da koči ulazak zemlje u EU jer ima sporazum sa Jedinstvenom Rusijom. Tajni. Onda je  poslanik DPS Andrija Nikolić pokazao javnosti Sporazum te partije potpisan  2011.  Sedmica je, sve u svemu, protekla u raspravi  ko za tuđi interes koči ulazak Crne Gore u EU. Očigledno je: na ulasku Crne Gore u EU ovdje izgleda ne radi niko, sem pomalo Brisel.

U toj storiji o sporazumima, gotovo niko nije ni registrovao da je lider DNP Milan Knežević u parlamentu, a nakon što je ispucao svoje jeftine šale i uvredljive komentare, saopštio da je logor u Morinju nepostojeći zločin sa nepostojećim zarobljenicima. Čak je i Viši sud u Podgorici svojevremeno presudom potvrdio da se zločin dogodio, iako se svojski potrudio da za njega budu kažnjeni najniži u lancu, poput  kuvara. Kneževića eto sada brine da će Vlada obeštetiti žrtve logora Morinj sa 17 miliona eura i tako „ubiti sjećanje na žrtve iz logora Lora”.

Svojevremeno su zbog negiranja ratnih zločina ministri podnosili ostavke. Ili, alternativno, krili šta misle. Danas zločine može  javno da negira u parlamentu, kome kad nadođe.  Dok SPC otvoreno krije bistu Pavla Đurišića na svom posjedu. I nikom ništa. Tužilaštvo ni da trepne.

Tako. Sedmica je protekla u maniru –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, iako Crna Gora ipak tamo završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi. Potencijalno obrazloženje  je već dao gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić dok je objašnjavao zašto Herceg Novi neće slaviti Dan državnosti: “To su poslovi države, a ne lokalnih zajednica”. Pa jes. Možda može i obrnuto. Da na državnom nivou uđemo u EU, a u lokalu ostanemo u devedesetim.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo