Povežite se sa nama

FOKUS

MONITOR OTKRIVA: POLICIJSKI DOKUMENTI O NOĆI TORTURE : Kao da je bio rat

Objavljeno prije

na

Gotovo sve jedinice crnogorske policije bile su angažovane u razbijanju demonstracija u subotu 24. oktobra, a osim primjene fizičke sile te večeri na građane su bačene stotine patrona jakog i opasnog po zdravlje suzavca CS (vidi boks). To pokazuju podaci policijskih dokumenata do kojih je došao Monitor. Radi se izvještaju Komisije za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude koju je formirala Uprava policije samo dan nakon protesta.

Predsjednik tročlane Komisije koju je osnovao direktor Uprave policije Slavko Stojanović bio je – Željko Peković, glavni policijski inspektor, a članovi su inspektori Mijodrag Starovlah i Marko Radusinović. Iako je Komsija konstatovala da je primjena sile te večeri od strane policije bila primjerena i u skladu sa zakonom, podaci iz tih dokumenata upućuju na suprotno.

Sastavni dio izvještaja Komsije čine posebni izvještaji komandira policijskih jedinca koje su učestvovale u razbijanju demonstracija: CB Podgorica, CB Nikšić, CB Bar, CB Bijelo Polje, CB Berane, CB Budva, CB Pljevlja, CB Herceg Novi, kao i Posebna jedinica policije za zadužena za suzbijanje terorizma i organizovanog kriminala i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ). Kao da je rat.

Među policajcima koji su učestvovali u akciji Jesen 2015, kako se akcija naziva u policijskim dokumentima, veliki broj njih imaju kriminalne dosijee, te optužbe za zloupotrebu službe.

Iz izvještaja Komisije proizilazi da je upotrebu sredstava prinude ispred Skupštine prvi naredio načelnik CB Podgorica Jovica Rečević. O tome je, navodi se, ,,neposredno preko telefona obavijestio direktora policije” Stojanovića. Rečević je ljetos postavljen na to mjesto, iako je jedno vrijeme bio pušten niz vodu zbog propusta u slučajevima paljenja vozila Vijesti i incidenta u Urgentnom centru KCCG, kada su članovi zagoričkog klana nekoliko sati maltretirali medicinsko osoblje.

,,Nakon 22 časa, nakon održanih govora predstavnika DF-a, došlo je do bacanja većeg broja kamenica, drvenih motki, baklji i drugih pirotehničkih sredstava na službenike policije”, opravdava Rečević upotrebu sile u izvještaju Komisiji. On tvrdi da je preko megafona izdao više upozorenja organizatoru skupa i građanima, a da je sila uslijedila nakon što napadi nijesu prestali.

,,Veliki broj okupljenih građana, hvata i ruši zašitnu ogradu, koja se nalazila ispred policijskog kordona, istu vuku, guraju i bacaju, krećući se ka policijskim službenicima”, navodi Rečević. Snimci incidenta nakon kog je krenula policijska tortura pokazuju da na ogradu nijesu nasrnuli građani, već huligani sa fantomkama. Takođe, na snimcima se vidi, da nakon što su porušili ogradu, huligani bježe. DF tvrdi da je huligane angažovao DPS.

Rečević navodi da je on konačno izdao naređenje za upotrebu prinude kako bi spriječio veću grupu lica da uđu u Skupštinu. O pokušaju nasilnog ulaska u Skupštinu ne postoje video zapisi niti svjedočenja.

Kako to da policija još nije uhapsila nijednog od izgrednika od kojih joj je prijetila takva strašna opasnost, Rečević u izvještaju nije pojašnjavao.

I ostali rukovodioci koji su Komisiji podnijeli izvještaje tvrde da je sila bila upotrijebljena u skladu sa zakonom, a nakon što je policija bila čak i životno ugrožena. Stiče se utisak da se policija te večeri borila sa grupama terorista, a ne da je napadala goloruke građane, kako pokazuju brojni snimci.

STOTINU SUZAVACA POSEBNE JEDINICE: Izvještaj pokazuje da se nakon Rečevićevog naređenja, krenulo sa bacanjem preko stotinu patrona suzavca CS, te bombi ispunjenih istim opasnim hemijskim sredstvom, na različitim lokacijama. Nevjerovatne količine hemijskih sredstava ispaljivali su pripadnici svih jedinica. Centar grada je u sat vremena ugušen opasnim dimom. O njegovim posljedicama po zdravlje garđana još se ne govori.

Prve suzavce, prema izvještaju, ispalili su pripadnici Posebne jedinice. Prema izvještaju, oko 22 sata ispred Skupštine pripadnici Posebne jedinice Milorad Drakić i Dražen Vukadinović ispaljuju pet metaka sa suzavcem, a Igor Razić i Sreten Dragić aktiviraju 1 komad BRS AG-1 i komad BRS AF-1.

Nedaleko odatle bacaju se desetine suzavaca: ,,Službenici Posebne jedinice, Mladen Radunović, Dugan Đuretić, Mile Komšić, Bogić Knežević, Predrag Ružić i Dušan Đukić u Bul.Svetog Petra Cetinjskog oko 22.00 h, radi odbijanja napada od štićenog objekta i policijskih službenika iz hemijskih pušaka ispalili su: 24 patrone CS, 5 komada BRS AG-1 i 5 komada BRS AF-1, kao i 2 komada šok bombi”, navodi se u izvještaju. Neki od tih policajaca krivično su gonjeni (vidi boks).

Istovremeno, takođe u Bulevaru, pripadnici iste jedinice – Radenko Đukanović, Boris Barjaktarević, Milan Jokić , Blažo Filipović i Dragan Lubarda ispaljuju još – 10 projektila CS, 5 komada BRS AG-1 i 5 komada BRS AF-1.

Pola sata kasnije ispred zgrade TV Pink, Radunović i Đuretić iz hemijske puke ispaljuju još 4 patrone CS, a kod mosta Milenijum još 5 projektila CS.

U isto vrijeme, od 22.30 do 23.00,Drakić i Vukadinović ispaljuju iz hemijske puške četiri metka, pa tri na mostu Blaža Jovanovića, u Njegoševom parku četiri, i tri metka opet nakon 23.00 h na mostu Blaža Jovanovića.

Komandir Posebne jedinice je Dragan Blagojević, bivši načelni CB Nikšić, nekadašnji vojni kadar i kolega Veselina Veljovića iz SAJ-a, njegov nasljednik na mjestu komandanta.

SVI CENTRI BEZBIJEDNOSTI PROTIV DEMONSTRANATA: To je tek dio hemijskih sredstava upotrijebljenih u noći 24. oktobra protiv golorukih demonstranata. Desetine suzavaca i šok bombi ispalili su i pripadnici ostalih centara bezbjednosti.

Pripadnici CB Podgorica ispalili su 4 projektila CS i dvije fleš bombe, u Ulici slobode i Karađordevoj ulici. Starješina CB Podgorica je Božidar Bulatović, a policajci koji su upotrijebili sredstva Vladislav Čejović, Dragan Krsmanović, Dragoslav Šišević i Aleksandar Fuštić.

Dok podgorički policajci rastjeruju, prema izvještaju, neidentifikovane i jako nasilne demonstrante, u Ulici slobode i kod zgrade Pinka, u isto vrijeme u Bul. Svetog Petra Cetinjskog pripadnici CB Nikšić Željko Vujičić i Petar Vujošević ispaljuju šest patrona sa CS (jedan sumnjičen za maltertiranje, vidi boks).

Nešto kasnije na mostu Braće Zlatičana, Vujičić i Vujošević iz hemijske puške ispaljuju 2 projektila CS, Nikšićanin Tihomir Bezmarević jednu flash bombu. Nikšićani su zaslužni i za suzavce ispred Hrama.

,,Kada je veća grupa građana počela gađati policijske službenike kamenicama, flašama i drvenim palicama, pri tom oštećujući službena vozila na Bul. Džordža Vašingotna, Žejko Vujičić iz hemijske puške ispaljuje jedan patron sa CS-om u pravo u grupe demonstranata na platou ispred Hrama, jer je napad kamenicama na policijske službenike, bio intezivan i konstantan i nije se mogao odbiti upotrebom drugih sredstava prinude”, navodi se u izvještaju komandira CB Nikšić Darka Mađarića.

Kod Hrama su djelovali i pripadnici CB Herceg Novi kojom je rukovodio Ljubiša Rovčanin. Po naređenju Jovice Rečevića, kod Hrama dvadesetak minuta pred ponoć, Đerko Prebiračević upotrebljava dvije ručne CS bombe.

Budvani, kojima je rukovodio Željko Džarić oko 22.00h u Bul. Svetog Petra Cetinjskog ispred Skupštine, ispaljuju sedam patrona. Patrone je ispalio policajac Dragoslav Konatar. U Parku kralja Nikole, Konatar i Milan Radusinović upotrijebili su 5 šok bombi i 5 ručnih CS .

Ispred Skupštine u 22 sata Pljevljak Željko Radenović ispalio je četiri patrona, a ta jedinica je potom u parku kod spomenika kralja Nikole bacila i jednu ručnu bombu i 2 ručna CS. Time su, navodi se u izvještaju starješine CB PLjevlja Dragana Mandića, odbili napad od štićenog objekta. U parku?

Policajac CB Bijelo Polje Vladan Nedović je kad je počela policijska intervencija, ispalio u Bulevaru Sv. Petra tri suzavca i jednu šok bombu. Nedović i njegov kolega Srđan Janjić kod hotela Nikić ispaljuju šok bombu i tri suzavca. Rukovodilac te jedinice je Slaviša Grebović.

Barska jedinica kojom rukovodi Goran Jokić (protiv njega vođena istraga, vidi boks) takođe kod hotela Nikić rastjeruje navodne huligane. Jokić naređuje SIobodanu Miloviću da ispali pet patrona, i još pet Draženu Sošiću ,,prema grupi koja se nalazila u pravcu hotela Crna Gora”. Na iste građane šok bombe bacaju Vladimir Baković, Ivan Mrdunović, Mirsad Laković i Aleksandar Đurđić.

Policajac Ilija Radonjić iz CB Berane kojom je rukovodio Marjan Račić kod zgrade stare Vlade oko 22 i 10, ispaljuje tri suzavca, i kasnije još tri u Njegoševom parku.

SAJ I DRŽAVNI UDAR : Komandir Specijalne terorističke jedinice Radosav Rašo Lješković nije, kao ni državnom tužiocu, ni Komsiji dostavio tražene podatke. To u izvještaju konstatuje i direktor Uprave policije Slavko Stojanović.

Lješković je Komisiji, kao i tužilaštvu dostavio spisak 55 pripadnika SAJ-a (vidi boks), ali nije objasnio ko je od pripadnika te jedinice učestvovao u razbijanju protesta, te ko je od pripadnika SAJ-a učestvovao u premlaćivanju Mija Martinovića.

U šturom izvještaju Lješkovića navodi se da su pripadnici SAJ-a te večeri angažovani u skladu sa odlukom ,,Centralnog štaba operativne akcije Jesen 2015 i naređenja direktora Uprave policije”.

,,Po prethodno sačinjenom planu, pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice bili su pozicionirani na parking prostoru između zgrade Predsjedništva i Vlade Crne Gore”, navodi se.

On navodi da je ta jedinica dobila zadatak nakon upotrebe suzavca da rastjeruje na Trgu Republike i ,,širem gradskom jezgru”. Ne objašnjava da li im je izdato naređenje da hamerom jure građane u tom i ostalim rejonima.

Prema Lješkoviću, pripadnici SAJ- su bili ,,zasuti većom količinom kamenja, različitim smjesama, flašama i drugim čvrstim predmetima”, zbog čega su ispalili 12 projektila suzavca na raskrsnici ulica Novaka Miloševa i Slobode, na Trgu Republike i raskrsnici između ulica Slobode i Vučedolske. Aktivirali su i četiri komada šok bombi. Za razliku od drugih starješina Lješković ne navodi konkretna imena pripadnika SAJ-a.

Pripadnici SAJ-a, prema izvještaju, ispaljuju još 32 projektila CS, u pravcu mosta prema Starom aerodromu, i na prostor Karađordevog i Kraljevog parka, na Trgu Republike, i šest šok bombi. Lješković opet tvrdi da je intervencija krenula nakon napada na pripadnike SAJ-a i njihove automobile, te da su neki od pripadnika SAJ-a završili u bolnici. Niko od tih navodnih napadača nije uhapšen.

Lješković tvrdi da nijesu samo pripadnici SAJ-a učestvovali u prebijanju Mija Martinovića. Oni su, navodno, dobili informaciju da je vozilo u kom je bio Martinović probilo policijski kordon ,,na više lokacija, u više navrata” , pa su ,,krenuli tamo”.

,,Nakon našeg dolaska, policijski službenici koji su zaustavili vozilo, odlaze, dok nekoliko naših službenika preduzima dalje radnje prema, u tom momentu za nas nepoznatom licu…”

Lješković objašnjava dalje da ih to lice ,,psuje, vrijeđa, omalovažava, govori da su ‘pičke’ i ‘plaćenici”. I navodno udara jednog od službenika. Pripadnici SAJ-a prema Lješkoviću nijesu bili u mogućnosti da vežu Martinovića (na snimku se vidi da desetine SAJ-ovaca tuku Martinovića) pa su ,,upotrijebili palicu”.

Martinović je više puta saopštio da ničim nije izazvao policajce, a Savjet za građansku kontrolu policije je taj slučaj okarakterisao torturom. Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije smatra da ponašanje komadanta SAJ-a, kako unutar policije, tako i pred najvažnijim društvenim strukturama, predstavlja ,,najozbiljniji udar na policijski integritet od uspostavljanja demokratije”.

,,Plava tišina i ćutanje unutar policije, uz solidarnost sa policajcima u svakoj, čak i totalno protivzakonitoj i neetičkoj, situaciji snažniji su i važniji, od vladavine prava i demokratskih očekivanja društva kojem policija služi”, kaže Zeković.

Stručnjaci slučaj Lješković, odbijanje komandira SAJ-a da otkrije identitet učesnika u prebijanju Martinovića, smatraju svojevrsnim državnim udarom. Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da je VDT Ivica Stanković morao u roku od 24 sata proširiti optužnicu na Lješkovića, kao saizvršioca. Reakcije tužilaštva još nema, a Monitor nije od njih dobio odgovor hoće li pokrenuti postupak protiv Lješkovića.

,,Opseg tužilačke istrage daće odgovor na važno pitanje – da li će Crna Gora skliznuti u otvorenu diktaturu koja se bazira na ogoljenoj sili u kojoj se po scenarijima koje smo gledali u južnoafričkim zemljama, policija i vojska ponašaju kao paramilitarne jedinice, ili će utvrđivanje odgovornih i njihovo sankcionisanje pokazati da se Crna Gora ipak kreće ka EU”, kaže za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a. ,,Vrh policije će morati javnosti da objasni da li se SAJ otrgao kontroli ili su njihove aktivnosti bile dio unaprijed pripremljene strategije Uprave policije. Na tužilaštvu je velika odgovornost”.

MANS je javno zatražio da Stanković pokrene postupak protiv Lješkovića.

,,Komandant SAJ-a je svjesno i otvoreno pokazao da ne vrši službena ovlašćenja, da ne poštuje naloge tužioca, da prikriva izvršioce teških krivičnih djela iz redova jedinice kojom komanduje, da omogućava sačinjavanje službenih zabilješki sa neistinitim podacima i da je spreman da na svaki način iskoristi položaj kako bi tužilaštvo onemogućio u otkrivanju i procesuiranju grupe kriminalaca kojima komanduje”, saopštili su.

Milovac napominje da je komandant SAJ-a zapravo samo izvršilac naređenja.

Nebojsa Medojević, lider Pokreta za promjene i član skupštinskog Odbora za bezbjednost za Monitor kaže da službe bezbjednosti u Crnoj Gori nijesu pod civilnom kontrolom. ,,Njima ne upravljaju njihovi rukovodioci i civilna politička lica, već Diktator lično, preko svog zamjenika Duška Markovića. Operativno izvršavanje specijalnih zadataka je povjereno Veselinu Veljoviću, koji je i bio šef kompletne akcije brutalnog terora policije prema mirnim demonstrantima”, tvrdi on.

Prema Medojeviću, Đukanović je izvršio državni udar, i pokazao da on upravlja policijom i Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB) neposredno i preko svojih povjerljivih ljudi. ,,Konjević i direktor ANB-a samo formalno pokrivaju ta mjesta”.

Na tužilaštvu je red. Ako ostane bez reakcije, biće to dokaz da je dio sistemskog nasilja, koji režim provodi nad građanima.

SUZAVAC CS OPASAN I KANCEROGEN

TXT: Suzavac Irtant CS kojeg su pripadnici crnogorske policije u noći demonstracija ispalili u ogromnim količinama (preko stotinu patrona, plus desetine bombi sa istom hemikalijom) na građane, pojedina ljekarska udruženja okarakterisala su kao opasan i – kancerogen.

Predsjednik Udruženja ljekara Atine Jorgos Patulis u vrijeme demonstracija u Grčkoj, kada je tamošnja policija koristila CS u razbijanju demonstracija, kazao je da hemikalije koje se nalaze u toj vrsti suzavca mogu nanijeti ozbiljne posljedice ljudskom zdravlju. Da mogu biti uzročnici različitih problema, od respiratornih bolesti do raka. ,,CS se sastoji i od kancerogenih materija, pa može izazvati velike zdravstvene probleme u organizmu, među kojima i rak”.

Pojedina istraživanja ukazala su da u određenim slučajevima, u zavisnosti od količine i načina na koji se upotrebljava, CS može biti i smrtonosan.

U Izraelu, CS je prijavljen kao uzrok smrti Jawaher Abu Rahmah 2010. godine. Bahreinska nezavisna komisija zaključila je da je u Bahreinu policija koristila prevelike količine CS gasa, i na način koji je mogao izazvati čak i smrt. Tamošnji opozicioni aktivisti i porodice poginulih tvrdili su da je deset osoba umrlo od iritanta CS plina u periodu od 25. marta do 17. decembra 2011.

IMENA 55 PRIPADNIKA SAJ-A KOJE SASLUŠAVA TUŽILAŠTVO

Jedini dokument koji je Radosav Lješković, komanant SAJ-a dostavio tužilaštvu i policijskim unutrašnjim organima je spisak 55 pripadnika te jedinice, za koje se ne zna da li su svi učestvovali u torturama, i uopšte bili angažovani u noći demonstracija.

Svih 55, u svojstvu građanina, saslušava Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković, a povodom slučaja torture nad Mijom Martinovićem. Osim Lješkovića pripadnici SAJ-a su prema tom spisku: Mirko Banović , Milan Kovačević , Siniša Jaćimović, Dalibor Grdinić, Miloš Rakonjac, Marko Kalezić, Boban Janjušević, Igor Glavatović, Veselin Mićović, Rajko Spalević , Milan Milikić, Milodrag Palija, Dejan Šćepanović, Nikola Perović, Zoran Đurišić, Vuko Vuković, Božo Jokić, Dejan Vukčević, Veselin Rabrenović, Božidar Poček, Miomir Cerović, Momir Ćurić, Svetozar Kasalica, Boban Brnović , Marko Tripković, Saša Vujošević , Nikola Bajčeta, Milan Rovčanin, Spasoje Rakonjac, Žarko Radović, Žanko Tomović, Novica Rakočević, Nebojša Ivanović, Dražen Brnović, Milorad Mitrović, Branko Šutović, Miloš Marsenić, Nenad Stolica, Vojin Krgović, Željko Saveljić, Darko Šekularac, Radivoje Vojvodić, Boban Maraš , Goran Zejak, Miloš Ulama , Ivan Tošković, Branko Šćekić, Dragan Đuričković , Boro Grgurović, Savo J. Vukadinović , Dragan Božović , Radojica Tomčić, Vladan Sekulić i Igor Drašković.

Neki od pripadnika aktivnog sastava SAJ-a ranije su optuživani za mučenje i nečovječno postupanje, ali i druge zločine.

Zamjenik šefa SAJ-a Mirko Banović je pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno suđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Slučaj je zastario.

Na spisku su Marko Kalezić, Darko Šekularac i Milorad Mitrović, optuživani za mučenje u akciji Orlov let.

Tu su i neki od optuživanih za torturu nad pokojnim Aleksandrom Pejanovićem: Žanko Tomović, Milan Kovačević, Marko Kalezić i Rajko Spalević.

U SLUŽBI, A SA DOSIJEIMA

Osim pripadnika SAJ-a, optuživanih za mučenje te druge zločine, još je pripadnika policije sa kriminalnim dosijeima koji su učestvovali u noći torture. Mladen Radunović, pripadnik Posebne jedinice je osuđen na godinu zatvora zbog optužbi da je zloupotrijebio položaj obezbjeđujući noćni klub Afrodita dok se u njemu vršila prostitucija i trgovina ženama. U istom slučaju osuđen je policajac Vladan Radunović, čije se ime pominje u listi te večeri povrijeđenih policajaca. Protiv komandira CB Bar Gorana Jokića Osnovno tužilaštvo u Baru vodilo je istragu o slučaju ubistva Mladena Pupovića. Za Marjana Račića, komandira beranske policije , Unutrašnja kontrola MUP-a utvrdila je da je napravio teži disciplinski prekršaj nakon akcije oduzimanja više od 100 paketa cigareta na putu Berane-Rožaje. Račić je tek 20 dana nakon oduzimanja robe to prijavio tužilaštvu. Protiv policajca Ivana Mardunovića podnešene su dvije prijave zbog torture. Unutrašnja kontrola je u jednom slučaju utvrdila da postoji osnovana sumnja da je Mardunović kriv. Protiv policajca Željka Vujičića podnio je prijavu otac Darka Janjića. Vujičić i njegove kolege su, prema Janjićevim tvrdnjama, potom maltretirale njega i porodicu, pokušavajući da ga ,,strpaju” u zatvor.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Nijesu policajci jedini kojima će faliti. Ili im već fali.

Minulih dana Željeznički prevoz (jedna od državnih kompanija iz sistema nekadašnje Željeznice Crne Gore) svoje putnike u lokalnom saobraćaju – na linijama između Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja i Bara – prevozi uglavnom autobusima. Vozova nema. Makar ne u ispravnom stanju.

Tu nastaje problem. Jedni, uglavnom zapošljeni, tvrde da su problem zastarjeli pravilnici prema kojima vozovi nijesu ispravni ukoliko, recimo, nema dovoljno vode u putničkim toaletima. Njihove kolege, kažu, više neće da krše propise. Šta je do sada bilo – bilo je.

Iz menadžmenta i resornog Ministarstva saobraćaja, druga priča. Prema njoj, problem nije do neispravnih vozova nego do dijela radnika koji su se, nezadovoljni odlukom uprave da im ograniči dopunski rad sa strane, odlučili na opstrukciju. Vlast, u kompaniji i državi, tako nešto neće tolerisati. „Ukoliko Odbor direktora i izvršni menadžment ne pronađu način da riješe ovu situaciju i da krivično gone organizatore jučerašnje sabotaže, za koje postoji sumnja da su se kriminalno udružili u cilju stvaranja panike i sprečavanja željezničkog saobraćaja, Ministarstvo saobraćaja će biti prinuđeno da preduzme radikalne korake kako bi se situacija u ovom preduzeću riješila“, objavila je ministarka Maja Vukićević (ZBCG) na Fejsbuku. Za nastale probleme optužila je „godine nebrige i neodgovornog upravljanja“. Mada, priznaje, ima nešto i u finansijskoj situaciji u državnim kompanijama na željeznici.

Treba pomenuti, ipak, da stvari još nijesu dramatične toliko koliko zvuče prijetnje iz Ministarstva (sabotaža, ucjene, radikalni koraci…). Mada su na željeznici već podijeljeni prvi otkazi. Ministarka Vukićević pomirljivo poručuje: „Moram pomenuti da veći dio radnika pokazuje konstruktivnost i da je to razlog što država još uvijek nije pribjegla radikalnijim mjerama, jer ne smiju ljudi koji su posvećeni i koji su radni vijek proveli na željeznici biti taoci neodgovornih pojedinaca.“

Suština problema može se saznati, uglavnom, u formi nezvanično. U najkraćem: državni Monte kargo (dio nekedašnje ŽCG nadležan za prevoz roba) dobio je sredinom prošle godine ozbiljnu konkurenciju, nakon što se Grupacija Kombinovani prevoz proširila sa srpskih i hrvatskih i na ovdašnje pruge. „Mi u Grupaciji Kombinovani prevoz smo veoma ponosni na naš uspjeh u pisanju novih stranica u istoriji crnogorskih željeznica kao prvi nezavisni operater koji je uspostavio interoperabilnu željezničku vezu od Srbije do Luke Bar”, pohvalio se njihov generalni direktor Branko Petković za portal Railway Gazette.

Potom je, u septembru prošle godine, portal barinfo.me izvijestio da su „prvi privatni voz u željezničku stanicu Bar i uopšte u Crnu Goru“, dovezla dvojica barskih mašinovođa. „Njih dvojica su i prve mašinovođe sa licencama koje omogućavaju nesmetani prevoz između Srbije i Crne Gore, bez zadržavanja i zamjene osoblja“.

Na problematičnu stranu tog aranžmana ukazala je Dušanka Dragojević, izvršna direktorica državnog Montecarga, kojima je Kombinovani prevoz direktan konkurent na tržištu. Pa, i pored toga, honorarno angažuje mašinovođe i pregledače kola stalno zapošljene u državnim preduzećima. „On (Kombinovani prevoz) angažuje penzionere mašinovođe i radnike Željezničkog prevoza. To su ljudi koji rade jako teške poslove i zbog toga imaju beneficirani radni staž“, kazala je Dragojević. „Voljela bih da mi neko objasni kako ti ljudi ne mogu da rade kod nas, a mogu kod privatnog operatera.”

Kad su registrovali problem, iz Prevoza su zaposlenima ponudili aneks ugovora koji ih sprječava na dodatni aranžman u konkurentskoj/privatnoj kompaniji. Između ostalog i zbog toga što mašinovođe imaju precizno propisan broj radnih sati i minimalno vrijeme odmora između smjena. Što nijesu u mogućnosti da poštuju ukoliko trče između državnog i privatnog posla. Očekivano, zapošljeni su željeli da unovče svoju tržišnu poziciju (mašinovođe su deficiratan kadar) pa su zatražili povišicu, kao preduslov za odricanje od dodatnog angažmana. Problem je eskalirao kada im je iz uprave odgovoreno da nema para za povišice, uz ultimativno navođenje datuma do koga ponuđeni aneksi moraju biti potpisani.

Nije nebitno: kako su iz Jedinstvenog sindikata Prevoza rekli za TV Vijesti, osnovna zarada mašinovođe u njihovom preduzeću je „oko 630 eura“. Sa dodacima, kažu, pređu 800. Prema podacima uprave, zarade koje se isplaćuju su dosta veće (preko 1.000 eura u prosjeku). Za traženu povišicu nema novca, pošto bi ona Željezničkom prevozu donijela dodatni trošak od 280.000 mjesečno, kazala je izvršna direktorica Prevoza Dragana Lukšić.

Država, uglavnom, nema para za ljude u uniformama. Bile one policijske ili željezničarske. A ni sa bijelim mantilima ne ide sve kako bi trebalo. Makar ne kada je u pitanju medicinsko osoblje zapošljeno u Institutu Simo Milošević. Nakon što je prošle nedjelje premijer Spajić saopštio kako je njegova vlada uspjela ono što tri prethodne nijesu mogle, i sa saradnicima predstavio „jedino  rješenje“ za spas Instituta, oglasio se Žarko Rakčević, kao predstavnik manjinskih akcionara koji posjeduju blizu 40 odsto akcija Instituta, iznoseći ozbiljne primjedbe na predloženo. Od toga da Vlada planira prodaju dijela atraktivne imovine Instituta (tzv. Prva faza na obali mora) do toga da su troškovi obnove/renoviranja onoga što preostane višestruko precijenjeni.

„Mi znamo da se dovođenje na nivo od četiri zvjezdice može završiti mnogo jefitnije, umjesto predviđenih 1.270 eura po kvadratu. Napravite paralelu sa projektovanom vrijednošću gradnje stana na Veljem brdu koja je 1.000 eura po kvadratu“, rekao je Rakčević pozivajući Vladu da još jednom sagleda prijedloge manjinskih akcionara, koriguje svoj Plan u skladu s njima, da bi se „na partnerski i fer način“ Institut postavio na zdrave osnove. Mali akcionari i zapošljeni u Institutu čekaju odgovor Vlade. Bilo bi dobro da to ne potraje.

Iz Monstata su stigli prvi podaci o oktobarskim zaradama. Oni pokazuju da se nijesu baš obistinile najave  da će prosječna neto plata u Crnoj Gori, nakon primjene programa Evropa sad 2, preći hiljadu eura. „Prosječna zarada (bruto) u oktobru 2024. godine u Crnoj Gori iznosila je 1.137 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 944 eura“, saopšteno je iz Uprave za statistiku. Njihovi podaci pokazuju da platu veću od obećane (u prosjeku) primaju samo zapošljeni u sektorima bankarstvo, komunikacije, poslovi s nekretninama, snabdijevanje električnom energijom i rudarstvo. Mali problem je što su u tim sektorima i prije primjene Evropa sad 2, odnosno smanjenja doprinosa za PiO na račun povećanja neto zarada, imali platu veću od obećane. Ostali koji su se nadali najavljenoj povišici od 25 odsto ostali su kratkih rukava. Uglavnom,  uprkos obećanjima, zarada većine zapošljenih u Crnoj Gori sve je bliža minimalcu. Sljedstveno, isto važi i za penzionere.

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Nego građana.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“  i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.

Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.

Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.

Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK BudućnostiVarvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.

Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni  Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.

I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.

UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen  i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.

Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.

U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.

Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode  i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali …  ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.

Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.

Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.

Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i  ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.

 

Krivična prijava protiv klubova

Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je  ove sedmice proslijeđena  Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.

Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica.  Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.

U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!

U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.

U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.

 

Navijačke grupe u Crnoj Gori

U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.

Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.

U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.

U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto  čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove  Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.

U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.

Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.

 

Navijači i kriminal

Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.

Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.

Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.

Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo