Povežite se sa nama

FOKUS

MONITOR OTKRIVA: POLICIJSKI DOKUMENTI O NOĆI TORTURE : Kao da je bio rat

Objavljeno prije

10 godina

na

SAJOVCI

Gotovo sve jedinice crnogorske policije bile su angažovane u razbijanju demonstracija u subotu 24. oktobra, a osim primjene fizičke sile te večeri na građane su bačene stotine patrona jakog i opasnog po zdravlje suzavca CS (vidi boks). To pokazuju podaci policijskih dokumenata do kojih je došao Monitor. Radi se izvještaju Komisije za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude koju je formirala Uprava policije samo dan nakon protesta.

Predsjednik tročlane Komisije koju je osnovao direktor Uprave policije Slavko Stojanović bio je – Željko Peković, glavni policijski inspektor, a članovi su inspektori Mijodrag Starovlah i Marko Radusinović. Iako je Komsija konstatovala da je primjena sile te večeri od strane policije bila primjerena i u skladu sa zakonom, podaci iz tih dokumenata upućuju na suprotno.

Sastavni dio izvještaja Komsije čine posebni izvještaji komandira policijskih jedinca koje su učestvovale u razbijanju demonstracija: CB Podgorica, CB Nikšić, CB Bar, CB Bijelo Polje, CB Berane, CB Budva, CB Pljevlja, CB Herceg Novi, kao i Posebna jedinica policije za zadužena za suzbijanje terorizma i organizovanog kriminala i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ). Kao da je rat.

Među policajcima koji su učestvovali u akciji Jesen 2015, kako se akcija naziva u policijskim dokumentima, veliki broj njih imaju kriminalne dosijee, te optužbe za zloupotrebu službe.

Iz izvještaja Komisije proizilazi da je upotrebu sredstava prinude ispred Skupštine prvi naredio načelnik CB Podgorica Jovica Rečević. O tome je, navodi se, ,,neposredno preko telefona obavijestio direktora policije” Stojanovića. Rečević je ljetos postavljen na to mjesto, iako je jedno vrijeme bio pušten niz vodu zbog propusta u slučajevima paljenja vozila Vijesti i incidenta u Urgentnom centru KCCG, kada su članovi zagoričkog klana nekoliko sati maltretirali medicinsko osoblje.

,,Nakon 22 časa, nakon održanih govora predstavnika DF-a, došlo je do bacanja većeg broja kamenica, drvenih motki, baklji i drugih pirotehničkih sredstava na službenike policije”, opravdava Rečević upotrebu sile u izvještaju Komisiji. On tvrdi da je preko megafona izdao više upozorenja organizatoru skupa i građanima, a da je sila uslijedila nakon što napadi nijesu prestali.

,,Veliki broj okupljenih građana, hvata i ruši zašitnu ogradu, koja se nalazila ispred policijskog kordona, istu vuku, guraju i bacaju, krećući se ka policijskim službenicima”, navodi Rečević. Snimci incidenta nakon kog je krenula policijska tortura pokazuju da na ogradu nijesu nasrnuli građani, već huligani sa fantomkama. Takođe, na snimcima se vidi, da nakon što su porušili ogradu, huligani bježe. DF tvrdi da je huligane angažovao DPS.

Rečević navodi da je on konačno izdao naređenje za upotrebu prinude kako bi spriječio veću grupu lica da uđu u Skupštinu. O pokušaju nasilnog ulaska u Skupštinu ne postoje video zapisi niti svjedočenja.

Kako to da policija još nije uhapsila nijednog od izgrednika od kojih joj je prijetila takva strašna opasnost, Rečević u izvještaju nije pojašnjavao.

I ostali rukovodioci koji su Komisiji podnijeli izvještaje tvrde da je sila bila upotrijebljena u skladu sa zakonom, a nakon što je policija bila čak i životno ugrožena. Stiče se utisak da se policija te večeri borila sa grupama terorista, a ne da je napadala goloruke građane, kako pokazuju brojni snimci.

STOTINU SUZAVACA POSEBNE JEDINICE: Izvještaj pokazuje da se nakon Rečevićevog naređenja, krenulo sa bacanjem preko stotinu patrona suzavca CS, te bombi ispunjenih istim opasnim hemijskim sredstvom, na različitim lokacijama. Nevjerovatne količine hemijskih sredstava ispaljivali su pripadnici svih jedinica. Centar grada je u sat vremena ugušen opasnim dimom. O njegovim posljedicama po zdravlje garđana još se ne govori.

Prve suzavce, prema izvještaju, ispalili su pripadnici Posebne jedinice. Prema izvještaju, oko 22 sata ispred Skupštine pripadnici Posebne jedinice Milorad Drakić i Dražen Vukadinović ispaljuju pet metaka sa suzavcem, a Igor Razić i Sreten Dragić aktiviraju 1 komad BRS AG-1 i komad BRS AF-1.

Nedaleko odatle bacaju se desetine suzavaca: ,,Službenici Posebne jedinice, Mladen Radunović, Dugan Đuretić, Mile Komšić, Bogić Knežević, Predrag Ružić i Dušan Đukić u Bul.Svetog Petra Cetinjskog oko 22.00 h, radi odbijanja napada od štićenog objekta i policijskih službenika iz hemijskih pušaka ispalili su: 24 patrone CS, 5 komada BRS AG-1 i 5 komada BRS AF-1, kao i 2 komada šok bombi”, navodi se u izvještaju. Neki od tih policajaca krivično su gonjeni (vidi boks).

Istovremeno, takođe u Bulevaru, pripadnici iste jedinice – Radenko Đukanović, Boris Barjaktarević, Milan Jokić , Blažo Filipović i Dragan Lubarda ispaljuju još – 10 projektila CS, 5 komada BRS AG-1 i 5 komada BRS AF-1.

Pola sata kasnije ispred zgrade TV Pink, Radunović i Đuretić iz hemijske puke ispaljuju još 4 patrone CS, a kod mosta Milenijum još 5 projektila CS.

U isto vrijeme, od 22.30 do 23.00,Drakić i Vukadinović ispaljuju iz hemijske puške četiri metka, pa tri na mostu Blaža Jovanovića, u Njegoševom parku četiri, i tri metka opet nakon 23.00 h na mostu Blaža Jovanovića.

Komandir Posebne jedinice je Dragan Blagojević, bivši načelni CB Nikšić, nekadašnji vojni kadar i kolega Veselina Veljovića iz SAJ-a, njegov nasljednik na mjestu komandanta.

SVI CENTRI BEZBIJEDNOSTI PROTIV DEMONSTRANATA: To je tek dio hemijskih sredstava upotrijebljenih u noći 24. oktobra protiv golorukih demonstranata. Desetine suzavaca i šok bombi ispalili su i pripadnici ostalih centara bezbjednosti.

Pripadnici CB Podgorica ispalili su 4 projektila CS i dvije fleš bombe, u Ulici slobode i Karađordevoj ulici. Starješina CB Podgorica je Božidar Bulatović, a policajci koji su upotrijebili sredstva Vladislav Čejović, Dragan Krsmanović, Dragoslav Šišević i Aleksandar Fuštić.

Dok podgorički policajci rastjeruju, prema izvještaju, neidentifikovane i jako nasilne demonstrante, u Ulici slobode i kod zgrade Pinka, u isto vrijeme u Bul. Svetog Petra Cetinjskog pripadnici CB Nikšić Željko Vujičić i Petar Vujošević ispaljuju šest patrona sa CS (jedan sumnjičen za maltertiranje, vidi boks).

Nešto kasnije na mostu Braće Zlatičana, Vujičić i Vujošević iz hemijske puške ispaljuju 2 projektila CS, Nikšićanin Tihomir Bezmarević jednu flash bombu. Nikšićani su zaslužni i za suzavce ispred Hrama.

,,Kada je veća grupa građana počela gađati policijske službenike kamenicama, flašama i drvenim palicama, pri tom oštećujući službena vozila na Bul. Džordža Vašingotna, Žejko Vujičić iz hemijske puške ispaljuje jedan patron sa CS-om u pravo u grupe demonstranata na platou ispred Hrama, jer je napad kamenicama na policijske službenike, bio intezivan i konstantan i nije se mogao odbiti upotrebom drugih sredstava prinude”, navodi se u izvještaju komandira CB Nikšić Darka Mađarića.

Kod Hrama su djelovali i pripadnici CB Herceg Novi kojom je rukovodio Ljubiša Rovčanin. Po naređenju Jovice Rečevića, kod Hrama dvadesetak minuta pred ponoć, Đerko Prebiračević upotrebljava dvije ručne CS bombe.

Budvani, kojima je rukovodio Željko Džarić oko 22.00h u Bul. Svetog Petra Cetinjskog ispred Skupštine, ispaljuju sedam patrona. Patrone je ispalio policajac Dragoslav Konatar. U Parku kralja Nikole, Konatar i Milan Radusinović upotrijebili su 5 šok bombi i 5 ručnih CS .

Ispred Skupštine u 22 sata Pljevljak Željko Radenović ispalio je četiri patrona, a ta jedinica je potom u parku kod spomenika kralja Nikole bacila i jednu ručnu bombu i 2 ručna CS. Time su, navodi se u izvještaju starješine CB PLjevlja Dragana Mandića, odbili napad od štićenog objekta. U parku?

Policajac CB Bijelo Polje Vladan Nedović je kad je počela policijska intervencija, ispalio u Bulevaru Sv. Petra tri suzavca i jednu šok bombu. Nedović i njegov kolega Srđan Janjić kod hotela Nikić ispaljuju šok bombu i tri suzavca. Rukovodilac te jedinice je Slaviša Grebović.

Barska jedinica kojom rukovodi Goran Jokić (protiv njega vođena istraga, vidi boks) takođe kod hotela Nikić rastjeruje navodne huligane. Jokić naređuje SIobodanu Miloviću da ispali pet patrona, i još pet Draženu Sošiću ,,prema grupi koja se nalazila u pravcu hotela Crna Gora”. Na iste građane šok bombe bacaju Vladimir Baković, Ivan Mrdunović, Mirsad Laković i Aleksandar Đurđić.

Policajac Ilija Radonjić iz CB Berane kojom je rukovodio Marjan Račić kod zgrade stare Vlade oko 22 i 10, ispaljuje tri suzavca, i kasnije još tri u Njegoševom parku.

SAJ I DRŽAVNI UDAR : Komandir Specijalne terorističke jedinice Radosav Rašo Lješković nije, kao ni državnom tužiocu, ni Komsiji dostavio tražene podatke. To u izvještaju konstatuje i direktor Uprave policije Slavko Stojanović.

Lješković je Komisiji, kao i tužilaštvu dostavio spisak 55 pripadnika SAJ-a (vidi boks), ali nije objasnio ko je od pripadnika te jedinice učestvovao u razbijanju protesta, te ko je od pripadnika SAJ-a učestvovao u premlaćivanju Mija Martinovića.

U šturom izvještaju Lješkovića navodi se da su pripadnici SAJ-a te večeri angažovani u skladu sa odlukom ,,Centralnog štaba operativne akcije Jesen 2015 i naređenja direktora Uprave policije”.

,,Po prethodno sačinjenom planu, pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice bili su pozicionirani na parking prostoru između zgrade Predsjedništva i Vlade Crne Gore”, navodi se.

On navodi da je ta jedinica dobila zadatak nakon upotrebe suzavca da rastjeruje na Trgu Republike i ,,širem gradskom jezgru”. Ne objašnjava da li im je izdato naređenje da hamerom jure građane u tom i ostalim rejonima.

Prema Lješkoviću, pripadnici SAJ- su bili ,,zasuti većom količinom kamenja, različitim smjesama, flašama i drugim čvrstim predmetima”, zbog čega su ispalili 12 projektila suzavca na raskrsnici ulica Novaka Miloševa i Slobode, na Trgu Republike i raskrsnici između ulica Slobode i Vučedolske. Aktivirali su i četiri komada šok bombi. Za razliku od drugih starješina Lješković ne navodi konkretna imena pripadnika SAJ-a.

Pripadnici SAJ-a, prema izvještaju, ispaljuju još 32 projektila CS, u pravcu mosta prema Starom aerodromu, i na prostor Karađordevog i Kraljevog parka, na Trgu Republike, i šest šok bombi. Lješković opet tvrdi da je intervencija krenula nakon napada na pripadnike SAJ-a i njihove automobile, te da su neki od pripadnika SAJ-a završili u bolnici. Niko od tih navodnih napadača nije uhapšen.

Lješković tvrdi da nijesu samo pripadnici SAJ-a učestvovali u prebijanju Mija Martinovića. Oni su, navodno, dobili informaciju da je vozilo u kom je bio Martinović probilo policijski kordon ,,na više lokacija, u više navrata” , pa su ,,krenuli tamo”.

,,Nakon našeg dolaska, policijski službenici koji su zaustavili vozilo, odlaze, dok nekoliko naših službenika preduzima dalje radnje prema, u tom momentu za nas nepoznatom licu…”

Lješković objašnjava dalje da ih to lice ,,psuje, vrijeđa, omalovažava, govori da su ‘pičke’ i ‘plaćenici”. I navodno udara jednog od službenika. Pripadnici SAJ-a prema Lješkoviću nijesu bili u mogućnosti da vežu Martinovića (na snimku se vidi da desetine SAJ-ovaca tuku Martinovića) pa su ,,upotrijebili palicu”.

Martinović je više puta saopštio da ničim nije izazvao policajce, a Savjet za građansku kontrolu policije je taj slučaj okarakterisao torturom. Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije smatra da ponašanje komadanta SAJ-a, kako unutar policije, tako i pred najvažnijim društvenim strukturama, predstavlja ,,najozbiljniji udar na policijski integritet od uspostavljanja demokratije”.

,,Plava tišina i ćutanje unutar policije, uz solidarnost sa policajcima u svakoj, čak i totalno protivzakonitoj i neetičkoj, situaciji snažniji su i važniji, od vladavine prava i demokratskih očekivanja društva kojem policija služi”, kaže Zeković.

Stručnjaci slučaj Lješković, odbijanje komandira SAJ-a da otkrije identitet učesnika u prebijanju Martinovića, smatraju svojevrsnim državnim udarom. Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da je VDT Ivica Stanković morao u roku od 24 sata proširiti optužnicu na Lješkovića, kao saizvršioca. Reakcije tužilaštva još nema, a Monitor nije od njih dobio odgovor hoće li pokrenuti postupak protiv Lješkovića.

,,Opseg tužilačke istrage daće odgovor na važno pitanje – da li će Crna Gora skliznuti u otvorenu diktaturu koja se bazira na ogoljenoj sili u kojoj se po scenarijima koje smo gledali u južnoafričkim zemljama, policija i vojska ponašaju kao paramilitarne jedinice, ili će utvrđivanje odgovornih i njihovo sankcionisanje pokazati da se Crna Gora ipak kreće ka EU”, kaže za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a. ,,Vrh policije će morati javnosti da objasni da li se SAJ otrgao kontroli ili su njihove aktivnosti bile dio unaprijed pripremljene strategije Uprave policije. Na tužilaštvu je velika odgovornost”.

MANS je javno zatražio da Stanković pokrene postupak protiv Lješkovića.

,,Komandant SAJ-a je svjesno i otvoreno pokazao da ne vrši službena ovlašćenja, da ne poštuje naloge tužioca, da prikriva izvršioce teških krivičnih djela iz redova jedinice kojom komanduje, da omogućava sačinjavanje službenih zabilješki sa neistinitim podacima i da je spreman da na svaki način iskoristi položaj kako bi tužilaštvo onemogućio u otkrivanju i procesuiranju grupe kriminalaca kojima komanduje”, saopštili su.

Milovac napominje da je komandant SAJ-a zapravo samo izvršilac naređenja.

Nebojsa Medojević, lider Pokreta za promjene i član skupštinskog Odbora za bezbjednost za Monitor kaže da službe bezbjednosti u Crnoj Gori nijesu pod civilnom kontrolom. ,,Njima ne upravljaju njihovi rukovodioci i civilna politička lica, već Diktator lično, preko svog zamjenika Duška Markovića. Operativno izvršavanje specijalnih zadataka je povjereno Veselinu Veljoviću, koji je i bio šef kompletne akcije brutalnog terora policije prema mirnim demonstrantima”, tvrdi on.

Prema Medojeviću, Đukanović je izvršio državni udar, i pokazao da on upravlja policijom i Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB) neposredno i preko svojih povjerljivih ljudi. ,,Konjević i direktor ANB-a samo formalno pokrivaju ta mjesta”.

Na tužilaštvu je red. Ako ostane bez reakcije, biće to dokaz da je dio sistemskog nasilja, koji režim provodi nad građanima.

SUZAVAC CS OPASAN I KANCEROGEN

TXT: Suzavac Irtant CS kojeg su pripadnici crnogorske policije u noći demonstracija ispalili u ogromnim količinama (preko stotinu patrona, plus desetine bombi sa istom hemikalijom) na građane, pojedina ljekarska udruženja okarakterisala su kao opasan i – kancerogen.

Predsjednik Udruženja ljekara Atine Jorgos Patulis u vrijeme demonstracija u Grčkoj, kada je tamošnja policija koristila CS u razbijanju demonstracija, kazao je da hemikalije koje se nalaze u toj vrsti suzavca mogu nanijeti ozbiljne posljedice ljudskom zdravlju. Da mogu biti uzročnici različitih problema, od respiratornih bolesti do raka. ,,CS se sastoji i od kancerogenih materija, pa može izazvati velike zdravstvene probleme u organizmu, među kojima i rak”.

Pojedina istraživanja ukazala su da u određenim slučajevima, u zavisnosti od količine i načina na koji se upotrebljava, CS može biti i smrtonosan.

U Izraelu, CS je prijavljen kao uzrok smrti Jawaher Abu Rahmah 2010. godine. Bahreinska nezavisna komisija zaključila je da je u Bahreinu policija koristila prevelike količine CS gasa, i na način koji je mogao izazvati čak i smrt. Tamošnji opozicioni aktivisti i porodice poginulih tvrdili su da je deset osoba umrlo od iritanta CS plina u periodu od 25. marta do 17. decembra 2011.

IMENA 55 PRIPADNIKA SAJ-A KOJE SASLUŠAVA TUŽILAŠTVO

Jedini dokument koji je Radosav Lješković, komanant SAJ-a dostavio tužilaštvu i policijskim unutrašnjim organima je spisak 55 pripadnika te jedinice, za koje se ne zna da li su svi učestvovali u torturama, i uopšte bili angažovani u noći demonstracija.

Svih 55, u svojstvu građanina, saslušava Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković, a povodom slučaja torture nad Mijom Martinovićem. Osim Lješkovića pripadnici SAJ-a su prema tom spisku: Mirko Banović , Milan Kovačević , Siniša Jaćimović, Dalibor Grdinić, Miloš Rakonjac, Marko Kalezić, Boban Janjušević, Igor Glavatović, Veselin Mićović, Rajko Spalević , Milan Milikić, Milodrag Palija, Dejan Šćepanović, Nikola Perović, Zoran Đurišić, Vuko Vuković, Božo Jokić, Dejan Vukčević, Veselin Rabrenović, Božidar Poček, Miomir Cerović, Momir Ćurić, Svetozar Kasalica, Boban Brnović , Marko Tripković, Saša Vujošević , Nikola Bajčeta, Milan Rovčanin, Spasoje Rakonjac, Žarko Radović, Žanko Tomović, Novica Rakočević, Nebojša Ivanović, Dražen Brnović, Milorad Mitrović, Branko Šutović, Miloš Marsenić, Nenad Stolica, Vojin Krgović, Željko Saveljić, Darko Šekularac, Radivoje Vojvodić, Boban Maraš , Goran Zejak, Miloš Ulama , Ivan Tošković, Branko Šćekić, Dragan Đuričković , Boro Grgurović, Savo J. Vukadinović , Dragan Božović , Radojica Tomčić, Vladan Sekulić i Igor Drašković.

Neki od pripadnika aktivnog sastava SAJ-a ranije su optuživani za mučenje i nečovječno postupanje, ali i druge zločine.

Zamjenik šefa SAJ-a Mirko Banović je pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno suđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Slučaj je zastario.

Na spisku su Marko Kalezić, Darko Šekularac i Milorad Mitrović, optuživani za mučenje u akciji Orlov let.

Tu su i neki od optuživanih za torturu nad pokojnim Aleksandrom Pejanovićem: Žanko Tomović, Milan Kovačević, Marko Kalezić i Rajko Spalević.

U SLUŽBI, A SA DOSIJEIMA

Osim pripadnika SAJ-a, optuživanih za mučenje te druge zločine, još je pripadnika policije sa kriminalnim dosijeima koji su učestvovali u noći torture. Mladen Radunović, pripadnik Posebne jedinice je osuđen na godinu zatvora zbog optužbi da je zloupotrijebio položaj obezbjeđujući noćni klub Afrodita dok se u njemu vršila prostitucija i trgovina ženama. U istom slučaju osuđen je policajac Vladan Radunović, čije se ime pominje u listi te večeri povrijeđenih policajaca. Protiv komandira CB Bar Gorana Jokića Osnovno tužilaštvo u Baru vodilo je istragu o slučaju ubistva Mladena Pupovića. Za Marjana Račića, komandira beranske policije , Unutrašnja kontrola MUP-a utvrdila je da je napravio teži disciplinski prekršaj nakon akcije oduzimanja više od 100 paketa cigareta na putu Berane-Rožaje. Račić je tek 20 dana nakon oduzimanja robe to prijavio tužilaštvu. Protiv policajca Ivana Mardunovića podnešene su dvije prijave zbog torture. Unutrašnja kontrola je u jednom slučaju utvrdila da postoji osnovana sumnja da je Mardunović kriv. Protiv policajca Željka Vujičića podnio je prijavu otac Darka Janjića. Vujičić i njegove kolege su, prema Janjićevim tvrdnjama, potom maltretirale njega i porodicu, pokušavajući da ga ,,strpaju” u zatvor.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?

Objavljeno prije

1 dan

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti.  Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice

 

 

Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.

To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo)  nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.

Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.

Ako to  uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno,  između 1,2 i 1,3 milijarde eura.

Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.

Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.

Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra  dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.

Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.

Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.

Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.

Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.

To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.

Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…

Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori)  možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.

To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.

Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?

 

“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti

Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.

A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)

Dionica Andrijevica – Boljare  (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.

Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.

Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.

Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje  vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.

Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.

A2 Jadransko-jonski autoput

Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn”  u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.

Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.

Dionica  Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).

Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin  (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan  u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.

Najavljene saobraćajnice na primorju

Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.

Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.

Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa,  trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.

Najavljene saobraćajnice na sjeveru

Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo).  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja

Dionica Podgorica–Danilovgrad  (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara.  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.

Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.

Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.

Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra).  Sredinom 2024. potpisan  ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.

Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast

Objavljeno prije

1 sedmica

na

16 Januara, 2026

Objavio:

Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba

 

 

Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.

Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.

Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.

Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.

Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.

Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.

Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.

,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.

U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame,  putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena

Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.

Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile.  Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.

Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.

Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.

Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.

,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV  Vijesti.

On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.

Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen  put od Berana do Kolašina.

Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je  Grgurović.

Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.

Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.

 

Pripreme za požarnu sezonu

Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.

,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.

,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.

Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode

Objavljeno prije

4 sedmice

na

31 Decembra, 2025

Objavio:

Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati  zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda

 

 

Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je  posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom  poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi  31. decembra.

Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević  već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević  predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo  ekološke muke Botuna i Podgorice.

Krizi sa kolektorom  koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada  u pregovore  intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani  nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio  da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.

Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“  Botuna  vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić.  To je, očito,  i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog  srpstva u CrnojGori.

Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet.  Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu.  Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“  samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.

Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući  u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih  ima na desetine, posvuda.

Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.

Lutnja Botunjana tokom intervencije policije  bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade  za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.

Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je  nastavljajući  o sebi u trećem licu.  “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je.  Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost.  Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.

Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor  pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli  u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su  „sprovodili zakon“,  izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.

Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.

Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .

Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu,  dok  njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio?  Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.

Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.

Mandić je kazao da je posebno zabrinut  zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.

Predsjednik parlamenta koji  mjesecima nije  mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje  da se problem mora riješiti “dogovorom”.

Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.

Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa  brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku  policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.

Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.

Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio,  sjajnoj akciji.

“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru  i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.

Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati  nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade  u interesu evropskog puta zemlje.  Bilo da igraju za Vučića  ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo