Povežite se sa nama

MONITORING

Montiranje zločina

Objavljeno prije

na

Osamnaestogodišnji Boban Zajić ponovio je pred tužilaštvom da je pod pritiskom, zbog prijetnji zatvorom od strane četiri policijska inspektora, lažno optužio šesnaestogodišnjeg I.M., sina opozicionog lidera Andrije Mandića za pokušaj ubistva sedamnaestogodišnjeg D.R.

Maloljetni Mandić se nalazi u pritvoru u Spužu zbog pokušaja ubistva D.R. koji je sredinom ovog mjeseca izboden nožem u masovnoj tuči srednjoškolaca dvije podgoričke škole. Zajić je u početnom svjedočenju policiji tvrdio da je nož vidio u ruci Mandićevog sina.

Prema pisanju dnevnog lista Dan, i izjavi Andrije Mandića, ta Zajićeva izjava je jedini optužujući dokaz protiv njegovog sina. Oružje nije pronađeno, a niko od desetine srednjoškolaca, uključujući i povrijeđenog dječaka nije svjedočio protiv maloljetnog Mandića.

Zajić je pred tužilaštvom potvrdio da je pod pritiskom potpisao već pripremljenu lažnu izjavu. On se u tužilaštvu suočio sa jednim od četvorice inspektora koje tereti da su ga prisilili da je potpiše. Prema napisima medija, u tužilaštvu su saslušana i ostala tri inspektora.

Zajić za Monitor kaže: ,,Suočili su mene i inspektora Srđana Koraća u tužilaštvu pred kamerama, i ja sam i tada potvrdio što sam već rekao – da su me on i još trojica inspektora natjerali da lažno svjedočim”.

,,Volio bih da se što prije završi sve ovo. Da mogu da se vratim normalnom životu i fudbalu, da gradim fudbalsku karijeru. To je ono do čega mi je stalo. Sve mi ovo teško pada, uništava me psihički. Srećom imam podršku porodice. Želim samo da se sazna istina i okolnosti pod kojima sam ispitivan, a ne da neko izgubi posao”, kaže osamnaestogodišnjak za naš nedjeljnik.

Tokom sučeljavanja pred tužilaštvom , navodi Dan, inspektor Korać je negirao Zajićeve optužbe.U Pobjedi, koja je prva lansirala podatak da je u tuči učestvovao sin opozicionog lidera, ranije je objavljeno da u policiji tvrde da nije bilo pritisaka na Zajića. Zvaničnog saopštenja policije nije bilo. Pobjeda je nakon Zajićevog priznanja da je lažno svjedočio objavila da se on lažno predstavlja kao učenik Hemijske škole. Zajić kaže za Monitor da je on vanredni učenik te škole.

U Upravi policije nijesu željeli da komentarišu slučaj. Odgovore na pitanja ko su inspektori koji su vodili slučaj, te da li se unutar policije vodi istraga o optužbama Zajića, nijesmo dobili do izlaska ovog broja. Hoće li te podatke dobiti Odbor za odbranu i bezbijednost, ne zna se. To tijelo je na inicijativu članova iz Demokratskog fronta najavilo da će od Unutrašnje kontrole u policiji tražiti informaciju o tom slučaju. Iz opozicije su ocijenili da postoje ozbiljne indicije da su postojale teške zloupotrebe policije sa ciljem da se Mandiću načini politička šteta.

Ime inspektora Srđana Koraća pominje se u jednom od dokumenata Savjeta za civilnu kontrolu rada policije. Prema tom izvještaju iz 2011. godine, profesorica Gimnazije prijavila je maltretiranje policajca koji je upao na čas prijeteći joj pred učenicima da se javi na njegove pozive. Korać je šef odsjeka za bezbijednost u Upravi policije.

Andrija Mandić je optužio vlast da su pokušali preko njegovog sina da ga slome. On je u izjavi Danu podsjetio da je vijeće Apelacionog suda, čiji je predsjednik Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića odlučilo da preinači odluku sudije Radomira Ivanovića, koji je dva puta odbio da odredi pritvor njegovom sinu. Portal In4s, blizak Mandićevoj partiji, objavio je da iza svega stoji Vujanović.

Nakon svjedočenja Bobana Zajića, pritvor Mandićevom sinu nije ukinut. Advokat Radomir Prelević za Monitor tvrdi da je tužilaštvo moglo da zbog novih okolnosti zatraži ukidanje pritvora. ,,U ovakvim slučajevima, kada se radi o maloljetnicima, a nakon svjedočenja Zajića, tužilaštvo je moglo da traži da se ukine pritvor sinu Andrije Mandića. To može i njegov branilac”.

Ako se pokaže da su policijski inspektori instruisali osamnaestogodišnjaka da za pokušaj ubistva lažno optuži maloljetnog sina opozicionog lidera, biće to još jedan prilog bogatoj istoriji zloupotrebe ljudi i države od strane ove vlasti.

Ovih dana mediji bilježe i epilog slučaja policajca Gorana Stankovića. Stanković je tužio državu zbog duševnih patnji i straha koji je pretrpio u vezi sa slučajem policijske torture nad sada pokojnim Aleksandrom Pejanovićem, kada je jedini progovorio o zloupotrebama policijskih ovlašćenja i mučenju Pejanovića u policiji. Sudeći po toku suđenja,gotovo je izvjesno da Stanković neće dobiti traženu odštetu, pošto se na suđenju insistiralo da nema trajne poremećaje te je tek pod stresom.

Stanković je zbog pritisaka morao da napusti posao nekoliko mjeseci pred penziju, nakon čega je njegova porodica dovedena na rub egzistencije a on imao ozbiljne zdravstvene smetnje. Ovih dana Stanković čeka da mu se porodična kuća nađe na dobošu zbog neizmirenih kreditnih obaveza. Stanković je naknadno, po odlasku Veselina Veljovića sa mjesta šefa Uprave policije, penzionisan sa 200 eura, od čega izdržava sina i suprugu.

„Sve to jer nijesam htio da pristanem da ćutim i mirno posmatram zločin. Sada ne priznaju ni da sam trpio duševne bolove. Uništili su mi porodicu”, kaže za Monitor Stanković.

Stanković je potvrdio da su Pejanovića mučili i tukli u betonjerci, i da su njegove starješnine pokušale da taj slučaj zataškaju. Na sudu je svjedočio da su mu pretpostavljeni Dušan Raičević i Ratko Rondović kazali da je mučenje naređeno „odozgo”. Kao glavne krivce za ovaj slučaj Stanković je označio bivšeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. On je svjedočio da je Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se drže istog iskaza da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca.

Epilog: trojica policajca osuđeni su na sedam mjeseci zatvora zbog pomaganje u mučenju Pejanovića, dok se Rondoviću i Raičeviću još sudi. Ko su bili nalogodavci i batinaši ostalo je nepoznato. U optužnici tužilaštva navodi se da su direktni izvršioci bili nepoznati pripadnici „interventne jedinice” . Tokom suđenja niko iz te jedinice nije saslušan. Monitor je već pisao da su mnogi od aktera ovog slučaja novčano nagrađeni kada je Veljović podijelio novac iz policijske kase. Tada je nagrađeno i nekoliko pripadnika Interventne jedinice.

„Strašne su to stvari. To su doktori zla”, kaže Stanković za Monitor.

U seriji montiranja, poznat je slučaj gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana koji su fizički napali urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića. Nakon policijskog uviđaja nestao je bez traga pištolj za koji su Jovović i Pejović tvrdili da su ga vidjeli te večeri u rukama Mugošinog sina. Tužilaštvo je napravilo farsu od slučaja, insistirajući na tome da je žrtva, Jovović, u stvari batinaš. Sudski proces pokazao je da je slučaj „građen” na lažnim iskazima i vještačenjima.

Policija nije imala problema ni da dođe do ljudi spremnih na zatvorsku kaznu radi viših interesa. Na suđenju optuženima za napad na direktora Vijesti Željka Ivanovića, optuženi su iz petnih žila dokazivali svoju krivicu, dok su Ivanović i njegovi zastupnici bezuspješno pokušavali da ubijede da se radi o dragovoljcima koji su se sa nalogodavcima nagodili da prihvate krivicu. Sud je prihvatio svjedočenje dragovoljaca.

Među monstruoznijima u modernoj crnogorskoj istoriji je svakako montirani proces i policijska tortura prije 15 godina nad čelnicima Stranke demokratske akcije. SDA je tada praktično uništena, a dvadeset i jedan čovjek osuđen ukupno na osamdeset sedam godina jer su navodno pripremali formiranje države Sandžak. Pomilovani su pod međunarodnim pritiskom.

,,Svi okrivljeni izjavili su da su do privođenja istražnom sudiji bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi, batinanju, elektrošokovima, prijetnjama smrću njima i njihovoj porodici, vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, višednevnoj zabrani sna, uskraćivanju vode, teškom poniženju. Tokom odvoženja do sudnice i zatvora, a dijelom i tokom batinanja, na glavi im se nalazila kapuljača, a preko kapuljače crni povez. Od strane ljekarske komisije pregledani su tek nakon 12 dana od dana lišavanja slobode”, pisao je tada naš nedjeljnik. Ibrahim Čikić je tada optužen za ulogu snajperiste. To bi bio jedini slijepi snajperista ikada viđen. U međuvremenu je napisao knjigu o stradanju. Sada mu u bjelopoljskom sudu sude za klevetu. Niko od onih koji su mučili lidere SDA nije odgovarao.

Zato, ako je svjedočenje Bobana Zajića istinito, a postoje ozbiljne indicije da je tako, to je samo ilustracija da se sistem koji je kreirao DPS ne mijenja. Smjenjuju se samo žrtve.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo