Povežite se sa nama

INTERVJU

MR PAULINA JANUSZ, NOVINARKA: Imam sukobe sa svim stranama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako ste stigli na ove prostore?
JANUSZ: Sticajem niza okolnosti. Fakultet sam završila u Rimu i tamo izabrala kao strani jezik srpski. Doduše, to je bila srpska književnost i jezik i više se radilo o nekoj varijanti BHS jezika.

Književnost je predavao Predrag Matvejević, a udžbenici su bili još iz vremena bivše Jugoslavije. Tako je sve počelo. Budući da sam studirala političke nauke, kasnije sam izabrala i temu magistarske disertacije vezanu za ove prostore. Pisala sam o uticaju koji je na razvoj srpskog nacionalizma imala Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU). Nakon toga, preselila sam se prvo u Zagreb, pa u Beograd i na kraju Sarajevo.

 

MONITOR: Kakav je osjećaj bio kada ste prvi put stigli na Balkan?
JANUSZ: Prvo sam došla u Beograd i to je za mene bio priličan šok. Kao da sam se vratila u vremenu. Kao da sam se vratila u Poljsku početkom devedesetih. Vremenom sam se navikla i neke stvari više ne primećujem, a tih detalja ima puno. Na primjer, kada je moja majka prvi put došla u Beograd, prvo što me pitala bilo je: „Zašto su policajci ovde naoružani?” Nama je to bilo nešto normalno – ko nije naoružan, čime će da se brani, za nju nešto potpuno neprihvatljivo.

MONITOR: Koliko je danas SANU moćna institucija u Srbiji?
JANUSZ: Ima određeni uticaj u smislu tekovina koje su i dan-danas prisutne u srpskoj politici. Međutim, nekim se stvarima vezanim za tu „zloglasnu” SANU pridaje preveliki značaj. Mnogo volimo da pričamo o Memorandumu SANU, ali iskreno ne smatram da taj Memorandum ima danas bilo kakav uticaj. Ponekad iskrsne tema Memoranduma II, ali ja to nisam videla na papiru. Volimo da pričamo o tome, ali neka mi neko dokaže, pa da verujemo da je to tako. Mislim da su to na neki način posledice velike popularnosti svakakvih teorija zavere na ovim prostorima.

MONITOR: Šta je Memorandum II?
JANUSZ: Meni se čini da je to samo naknadno napisana analiza Dodikove politike i mi to pokušavamo da nekako povežemo. Srbijanska politika se danas više zasniva na pragmatičnim stvarima. Ne verujem da realizuje neke tajne zaključke. Opet, to je posledica sveprisutne vere u zavere. Možda se ljudima lakše živi sa njom, a možda i vlasti je ona jako korisna, jer izaziva apatiju. Dakle, ako postoji neki plan ja tu ne mogu ništa, jer je to veliki poduhvat velikih igrača, a ja sam mali građanin i ne treba da se u to mešam.

MONITOR: Gdje ste najviše radili u Bosni i Hercegovini?
JANUSZ: U Bosni i Hercegovini najviše radim u manjem entitetu, a dva mesta kojima posvećujem najviše pažnje su Prijedor i Srebrenica, kao i ostatak Podrinja. Uglavnom sam se fokusirala na posledice rata, više nego na samom zločinu i na ratu. Mislim da su zločini poprilično dobro istraženi, samo što neki ne žele da prihvate tu informaciju. Za toliko godina rada ICTY saznali smo većinu stvari koji nismo mogli da saznamo. Treba da se pomerimo od ratnih zločina, da počnemo pričati o tim ljudima koji su žrtve ratnog zločina na nekom drugom nivou, indirektno. Ljudi koji danas žive su zaboravljeni, ostavljeni sa svojim problemima. Greška novinara je što odlazimo na komemoracije, gledamo kolektivne dženaze, ali zaboravljamo da kad mi odemo iz svih tih mesta tamo ostaju neki ljudi. Ti ljudi imaju svoje probleme, koji ne mogu doći do izražaja, zato što se svi kad čuju Srebrenica sete 11. jula. A iza 11. jula ostaju ljudi. Meni je to zanimljivo. Tu se negde stvorila crna rupa u izveštavanju.

MONITOR: Kakav je osjećaj susretati se sa tim žrtvama?
JANUSZ: Ja se ne susrećem sa žrtvama nego sa ljudima. Ako neko želi da mi ispriča svoju ratnu priču, ja ću ga saslušati, ako ne želi u redu. Što se posla tiče, ne moram da direktno znam šta se njemu desilo. Kasnije sa dosta ljudi ostajem u prijateljskim odnosima i tek tada saznajem neke detalje. Na primjer, u Srebrenici gotovo svi imaju sličnu priču i možete pretpostaviti šta se kome dogodilo. Ali apsolutno sam protiv toga da te ljude gledam kao žrtve. Mislim da je to pogrešan pristup.

MONITOR: Svojim izvještajima više puta ste uznemirili javnost u Prijedoru?
JANUSZ: Politička situacija tamo je prilično komplikovana, a pri tom ja ne bežim od toga da pišem o greškama svih strana. Naravno, kad čujemo Prijedor odmah pomislimo na Omarsku, Keraterm i Trnopolje. To nas vodi da gledamo isključivo srpsku stranu, koja je naravno nezaobilazna. Ali mene zanima kako Republika Srpska postoji u takvom obliku uz pristanak i bošnjačke strane. Imamo problem sa načelnikom Prijedora da je on tokom rata indirektno učestvovao u zločinima. Međutim, ljudi koji su izašli iz logora i koji su na čelu nekih prijedorskih stranaka prave koaliciju sa njim. I oni mu to ne prigovaraju.

MONITOR: Zašto?
JANUSZ: To je ta jadna i bijedna politika. Oni imaju od toga koristi. Oni se prodaju za sitne ugovore sa opštinom, posao za rođake. O sebi bi vjerovatno rekli da su pragmatični, možda čak i misle da bi mogli napraviti nešto pozitivno u koaliciji sa načelnikom Pavićem, ali taj stvaran pomak ih ne zanima. Oni su fokusirani na neki svoj lični interes, a pri tom imaju udoban status žrtve i nacionalne manjine. Kad treba uvijek mogu podići buku u medijima da su diskriminisani i da tako postignu svoje lične ciljeve.

MONITOR: Jeste li imali neki zvanični sukob sa načelnikom Prijedora Markom Pavićem?
JANUSZ: Zvaničnih sukoba nismo imali. Ali kad god želim da razgovaram s Markom Pavićem, on je uvijek nedostupan.

MONITOR: Šta je onda problem sa liderom prijedorske Stranke za BiH Muharemom Murselovićem?
JANUSZ: Muharem Murselović me optužio više puta za iskrivljenu interpretaciju njegovog delovanja u Prijedoru. Nakon prošlih izbora, on je javno govorio na televiziji u Prijedoru da je svako izdajnik ko uđe u koaliciju sa Markom Pavićem. Nekoliko meseci nakon toga sam je sklopio tu koaliciju. Početkom ove godine, u februaru, razgovorala sam s njim, kada je izgovorio nešto što mu možda na papiru izgleda malo gore nego što zvuči u njegovoj glavi. Nakon toga, izbio je sukob između nas. Nije me direktno optužio, nego me optužio preko mojih prijatelja da lažem. Naravno, imam snimak šta je on rekao na tom našem sastanku, tako da je to besmisleno da me sad za bilo šta optužuje. Kasnije sam se vratila u Prijedor i nastavila s pričom o tome kakav je odnos bošnjačkih stranaka prema vlastima u Prijedoru. U tom članku govorila sam uglavnom o SDA, o tome da su fokusirani na Podrinje, a da su Prijedor potpuno zanemarili. To se odnosilo na njihov govor na Glavnom odboru stranke, na državnom nivou. Murselovića sam spomenula zato što je on neko vrijeme vodio koaliciju SDA-SBiH. U tekstu sam citirala anonimni izvor. Dakle, to nisu bile moje reči. Nakon toga, dogodila se osveta Muharema Murselovića, koji je iznajmljivao kancelariju mojim prijateljima iz Udruženja logoraša „Prijedor '92”, i on dolazi kod njih i kaže – ako žele da mu nešto kažu, da to onda ne rade preko mene, nego da mu to kažu u lice. Tog momenta najavio je da će kirija umesto 350 KM biti 1000 KM, pa su logoraši ni krivi ni dužni morali naći novi lokal.

MONITOR: Je li se Murselović Vama obratio?
JANUSZ: Ne. Ove godine u okviru komemoracije u Omarskoj sreli smo se u pozorištu. Pozdravila sam Murselovića, koji je sedeo ispred mene, a on je samo okrenuo glavu. Nakon toga, opet sam mu prišla u pozorištu, kad se to sve završilo i on me opet ignorisao. Drugi dan smo se videli u Omarskoj, ali to nije bilo ni vreme ni mesto da ulazim u sporove. Tad ga jednostavno nisam htela uznemiravati. I tu je priča između nas završena.

MONITOR: Jeste li imali još sukoba sa bošnjačkim političarima?
JANUSZ: Imam stalno sukobe sa svim stranama. Radim u malim lokalnim sredinama i čak i ako mi se neko ne obrati direktno ja znam ko je nezadovoljan i ko šta govori. Imala sam više sukoba u Srebrenici. Već dva puta mi se dogodilo da kad dođem na sednicu Skupštine Opštine Srebrenica, ustane predstavnik neke strane i prigovara mi. To je jednom bio odbornik iz SNSD-a, jednom Momčilo Cvjetinović iz SDS-a, koji je rekao: „Ova novinarka laže”. Nakon toga obratila sam se predsedniku Opštine i rekla mu da bi on trebalo da reaguje. On je odgovoran za tu instituciju, a on mi je bezobrazno rekao da ništa nije čuo. Sećam se kad su Vladan Glišić i Srpske Dveri došli u Srebrenicu, dan pre komemoracije, kada je šef SDS-a opet osetio potrebu da kaže Vladanu Glišiću da se tu nalaze novinari koji mrze srpski narod. Svi su se okrenuli prema meni, ali očigledno Glišić nije hteo da ulazi u naše lokalne rasprave. A upravo ovih dana sam u Srebrenici imala okršaj sa Hakijom Meholjićem, koji me u zgradi Opštine, u prisustvu više svedoka, bukvalno izvređao zato što mu se nije svidelo moje pitanje. Ne bih citirala njegov odgovor, jer je bio ispod svakog nivoa. Mislim da je to bio prvi put da sam se obratila ljudima iz njegove stranke, iz SDP-a, da ga malo smire, jer ne želim da se sukobljavam. Ne moramo da se volimo, ali barem nemojte da mi onemogućavate da radim moj posao.

MONITOR: Kako se osjećate u tim situacijama?
JANUSZ: Ne pridajem tome preveliki značaj. Kad pratite lokalnu politiku to su prilično nebitni ljudi, ako se to gleda iz perspektivne velike politike. Što je neko nebitniji, to mu je ego veći. On misli da je neko i nešto, zato ima potrebu da se tako izražava. Sigurna sam da reakcija ne bi bilo da tako nešto pišem o nekome na državnom nivou. To njima nije vredno pažnje. Tako ni ovi za mene nisu vredni pažnje, dok me to ne bi ugrožavalo u vidu pretnji. Za sada, to je više neko prepucavanje. A i svi ljudi kojima baš i nisam omiljena, za razliku od Muharema Murselovića, i dalje mi kažu: Dobar dan.

Svi govore o zločinima drugih

MONITOR: Koliko smo spremni da relativizujemo zločine?
JANUSZ: Problem je u tome što svi govore o zločinu koji je počinila druga strana. Za mene jedini zdravi i ispravni pristup je da svako govori o onome što je on napravio ili što je napravljeno u njegovo ime. Samo u tom slučaju možemo da postignemo neki zdrav odnos između svih strana. Nažalost, više se pričalo o tim zločinima krajem devedesetih, a sad se prave koraci unazad. Željko Kopanja nije bio to što je sad. U Danima se pisalo o zločinima koje je počinila Armija RBiH i nije to nikome bilo sporno. Sad kao da su se zamenile strane.

Edvin Kanka Ćudić
Fotografije: Jusuf Hafizović

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo