Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mrak

Objavljeno prije

na

Fahrudin Radončić jedini je zainteresovani za državnu Pobjedu. Na adresu vladine tenderske komisije za prodaju tog preduzeća stigla je samo koverta sa ponudom vlasnika sarajevskog Avaza. Radončić za Pobjedu nudi tek 2, 1 milion eura i traži da država preuzme dugovanja tog preduzeća. Od ranije se spekuliše da bi Vlada mogla oprostiti ogromne dugove Pobjede koji su krajem prošle godine iznosili skoro 20 milion eura. U tom bi se svjetlu moglo posmatrati i to što je Radončić najprije tvrdio da nije zainteresovan za Pobjedu ,,jer nije lider na tržištu i ima dugove”, da bi se potom predomislio.

Ukoliko bi Vlada pristala na Radončićeve uslove, on bi imao čistu dobit od vrijednih nekretnina državne novine, na najatraktivnijoj lokaciji u Podgorici. Radončić je najavio izgradnju stambeno poslovnog objekta. Ali i otpuštanja 80 posto zaposlenih bez odgovarajućih ulaganja u socijalni program. Vlada, u čijem je većinskom vlasništvu Pobjeda nezakonito već osam godina, prodaje čitav paket od 85,99 akcija.

Tendersku dokumentaciju za Pobjedu otkupila je bila i firma Media Nea Borisa Darmanovića, vlasnika Dnevnih novina. Darmanović nije dostavio ponudu. ,,Nijesam uspio da pronađem partnera koji bi ispunjavao uslove, pošto ih sam ne ispunjavam”, objasnio je za Monitor Darmanović. Vlada od vlasnika Pobjede traži bar trogodišnje iskustvo u tom poslu, i minimum osam miliona eura prihoda na kraju prošle poslovne godine i ukupnu aktivu vrijednu 15 miliona eura. Radončićev Avaz ispunjava te uslove.

Eventualni ulazak Radončića na domaću medijsku scenu potvrdio bi poznato: vrh vlasti ne želi da se odrekne dugogodišnjeg uticaja na svoje medije. Protekla godina pokazala je da se model režima za kontrolu državnih i drugih medija prilagođava tek koliko mora: mijenjaju se samo Đukanovićevi ljudi

Radončić je dugogodišnji prijatelj bivšeg premijera. Đukanović je boravio u njegovoj kući u Sarajevu, tvrde dobro upućeni, prilikom jedne od zvaničnih posjeta susjednoj BiH. Dnevni Avaz je Mila Đukanovića 2006. godine proglasio za ličnost godine.

Neki bosanski mediji i američke diplomate dovodili su Radončića u vezu i sa Naserom Keljmendijem, protiv kog se navodno vodi međunarodna istraga zbog trgovine drogom, a koji ima razgranatu mrežu saradnika u Crnoj Gori. Međunarodni istražitelji, pišu prethodne sedmice bosanski Dani, napravili su šemu uvezanosti of šor kompanija s Radončićevim, Keljmendijevim i kompanijama srpskog biznismena Miroslava Miškovića.

Američke diplomate su u depešama objavljenim na Vikilksu Radončića karakterisali kao ,,moćnog, korumpiranog tajkuna i osvetoljubivog medijskog mogula” koji Avaz nerijetko koristi kao oružje protiv protivnika. Isto smatraju i mnogi bosanski mediji. Dio ovdašnje medijske zajednice procjenjuje da će Pobjeda nastaviti da bude oružje za pritiske i obračune.

Na čelo RTCG ove jeseni postavljen je kum bivšeg premijera i prijatelj Rade Vojvodić, odranije u direktnim poslovnim vezama sa bivšim premijerom. Vojvodić je osnivač firme T- mobile koja je kasnije osnovala Đukanovićevu firmu.

Vojvodić je na tom mjestu zamijenio Branka Vojičića, čiju je smjenu zbog neodgovornog finansijskog poslovanja zatražio dio Savjeta, iz civilnog sektora. No, nakon dolaska Vojvodića, postalo je jasno da je bivšeg direktora smijenio onaj ko ga je i postavio – vrh vlasti. Transformacija RTCG u javni servis tek je lutkarska predstava u kojoj neki učestvuju voljno, a neki nehotice. Taj proces je vladajuća koalicija onemogućila kada je izmjenama dobrih medijskih zakona i formalno Skupštini dala moć da bira članove Savjeta i vratila RTCG na budžet. Javni servis bez finansijske i druge autonomije, znaju i djeca, ne postoji.

Vojvodić je, inače, na čelo RTCG došao sa mjesta direktora In televizije, koja je zvanično vlasništvo slovenačke Državne založbe. Nekoliko izvora tvrdilo je da iza te televizije stoji kapital još jednog prijatelja bivšeg premijera sa međunarodnih optužnica– Stanka Subotića, zbog šverca cigareta nedavno osuđenog na šest godina zatvora u Srbiji. Da je Subotić pravi vlasnik TV IN tvrdio je Ratko Knežević, nekadašnji saradnik Mila Đukanovića. Poseban tretman Subotića, lica sa međunarodne potjernice, na toj je televiziji bio je i razlog raspada Nezavisnog samoregulatornog tijela, iz kog su zbog tog intervjua izašli Monitor, Vijesti i Dan.

Vojvodić je svoje saradnike poveo sa sobom u RTCG, i odmah zadužio javni servis za socijalni program radi otpuštanja viška zaposlenih.

Državni mediji u godini koja odlazi istakli su se po pritisku na kritičare režima. Prljavu kampanju Pobjede, na čelu sa Đukanovićevim bivšim savjetnikom u Vladi, Srđanom Kusovcem, spremnim da ruši sve prepreke na putu bivšem šefu. Mediji, opozicionari, NVO, biće građa za pokoljenja. Novi Pobjedin rat za mir vodi se protiv urednika, vlasnika, novinara Monitora i Vijesti, te svih slobodnomislećih pojedinaca. Na meti su svi koji ne pristaju na režimsku verziju o bosanskim deportacijama, u kojoj se odgovornosti za taj zločin oslobađa najodgovorniji – Milo Đukanović, a krivac postaje Slobodan Pejović, penzionisani hercegnovski policajac koji je prvi javno posvjedočio o deportacijama i kazao da se radilo o zločinu koji je naložila država, što je svojim svjedočenjem potvrdio i tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.

Đukanović od tada postaje oštriji u nasilju nad svim svjedocima koji ne pristaju da zatvore oči pred očiglednim. Dok postavlja svoje ljude na čelo državnih medija, njegovo verbalno nasilje prema medijima koji nijesu pod njegovom kontrolom i ostalim kritičarima sve je otvorenije. Nakon njegovih izliva bijesa spaljeni su, u dva navrata, automobili Vijesti, a policija još nije otkrila počinioce. Đukanović se nikada nije ogradio od tog nasilja. Iako slatkorječiv premijer Igor Lukšić i njegova Vlada saučesnici su u tom nasilju.

Osim Lukšićevog ćutanja, Ministarstvo kulture i medija već duže istrajava na priči o ,,tabloidizaciji” privatnih medija, čime se pokušava dati ,,alibi” Đukanovićevim vatrenim govorima, ali i nasilju koje nakon njih slijedi. Na istom su fonu i neki navodni medijski profesionalci i njihovi mediji – Antena M, Analitika…

Sve snage Đukanović je angažovao da zatre sjećanje na svoje ratno lice, i cementira svoju prvobitnu akumulaciju. Prijatelji su dobro došli da pripomognu, pa i ulaganjima u medije koje je Đukanović kontrolisao i kojih se, očigledno, neće odreći. Medijski stručnjaci u regionu odavno upozoravaju na novi način kontrole medijske scene i spregu režima i njihovih tajkuna čiji kapital, većinom u tajnosti, stoji iza medija.

Bivši premijer pokazuje da će svjedoci koji ne ćute biti kažnjeni: nasiljem, lažima, izvrtanjem stvarnosti. Konačno i deratizacijom. A da ima ko da je sprovodi i u buduće, zdušno se stara. Đukanovićev je cilj da zatre sve što drugačije misli, usuđuje se da primijeti kako je car go.

Happy New Year.


Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo