Povežite se sa nama

OKO NAS

Muk i tama

Objavljeno prije

na

Punih četrnaest godina crnogorske vlasti nijesu ništa učinile da bi rasvijetlile nestanak Rožajaca Halita Nurkovića i Derviša Murića. Njima se trag izgubio na Kosovu 24. jula 1999, neposredno po završetku rata. Od tada traganjem se bave samo porodice stradalih.

„Nikada nećemo odustati od potrage za istinom šta se desilo sa našim ocem. Želimo makar da nađemo njegove kosti, da ga dostojanstveno sahranimo i izučimo fatihu”, kaže jedna od Halitovih ćerki, Indira Hrapović.

Halitovih šest kćerki – Indira, Adela, Azra, Samira, Elsana i Sanela, kao biseri rasute po svijetu, od Podgorice i Sarajeva, do Austrije, Njemačke, Holandije i daleke Australije, okupljaju se u porodičnoj kući svake godine na dan nestanka njihovog oca, i pokušavaju da raznim vrstama memorijala održe pažnju javnosti na ovaj zaboravljeni slučaj.

Muk i tama. „ I naša porodična potraga za ocem imala bi beskrajno više šansi na uspjeh kada bi je svojim riječima i djelima podržala i Vlada naše države. Iako je rješavanje problema nestalih osoba u međunarodnoj Konvenciji o prisilnim nestancima definisano kao obaveza država potpisnica, pa i naše, mi smatramo da je rješavanje ovog problema prije svega interes Crne Gore, kao što je interes svake države da zaštiti i pomogne svojim građanima kojima su prekršena prava na teritoriji druge države”, uzaludno su pisale crnogorskim državnim organima.

Danas ne gaje velike nade da će im se crnogorske vlasti pridružiti ili pružiti podršku u potrazi za nestalim ocem, ali, ipak, traže da se pokrene međudržavna istraga o ovom zločinu.

Halit Nurković je u trenutku nestanka imao šezdeset i dvije godine. Bio je profesionalni vozač u penziji. Da prekrati vrijeme nedugo poslije smrti supruge, ali i da obezbijedi bolji život djeci, počeo je da taksira. Nije strahovao od bilo koga, jer nikome nije učinio ništa loše. Naprotiv, kao i većina građana Rožaja, i on je u svojoj kući čuvao izbjeglice sa Kosova.

Toga dana, oko devet ujutru, Halit je bio na autobuskoj stanici u Rožajama čekajući putnike. Prema riječima onih koji su ga posljednji vidjeli, prišla mu je izvjesna kosovska Albanka Fatima Maraj iz sela Vrelo i zamolila ga da njenu kćerku preveze do Peći.

„U vožnji im se pridružio očev kolega Derviš Murić, koji je takođe morao do Peći, a auto mu je bio u kvaru. Sat, sat i po kasnije, otac je sa svojim autom prošao pored kuće svoje sestre, naše tetke, Nemke Čindrak, koja živi na ulazu u Vitomiricu, iz pravca Rožaja. Kroz prozor automobila pozdravio je i rekao da pristavi kafu, da će se on vratiti čim odbaci putnike. Tetka je pripremila kafu koju tata nikada nije popio”, priča Indira. Tu se Halitu i njegovom kolegi izgubio svaki trag.

„Postoje razne priče. Najbliža istini je ona koja govori da su se naš otac i njegov kolega uputili prema selu Gornji Petric. Trebalo je, navodno da kontaktiraju izvjesnog čovjeka po imenu Šaban Azemi i da se raspitaju za sudbinu sina jednog Srbina. Mi vjerujemo da su oni ubijeni nadomak tog sela. Ne možemo da vjerujemo da niko ništa nije vidio ni čuo”, pričaju za Monitor Halitove kćerke Indira i Adela.

Njihova sestra Elsana, koja živi u Holandiji, i koja je čitav život posvetila potrazi za ocem, pokušavala je, radeći u Haškom tribunalu, da stupi u kontakt sa albanskim osuđenicima i da preko njih dođe do nekih činjenica.

Osim lažnih tragova i pokušaja da im se izvuče novac za „informacije”, ništa nije urodilo plodom.

„Prema informacijama koje smo dobijali od Albanaca, saznale smo da su otac i njegov kolega zaustavljeni na raskrsnici, nedaleko od Šabanove kuće, tako što im je prepriječen put zaprežnim vozilom, a više osoba iz sela ih je opkolilo. Tako su ostali dok nijesu stigli vojnici OVK koji su ih odveli u OVK stanicu u Klini. Prema tim informacijama, dežurni u stanici bio je izvjesni Viktor Zefi. Porodica Murić i mi smo sljedećeg dana prijavili nestanak MUP-u u Rožajama, kao i KFOR-u u Peći. Nestanak smo ubrzo prijavili i Međunarodnom Crvenom krstu u Peći, UNMIK policiji, a zatim i svakoj drugoj instituciji i organizaciji za koju bismo čuli da postoji i da se bavi nestalim osobama. Uzalud”, kažu sestre Nurković.

Prepušteni sebi članovi ovih porodica su išli svuda, za glasinama. U njihove kuće dolazili su nedobronamjerni ljudi i uzimali im novac da bi im navodno dali izvjesne „sigurne” informacije.

„Iz provjerenijih izvora saznali smo da su za ono što se dogodilo našem ocu i Dervišu odgovorne tri osobe, pripadnici OVK, od kojih je jedan bio komandant koji je došao iz inostranstva da bi se borio na Kosovu. Mnogi od naših izvora ukazuju da Aljuš Aguši zna šta se desilo našem ocu i njegovom kolegi, ali do njega nikada nijesmo uspjeli da dođemo. Takođe smo saznali da je Šaban Azemi znao šta se desilo, ali je i on odveden iz svoje kuće u Petriću, mjesec kasnije, ubijen i njegovo tijelo još nije pronađeno”, kaže Indira.

Tragajući za ocem, sestre Nurković su upadale u opasne situacije kada su, idući za dojavama, provjeravale pronađene leševe po šumama.

„Početkom septembra 2005, došli smo do knjige Be not afraid for you have sons in America koju je napisala Staci Sullivan. Na stranama 295 i 296 ona piše o osvetničkim ubistvima koja su se desila nakon okončanja rata. Kao primjer takvog ubistva ona navodi slučaj našeg oca i njegovog kolege. Između ostalog piše da je Dževdet Krasnići bio komandant OVK za Peć, da on zna ko je izvršio ubistvo, ali da ne može da ih kazni jer su se istakli u borbi za oslobađanje Kosova. Stupile smo u kontakt i sa autorkom knjige i sa likovima o kojima je pisala. Dževdet je poslije mnogo razvlačenja rekao da je očevo tijelo navodno izmješteno i zapaljeno, ali da su ostali neki djelovi i da su premješteni na neku novu lokaciju. Te informacije o novoj lokaciji je trebalo, navodno, da zna neki borac OVK koji se krio u Albaniji. Godinu kasnije tražili su nam tatinu fotografiju, i na tome se završilo”, pričaju sestre Nurković.

Jednom godišnje one se i dalje okupljaju u Rožajama. To su učinile i prošle sedmice, kada su, uz pomoć planinara iz Rožaja organizovali javni susret sa planinarima iz Peći, i zajednički pohod na Hajlu. „Ovaj susret je nova nada, da će stići makar anonimna dojava od ljudi koji znaju istinu. Da će nam pomoći da dođemo do kostiju našeg oca”, kaže Adela, najmlađa od sestara Nurković.

Adela je tada imala samo sedamnaest godina. Prst sudbine i traumu pretače u likovnu umjetnost.

„Uprkos tragediji koja nas je zadesila, sve smo uspjele u životu i izašle iz svega hrabre. Mi imamo snage da se borimo za istinu, ali je krajnje vrijeme da nam vlade Crne Gore i Kosova pomognu. Zar to nije i njihova obaveza”, pitaju sestre Nurković.

Halit je stradao pomažući drugima. Njegove ćerke tugu ne gase mržnjom, nego povezivanjem ljudi. Zato zajednički pohod na Hajlu nije tek događaj koji traje jedan dan. Taj dirljivi, veličanstveni odgovor zlu, je norma ljudskosti. Koji bi morao obavezati vlast, ali i sve nas da ne dozvolimo da ovaj zločin ostane nerasvijetljen.

Halitove ćerke su i ovih dana išle na Kosovo i na mjestu gdje vjeruju da su njihov otac i njegov prijatelj ubijeni, u pratnji tamošnje policije, položile cvijeće.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO SU UNIŠTAVANE RIJEKE U BERANAMA: Male elektrane, velika nevolja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti

 

Od tri najveće pritoke Lima na teritoriji opštine Berane, dvije su, potpuno ili najvećim dijelom, devastirane izgradnjom malih hidroelektrana, a slična sudbina, ako se nešto hitno ne učini, prijeti i trećoj.

Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila deset malih elektrana, a ista družina okupljena oko Olega Obradovića i Bemaksa, još sedam koncesija ima na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Više sagovornika Monitora ukazalo je na činjenicu da je neko u proteklim godina pravio katastrfalne greške izdajući koncesije za izgradnju malih elektrana, i da su te greške nerijetko bile u zoni krivične odgovornosti, ali da, uprkos tome, do danas niko nije zbog toga, osim u medijima, zvanično pomenut.

I dok se druge posljedice devastacija rijeka – zagađenja komunalnim otpadom ili  prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija rječnog materijala – mogu popraviti, u slučaju malih elektrana posljedice su trajne.

Predsjednik Mjesne zajednice Šekular, Sreten Lekić, ističe da je istoimena rijeka, koja je proticala kroz to selo, odavno sva u cijevima. ,,U cijevi su najprije stavljene dvije manje planinske ljepotice, Rmuška i Spalevićka rijeka, i na tom mjestu gdje su se nekada spajale i pravile Šekularsku, napravljena je hidrocentrala.  Zatim je, od tog mjesta pa nizvodno, Šekularska rijeka stavljena u cijevi u dužini od šest kilometara i izgrađene su još tri male hidroelektrane”.

On ističe da to što investitori zovu biološki minimum, da bi se u rijekama održao biljni i životinjski svijet, sada nije dovoljno ni za punoglavca. ,,Rijeke jednostavno nema. Ona ne postoji. To je u vrijeme najboljih vodostaja, samo obični potok. Tek toliko je ostalo od te nekada najljepše rijeke u ovom kraju, a da se niko, osim mještana Šekulara nije pobunio, niti im je priskočio u pomoć kada su se suprotstavljali izgradnji”, dodaje Lekić.

Na pitanje da li je moguće nešto da se popravi, on je kategoričan da to predstavlja u sadašnjem stanju – nemoguću misiju. ,,Kako? Da se zatvore sve četiri hidroelektrane i da se rijeka izvadi iz cijevi. To sigurno niko neće uraditi, a opet bi trebalo ko zna koliko vremena da se u nju vrati život”, konstatuje predsjednik  Mjesne zajednice Šekular.

Na prvi pogled se čini da u slučaju rijeke Bistrice, koja sa padina Bjelasice stiže do Lima, šteta nije velika, ali predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže za Monitor da su male hidrocentrale i na tom području ostavile nesagledive posljedice. ,,To je posebno evidetno u ljetnjem periodu. Vlasnici malih elektrana tada svu vodu pokupe u akomulaciona jezera, i korito rijeke ostane suvo. Kada neko prijavi inspekciji, oni na čudne načine to istog trenutka doznaju, i puste vodu iz jezera. Isnpektor konstatuje da nema ništa nezakonito, a oni, čim inspektor ode, opet zatvore otoke. To je strašna sprega. Mještani od toga nemaju baš ništa”, kaže Raković.

Na ovoj rijeci je šest malih hidrolektrana, ako se računa i ona koja je izgrađena na njenoj pritoci Jezerštici, na najvišoj nadmorskoj visini, i koja je građena prva.  ,,Svašta su nam obećavali prije gradnje, brda i doline. Nova radna mjesta za omladinu. U tim malim centralama rade samo čuvari, nema potrebe za drugom radnom snagom. Ni put koji od Berana kroz naše selo vodi do Kolašina, i čije stavljanje u funkciju je najavljeno za početak jula, nije zaustavio raseljavanja. To treba da bude za nauk svima”, poručuje predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Toga su svjesni i stanovnici velikog seoskog područja pod imenom Kaludra, na čijoj istoimenoj rijeci je ista kompanija dobila koncesije za još sedam malih elektrana. Oni su do sada, daleko od očiju javnosti, pravili otpor i nisu popustili obećanjima da će im izgraditi put, napraviti elektro mrežu, i šta sve još drugo.

Kao i u prethodnim slučajevima, za Šekularsku i Bistricu, i za Kaludarsku rijeku sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dosta govori i činjenica da su za Kaludarsku rijeku koncesije produžene samo deset dana prije predaje vlasti, na šta Opština Berane nije mogla uticati.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Malinari  sa sjeveru, od početka marta,  protestuju  tražeći pomoć države  kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva

 

Protesti  malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.

Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo.  Preko 300 tona  prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela.  Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.

Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio  4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo  neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od  Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde,  vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.

Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone,  dok se ne riješi problem lani  otkupljene robe.

U Udruženju malinara Polimlja  podsjećaju  da je do početka nove  poljoprivredne sezone samo nekoliko dana.  Pod malinama je, objašnjavaju, 100  hektara i, kako tvrde, oko  500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.

,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.

Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde,  malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi,  sada plaćaju 80 centi do  euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.

,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.

Sa  skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku –  da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele  godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je  ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od  od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.

Smrznute maline koje u hladnjačama,  u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni  uz cijenu manju od  ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000  eura, kako bi se  pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.

Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta.  Iz resora,  na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor –  pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde,  Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.

Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo  to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.

Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije  podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.

Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio  tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti

 

Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti  da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.

Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.

Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.

Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.

„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.

Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.

On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.

Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić  počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.

Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.

„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.

Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.

Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.

Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.

Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.

Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.

                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo