OKO NAS
MUKE BARSKE PORODICE BURIĆ: Čekamo da nam kuća padne na glavu

,,Ne spavamo noćima u strahu za živote, a ujutro izlazimo u dvorište da bismo pogledali koliko nam metra placa fali. Svaka nova kiša nama znači strah i strijepnju”, kaže za Monitor penzionerka Nada Burić, pored čije se kuće u naselju Zeleni pojas, u Šušanju kraj Bara, pokrenulo veliko klizište koje prijeti da odnese dio šume i kuće podignute usred nje.
Nevolje Nade i njenog muža Tomaša nisu novijeg datuma, samo su nedavno eskalirale. Prije gotovo 50 godina podigli su kućicu između buduće magistrale i Gornjeg Šušanja, u borovoj šumi koja je smišljeno podignuta da bi se spriječila erozija ovog dijela barske opštine.
Dešavalo se, sjećaju se najstariji žitelji Gornjeg Šušanja, da poslije velikih kiša početkom prošlog vijeka ljudi nisu mogli naći put kojim bi sa Petiljeva brda silazili u grad. Bujice bi ga jednostavno odnijele, a pojavljivali su se podzemni izvori, koji bi se poslije nekoliko dana isto tako neočekivano gubili u utrobi zemlje. U području današnjeg Zelenog pojasa, prije no je zasađeno drveće uz samu prugu, bilo je veliko klizište, gdje ,,goveče kada tu upadne ne može da izađe”. Taj prostor se nalazi čitavom dužinom u zaleđu mora, od Žukotrlice do Črvanja. Geolozi i urbanisti kažu da se ova i slične zone, sa nestabilnom geotehničkom sredinom mogu prepoznati i po ,,pijanoj šumi”, u kojoj su stabla, usljed pomjeranja tla, nagnuta u raznim pravcima.
Na tom istom mjestu koje je gutalo drveće i staze, niklo je posljednjih godina veliko naselje, prema nezvaničnim podacima, od preko 20.000 objekata! Uklonjena su mnoga borova stabla, a zemljišni kompleks je opterećen tonama betona, željeza i opeke. Na svakom koraku kroz ovo naselje, do kojeg je stigla struja i voda, vidljivi su tragovi dubokih rasjeklina od slijeganja tla, a siva raskvašena glina često pretvara mjesni put u blato. Poseban problem nastao je kad su ruski državljani podigli velelepne višespratne kuće, pa izazvali slijeganje tla.
,,Gore, iznad nas, nekoliko stotina metara, Rus je podigao veliku palatu, lijepu i blještavu, ali se već vidi kako mu je pukao zid, visine sedam metara. Slijeganje njegove kuće uzrokuje i probleme svih nas niže, tako da mi ispadamo kolateralna šteta. Nije on kriv, naravno, krivi su oni koji su mu dali građevinsku dozvolu, ne upozorivši ga na kakvom terenu gradi. Nisu se smjele davati dozvole za velike građevinske objekte, samo za jednospratne kuće, tek će se vidjeti posljedice te pogubne politike neplanskog izdavanja papira. Rusi koji su gradili tu, i naši ljudi koji su sticali kapital da bi podigli kuće, nisu mogli znati da su tu podzemne vode, ali mi Barani, posebno oni koji su im davali papire – jesmo”, kaže Nada Burić.
Počelo je 10. februara, kada su na krov Tomaša i Nade Burić pala tri bora, a klizište je odnijelo i dio puta iznad kuće. Služba Komunalne policije Opštine Bar je, postupajući po zahtjevu Tomaša Burića i pomorca Željka Stojovića, čija je kuća takođe veoma ugrožena, konstatovala ,,da se više stabala drveća sa parcele Dragiše Čaprića i Milonje Simonovića nagnulo na krov stambenog objekta Burića. U slučaju dodatnog klizanja terena drveća će prouzrokovati štetu na stambenom objektu. Vlasnici posjeda katastarske parcele br. 832/103 K.O. Šušanj, na kome je klizište, po izjavi Tomaša Burića nisu viđeni posljednjih 50 godina, od kada je Tomaš i kupio plac”, stajalo je u izvještaju Komunalne policije Bar nakon obilaska terena.
,,Kad se sve to dogodilo, obavili smo ujutro, pet poziva različitim nadležnim službama, i svi su prebacivali lopticu od jednog do drugog, niko ništa konkretno nije htio da uradi. Morali smo iskoristiti činjenicu da moj muž poznaje predsjednicu lokalnog parlamenta Branku Nikezić koja je pokrenula postupak, preskačući komplikovanu papirologiju. Zar treba potezati veze i onda kad je očigledno da su kuća i životi u opasnosti?”, pita se Burićka.
Ekipe barske Službe zaštite i spašavanja i JP Komunalne djelatnosti dan kasnije su, nakon mnogo muke, uklonila tri stabla bora, pošto mehanizacija zbog nepristupačnosti terena nije mogla prići. Burići su uz to angažovali radnike koji su, raščišćavajući granje, žbunje i kamenje, ,,otvorili” imanje, napunivši pet punih kamiona… Tek tad se vidjelo kolike su razmjere problema.
,,Vidi se da je zemlja krenula po rupama i do metar dubine. Pale su nam mandarine, smokve, palme, sve što smo decenijama gajili… Voda je prodrla kroz baštu, iznad kuće, s desne strane se odronjava komad po komad zemlje, smanjuje nam se plac, sada već fali po dva-tri metra sa svake strane, nestala je metalna ograda oko imanja, odnosno ostao je samo njen mali dio, polomljeni su nam oluci, sve od klizišta…”, rezignirano nabraja Nada Burić.
Komunalna policija je konstatovala da je istog dana ,,usljed obilnih padavina došlo do aktiviranja i odronjavanja puta koji se vodi kao katastarska parcela br. 833/29 K.O. Šušanj, vlasništvo Milana i Zorana Lukšića, Zdravka Vuksanovića, Petra Josifa Filipovića, Vojislava Jerkova, Ljubinke Kustudić, Perice Vuksanovića i Željka Stojovića”.
Put nije upisan kao vlasništvo Opštine Bar, već je formiran između katarskih parcela od strane fizičkih lica, pa Opština Bar, odnosno Agencija za investiciju i imovine, nije bila nadležna za preduzimanje bilo kakvih mjera za sanaciju. To je ostavljeno žiteljima naselja.
,,Put nije saniran, a preko njega se i dalje vozi. Ljudi koje prolaze ne vide, ali mi odozdo vidimo – oni prtaktično voze po vazduhu, jer postoji jedan dio tog betonskog puta koji bukvalno nema ništa ispod sebe. Samo vazduh, jer je zemlja ‘otišla’. Na jednom mjestu ispod betona zjapi rupa od gotovo pet metara, i kad popusti nečiji život će biti ugrožen. Zemlja je nagurana prema nama, samo je pitanje je kada će se i u kom intenzitetu obrušiti. Osim toga, tri, četiri stabla su se nadvila nad našom kućom, ne možemo ih posjeći, ne možemo ništa. Samo da čekamo i vidimo što će naredne kiše uraditi”, zaključuje Nada Burić. Čiji glas i strah slabo ko čuje.
Željko MILOVIĆ
Komentari
OKO NAS
ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je od dragocjene sirovine postala ekološki problem, jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni način obrade i korišćenja te sirovine i dalje se čuvaju samo kroz sporadične projekte
Gotovo da nema opštine na sjeveru države, koja, u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga, situacija je ista kao prije tri, pet ili deset godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede oko 250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja jako visok rizik po bezbjednost životne sredine. Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca, obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.
Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.
U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju vune.
,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.
Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.
U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina sprovodila je projekat Vuna kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL. Tim projektom rukovodio je Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko 200.000 eura.
U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima 10.000 ovaca, a 179 domaćinstava imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.
,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku projektu iz pljevaljske Opštine.
Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune. U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.
Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika, takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.
Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome neće zagađivati okolinu, već će od nje imaju finansijsku korist, a radionica dobija kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog, koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.
U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde, samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan posao.
,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština. Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.
Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog nepostojanja organizovanog otkupa vune, svake godine se ,,baci” više 150.000 eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.
Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.
Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.
Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.
Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.
Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.
Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.
P. NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhre
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Glavna gradska arhitektica Sonja Vuković za Monitor kaže da spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu podrazumijeva ne samo spomenik, već i urbanističko rješenje oko spomenika, a to je površina od čitavih dvadeset četiri hektara.
,,Ovaj spomen-kompleks ima jedno upečatljivo mjesto u gradu. Sami položaj, vidici, prirodno okruženje – sve to je veoma značajno. Spomenik sam po sebi nije jedinica za sebe, nego se sastoji iz više urbanističnih elemenata međusobno ukompovanih tako da predstavlja jednu urbanističku cjelinu”, kaže Vukovićeva.
Ona se slaže da je veoma značajan korak proglašenje Jasikovca kulturnim dobrom od nacionalnog značaja i dodaje da sada slijede zakonski obavezujući postupci.
,,Prvi korak koji moramo napraviti u procesu valorizacije je konkurs za uređenje ne samo spomenika, nego i okruženja. Spomenik sam po sebi ne može da živi, on onako, sa onog položaja gleda na čitav grad i sve je to potrebno zaštititi. U posljednjih nekoliko godina, bez obzira na neke aktivnosti koje su obavaljene na sanaciji, uočena su i neka degradiranja u rubnim zonama, tako da je ovo baš dobar potez i presudan korak koji je došao, rekla bih, u posljednji čas”, kaže Vukovićeva.
Vukovićeva naglašava da će konkurs vrlo brzo da obavi Služba državnog arhitekte u saradnji sa Opštinom Berane i Polimskim muzejom i da će čitav taj postupak vjerovatno trajati do sredine ove godine.
,,Inače, objavljivanje konkursa je neki zakonski postupak koji traje od četiri do pet mjeseci. Nakon toga ide izrada glavnog projekta, pa tek onda slijede aktivnosti na terenu, a uslov svih uslova je da se sve to odradi do kraja godine kako bismo povukli sredstva koja su kapitalnim budžetom namjenski već predviđena za to”, dodaje Vukovićeva.
Ona ističe da treba biti brz u tom poslu i što prije obaviti sve administrativne procedure i ono što je propisano zakonima, kada se radi o valorizaciji kulturnog dobra.
,,Do nas u Opštini Berane neće biti problem. Mi ćemo odraditi sve što je potrebno, a onda se nadamo da će efikasno i brzo reagovati i služba državnog arhitekte i da ćemo u najkraćem realnom roku imati raspisan konkurs za idejno rješenje uređenja terena”, objašnjava Vukovićeva. Na brdu Jasikovac, koje se nalazi na nepunih kilometar od centra grada, sada već daleke 1977. godine podignut je jedinstven spomenik na području Crne Gore. Ovaj spomenik predstavlja simbol borbe za oslobođenje koja se vodila u ovom kraju tokom balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata. Spomenik je podignut na mjestu gdje su 17. jula 1941. godine njemački okupatori strijeljali beranske rodoljube.
,,Spomen-kompleks na Jasikovcu čine spomenik Slobode visok je18 metara. U obliku je kupe i podsjeća na fišek ili zrno metka. Oko kupe je poređano četrdeset velikih blokova poliranog granita na kojima se nalaze natpisi i ornamenti, uklesano je dvesta pedeset kvadratnih metara ornamentike i ispisano 10.000 slova, koja govore o istoriji ovog kraja”, priča direktorica Polimskog muzeja.
Ornamentika, kako objašnjava, odražava najprefinjenije elemente crnogorske nošnje i oružja i simboliše plamen i vjetar koji su u proteklim vjekovima harali po Vasojevićima.
,,Slova kao bujica slivaju se u riječi i čine čudesan ljetopis pod otvorenim nebom, iz koga se sa uzbuđenjem čita o događajima, zbivanjima, stradanjima i pobjedama naređanim tokom posljednja tri i po stoljeća u beranskom kraju”, kaže Folić.
Spomen-kompleks Jasikovac i parkovska površina čine jedinstvenu cjelinu sa popločanim stepeništem, hodnim stazama i zasvođenim prolazima koji vode ka centralnom dijelu spomenika, koncipiranom kao amfiteatar.
,,Tokom 2015. godine izvršena je konzervacija i restauracija spomen–kompleksa. Stručnjaci Polimskog muzeja su očistili sve partije spomenika – kupasti dio, četrdeset stećaka, hodne staze, amfiteatar. Poslije čišćenja sve kamene površine su adekvatnim mjerama zaštićene od daljeg propadanja i vraćen mu je prvobitni sjaj”, priča Folićeva.
Prema njenim riječima parkovska površina spomen-kompleksa se prostire na 24 hektara i daje mogućnost da se uređenjem ovog prostora memorijalni spomen-kompleks sa parkovskom površinom pretvori u centar kulturnog života grada.
Proglašenjem za kulturno dobro, spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu u Beranama, konačno će biti valorizovan onako kako je to vjerovatno zamišljao čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović, kada ga je projektovao.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo