Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE KOLAŠINACA KOJI SU ULAGALI U ZIMSKI TURIZAM: Stigle rate, gostiju nigdje

Objavljeno prije

na

Kako bi napravio nekoliko apartmana, dovoljno luksuznih i za probirljivije goste, Kolašinac Zlatko Mrđa morao je da uzme kredit od 35 000 eura, sa mjesečnom ratom otplate od 500 eura. Kao zalog poslužila je porodična kuća, građena tokom godina dok je radio u preduzeću Veletrgovina. Bio je siguran da je to ulaganje pouzdan način način da obezbijedi stalne prihode za četvoročlanu porodicu u kojoj niko ne radi. Kaže da je imao dosta razloga da bude optimista. Ovih dana, koji je trebalo da budu špic zimske turističke sezone u Kolašinu, njegovi apartmani su prazni. Očekivani prihod je izostao, kao i prethodne dvije godine. A kredite treba vraćati.

„Svi su govorili da za nas u Kolašinu nema drugog izbora – turizam ili poljoprivreda. Stalno je isticano kako u ovom gradu fali kreveta za turiste. Gostiju nemam, evo cijeli januar, ako se izuzmu dva tri dana novogodišnjih praznika. Ne samo da mi se nije isplatilo, nego već duže nijesam u stanju da redovno otplaćujem rate. Banka je raskinula ugovor, a sve što sam imao stavio sam pod hipoteku kao zalog”, kaže za Monitor Zlatko Mrđa.

Ni prethodne dvije godine nije imao gostiju. „Prošle godine sezona je propala zbog toga što nije bilo struje pet šest dana u sred sezone. Pretprošle ono nevrijeme”.

Porodica Mrđa je imala još jedno negativno poslovno iskustvo. Oslanjajući se na istu računicu, da će Kolašin tokom ljeta i zime biti pun turista, otvorili su pekaru sa najsavremenijom opremom. Desetine hiljada eura, kažu, uzalud su potrošili, jer od obećanog turističkog razvoja rodnog im grada nije bilo ništa, a u međuvremenu je otvoreno još nekoliko pekara, pa je posao stao. Na korak od bankrota, zatvorili su radnju.

Zlatko Mrđa nije jedini u Kolašinu sa dugovima jer je ulagao u turizam. Bar petnaestak njegovih sugrađana ove zime muči istu muku.

Dragica i njen sin Nebojša Ćetković decenijama se bave isključivo ugostiteljstvom. Prije dvije godine na atraktivnoj lokaciji sagradili su pansion. Dali mu ime Kolašin i uložili nekoliko stotina hiljada eura. Veći dio novca obezbijedili su kreditima. Sve do nedavno uspijevali su da radovno izmiruju obaveze prema bankama. Pred kraj ovog mjeseca biće, kažu, u velikoj nevolji. Teško će skupiti novac da uplate ratu banci. Nijesu zaradili ni da pokriju troškove.

„Teško je povjerovati, ali ja sam prinuđen da pozajmljujem i novac za osnovne potrebe svoje porodice. Pansion je trebalo da nam bude pun Ukrajinaca i Rusa tokom cijelog mjeseca. Oni su, naravno, otkazali rezervaciju. Gosti koji su došli oko nove godine ubrzo su otišli”, kaže Nebojša Ćetković. I on podsjeća na razloge koji su uništili zimsku sezonu i prethodne dvije godine. „Nemamo prihode, ali imamo troškove”, priča Nebojša Ćetković. „Poslije ove zime moj posao će se teško oporaviti”.

Za pripremu ove turističke sezone, uključujući i gradnju restorana u dvorištu pansiona, tvrdi, potrošili su oko 40 000 eura. Za ranija ulaganja kod banka su se zadužili pet puta više. Dobro je krenulo u drugoj polovini decembra, a već sa božićnim praznicima pansion se ispraznio.

„Pomoći niotkud, ako izuzmemo ovo što je Vlada najavila prolongiranje plaćanja poreza. To nije dovoljno. Plaćamo najskuplju vodu u Crnoj Gori, usred ‘grada voda’ kako zovu Kolašin. Koliko ja znam cijena vode je ista kao u Budvi u kojoj se za jedan dan zaradi od turizma koliko za cijelu sezonu na sjeveru Crne Gore. Ovakva situacija nas je natjerala da razmišljamo šta je alternativa kad nema snijega”, kaže Ćetković. „O tome treba da razmišljaju i oni koji na nivou opštine i države brinu o turizmu, da promovišu ono što grad može osim skijanja ponuditi, a može mnogo toga”.

Iako žive u zimskom turističkom centru Ćetkovići se nadaju da će ih ljetnja sezona malo oporaviti i izvući iz finansijskih nevolja. Tako je, objašnjavaju, bilo prošle godine. Razmišljaju kako da izdejstvuju organizovanje nekih manifestacija u zimskim mjesecima. Sve to je, svjesni su Ćetkovići, vrlo teško bez organizovanijeg nastupa vlasnika apartmana, pansiona i hotela u Kolašinu.

„Jasno je da ćemo morati drugačije, kreativnije, organizovanije, ako želimo da nam se ovakve zime ne ponavljaju. Mnogi od nas ne smiju više rizikovati i dozvoliti da im porodični poslovi zavise od toga hoće li padati snijeg. Previše smo uložili i hrabro odlučili da podignemo standarde kada je riječ o smještajnim kapacitetima, sve to uz vrlo povoljne cijene usluga, na granici isplativosti. Očekujemo podršku i grada i države”, kažu Ćetkovići.

Minulih nekoliko godina u Kolašinu je, tvrde u lokalnoj Turističkoj organizaciji, izgrađen veliki broj apartmana, pansiona i malih hotela. Sve to po visokim standardima, kojih se ne bi postidjela i čuvenija turistička mjesta. Kolašinci su gradili, uglavnom novcem od kredita, sve u nadi da će se ostvariti ambiciozna obećanja lokalne vlasti da bi do 2016. godine Kolašin trebalo da postane „najveći turistički zimski centar na zapadnom Balkanu”. To prognozira i Strateški plan razvoja Kolašina iz 2012. Teško se oteti utisku da lokalna vlast do sada nije učinila ništa da se bar korak približi tom cilju.

Savjetnik za turizam u kabinetu predsjednika Opštine Dragoljub Bulatović svjestan je štete koju su vlasnici pansiona i hotela pretrpjeli ove i minule dvije godine. No, Opština ne može da pomogne.

„Na žalost, za sada im se nikako ne može pomoći jer je finansijska situacija vrlo loša. Jasno je da je kopna zemlja u januaru za Kolašin elementarna nepogoda. Država treba da pomogne prije svega oživljavanjem sportske infrastrukture koja je sada njeno vlasništvo. To bi nas smjestilo na mapu gradova pogodnih za pripreme sportista. Naša je obaveza da ubuduće osmislimo manifestacije koje će zadržati turiste , čak iako ne mogu na skijanje” kaže Bulatović.

Jedan od vlasnika malih hotela dočarava stanje u Kolašinu, „Do podne molim agenta banke da sačeka još malo, a od podne gledam u nebo i molim boga da već jednom počne da pada snijeg”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO SU UNIŠTAVANE RIJEKE U BERANAMA: Male elektrane, velika nevolja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti

 

Od tri najveće pritoke Lima na teritoriji opštine Berane, dvije su, potpuno ili najvećim dijelom, devastirane izgradnjom malih hidroelektrana, a slična sudbina, ako se nešto hitno ne učini, prijeti i trećoj.

Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila deset malih elektrana, a ista družina okupljena oko Olega Obradovića i Bemaksa, još sedam koncesija ima na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Više sagovornika Monitora ukazalo je na činjenicu da je neko u proteklim godina pravio katastrfalne greške izdajući koncesije za izgradnju malih elektrana, i da su te greške nerijetko bile u zoni krivične odgovornosti, ali da, uprkos tome, do danas niko nije zbog toga, osim u medijima, zvanično pomenut.

I dok se druge posljedice devastacija rijeka – zagađenja komunalnim otpadom ili  prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija rječnog materijala – mogu popraviti, u slučaju malih elektrana posljedice su trajne.

Predsjednik Mjesne zajednice Šekular, Sreten Lekić, ističe da je istoimena rijeka, koja je proticala kroz to selo, odavno sva u cijevima. ,,U cijevi su najprije stavljene dvije manje planinske ljepotice, Rmuška i Spalevićka rijeka, i na tom mjestu gdje su se nekada spajale i pravile Šekularsku, napravljena je hidrocentrala.  Zatim je, od tog mjesta pa nizvodno, Šekularska rijeka stavljena u cijevi u dužini od šest kilometara i izgrađene su još tri male hidroelektrane”.

On ističe da to što investitori zovu biološki minimum, da bi se u rijekama održao biljni i životinjski svijet, sada nije dovoljno ni za punoglavca. ,,Rijeke jednostavno nema. Ona ne postoji. To je u vrijeme najboljih vodostaja, samo obični potok. Tek toliko je ostalo od te nekada najljepše rijeke u ovom kraju, a da se niko, osim mještana Šekulara nije pobunio, niti im je priskočio u pomoć kada su se suprotstavljali izgradnji”, dodaje Lekić.

Na pitanje da li je moguće nešto da se popravi, on je kategoričan da to predstavlja u sadašnjem stanju – nemoguću misiju. ,,Kako? Da se zatvore sve četiri hidroelektrane i da se rijeka izvadi iz cijevi. To sigurno niko neće uraditi, a opet bi trebalo ko zna koliko vremena da se u nju vrati život”, konstatuje predsjednik  Mjesne zajednice Šekular.

Na prvi pogled se čini da u slučaju rijeke Bistrice, koja sa padina Bjelasice stiže do Lima, šteta nije velika, ali predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže za Monitor da su male hidrocentrale i na tom području ostavile nesagledive posljedice. ,,To je posebno evidetno u ljetnjem periodu. Vlasnici malih elektrana tada svu vodu pokupe u akomulaciona jezera, i korito rijeke ostane suvo. Kada neko prijavi inspekciji, oni na čudne načine to istog trenutka doznaju, i puste vodu iz jezera. Isnpektor konstatuje da nema ništa nezakonito, a oni, čim inspektor ode, opet zatvore otoke. To je strašna sprega. Mještani od toga nemaju baš ništa”, kaže Raković.

Na ovoj rijeci je šest malih hidrolektrana, ako se računa i ona koja je izgrađena na njenoj pritoci Jezerštici, na najvišoj nadmorskoj visini, i koja je građena prva.  ,,Svašta su nam obećavali prije gradnje, brda i doline. Nova radna mjesta za omladinu. U tim malim centralama rade samo čuvari, nema potrebe za drugom radnom snagom. Ni put koji od Berana kroz naše selo vodi do Kolašina, i čije stavljanje u funkciju je najavljeno za početak jula, nije zaustavio raseljavanja. To treba da bude za nauk svima”, poručuje predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Toga su svjesni i stanovnici velikog seoskog područja pod imenom Kaludra, na čijoj istoimenoj rijeci je ista kompanija dobila koncesije za još sedam malih elektrana. Oni su do sada, daleko od očiju javnosti, pravili otpor i nisu popustili obećanjima da će im izgraditi put, napraviti elektro mrežu, i šta sve još drugo.

Kao i u prethodnim slučajevima, za Šekularsku i Bistricu, i za Kaludarsku rijeku sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dosta govori i činjenica da su za Kaludarsku rijeku koncesije produžene samo deset dana prije predaje vlasti, na šta Opština Berane nije mogla uticati.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Malinari  sa sjeveru, od početka marta,  protestuju  tražeći pomoć države  kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva

 

Protesti  malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.

Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo.  Preko 300 tona  prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela.  Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.

Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio  4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo  neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od  Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde,  vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.

Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone,  dok se ne riješi problem lani  otkupljene robe.

U Udruženju malinara Polimlja  podsjećaju  da je do početka nove  poljoprivredne sezone samo nekoliko dana.  Pod malinama je, objašnjavaju, 100  hektara i, kako tvrde, oko  500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.

,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.

Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde,  malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi,  sada plaćaju 80 centi do  euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.

,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.

Sa  skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku –  da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele  godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je  ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od  od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.

Smrznute maline koje u hladnjačama,  u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni  uz cijenu manju od  ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000  eura, kako bi se  pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.

Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta.  Iz resora,  na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor –  pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde,  Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.

Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo  to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.

Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije  podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.

Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio  tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti

 

Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti  da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.

Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.

Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.

Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.

„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.

Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.

On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.

Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić  počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.

Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.

„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.

Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.

Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.

Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.

Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.

Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.

                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo