Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE STANARA NUŽNOG SMJEŠTAJA U KOLAŠINU: Bijeda u sivom domu

Objavljeno prije

na

Među najsiromašnijim Kolašincima, nema dileme, su stanari trošne zgrade na vrh grada. Kažu, zaboravljeni su i od vlasti i od Boga, nemoćni da promijene svoju situaciju, a nedovoljno snažni da još koji mjesec istrpe u uslovima u kojima sada žive. U bivšem Domu učenika, dvanaest stanara, među kojima je petoro djece, i predstojeću zimu će dočekati u neuslovnim prostorijama, bez grijanja, kupatila i svaki dan očekujući isključenje struje zbog nagomilanih dugova.

U objektu, kojeg Kolašinci zovu i „stara bolnica” u Smajlagića Polju, godinama predstavnici lokalne vlasti smještaju najsiromašnije sugrađane kojima na drugi način nijesu mogli obezbijediti krov nad glavom. S obzirom na uslove, kažu stanari, ponekad bi im bilo bolje i na goloj ledini. Skorašnje nevrijeme dodatno je pogoršalo situaciju, vjetar je odnio dio krova, a dok se čeka smjena vlasti, u Opštini, čije je vlasništvo taj objekat, izgleda niko nema volje da finansira popravku. Za sada je neizvjesno i ko će platiti nagomilane račune za struju, a iz Elektroprivrede već nekoliko puta najavljuju isključenje.

Vjetar je podigao dio krova tik iznad sobe u kojoj je Mirjana Vlahović sa petomjesečnom bebom. Ona, kao ni komšije iz susjednih sobica zgrade, novca za popravku nemaju. Kasna jesen i oštra zima, uvjereni su, pogoršaće situaciju i još više otkriti zgradu.

„Strahujem od nevremena. Ukoliko dodatno krov bude oštećen i ovo se ne popravi na vrijeme, isto će mi biti i ispred zgrade i u zgradi. Ovdje su užasni uslovi. Svi koji ovdje živimo smo u najvećoj mogućoj bijedi. Mahom je riječ o ‘socijalnim slučajevima’ čija su primanja ispod 100 eura. Muku mučimo i sa strujom, čekamo svaki dan da je isključe. Zajedničko kupatilo odavno nije u funkciji. Ipak, pošto u sobama nemamo vode, prinuđeni smo da ga koristimo, pa kakvo je da je”, priča ona.

U Domu nema kumina, pa ni uslova da se stanari griju na drva. To je, kažu, najveći problem. Trenutno imaju grijalicu samo u jednoj sobi. Na grijalici samo jedan grijač radi, ali oko nje se svi stanari okupe kada ne mogu izdržati hladnoću u svojim sobama.

,,Morala sam sa bebom da dođem u ovu sobu gdje se većina stanara okupi, kako bi se ugrijale. U sobi gdje sam smještena sa djetetom nema ni frižider, niti šporeta… Jedino grijanje je za sve nas ova grijalica…Zamislite samo ako nam isključe struju, šta će onda biti”

A kako je živjeti bez struje i mjesecima, Mirjana Vlahović i njeni sapatnici iz „sivog doma”, kako s gorčinom zovu ruiniranu zgradu u kojoj žive, uvjerili su se tokom minulih godina. Snabdijevanje strujom, zbog dugova im je obustavljano već nekoliko puta.

,,Ako to opet urade, onda bolje neka nas ubiju, da se više ne mučimo.Nemamo nikakve uslove za život. Ova djeca se posmrzaše. Hrane skoro više i da nemamo, desi se da nemamo ni za hljeb. Kad imamo nešto hrane, dijelimo svi. Da će nam bar iz Centra za socijalni rad poslati paket s namirnicama. Mi smo zaboravljeni ovdje, nikog više nije briga za nas niti ko dolazi”- pričaju stanari.

Odbornici lokalnog parlamenta prošle godine donijeli su odluku o prodaji Doma učenika. Niko do sada nije pokazao interesovanje da kupi taj objekat. Oni koji žive u njemu kažu da će, ukoliko se to dogodi, morati na ulicu. A svi koji borave u zgradi u Smajlagića Polju smješteni su tu privremeno. Privremeno je u slučaju nekoliko njih potrajalo više od šest godina.

Kolašinska Opština je u sporu sa „Bjelasicom” prije nekoliko godina sudskom odlukom dobila u vlasništvo Dom. Prodaju je vjerovatno osujetilo i to što je decenijama vođen sudski spor između jednog Kolašinca i lokalne uprave oko zemlje na kojoj je izgrađena „stara bolnica”. Sud je nedavno donio odluku na štetu opštine, a to će opštinski budžet koštati 160 000 eura. Sada kada nema imovinskih sporova, tvrde predstavnici doskorašnje vlasti, prodaja će biti lakša, a objekat primamljiviji investitorima, s obzirom na to da je na odličnoj lokaciji. Međutim, skoro da se niko više ne sjeća dugogodišnjih planova da se od tog objekta napravi hotel za smještaj mladih. Dom je svojevremeno renoviran zahvaljujući pomoći međunarodnih organizacija, jer su u njemu bila smještena i raseljena i izbjegla lica. Za vrijeme investicionog buma u Kolašinu, solidno je radio, jer su u njemu boravili građevinski radnici.

Da situacija bude komplikovanija, posebno za nevoljnike smještene u Domu, doprinijela je i pravna zavrzlama između Opštine, nekadašnjeg Ski centra Bjelasica i navodnih zakupaca objekata. Prošle godine stanari su gotovo izbačeni iz svojih soba, jer im je upravnik Doma Marko Rondović, koji je od 2000. godine, sa još jednim kolegom zakupio taj objekat, kazao da više tu neće moći boraviti. Rondović tvrdi da je višestruko oštećen činjenicom da su u objektu godinama smještena lica u stanju socijalne potrebe. On podsjeća da mu je Privredni sud po završetku stečajnog postupka u Ski centru Bjelasica, u okviru kojeg je nekada poslovao Dom učenika, dao da zakupi objekat i da ugovor o zakupu još nije raskinut. Rondović do skoro nije imao ni informaciju da je Opština dobila vlasništvo nad objektom.

„Tonko Bulatović i ja smo formalno zakupci objekta, ali nas dugo niko zvanično nije obavijestio da je ugovor o zakupu raskinut. Mi nijesmo obaviješteni ni o ishodu sudskog postupka, a da je sada Opština vlasnik, saznao sam nezvanično u lokalnoj upravi. Takođe, preduzeće nam nije ukinuto, a ovdje je zaposleno pet radnika, kojima se godinama ne uplaćuju doprinosi niti primamo zarade”.

Prema njegovim riječima, godinama predstavnici lokalne vlasti u Dom šalju građane koji nemaju krov nad glavom. Za to od 2009. godine, tvrde Rondović i Bulatović, nijesu uplaćivane nikakve naknade, uprkos prvobitnom dogovoru.

„Sa nama su se dogovorili da će za to redovno davati naknadu. No, taj dogovor je poštovan samo dok je na čelu izvršne vlasti bio Mileta Bulatović, poslije ni eura. Morate da razumijete da smo mi ovo zakupili kao turistički objekat, a sve vrijeme bili smo spriječeni da se tom djelatnošću bavimo. Jasno je da za to nijesmo imali osnovnih uslova”, kaže zakupac Doma učenika.

Prema njegovim riječima račun za struju u jednom trenutku je bio 20 000 eura. Lokalna uprava nikada nije izmirivala obaveze ni prema zaposlenima u tom objektu niti prema stanarima koje je tu smjestila.

S druge strane, kako je dosadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković nekoliko puta ponovio, lokalna uprava nema obaveza prema zaposlenima u Domu učenika. Podsjećajući da je lokalni parlament donio odluku o primopredaji tog objekta uz prethodnu saglasnost Vlade, on je kazao da oko tog objekta nema ništa sporno.

Čak iako ostanu u svojim sobičcima u zabrobljenoj zgradi preko puta gradskog groblja, stanarima „sivog doma” biće neophodna podrška i pomoć. Samo neodgovorna vlast može da prenebregne činjenicu da je kolašinsku zimu teško pregurati i u zagrijanim prostorijama. Između ostalih, i petoro djece u Domu učenika, kako tvrde njihovi roditelji, svakodnevno su u hladnom, pa čak i bez dovoljno hrane.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo