OKO NAS
MUKE STANARA NUŽNOG SMJEŠTAJA U KOLAŠINU: Bijeda u sivom domu

Među najsiromašnijim Kolašincima, nema dileme, su stanari trošne zgrade na vrh grada. Kažu, zaboravljeni su i od vlasti i od Boga, nemoćni da promijene svoju situaciju, a nedovoljno snažni da još koji mjesec istrpe u uslovima u kojima sada žive. U bivšem Domu učenika, dvanaest stanara, među kojima je petoro djece, i predstojeću zimu će dočekati u neuslovnim prostorijama, bez grijanja, kupatila i svaki dan očekujući isključenje struje zbog nagomilanih dugova.
U objektu, kojeg Kolašinci zovu i „stara bolnica” u Smajlagića Polju, godinama predstavnici lokalne vlasti smještaju najsiromašnije sugrađane kojima na drugi način nijesu mogli obezbijediti krov nad glavom. S obzirom na uslove, kažu stanari, ponekad bi im bilo bolje i na goloj ledini. Skorašnje nevrijeme dodatno je pogoršalo situaciju, vjetar je odnio dio krova, a dok se čeka smjena vlasti, u Opštini, čije je vlasništvo taj objekat, izgleda niko nema volje da finansira popravku. Za sada je neizvjesno i ko će platiti nagomilane račune za struju, a iz Elektroprivrede već nekoliko puta najavljuju isključenje.
Vjetar je podigao dio krova tik iznad sobe u kojoj je Mirjana Vlahović sa petomjesečnom bebom. Ona, kao ni komšije iz susjednih sobica zgrade, novca za popravku nemaju. Kasna jesen i oštra zima, uvjereni su, pogoršaće situaciju i još više otkriti zgradu.
„Strahujem od nevremena. Ukoliko dodatno krov bude oštećen i ovo se ne popravi na vrijeme, isto će mi biti i ispred zgrade i u zgradi. Ovdje su užasni uslovi. Svi koji ovdje živimo smo u najvećoj mogućoj bijedi. Mahom je riječ o ‘socijalnim slučajevima’ čija su primanja ispod 100 eura. Muku mučimo i sa strujom, čekamo svaki dan da je isključe. Zajedničko kupatilo odavno nije u funkciji. Ipak, pošto u sobama nemamo vode, prinuđeni smo da ga koristimo, pa kakvo je da je”, priča ona.
U Domu nema kumina, pa ni uslova da se stanari griju na drva. To je, kažu, najveći problem. Trenutno imaju grijalicu samo u jednoj sobi. Na grijalici samo jedan grijač radi, ali oko nje se svi stanari okupe kada ne mogu izdržati hladnoću u svojim sobama.
,,Morala sam sa bebom da dođem u ovu sobu gdje se većina stanara okupi, kako bi se ugrijale. U sobi gdje sam smještena sa djetetom nema ni frižider, niti šporeta… Jedino grijanje je za sve nas ova grijalica…Zamislite samo ako nam isključe struju, šta će onda biti”
A kako je živjeti bez struje i mjesecima, Mirjana Vlahović i njeni sapatnici iz „sivog doma”, kako s gorčinom zovu ruiniranu zgradu u kojoj žive, uvjerili su se tokom minulih godina. Snabdijevanje strujom, zbog dugova im je obustavljano već nekoliko puta.
,,Ako to opet urade, onda bolje neka nas ubiju, da se više ne mučimo.Nemamo nikakve uslove za život. Ova djeca se posmrzaše. Hrane skoro više i da nemamo, desi se da nemamo ni za hljeb. Kad imamo nešto hrane, dijelimo svi. Da će nam bar iz Centra za socijalni rad poslati paket s namirnicama. Mi smo zaboravljeni ovdje, nikog više nije briga za nas niti ko dolazi”- pričaju stanari.
Odbornici lokalnog parlamenta prošle godine donijeli su odluku o prodaji Doma učenika. Niko do sada nije pokazao interesovanje da kupi taj objekat. Oni koji žive u njemu kažu da će, ukoliko se to dogodi, morati na ulicu. A svi koji borave u zgradi u Smajlagića Polju smješteni su tu privremeno. Privremeno je u slučaju nekoliko njih potrajalo više od šest godina.
Kolašinska Opština je u sporu sa „Bjelasicom” prije nekoliko godina sudskom odlukom dobila u vlasništvo Dom. Prodaju je vjerovatno osujetilo i to što je decenijama vođen sudski spor između jednog Kolašinca i lokalne uprave oko zemlje na kojoj je izgrađena „stara bolnica”. Sud je nedavno donio odluku na štetu opštine, a to će opštinski budžet koštati 160 000 eura. Sada kada nema imovinskih sporova, tvrde predstavnici doskorašnje vlasti, prodaja će biti lakša, a objekat primamljiviji investitorima, s obzirom na to da je na odličnoj lokaciji. Međutim, skoro da se niko više ne sjeća dugogodišnjih planova da se od tog objekta napravi hotel za smještaj mladih. Dom je svojevremeno renoviran zahvaljujući pomoći međunarodnih organizacija, jer su u njemu bila smještena i raseljena i izbjegla lica. Za vrijeme investicionog buma u Kolašinu, solidno je radio, jer su u njemu boravili građevinski radnici.
Da situacija bude komplikovanija, posebno za nevoljnike smještene u Domu, doprinijela je i pravna zavrzlama između Opštine, nekadašnjeg Ski centra Bjelasica i navodnih zakupaca objekata. Prošle godine stanari su gotovo izbačeni iz svojih soba, jer im je upravnik Doma Marko Rondović, koji je od 2000. godine, sa još jednim kolegom zakupio taj objekat, kazao da više tu neće moći boraviti. Rondović tvrdi da je višestruko oštećen činjenicom da su u objektu godinama smještena lica u stanju socijalne potrebe. On podsjeća da mu je Privredni sud po završetku stečajnog postupka u Ski centru Bjelasica, u okviru kojeg je nekada poslovao Dom učenika, dao da zakupi objekat i da ugovor o zakupu još nije raskinut. Rondović do skoro nije imao ni informaciju da je Opština dobila vlasništvo nad objektom.
„Tonko Bulatović i ja smo formalno zakupci objekta, ali nas dugo niko zvanično nije obavijestio da je ugovor o zakupu raskinut. Mi nijesmo obaviješteni ni o ishodu sudskog postupka, a da je sada Opština vlasnik, saznao sam nezvanično u lokalnoj upravi. Takođe, preduzeće nam nije ukinuto, a ovdje je zaposleno pet radnika, kojima se godinama ne uplaćuju doprinosi niti primamo zarade”.
Prema njegovim riječima, godinama predstavnici lokalne vlasti u Dom šalju građane koji nemaju krov nad glavom. Za to od 2009. godine, tvrde Rondović i Bulatović, nijesu uplaćivane nikakve naknade, uprkos prvobitnom dogovoru.
„Sa nama su se dogovorili da će za to redovno davati naknadu. No, taj dogovor je poštovan samo dok je na čelu izvršne vlasti bio Mileta Bulatović, poslije ni eura. Morate da razumijete da smo mi ovo zakupili kao turistički objekat, a sve vrijeme bili smo spriječeni da se tom djelatnošću bavimo. Jasno je da za to nijesmo imali osnovnih uslova”, kaže zakupac Doma učenika.
Prema njegovim riječima račun za struju u jednom trenutku je bio 20 000 eura. Lokalna uprava nikada nije izmirivala obaveze ni prema zaposlenima u tom objektu niti prema stanarima koje je tu smjestila.
S druge strane, kako je dosadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković nekoliko puta ponovio, lokalna uprava nema obaveza prema zaposlenima u Domu učenika. Podsjećajući da je lokalni parlament donio odluku o primopredaji tog objekta uz prethodnu saglasnost Vlade, on je kazao da oko tog objekta nema ništa sporno.
Čak iako ostanu u svojim sobičcima u zabrobljenoj zgradi preko puta gradskog groblja, stanarima „sivog doma” biće neophodna podrška i pomoć. Samo neodgovorna vlast može da prenebregne činjenicu da je kolašinsku zimu teško pregurati i u zagrijanim prostorijama. Između ostalih, i petoro djece u Domu učenika, kako tvrde njihovi roditelji, svakodnevno su u hladnom, pa čak i bez dovoljno hrane.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Malinari sa sjeveru, od početka marta, protestuju tražeći pomoć države kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva
Protesti malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.
Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo. Preko 300 tona prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela. Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.
Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio 4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde, vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.
Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone, dok se ne riješi problem lani otkupljene robe.
U Udruženju malinara Polimlja podsjećaju da je do početka nove poljoprivredne sezone samo nekoliko dana. Pod malinama je, objašnjavaju, 100 hektara i, kako tvrde, oko 500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.
,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.
Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde, malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi, sada plaćaju 80 centi do euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.
,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.
Sa skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku – da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.
Smrznute maline koje u hladnjačama, u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni uz cijenu manju od ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000 eura, kako bi se pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.
Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta. Iz resora, na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor – pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.
Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.
Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.
Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti
Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.
Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.
Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.
Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.
„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.
Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.
On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.
Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.
Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.
„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.
Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.
Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.
Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.
Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.
Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto
Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.
Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.
Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.
Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.
Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.
Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.
Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, ukupni troškovi za ljekove u 2022. godini iznosili su preko 119 miliona eura. Ovaj iznos plaćen je za ljekove izdate na recept u državnim i privatnim apotekama, kao i za liječenje u javnim zdravstvenim ustanovama. Izdaci za ljekove preko ljekarskog recepta bili su 67,7 miliona eura, od čega preko apoteka Montefarma 43,6 miliona, a preko privatnih apoteka koje su u ugovorenom odnosu sa Fondom 24 miliona.
Ukupan budžet Fonda je 368,5 miliona eura, što nije čak ni na nivou zemalja regiona, a pogotovo ne evropskih država. U regionu je budžet za zdravstvo između 7,8 ili 9 odsto BDP-a. Slovenija ima 11 odsto, a naš budžet je 6,5 do 7 odsto BDP-a. Moramo biti racionalni, znati na šta trošimo sredstva i uvesti ozbiljne kontrole. Ove godine za ljekove i medicinska sredstva izdvojeno je oko 115 miliona.
Zbog sve većeg udara na budžet a i nestašice ljekova, protekle sedmice o tom problemu se raspravljalo i na Vladi.
Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić izjavio je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Ministar Zoran Miljanić ističe da nije teško provjeriti cijene ljekova u regionu i Crnoj Gori. ,,Vrlo lako ćemo doći do odgovora postoji li ili ne farmaceutska mafija”, istakao je Miljanić. Premijer Dritan Abazović poručio je da državna kompanija Montefarm treba da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja će da proizvodi ljekove u Crnoj Gori ,,Da Montefarm bude kurir služba drugih farmaceutskih kompanija – to nije politika ove Vlade. Neka se snađu i prave svoje kurirske službe”, poručio je Abazović i naveo da će Vlada pomoći oko ideje za fabriku.
Dok borba protiv farmaceutske mafije i pravljenje fabrike dođu, i ako dođu na red, građani će kupovati skupe ljekove, kad ih ima.
Skupi ljekovi
Apotekarska ustanova Montefarm raspisala je prošle sedmice tender za ljekove i medicinska sredstva za potrebe zdravstvenih ustanova u vrijednosti od 93,91 milion eura. Tu su uvršteni i ljekovi koji se ne nalaze na pozitivnoj listi.
Kada su u pitanju oralni ljekovi potrebno je 779 vrsta tableta, koje će koštati 25,71 milion eura. Među njima su i 64 kutije raxone tableta koje se koriste za liječenje oštećenja vida kod adolescenata sa Leberovom hereditarnom optičkom neuropatijom. Za njih je izdvojeno 315.560 eura, odnosno, 4.915 eura po kutiji.
Najviše novca potrebno je za lijek za spinalnu mišićnu distrofiju – evrysdi prašak za oralni rastvor koji po kutiji košta čak 7.726 eura, za 108 kutija izdvojeno je 826.693 eura.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
INTERVJU5 dana
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno5 dana
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način