Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAŠE SUDSTVO: Efikasna nepravda

Objavljeno prije

na

Pljušte izvještaji prema kojima sudstvo u Crnoj Gori cvjeta. Efikasni su, kažu, preko sto odsto, imaju više potvrđenih presuda nego ranije, bolji su u transparentnosti, nema gdje ne napreduju.

Ti podaci nikako se ne slažu sa povjerenjem koje sudstvo ima kod građana, kao ni sa ocjenama evropskih institucija. Iako se nadležni hvale kako nam je sudska statistika usklađena sa evropskim standardima, ne bi se reklo da istim metrom mjere.

,,Ažurnost sudova, sve veći kvalitet u radu i ujednačavanje sudske prakse doprinosi jačanju Crne Gore kao demokratske i pravne države, ali nadasve uživanju, ostvarivanju i zaštiti prava građana”, pohvalio se ovih dana Sudski savjet. Prema podacima iz Izvještaja o radu te institucije, svi sudovi u Crnoj Gori u 2014. godini premašili su normu. Prosječna ostvarena kolektivna norma u osnovnim sudovima iznosi 107,52 odsto, u višim 13,55, u privrednim 15,54, u apelacionom 139,25 i u upravnom 118,98 procenata. Izračunat je i kvalitet rada sudova u procentima: osnovni – 63,06; viši 75, 48; privredni 74,55; apelacioni 77.86; upravni 87, 86.

Sudstvo se već neko vrijeme posebno diči smanjenjem broja zaostalih predmeta. Nedavno je i premijer Milo Đukanović potcrtao kako mu je jedan od zvaničnika iz razvijenih zemalja Evrope pozavidio na efikasnim sudovima. Prema najnovijem izvještaju, broj neriješenih predmeta starijih od tri godine, u odnosu na 2013, smanjen je za 21,65 odsto. Ukupan broj neriješenih predmeta na kraju prošle godine iznosio je 35.697, što je u odnosu na kraj prethodne godine manje za 1.468 predmeta, odnosno 4,11 odsto.

Kad se Izvještaj pažljivije pogleda, ima raznih zanimljivosti. Pregled neriješenih zaostalih predmeta iz 2010. godine i ranije pokazuje da je statistiku popravio, pored ostalih fakat da je lani riješen jedan predmet iz 1963. Od prije 20 godina – iz 1995. – riješeno je osam, ostalo 13 predmeta. Samo deset godina – od 2005 – trajalo je 85 predmeta, riješeno ih je prošle godine 78.

,,Crnogorski sudovi su počeli izvještajnu godinu sa 37.125 predmeta, primili 97.076, završili 97.247, a ostalo je neriješeno 35.697 predmeta ili 26,59 odsto. Po CEPEJ indikatorima stopa ažurnosti iznosi 100,18%, a stopa efikasnosti 86,14 procenta. Priliv predmeta bio je za 17,57, a broj riješenih 15,74 odsto manji u odnosu na prethodnu godinu”, piše u Izvještaju. Iz tog dijela da se naslutiti da se dio tajne o ekstremnoj efikasnosti krije u činjenici da je predmeta, prosto, bilo manje.

Prosječni mjesečni priliv po sudiji iznosio je 31,60 predmeta, što znači da je svaki sudija godišnje rješavao 379,2 predmeta.

,,U toku 2014. godine ispitivano je po pravnim ljekovima ukupno 11.308 odluka od kojih je 66,13 odsto potvrđeno, 4,66 preinačeno, 6,15 djelimično potvrđeno/preinačeno/ukinuto, dok je 22,86 ukinuto. Kako je u prethodnoj godini procenat potvrđenih odluka iznosio 64,76 uočava se porast kvaliteta rada sudova”, ocjenjuje Sudski savjet. Javnost je obaviještena da su dva Specijalizovana odeljenja pri višim sudovima koji sude predmete organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina, ukupno u radu imala 56 predmeta – riješili su 32 predmeta, ostalo je neriješeno 23, odnosno 41,07 odsto. Priliv je bio jednak prilivu prethodne godine, broj riješenih je manji za 21 predmet u odnosu na prošlu godinu.

Negdje u tim brojkama krije se, na primjer, podatak da je Vrhovni sud u maju 2014. ukinuo presudu za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i predmet vratio Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Posljednji Izvještaj o napretku Evropske komisije, u odjeljku koji se odnosi na poglavlje 23 bilježi: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”.

Sasvim konkretno, Komisija je uočila da je u ponovljenom suđenju u slučaju Zavala, kada su zbog korupcije uhapšeni gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i nekoliko lokalnih funkcionera među kojima je brat Svetozara Marovića, Dragan, opet donesena ista presuda, i da su osumnjičeni osuđeni na dvije do pet godina zatvora, ali da ta presuda nije konačna. Ukazali su i da je u slučaju afere Snimak, kada je državni vrh uhvaćen u organizovanju izborne krađe i zloupotrebe državnih resursa, oslobođeno 10 osoba, inače na nižim funkcijama, dok je samo jedna osoba osuđena.

I bez Evropljana znamo da nema nijedne pravosnažne presude za korupciju na viskom nivou, da se za ogranizovani kriminal sudi uglavnom članovima beznačajnijih grupa narko dilera i da zbog ratnih zločina nema nikoga u zatvoru.

Krajem prošle godine objavljeni su rezultati anonimne ankete

koju su među građanima i sudijama proveli NVO Građanska alijansa i Udruženje sudija. Pokazalo se da građani sumnjaju da sudije rade pod političkim pritiskom, da su korumpirani i da na njihov rad utiču rođačke i prijateljske veze. Sudije su se, s druge strane, žalile na uslove u kojima rade i preveliki broj predmeta.

„Procenat građana koji imaju pozitivan stav je opao sa 16,1 posto na 10, 1 posto dok se negativan stav blago povećao sa 26,1 na 29 posto. Kada je u pitanju efikasnost sudova građani pokazuju dodatno nepovjerenje u sudove u odnosu na prethodno istraživanje. Tu bilježimo pad sa 46,2 na 37,5 posto. Opao je takođe i procenat onih koji smatraju da sudije uvijek ili uglavnom sude po zakonu – sa prošlogodišnjih 46,1 na 39,5 posto”, kazao je za RFE koordinator programa vladavina prava u Građanskoj alijansi Zoran Vujičić.

Crna Gora spada u zemlje sa najvećim brojem profesionalnih sudija po glavi stanovnika u Evropi. Nije riječ o najsvježijim podacima, ali ispred nas su samo četiri zemlje – San Marino, Hrvatska, Slovenija i Monako. Imamo 254 sudije.

I predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica pohvalila se radom institucije na čijem je čelu. U Izvještaju o radu Vrhovnog suda piše da je 2014. godinu ,,nesumnjivo” obilježio – njen izbor za predsjednika Vrhovnog suda. Lani su sudije, recimo, usvojile i Etički kodeks, ali to je nekako ispalo manje važno.

,,U protekloj godini Vrhovni sud Crne Gore primio je u rad 2.976 predmeta i još neriješenih 139, što je ukupno 3.115 predmeta. Od tog broja završeno je 2.911 predmeta, ili 93,45 odsto, odnosno od priliva 97,82 odsto. Ostala su 204 nezavršena predmeta, koji su izvi-jećani, izuzev tri administrativno vraćena predmeta”, kazala je Medenica predstavljajući Izvještaj i, već tradicionalno, obrecnula se na novinare: ,,Voljela bih da mi neko od vas novinara, koji se bavite istraživačkim novinarstvom, kažete da li u okruženju ili šire postoji Vr-hovni sud koji na današnji dan nema predmeta iz prethodne godine”.

Odgovor na pitanje o suđenju za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića prepustila je predsjedniku krivičnog odjeljenja Vrhovnog su-da Radulu Kojoviću, koji je kazao da ,,treći put Vrhovni sud mora presuditi.

Medenica je najavila da će uskoro početi sa audio snimanjem značajnijih suđenja koja su pod posebnom pažnjom javnosti.,,To će se distribuirati svim elektronskim i štampanim medijima. Tako da će-mo imati protivtežu onoga što branioci govore, onoga što tužilac go-vori, pa neka javnost ocjenjuje i procjenjuje”, kazala je predsjednica Vrhovnog suda.

Bilo bi lakše povjerovati Vesni Medenici da brine o pravu na javno suđenje da sa suđenja za ubistvo njenog zeta, nije, po prvi put u slučaju ,,teškog ubistva”, bila isključena javnost ,,radi zaštite interesa porodica oštećenih, kao i maloljetne djece stradalih”. Druga djeca u istim situacijama, prosto – nijesu bila unučad predsjednice Vrhovnog suda.

Iz budžeta je prošle godine za potrošačku jedinicu sudstvo izdvojeno 20.583.916 eura. Za Sudski savjet i Centar za edukaciju 675.600,

za sudstvo 10.146.655 i za administraciju 9.761.660 eura. Za te pare, za onakve ocjene evropskih institucija i domaće javnosti – valjalo bi da sudovi u ogledalo pogledaju malo pažljivije.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon skoro 18 godina od ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude

Slučaj ubistva visokog inspektora Slavoljuba Šćekića ni nakon skoro 18 godina nije makao dalje od početka. Nakon pravnog nadgornjavanja, slučaj protiv grupe koja se tereti za ovaj zločin našao se pred sudijama Apelacionog suda, gdje je nedavno na nedoređeno vrijeme odgođeno suđenje kako bi se vještaci mogli izjasniti o tome da li je drugooptuženi Ljubo Bigović zdravstveno u mogućnosti da prati sudski postupak i aktivno učestvuje u njemu.

Neizvjesno je kada će stići nalaz, a još neizvjesnije da li će i kada optuženi Bigović biti u mogućnosti da učestvuje u postupku.

Tokom ranijih sjednica, tačnije prije dvije godine, kada se slučaj ubistva Šćekića razmatrao nakon što je prvo Ustavni, a potom Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude, vještaci medicinske struke neposrednim pregledom optuženog Bigovića, ali i njegove dokumentacije ustanovili su da nije sposoban za suđenje ni u narednih šest mjeseci.

Kako su se konačno stekli uslovi za održavanje sjednica, sudije Apelacionog suda su ih i održale, a potom donijele odluku da presudu treba ukinuti i vratiti Višem sudu u Podgorici da ponovo sudi. Do suđenja ipak nije došlo jer je u novembru prošle godine Viši sud zatražio mišljenje od Vrhovnog suda Crne Gore – ko sada treba da sudi ovoj grupi.

Vrhovni sud je naglasio da suđenje i presudu u ovom slučaju moraju preuzeti sudije Apelacionog suda, koje su do sada dva puta ukidale odluku. Tako je vruć kromir vraćen sudijama Apelacionog suda koje će imati pred sobom težak posao – da urade ono što su u ukidnom rješenju sugerisale nižim kolegama da sprovedu kao dokaz – neposredno saslušanje Zorana Vlaovića zvanog Bohum, zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo policijskog funkcionera. Osim toga naloženo je da se u komunikaciji sa Upravom za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) utvrdi kako je i zbog čega usvojena njegova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora.

Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora, u razgovoru za Monitor ističe da je na ubistvo njenog brata Slavoljuba država zaboravila u potpunosti.

„Apsolutno ne mare za činjenicu da je Slavoljub život izgubio samo zato što je nju štitio od mafije i organizovanog kriminala. Zato što je štitio njen ustavni poredak i živote svih njenih građana. Na sve to država je zaboravila, potpuno svjesno, ne mareći za njenu odgovornost za Slavoljubovo ubistvo. Bez ikakve sumnje i dileme, država je odgovorna za Slavoljubovo ubistvo, jer ga nije zaštitila od mafije, kako one spolja, tako i one unutar nje same“, kaže ona.  „Možda je taj zaborav proizvod pritiska mafije? Sve na to ukazuje! Zaboravili su i obećanje dato 2005. godine, kada je ubijen moj brat. Kada su se zvaničnici prosto takmičili ko će više dati lažnih obećanja da će rasvijetliti ubistvo moga brata. Bila su im puna usta lažnih obećanja da će biti kažnjeni svi oni koji su izvršili zločin nad Slavoljubom. Ali, sve je ostalo samo na obećanjima“, kaže sestra ubijenog inspektora.

Za razliku od države, kaže ona, lik i djelo njenog brata, osim porodice, nijesu zaboravili građani koje je štitio od mafije.

„Narod nije zaboravio niti lik niti djelo moga brata Slavoljuba. I to je satisfakcija za tugu i bol njegove porodice, kaže Šćekić.

Otkriva i da za više od sedamnaest godina od ubistva, niko iz državnih organa, i Slavoljubovih kolega nije došao da posjeti mjesto gdje je on lišen života, niti da položi vijenac ispred biste u krugu Policijske akademije u Danilovgradu.

„Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države prema njemu i njegovoj žrtvi. Država nije smjela da dozvoli da sudski postupak traje skoro dvije decenije. Država ne smije dozvoliti da ubistvo ostane nerasvijetljeno u potpunosti. Da ostanu nekažnjeni počinioci i nalogodavac ovog teškog zločina nad mojim bratom. Ali, kako stvari stoje, uzalud su svi vapaji porodice, država je to odavno već prećutno dozvolila po nalogu mafije i mafijaškog bosa“, kaže ona.

Dodaje da bez obzira na agoniju, muke i patnju koje trpi, porodica nikada neće odustati od pravde, sve dok ne budu kažnjeni svi koji su učestvovali u ubistvu, na direktan ili indirektan način.

Za ubistvo inspektora Šćekića, nepravosnažno su na po 30 godina zatvora osuđeni – Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Bigović i Boreta optuženi su da su organizovali, a Čila Šćekić i Vujadinović da su izvršili zločin. Sada pokojni Alan Kožar osuđen je na šest godina zatvora za bombaški napad na Hotel Splendid.

Načelnik Uprave za opšti kriminalitet ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.

 

Uzaludna posjeta

Baranin Ljubo Bigović, nakon što ga je tokom 2021. godine u spuškom zatvoru posjetio odlazeći premijer Dritan Abazović, dva puta je sprovođen u tužilaštvo kako bi dao svoja saznanja o tome ko je organizovao ubistva policijskog starješine Slavoljuba Šćekića, ali i ubistva bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića. Bigović, navodno, tokom tih posjeta, tužiocima nije ništa značajno saopštio. Naprotiv odbio je da komentariše bilo šta.

O svojoj posjeti zatvoru, Abazović se, prije skoro dvije godine, javno „pohvalio“ medijima, uvjeravajući ih da će zločini biti rasvijetljeni.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu povodom jako važnog slučaja, kojeg izgleda neko želi da opstruira. Primio sam pismo i obavijestio sam nadležnog tužioca koji je preduzeo sve aktivnosti. Obavijestio sam Viši sud koji je morao da mi da odobrenje, a zatim posjetio i obavio razgovor sa jednim stanovnikom UIKS-a“, kazao je Abazović.

On je kazao da je posjeta bila u cilju „jednog velikog predmeta”, o kome nije htio da priča – „jer bi ga tako upropastili”. Samo par sati kasnije mediji su ipak saznali koji je to predmet, a Abazovićeve riječi do danas su ostale samo – obećanje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo