Povežite se sa nama

OKO NAS

Najteže je kad si sam

Objavljeno prije

na

„Muž mi je umro prije mnogo godina. Dok je on bio tu radio je, i imali smo za hranu ali ne i da štedimo. Primam njegovu penziju od 150 eura, ali mi zbog kredita odbijaju, nekada i više od pola. Posljednju sam put primila 46 eura. Sada živim sa unukom i snahom. Oni imaju i jedno dijete. Bolesna sam, od astme”, kaže Romkinja Farija Avdula (67).

 

Živi u trošnom, malom stanu na Koniku, koji prokišnjava. Stan je dobio njen pokojni muž od firme u kojoj je radio, ali sada Farja ima problem da to jedino vlasništvo uknjiži na svoje ime.

Skoro sve lijekove kupuje u privatnim apotekama.Unuk radi kao higijeničar, plata mu je mala. Nema za dijete i ženu dovoljno, a kamoli Fariji da pomogne. Naša sagovornica je sretna kada joj pripreme kuvani obrok. ,,Snaha ponekad nešto skuva, kad se ima”, kaže sa osmjehom.

Žali se na loše zdrastveno stanje i na nemogućnost adekvatnog liječenja. „Doktor mi je dao aparat za astmu, ali ne umijem da ga koristim. Pitala sam neke komšije, ni oni ne znaju, pa kad mi je loše izađem napolje na svijež vazduh. Do prije nedjelju dana sam bila u specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. Treba opet da idem ali ne mogu, već smo se potrošili dosta za prevoz, nema se odakle više. Pokušavam da ostavim na stranu poneki dinar od penzije za drva, ali i to potrošim i ne kupim drva”, priča Farija. Brine da li će imati novca za sahranu, i šta će se desiti ako ne bude ostavila ušteđevinu. Tvrdi da loša materijalna situacija i ostalim njenim vršnjacima iz romske zajednice onemogućava da se liječe. Nešto bolje prolaze oni koji žive u široj porodičnoj zajednici.

Postojeća regulativa o ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite još uvijek nije u potpunosti usklađena sa savremenim konceptom ljudskih prava i socijalnog rada, kako na nivou cijelog sistema socijalne zaštite, tako i u odnosu na stare osobe, kao jednu od najbrojnijih i najranjivijih korisničkih grupa.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. u Crnoj Gori živi 620.029 stanovnika, od čega je 18,3% starih od 65 godina, što potvrđuje tendenciju starenja stanovništva u Crnoj Gori. Starih lica romske i egipćanske populacije od 60 do 89 godina u Podgorici je svega 118. Životna dob ove populacije znatno je kraća od većinske.

Vlada Crne Gore je pripremila plan neophodnih aktivnosti za poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja starih lica koja imaju potrebu za uslugama i podrškom u oblasti socijalne zaštite. Usvojila je Strategiju razvoja socijalne zaštite starih lica. Romi i Egipćani ne tretiraju se u ovoj Strategiji na poseban način.

U romskim porodicama je snažno izražen patrijarhalni odnos prema starim licima, i nastojanje porodice da ostarele članove zadrže u porodici, bez obzira na mogućnost kvalitetne njege i života u ustanovi za smještaj starih. Neki naši sagovornici nikada nijesu ni čuli za domove za stare i odbijaju svaku pomisao da tamo borave.

Stari Romi koji žive u krugu porodice rijetko koriste i usluge socijalne zaštite. Obično nijesu upoznata sa zakonskim pravima koja mogu da ostvare kroz zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U centru za socijalni rad kažu da nemaju podatke koliko starih lica iz romske populacije koristi usluge njihovog centra, niti kakve usluge su im na raspolaganju.

Naši sagovornici tvrde da od centra za socijalni rad nemaju koristi. ,,Bila sam da tražim pomoć oko liječenja, ali rekli su mi da oni ne mogu ništa da urade za mene”, kaže Farija Avdula.

Oni kojima je potrebna pomoć za svakodnevno funkcionisanje se minimalno oslanjaju na institucije koje mogu da im pruže podršku, kao što su zdravstvena ustanova, centar za socijalni rad, humanitarne organizacije. U Crnoj Gori ne postoji ni jedan program pomoći niti organizacija koja se bavi riješavanjem pitanja položaja starih Roma.

U okviru sveobuhvatne brige o građanima Crna Gora, kao članica Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope, ima obavezu da sprovodi i u praksi implementira normative i standarde utvrđene u brojnim međunarodnim dokumentima. Vlada Crne Gore usvojila je međugeneracijski životni pristup koji ističe pravičnost i društveno uključivanje grupe starijih građana u sve oblasti života, i socijalnu integraciju starijih građana radi održavanja i unapređivanja kvaliteta života, ali je od nje ostalo samo pismo na papiru.

Tako kao glavni oslonac starim Romima ostaju njihovi najbliži. A šta ako je nemaju? Ili, ako su i mlađi članovi bez posla i u nemogućnosti da pomognu. Većina starih žive u siromaštvu, lošijeg su zdravlja, usamljeni su i socijalno isključeni, čime su im uskraćena osnovna prava.

Jedan od njih je i Misin Cakić (70). On živi sam. ,,Treba znati svoja prava da bi tražili nešto” , kaže on. ,,Strah me da ne umrem zimi, niko ne bi znao, ko zna koliko bi prošlo vremena do sahrane. Ko ima nekoga đene-đene, a ko nema nikoga, kao što sam ja, onda je to teška priča. Radio sam 20 godina u Srbiji, vozio sam kamione. Imam penziju, koju primam u Užicama ali ne mogu da je podižem redovno jer nijesam u mogućnosti da stalno idem u Srbiju. Ovdje niko neće da me pogleda. Biti star, bolestan, bez djece i bez para, to je očajno. Kad nemaš svoju djecu ne možeš ni da očekuješ od drugih da ti nešto daju ili pomažu. Svaki dan sam željan nečega. Jedina razonoda mi je televizor ali i njega su mi prije neki dan ukrali”.

Prijavio je krađu policiji , ali siguran je da neće ništa preduzeti da pronađu provalnike i vrate mu televizor. „Razvalili su mi dvoje vrata, preturali mi po stvarima. Strah me kad padne mrak da me ne napadnu opet i povrijede”, kaže Cakić koji živi na Koniku, u maloj baraci koja je izuzetno čista i sve je na svom mjestu. „Jedem po jedno i po jelo dnevno. Moram sve dažbine da platim pa onda razvučem to što ostane”. Zaboravio je, kaže, kada je jeo nešto kuvano.

,,Sad je još dobro zato što je ljeto pa ima paprike, malo paradajza…”, kaže Cakić. ,,Život je nikakav, ko je na nogama taj se i snađe za život, jer može da radi, a ko je bolestan, taj može umrijeti. Moralno smo degradirani, a i izgubili smo identitet kao izbeglice”.

Naši sagovornici, od kojih su neki htjeli da ostanu anonimni, nijesu pominjali odlazak u banju, posećivanje kulturnih događaja, poklone za unuke. Ono što je normalno za njihovu generaciju iz većinske populacije. Socijalni kontakti starijih Roma svedeni su na minimum i na najnužnije. Život je golo preživljavanje. U razgovoru sa sagovornicima, vidi se da im je svega dosta, da mnogi čekaju samo kraj. Tu je razočaranost, duboka patnja. I strah od dana koji sviće. Bez nade.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo