Povežite se sa nama

OKO NAS

Najteže je kad si sam

Objavljeno prije

na

„Muž mi je umro prije mnogo godina. Dok je on bio tu radio je, i imali smo za hranu ali ne i da štedimo. Primam njegovu penziju od 150 eura, ali mi zbog kredita odbijaju, nekada i više od pola. Posljednju sam put primila 46 eura. Sada živim sa unukom i snahom. Oni imaju i jedno dijete. Bolesna sam, od astme”, kaže Romkinja Farija Avdula (67).

 

Živi u trošnom, malom stanu na Koniku, koji prokišnjava. Stan je dobio njen pokojni muž od firme u kojoj je radio, ali sada Farja ima problem da to jedino vlasništvo uknjiži na svoje ime.

Skoro sve lijekove kupuje u privatnim apotekama.Unuk radi kao higijeničar, plata mu je mala. Nema za dijete i ženu dovoljno, a kamoli Fariji da pomogne. Naša sagovornica je sretna kada joj pripreme kuvani obrok. ,,Snaha ponekad nešto skuva, kad se ima”, kaže sa osmjehom.

Žali se na loše zdrastveno stanje i na nemogućnost adekvatnog liječenja. „Doktor mi je dao aparat za astmu, ali ne umijem da ga koristim. Pitala sam neke komšije, ni oni ne znaju, pa kad mi je loše izađem napolje na svijež vazduh. Do prije nedjelju dana sam bila u specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. Treba opet da idem ali ne mogu, već smo se potrošili dosta za prevoz, nema se odakle više. Pokušavam da ostavim na stranu poneki dinar od penzije za drva, ali i to potrošim i ne kupim drva”, priča Farija. Brine da li će imati novca za sahranu, i šta će se desiti ako ne bude ostavila ušteđevinu. Tvrdi da loša materijalna situacija i ostalim njenim vršnjacima iz romske zajednice onemogućava da se liječe. Nešto bolje prolaze oni koji žive u široj porodičnoj zajednici.

Postojeća regulativa o ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite još uvijek nije u potpunosti usklađena sa savremenim konceptom ljudskih prava i socijalnog rada, kako na nivou cijelog sistema socijalne zaštite, tako i u odnosu na stare osobe, kao jednu od najbrojnijih i najranjivijih korisničkih grupa.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. u Crnoj Gori živi 620.029 stanovnika, od čega je 18,3% starih od 65 godina, što potvrđuje tendenciju starenja stanovništva u Crnoj Gori. Starih lica romske i egipćanske populacije od 60 do 89 godina u Podgorici je svega 118. Životna dob ove populacije znatno je kraća od većinske.

Vlada Crne Gore je pripremila plan neophodnih aktivnosti za poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja starih lica koja imaju potrebu za uslugama i podrškom u oblasti socijalne zaštite. Usvojila je Strategiju razvoja socijalne zaštite starih lica. Romi i Egipćani ne tretiraju se u ovoj Strategiji na poseban način.

U romskim porodicama je snažno izražen patrijarhalni odnos prema starim licima, i nastojanje porodice da ostarele članove zadrže u porodici, bez obzira na mogućnost kvalitetne njege i života u ustanovi za smještaj starih. Neki naši sagovornici nikada nijesu ni čuli za domove za stare i odbijaju svaku pomisao da tamo borave.

Stari Romi koji žive u krugu porodice rijetko koriste i usluge socijalne zaštite. Obično nijesu upoznata sa zakonskim pravima koja mogu da ostvare kroz zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U centru za socijalni rad kažu da nemaju podatke koliko starih lica iz romske populacije koristi usluge njihovog centra, niti kakve usluge su im na raspolaganju.

Naši sagovornici tvrde da od centra za socijalni rad nemaju koristi. ,,Bila sam da tražim pomoć oko liječenja, ali rekli su mi da oni ne mogu ništa da urade za mene”, kaže Farija Avdula.

Oni kojima je potrebna pomoć za svakodnevno funkcionisanje se minimalno oslanjaju na institucije koje mogu da im pruže podršku, kao što su zdravstvena ustanova, centar za socijalni rad, humanitarne organizacije. U Crnoj Gori ne postoji ni jedan program pomoći niti organizacija koja se bavi riješavanjem pitanja položaja starih Roma.

U okviru sveobuhvatne brige o građanima Crna Gora, kao članica Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope, ima obavezu da sprovodi i u praksi implementira normative i standarde utvrđene u brojnim međunarodnim dokumentima. Vlada Crne Gore usvojila je međugeneracijski životni pristup koji ističe pravičnost i društveno uključivanje grupe starijih građana u sve oblasti života, i socijalnu integraciju starijih građana radi održavanja i unapređivanja kvaliteta života, ali je od nje ostalo samo pismo na papiru.

Tako kao glavni oslonac starim Romima ostaju njihovi najbliži. A šta ako je nemaju? Ili, ako su i mlađi članovi bez posla i u nemogućnosti da pomognu. Većina starih žive u siromaštvu, lošijeg su zdravlja, usamljeni su i socijalno isključeni, čime su im uskraćena osnovna prava.

Jedan od njih je i Misin Cakić (70). On živi sam. ,,Treba znati svoja prava da bi tražili nešto” , kaže on. ,,Strah me da ne umrem zimi, niko ne bi znao, ko zna koliko bi prošlo vremena do sahrane. Ko ima nekoga đene-đene, a ko nema nikoga, kao što sam ja, onda je to teška priča. Radio sam 20 godina u Srbiji, vozio sam kamione. Imam penziju, koju primam u Užicama ali ne mogu da je podižem redovno jer nijesam u mogućnosti da stalno idem u Srbiju. Ovdje niko neće da me pogleda. Biti star, bolestan, bez djece i bez para, to je očajno. Kad nemaš svoju djecu ne možeš ni da očekuješ od drugih da ti nešto daju ili pomažu. Svaki dan sam željan nečega. Jedina razonoda mi je televizor ali i njega su mi prije neki dan ukrali”.

Prijavio je krađu policiji , ali siguran je da neće ništa preduzeti da pronađu provalnike i vrate mu televizor. „Razvalili su mi dvoje vrata, preturali mi po stvarima. Strah me kad padne mrak da me ne napadnu opet i povrijede”, kaže Cakić koji živi na Koniku, u maloj baraci koja je izuzetno čista i sve je na svom mjestu. „Jedem po jedno i po jelo dnevno. Moram sve dažbine da platim pa onda razvučem to što ostane”. Zaboravio je, kaže, kada je jeo nešto kuvano.

,,Sad je još dobro zato što je ljeto pa ima paprike, malo paradajza…”, kaže Cakić. ,,Život je nikakav, ko je na nogama taj se i snađe za život, jer može da radi, a ko je bolestan, taj može umrijeti. Moralno smo degradirani, a i izgubili smo identitet kao izbeglice”.

Naši sagovornici, od kojih su neki htjeli da ostanu anonimni, nijesu pominjali odlazak u banju, posećivanje kulturnih događaja, poklone za unuke. Ono što je normalno za njihovu generaciju iz većinske populacije. Socijalni kontakti starijih Roma svedeni su na minimum i na najnužnije. Život je golo preživljavanje. U razgovoru sa sagovornicima, vidi se da im je svega dosta, da mnogi čekaju samo kraj. Tu je razočaranost, duboka patnja. I strah od dana koji sviće. Bez nade.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo