Povežite se sa nama

OKO NAS

Najteže je kad si sam

Objavljeno prije

na

„Muž mi je umro prije mnogo godina. Dok je on bio tu radio je, i imali smo za hranu ali ne i da štedimo. Primam njegovu penziju od 150 eura, ali mi zbog kredita odbijaju, nekada i više od pola. Posljednju sam put primila 46 eura. Sada živim sa unukom i snahom. Oni imaju i jedno dijete. Bolesna sam, od astme”, kaže Romkinja Farija Avdula (67).

 

Živi u trošnom, malom stanu na Koniku, koji prokišnjava. Stan je dobio njen pokojni muž od firme u kojoj je radio, ali sada Farja ima problem da to jedino vlasništvo uknjiži na svoje ime.

Skoro sve lijekove kupuje u privatnim apotekama.Unuk radi kao higijeničar, plata mu je mala. Nema za dijete i ženu dovoljno, a kamoli Fariji da pomogne. Naša sagovornica je sretna kada joj pripreme kuvani obrok. ,,Snaha ponekad nešto skuva, kad se ima”, kaže sa osmjehom.

Žali se na loše zdrastveno stanje i na nemogućnost adekvatnog liječenja. „Doktor mi je dao aparat za astmu, ali ne umijem da ga koristim. Pitala sam neke komšije, ni oni ne znaju, pa kad mi je loše izađem napolje na svijež vazduh. Do prije nedjelju dana sam bila u specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. Treba opet da idem ali ne mogu, već smo se potrošili dosta za prevoz, nema se odakle više. Pokušavam da ostavim na stranu poneki dinar od penzije za drva, ali i to potrošim i ne kupim drva”, priča Farija. Brine da li će imati novca za sahranu, i šta će se desiti ako ne bude ostavila ušteđevinu. Tvrdi da loša materijalna situacija i ostalim njenim vršnjacima iz romske zajednice onemogućava da se liječe. Nešto bolje prolaze oni koji žive u široj porodičnoj zajednici.

Postojeća regulativa o ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite još uvijek nije u potpunosti usklađena sa savremenim konceptom ljudskih prava i socijalnog rada, kako na nivou cijelog sistema socijalne zaštite, tako i u odnosu na stare osobe, kao jednu od najbrojnijih i najranjivijih korisničkih grupa.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. u Crnoj Gori živi 620.029 stanovnika, od čega je 18,3% starih od 65 godina, što potvrđuje tendenciju starenja stanovništva u Crnoj Gori. Starih lica romske i egipćanske populacije od 60 do 89 godina u Podgorici je svega 118. Životna dob ove populacije znatno je kraća od većinske.

Vlada Crne Gore je pripremila plan neophodnih aktivnosti za poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja starih lica koja imaju potrebu za uslugama i podrškom u oblasti socijalne zaštite. Usvojila je Strategiju razvoja socijalne zaštite starih lica. Romi i Egipćani ne tretiraju se u ovoj Strategiji na poseban način.

U romskim porodicama je snažno izražen patrijarhalni odnos prema starim licima, i nastojanje porodice da ostarele članove zadrže u porodici, bez obzira na mogućnost kvalitetne njege i života u ustanovi za smještaj starih. Neki naši sagovornici nikada nijesu ni čuli za domove za stare i odbijaju svaku pomisao da tamo borave.

Stari Romi koji žive u krugu porodice rijetko koriste i usluge socijalne zaštite. Obično nijesu upoznata sa zakonskim pravima koja mogu da ostvare kroz zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U centru za socijalni rad kažu da nemaju podatke koliko starih lica iz romske populacije koristi usluge njihovog centra, niti kakve usluge su im na raspolaganju.

Naši sagovornici tvrde da od centra za socijalni rad nemaju koristi. ,,Bila sam da tražim pomoć oko liječenja, ali rekli su mi da oni ne mogu ništa da urade za mene”, kaže Farija Avdula.

Oni kojima je potrebna pomoć za svakodnevno funkcionisanje se minimalno oslanjaju na institucije koje mogu da im pruže podršku, kao što su zdravstvena ustanova, centar za socijalni rad, humanitarne organizacije. U Crnoj Gori ne postoji ni jedan program pomoći niti organizacija koja se bavi riješavanjem pitanja položaja starih Roma.

U okviru sveobuhvatne brige o građanima Crna Gora, kao članica Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope, ima obavezu da sprovodi i u praksi implementira normative i standarde utvrđene u brojnim međunarodnim dokumentima. Vlada Crne Gore usvojila je međugeneracijski životni pristup koji ističe pravičnost i društveno uključivanje grupe starijih građana u sve oblasti života, i socijalnu integraciju starijih građana radi održavanja i unapređivanja kvaliteta života, ali je od nje ostalo samo pismo na papiru.

Tako kao glavni oslonac starim Romima ostaju njihovi najbliži. A šta ako je nemaju? Ili, ako su i mlađi članovi bez posla i u nemogućnosti da pomognu. Većina starih žive u siromaštvu, lošijeg su zdravlja, usamljeni su i socijalno isključeni, čime su im uskraćena osnovna prava.

Jedan od njih je i Misin Cakić (70). On živi sam. ,,Treba znati svoja prava da bi tražili nešto” , kaže on. ,,Strah me da ne umrem zimi, niko ne bi znao, ko zna koliko bi prošlo vremena do sahrane. Ko ima nekoga đene-đene, a ko nema nikoga, kao što sam ja, onda je to teška priča. Radio sam 20 godina u Srbiji, vozio sam kamione. Imam penziju, koju primam u Užicama ali ne mogu da je podižem redovno jer nijesam u mogućnosti da stalno idem u Srbiju. Ovdje niko neće da me pogleda. Biti star, bolestan, bez djece i bez para, to je očajno. Kad nemaš svoju djecu ne možeš ni da očekuješ od drugih da ti nešto daju ili pomažu. Svaki dan sam željan nečega. Jedina razonoda mi je televizor ali i njega su mi prije neki dan ukrali”.

Prijavio je krađu policiji , ali siguran je da neće ništa preduzeti da pronađu provalnike i vrate mu televizor. „Razvalili su mi dvoje vrata, preturali mi po stvarima. Strah me kad padne mrak da me ne napadnu opet i povrijede”, kaže Cakić koji živi na Koniku, u maloj baraci koja je izuzetno čista i sve je na svom mjestu. „Jedem po jedno i po jelo dnevno. Moram sve dažbine da platim pa onda razvučem to što ostane”. Zaboravio je, kaže, kada je jeo nešto kuvano.

,,Sad je još dobro zato što je ljeto pa ima paprike, malo paradajza…”, kaže Cakić. ,,Život je nikakav, ko je na nogama taj se i snađe za život, jer može da radi, a ko je bolestan, taj može umrijeti. Moralno smo degradirani, a i izgubili smo identitet kao izbeglice”.

Naši sagovornici, od kojih su neki htjeli da ostanu anonimni, nijesu pominjali odlazak u banju, posećivanje kulturnih događaja, poklone za unuke. Ono što je normalno za njihovu generaciju iz većinske populacije. Socijalni kontakti starijih Roma svedeni su na minimum i na najnužnije. Život je golo preživljavanje. U razgovoru sa sagovornicima, vidi se da im je svega dosta, da mnogi čekaju samo kraj. Tu je razočaranost, duboka patnja. I strah od dana koji sviće. Bez nade.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo