Povežite se sa nama

FOKUS

NARKO MAFIJA NADJAČALA DRŽAVU: Kotor na liniji vatre

Objavljeno prije

na

Dan pošto su ulicama Kotora krenule mješovite patrole pripadnika policije i Specijalne antiterorističke jedinice, u pokušaju da se izbore za prekid vatre među na smrt zavađenim kotorskim bandama, ovdašnja javnost je obaviještena da se makar jedno „lice sa službenim ovlašćenima” nalazi među osumnjičenima za beskonačan niz, uglavnom neriješenih, ubistava i pokušaja ubistva u Kotoru. To je saopštila Vesna Jovićević, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

Da ne bude zabune – „lice sa službenim ovlašćenjima” je policajac čiji čin i rang još uvijek ne znamo. A ko god je pažljivo slušao Jovićevićevu shvatio je da postoji sumnja da ta osoba nije izuzetak u službi. „Postupanje policije nam je već svima zapalo za oko na neki način, ne samo nama profesionalcima i pravnicima, pa mislim da će MUP imati dovoljno osnova da kroz svoje unutrašnje kontrole izvrši određene provjere i nakon toga uključi nadležno tužilaštvo”.

Koji dan ranije, novinari Monitora su preko svojih izvora iz sektora bezbjednosti došli do informacije da postoje osnovane sumnje da kriminalne grupe sa primorja koje su uključene u šverc kokaina na veliko na platnom spisku imaju i ljude iz ovdašnje javne i tajne policije. I da se za kupovinu njihove lojalnosti, profesionalnih usluga i informacija koje su im u posjedu, mjesečno odvaja iznos od pet do sto hiljada eura. Po korumpiranom.

Istraga će (do)kazati. Ili neće. Odjeci vatrenih obračuna između zavađenih narko klanova u Kotoru konačno su stigli do nadležnih sredinom prošle nedjelje, nakon što je Miloš Radonjić (30) preživio i treći pokušaj ubistva od sredine maja, a četvrti od kada je zumus izašao iz zatvora u kome je služio petogodišnju robiju zarađenu ševrcom narkotika.

Specijalci i policija su sa posebnom pažnjom nadgledali okolinu kuća braće Jovana i Igora Vukotića u Dobroti, odnosno Slobodana Kašćelana i Radoja Zvicera u naselju Kavči. Vukotići su, navodno, na čelu škaljarskog klana, dok Zvicer i Kašćelan, prema tvrdnjama policijskih izvora ovdašnjih medija, predvode konkurentski – kavački klan. Njima je blizak i Miloš Radonjić, zato policija njegove napadače traži među škaljarcima.

Za to vrijeme Radonjić vrijeme krati vozikajući se gradom u svom blindiranom automobilu. Policija ga je, pišu Dnevne novine, nekoliko puta vraćala kući tumačeći njegovo ponašanje kao provokaciju „konkurenata” i poziv na novi napad. Istovremeno se, kažu, ne usuđuju da mu oduzmu blindirano vozilo koje mu je u nekoliko navrata spasilo život. Da ga ne izlažu riziku.

Blinde, kako njihovi vlasnici tepaju svojim automobilima fabrički ojačanim čeličnim pločama i neprobojnim staklom, postaju prepoznatljivo obilježje kotorskih grupa uključenih u aktuelne sukobe. Koji praktično traju od razotkrivanja narko klana Darka Šarića. Međusobni animozitet ojačao je nakon ubistva kotorskog poslovnog mogula, penzionisanog kapetana duge plovidbe Dragana Dudića Frica, da bi kulminirao prije otprilike dvije godine, kada je u Valensiji nestao dio zajedničkog kokainskog tovara (pominje se 200 do 300 kilograma). Izgleda da su ovdašnji nasljednici kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora) i Dudić (ubijen u Kotoru u maju 2010) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena. Pa se sada neplanirani gubici namiruju krvlju.

Da se obračun započet u Španiji preselio na Balkan postalo je jasno krajem februara prošle godine. Za nepunih 12 sati u Podgorici je usred dana, dignut u vazduh blindirani audi Milana Vujotića dok je u Beogradu, tek što je izašao iz svog blindiranog automobila, na kućnom pragu ubijen Cetinjanin Goran Radoman Gero. Prema podacima policije i Vujotić (gubi mu se trag nakon eksplozije) i pokojni Radoman bili su pripadnici škaljarskog klana.

Zbog municije pronađene u njegovom blindiranom džipu još 2013, i dalje se sudi Jovanu Vukotiću. Zato se niko nije potrudio da objasni otkud žestokim momcima iz bezbjednosnih evidencija ovdašnje ali i regionalnih (evropskih) policija pravo da se voze blindiranim automobilima, zakonom predviđenim samo za štićene osobe iz državnog aparata.

Među osobama koje je policija ispitivala nakon napada na Vujitića i ubistva Radomana bio je i Budvanin Goran Đuričković, vlasnik budvanskog restorana Fišermans ali i lice od ranije poznato policiji.

Đuričković se u Crnu Goru vratio koji mjesec ranije iz Španije, noseći rane od vatrenog oružja. Sklonio se, kažu, kod svog prijatelja iz djetinjstva, budvanskog biznismena i nekadašnjeg poslanika LSCG Saše Markovića. Marković je iz zasjede ubijen 17. aprila prošle godine dok se svojim automobilom vraćao kući. Prema raspoloživim podacima, ubica iz zasjede je vjerovao da puca u Đuričkovića. A policija je istragu fokusirala na škaljarce.

Nedugo zatim policija je uhapsila Južnoafrikanca Gregorija Majkla Ferarisa i Cetinjanina Aleksandra Markovića zbog sumnje da su spremali novi atentat na Đuričkovića. Njima se sada sudi. A Đuričković je ubijen krajem oktobra prošle godine. Skriveni snajperista ga je pogodio dok je šetao ispred svog restorana.

Desetak dana prije ubistva Đuričkovića u Mostaru je ubijen Božidar Cicmil, vlasnik taksi kompanije, bivši pripadnik crnogorske policije, stanovnik Kotora i prijatelj Dejana Đukovića, (vlasnika kotorskog Red taksija, koji je ubijen u oktobru 2009. godine) i Ivana Vračara (ubio Dragana Dudića 2010) Prema policijskoj verziji Vračar je pucajući u Dudića osvetio Đukovića. Nezvanično, Dudić je ubijen da bi se preduprijedila njegova saradnja sa srpskom policijom u vezi istrage protiv Šarićevog narko klana.

Darko Bugarin, nekadašnji policajac, tjelohranitelj Dudića a poslije njegovog ubistva član obezbjeđenja diskotete Maksimus ubijen je 2013. u Škaljarima, ispred kuće u kojoj je stanovao sa porodicom. Po¬li¬ci¬ja još uvi¬jek ni¬je otkrila ko je iz¬vr¬šio tu li¬kvi¬da¬ci¬ju. Kao što nije otkriveno ni ko je proljetos, pod okriljem noći, zarobio obezbjeđenje Maksimusa i zapalio dio popularne diskotete.

U junu prošle godine ispred zgrade u kojoj je živio ubijen je Ivan Lopičić, sestrić Dejana Đukovića i, prema podacima policije, pripadnik škaljarskog klana.

Dok je u Crnoj Gori trajao obračun zaraćenih kartela, španska policija je uhapsila Budvanina Vinetua Čokovića, pod sumnjom da je vođa kriminalne grupe koja se bavila švercom narkotika. Njegov prijatelj Kosta Radanović (51) uhapšen je krajem godine u Beogradu, kao vođa narko grupe koja je švercovala drogu iz Južne Amerike, Azije i Afrike. Pojedini mediji su tada objavili da je Radanović učesnik španskog obračuna u kome je ranjen Goran Đuričković…

Tek rat se nastavlja. Krajem marta ove godine u Kotoru je teško ranjen Vojin Stupar. Neko mu je pucao u leđa ali je uspio da, iako teško ranjen, stigne do obližnje taksi stanice a potom i do bolnice. Njegov prijatelj Srđan Vlahović nije bio te sreće. Ubijen je 9. aprila u Dobroti, u automobilu iz koga je, kažu, prodavao cigarete. Ispostavilo se, potom, da je bio i član obezbjeđenja jednog od šefova kavačkog klana. Vlahović je ubijen rafalom iz automatske puške koji su na njega ispalile nepoznate ubice sa skutera u pokretu. Izgleda da je tokom istrage tog ubistva policija shvatila da je Kotor pokriven nadzornim kamerama čiji se vlasnik – ne zna. Sa gradskih ulica je, potom, skinuto ukupno 18 kamera (video nadzor sa obje strane tunela Vrmac uklonili su, tajno, oni koji su ga i postavili).

Samo nedjelju dana poslije ubistva Srđana Vlahovića neko je, ispred tunela Vrmac, pucao na crni mercedes u kome je bio kotorski arhitekta Nenad Popović. U pitanju je bila, izgleda, još jedna zamjena identiteta, pošto isti tip vozila koristi i otac braće Vukotić. Kreće serija napada na Miloša Radonjića (ako je potpisnik ovih redova dobro pohvatao sve konce u jednom od tih napada ponovo je ranjen i Vojin Stupar).

Krajem maja u Dobroti je pucano na Tamaru Zvicer, suprugu Radoja Zvicera. Ona tvrdi da je na nju, odnosno na njen automobil, pucao jedan od Vukotića. Optuženi, preko advokata, nudi dokumentaciju koja treba da dokaže da se nalazi u inostranstvu. Istraga traje.

Kako je Kotor postao Beograd iz ‘90-ih prošlog vijeka?

Narko biznis i profit

Policijske procjene i podaci o enormnim zaradama koje se mogu ostvariti trgovinom narkoticima objašnjavaju svu surovost i beskrupuloznost koja vlada među akterima te tržišne utakmice.

Tako je, na primjer, kilogram heroina skoro 27 puta skuplji u maloprodaji na ulicama Zapadne Evrope (oko 80 eura za gram, odnosno 80.000 eura za kilogram) nego u Avganistanu, u veleprodaji kod proizvođača i njihovih zaštitinika (3.000 eura za kilogram). Prema podacima Uprave policije (UP) iz 2013. godine, objedinjenim u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, heroin iz Avganistana svoju vrijednost udvostruči već po dolasku na Bliski istok (7.000 eura za kilogram iznosi veleprodajna cijena na granici Irana i Turske). Prošvercovan do Balkana, isti kilogram droge postaje 2-3 puta skuplji (15-20.000 eura za kilogram) dok veleprodajna cijena heroina u Zapadnoj Evropi iznosi 30-40.000 eura. Maloprodajna mreža uvećava rizik ali i duplira zaradu.

Stručnjaci procjenjuju da do Balkana godišnje ovom rutom dođe oko 65 tona heroina, od čega pet tona ostaje na lokalnom tržištu, 15 tona ide krakom u pravcu Italije, a 45 tona ka zemljama Centralne i Zapadne Evrope. „Procjenjuje se da za transport oko 60 tona heroina preko Balkanskog poluostrva i njegovu dalju prodaju u zemljama Centralne i Zapadne Evrope, sve balkanske organizovane grupe, zajedno godišnje ostvare profit od oko 1,5 milijardi eura”, stoji u dokumentu UP.

Na sličan način profit dijele i bande specijalizovane za šverc kokaina. Od 75-80 hiljada eura, koliko je, kažu, „prosječna ulična vrijednost kilograma kokaina u Zapadnoj Evropi”, tek nešto više od dva odsto (1.500-2.000 eura) odlazi proizvođačima i prodavcima u Južnoj Americi. Četvrtina konačne vrijednosti ili 18-20.000 eura odlazi na pretovar, prekookeanski transport i unos u Evropu. Približno 17 odsto (12-13.000 eura) nose skladištenje, prodaja i distibucija lokalnim dilerima, dok najveći dio zarade prigrabe ulični dileri, odnosno njihovi poslodavci. Oni po kilogramu kokaina mogu dobiti do 45.000 eura. Ili kišu metaka, bombu ispod automobila, višegodišnju robiju.

„Prodajna cijena kokaina na lokalnom tržištu u Crnoj Gori kreće se oko 80-100 eura za jedan gram i 30-40.000 eura za jedan kilogram”, navodi se u pomenutoj Procjeni crnogorske policije, „Ako pretpostavimo da prosječna organizovana kriminalna grupa sa ovih prostora, radeći za druge grupe u toku godine iz nekoliko puta prenese 500-1000 kilograma kokaina (oko 0,1 posto svjetske proizvodnje) može da ostvari godišnji profit između 15 i 30 miliona eura. Ukoliko ista organizovana kriminalna grupa učestvuje i u miješanju i prepakivanju može da duplira količinu i poveća ukupan profit na 30-50 miliona eura godišnje.”

 

Grad grijeha

Današnja dešavanja u Kotoru, tvrde verzirani, direktna su posljedica odluke iz 1989. godine da Opština uđe u strateško partnerstvo sa firmom Trekom Rodoljuba Radulovića (Miša Banana). Tako je pripadnik klana Amerika, možda i najjače kriminalne organizacije iz vremena SFRJ, postao zakupac sedam ekskluzivnih prostora u kotorskom Starom gradu na rok od 20 godina. Sa klauzulom da se ugovor može produžiti na rok od 99 godina!

Radulovića su, tokom operacije Balkanski ratnik, mediji pozivajući se na izvore iz policije označili kao čovjeka koji je bio glavna veza Darka Šarića sa poslovnim partnerima iz Južne Amerike. Ali, on više nije imao interese u Kotoru.

Trekom je novog vlasnika dobio 2005. godine kada ga je kupio Dragan Dudić. Prethodno je, 2001. Dudićev Bastion komerc postao većinski vlasnik Luke Risan. Otvaranje Luke uveličao je Filip Vujanović, tadašnji premijer. Osam godina kasnije kao predsjednik države Vujanović je pomilovao Dudića od izdržavanja zatvorske kazne. I to negdje kada je ovaj obznanio da je od brodogradilišta u Kini i Koreji naručio šest teretnih brodova ukupne vrijednosti 270 miliona eura.

Nedugo po promjeni vlasnika, Trekom od SO Kotor traži da se produži rok za zakup iznajmljenih lokala – na 83 godine. Početkom 2006. godine, predsjednici kotorskog SDP-a Zvonimir Rajhel i HGI Vedran Milošević prijavljuju policiji da im je prijetio Marko Vorotović, radnik firme Bastion komerc. Tvrde da im je Vorotović rekao „da njegov gazda Dragan Dudić prethodne noći, zbog njihovog protivljenja produženju ugovora, nije spavao te da zbog toga oni neće spavati narednih sto noći”. Vorotović je ,,nakon informativnog razgovora pušten i da je taj slučaj završen”.

Početkom 2008. godine na prijedlog gradonačelnice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP prihvataju Odluku kojom je ugovor o zakup lokala koje koristi Dudićeva kompanija produžen za 35 godina. A Trekom unaprijed plaća kompletan iznos ugovorenog zakupa.

Igrom sudbine, Dudić je dvije godine kasnije ubijen na Trgu od oružja, faktički u srcu poslovnog carstva koje je izgradio i uz ozbiljnu pomoć državnih i lokalnih zvaničnika. Od tada, u prisustvu vlasti, traje borba za njegovo nasljeđe. Sredstva se ne biraju. Ni oružja. Bogatstvo za koje se bore u akterima budi nadu da mogu postati država u državi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo