Povežite se sa nama

FOKUS

NARKO MAFIJA NADJAČALA DRŽAVU: Kotor na liniji vatre

Objavljeno prije

na

Dan pošto su ulicama Kotora krenule mješovite patrole pripadnika policije i Specijalne antiterorističke jedinice, u pokušaju da se izbore za prekid vatre među na smrt zavađenim kotorskim bandama, ovdašnja javnost je obaviještena da se makar jedno „lice sa službenim ovlašćenima” nalazi među osumnjičenima za beskonačan niz, uglavnom neriješenih, ubistava i pokušaja ubistva u Kotoru. To je saopštila Vesna Jovićević, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

Da ne bude zabune – „lice sa službenim ovlašćenjima” je policajac čiji čin i rang još uvijek ne znamo. A ko god je pažljivo slušao Jovićevićevu shvatio je da postoji sumnja da ta osoba nije izuzetak u službi. „Postupanje policije nam je već svima zapalo za oko na neki način, ne samo nama profesionalcima i pravnicima, pa mislim da će MUP imati dovoljno osnova da kroz svoje unutrašnje kontrole izvrši određene provjere i nakon toga uključi nadležno tužilaštvo”.

Koji dan ranije, novinari Monitora su preko svojih izvora iz sektora bezbjednosti došli do informacije da postoje osnovane sumnje da kriminalne grupe sa primorja koje su uključene u šverc kokaina na veliko na platnom spisku imaju i ljude iz ovdašnje javne i tajne policije. I da se za kupovinu njihove lojalnosti, profesionalnih usluga i informacija koje su im u posjedu, mjesečno odvaja iznos od pet do sto hiljada eura. Po korumpiranom.

Istraga će (do)kazati. Ili neće. Odjeci vatrenih obračuna između zavađenih narko klanova u Kotoru konačno su stigli do nadležnih sredinom prošle nedjelje, nakon što je Miloš Radonjić (30) preživio i treći pokušaj ubistva od sredine maja, a četvrti od kada je zumus izašao iz zatvora u kome je služio petogodišnju robiju zarađenu ševrcom narkotika.

Specijalci i policija su sa posebnom pažnjom nadgledali okolinu kuća braće Jovana i Igora Vukotića u Dobroti, odnosno Slobodana Kašćelana i Radoja Zvicera u naselju Kavči. Vukotići su, navodno, na čelu škaljarskog klana, dok Zvicer i Kašćelan, prema tvrdnjama policijskih izvora ovdašnjih medija, predvode konkurentski – kavački klan. Njima je blizak i Miloš Radonjić, zato policija njegove napadače traži među škaljarcima.

Za to vrijeme Radonjić vrijeme krati vozikajući se gradom u svom blindiranom automobilu. Policija ga je, pišu Dnevne novine, nekoliko puta vraćala kući tumačeći njegovo ponašanje kao provokaciju „konkurenata” i poziv na novi napad. Istovremeno se, kažu, ne usuđuju da mu oduzmu blindirano vozilo koje mu je u nekoliko navrata spasilo život. Da ga ne izlažu riziku.

Blinde, kako njihovi vlasnici tepaju svojim automobilima fabrički ojačanim čeličnim pločama i neprobojnim staklom, postaju prepoznatljivo obilježje kotorskih grupa uključenih u aktuelne sukobe. Koji praktično traju od razotkrivanja narko klana Darka Šarića. Međusobni animozitet ojačao je nakon ubistva kotorskog poslovnog mogula, penzionisanog kapetana duge plovidbe Dragana Dudića Frica, da bi kulminirao prije otprilike dvije godine, kada je u Valensiji nestao dio zajedničkog kokainskog tovara (pominje se 200 do 300 kilograma). Izgleda da su ovdašnji nasljednici kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora) i Dudić (ubijen u Kotoru u maju 2010) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena. Pa se sada neplanirani gubici namiruju krvlju.

Da se obračun započet u Španiji preselio na Balkan postalo je jasno krajem februara prošle godine. Za nepunih 12 sati u Podgorici je usred dana, dignut u vazduh blindirani audi Milana Vujotića dok je u Beogradu, tek što je izašao iz svog blindiranog automobila, na kućnom pragu ubijen Cetinjanin Goran Radoman Gero. Prema podacima policije i Vujotić (gubi mu se trag nakon eksplozije) i pokojni Radoman bili su pripadnici škaljarskog klana.

Zbog municije pronađene u njegovom blindiranom džipu još 2013, i dalje se sudi Jovanu Vukotiću. Zato se niko nije potrudio da objasni otkud žestokim momcima iz bezbjednosnih evidencija ovdašnje ali i regionalnih (evropskih) policija pravo da se voze blindiranim automobilima, zakonom predviđenim samo za štićene osobe iz državnog aparata.

Među osobama koje je policija ispitivala nakon napada na Vujitića i ubistva Radomana bio je i Budvanin Goran Đuričković, vlasnik budvanskog restorana Fišermans ali i lice od ranije poznato policiji.

Đuričković se u Crnu Goru vratio koji mjesec ranije iz Španije, noseći rane od vatrenog oružja. Sklonio se, kažu, kod svog prijatelja iz djetinjstva, budvanskog biznismena i nekadašnjeg poslanika LSCG Saše Markovića. Marković je iz zasjede ubijen 17. aprila prošle godine dok se svojim automobilom vraćao kući. Prema raspoloživim podacima, ubica iz zasjede je vjerovao da puca u Đuričkovića. A policija je istragu fokusirala na škaljarce.

Nedugo zatim policija je uhapsila Južnoafrikanca Gregorija Majkla Ferarisa i Cetinjanina Aleksandra Markovića zbog sumnje da su spremali novi atentat na Đuričkovića. Njima se sada sudi. A Đuričković je ubijen krajem oktobra prošle godine. Skriveni snajperista ga je pogodio dok je šetao ispred svog restorana.

Desetak dana prije ubistva Đuričkovića u Mostaru je ubijen Božidar Cicmil, vlasnik taksi kompanije, bivši pripadnik crnogorske policije, stanovnik Kotora i prijatelj Dejana Đukovića, (vlasnika kotorskog Red taksija, koji je ubijen u oktobru 2009. godine) i Ivana Vračara (ubio Dragana Dudića 2010) Prema policijskoj verziji Vračar je pucajući u Dudića osvetio Đukovića. Nezvanično, Dudić je ubijen da bi se preduprijedila njegova saradnja sa srpskom policijom u vezi istrage protiv Šarićevog narko klana.

Darko Bugarin, nekadašnji policajac, tjelohranitelj Dudića a poslije njegovog ubistva član obezbjeđenja diskotete Maksimus ubijen je 2013. u Škaljarima, ispred kuće u kojoj je stanovao sa porodicom. Po¬li¬ci¬ja još uvi¬jek ni¬je otkrila ko je iz¬vr¬šio tu li¬kvi¬da¬ci¬ju. Kao što nije otkriveno ni ko je proljetos, pod okriljem noći, zarobio obezbjeđenje Maksimusa i zapalio dio popularne diskotete.

U junu prošle godine ispred zgrade u kojoj je živio ubijen je Ivan Lopičić, sestrić Dejana Đukovića i, prema podacima policije, pripadnik škaljarskog klana.

Dok je u Crnoj Gori trajao obračun zaraćenih kartela, španska policija je uhapsila Budvanina Vinetua Čokovića, pod sumnjom da je vođa kriminalne grupe koja se bavila švercom narkotika. Njegov prijatelj Kosta Radanović (51) uhapšen je krajem godine u Beogradu, kao vođa narko grupe koja je švercovala drogu iz Južne Amerike, Azije i Afrike. Pojedini mediji su tada objavili da je Radanović učesnik španskog obračuna u kome je ranjen Goran Đuričković…

Tek rat se nastavlja. Krajem marta ove godine u Kotoru je teško ranjen Vojin Stupar. Neko mu je pucao u leđa ali je uspio da, iako teško ranjen, stigne do obližnje taksi stanice a potom i do bolnice. Njegov prijatelj Srđan Vlahović nije bio te sreće. Ubijen je 9. aprila u Dobroti, u automobilu iz koga je, kažu, prodavao cigarete. Ispostavilo se, potom, da je bio i član obezbjeđenja jednog od šefova kavačkog klana. Vlahović je ubijen rafalom iz automatske puške koji su na njega ispalile nepoznate ubice sa skutera u pokretu. Izgleda da je tokom istrage tog ubistva policija shvatila da je Kotor pokriven nadzornim kamerama čiji se vlasnik – ne zna. Sa gradskih ulica je, potom, skinuto ukupno 18 kamera (video nadzor sa obje strane tunela Vrmac uklonili su, tajno, oni koji su ga i postavili).

Samo nedjelju dana poslije ubistva Srđana Vlahovića neko je, ispred tunela Vrmac, pucao na crni mercedes u kome je bio kotorski arhitekta Nenad Popović. U pitanju je bila, izgleda, još jedna zamjena identiteta, pošto isti tip vozila koristi i otac braće Vukotić. Kreće serija napada na Miloša Radonjića (ako je potpisnik ovih redova dobro pohvatao sve konce u jednom od tih napada ponovo je ranjen i Vojin Stupar).

Krajem maja u Dobroti je pucano na Tamaru Zvicer, suprugu Radoja Zvicera. Ona tvrdi da je na nju, odnosno na njen automobil, pucao jedan od Vukotića. Optuženi, preko advokata, nudi dokumentaciju koja treba da dokaže da se nalazi u inostranstvu. Istraga traje.

Kako je Kotor postao Beograd iz ‘90-ih prošlog vijeka?

Narko biznis i profit

Policijske procjene i podaci o enormnim zaradama koje se mogu ostvariti trgovinom narkoticima objašnjavaju svu surovost i beskrupuloznost koja vlada među akterima te tržišne utakmice.

Tako je, na primjer, kilogram heroina skoro 27 puta skuplji u maloprodaji na ulicama Zapadne Evrope (oko 80 eura za gram, odnosno 80.000 eura za kilogram) nego u Avganistanu, u veleprodaji kod proizvođača i njihovih zaštitinika (3.000 eura za kilogram). Prema podacima Uprave policije (UP) iz 2013. godine, objedinjenim u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, heroin iz Avganistana svoju vrijednost udvostruči već po dolasku na Bliski istok (7.000 eura za kilogram iznosi veleprodajna cijena na granici Irana i Turske). Prošvercovan do Balkana, isti kilogram droge postaje 2-3 puta skuplji (15-20.000 eura za kilogram) dok veleprodajna cijena heroina u Zapadnoj Evropi iznosi 30-40.000 eura. Maloprodajna mreža uvećava rizik ali i duplira zaradu.

Stručnjaci procjenjuju da do Balkana godišnje ovom rutom dođe oko 65 tona heroina, od čega pet tona ostaje na lokalnom tržištu, 15 tona ide krakom u pravcu Italije, a 45 tona ka zemljama Centralne i Zapadne Evrope. „Procjenjuje se da za transport oko 60 tona heroina preko Balkanskog poluostrva i njegovu dalju prodaju u zemljama Centralne i Zapadne Evrope, sve balkanske organizovane grupe, zajedno godišnje ostvare profit od oko 1,5 milijardi eura”, stoji u dokumentu UP.

Na sličan način profit dijele i bande specijalizovane za šverc kokaina. Od 75-80 hiljada eura, koliko je, kažu, „prosječna ulična vrijednost kilograma kokaina u Zapadnoj Evropi”, tek nešto više od dva odsto (1.500-2.000 eura) odlazi proizvođačima i prodavcima u Južnoj Americi. Četvrtina konačne vrijednosti ili 18-20.000 eura odlazi na pretovar, prekookeanski transport i unos u Evropu. Približno 17 odsto (12-13.000 eura) nose skladištenje, prodaja i distibucija lokalnim dilerima, dok najveći dio zarade prigrabe ulični dileri, odnosno njihovi poslodavci. Oni po kilogramu kokaina mogu dobiti do 45.000 eura. Ili kišu metaka, bombu ispod automobila, višegodišnju robiju.

„Prodajna cijena kokaina na lokalnom tržištu u Crnoj Gori kreće se oko 80-100 eura za jedan gram i 30-40.000 eura za jedan kilogram”, navodi se u pomenutoj Procjeni crnogorske policije, „Ako pretpostavimo da prosječna organizovana kriminalna grupa sa ovih prostora, radeći za druge grupe u toku godine iz nekoliko puta prenese 500-1000 kilograma kokaina (oko 0,1 posto svjetske proizvodnje) može da ostvari godišnji profit između 15 i 30 miliona eura. Ukoliko ista organizovana kriminalna grupa učestvuje i u miješanju i prepakivanju može da duplira količinu i poveća ukupan profit na 30-50 miliona eura godišnje.”

 

Grad grijeha

Današnja dešavanja u Kotoru, tvrde verzirani, direktna su posljedica odluke iz 1989. godine da Opština uđe u strateško partnerstvo sa firmom Trekom Rodoljuba Radulovića (Miša Banana). Tako je pripadnik klana Amerika, možda i najjače kriminalne organizacije iz vremena SFRJ, postao zakupac sedam ekskluzivnih prostora u kotorskom Starom gradu na rok od 20 godina. Sa klauzulom da se ugovor može produžiti na rok od 99 godina!

Radulovića su, tokom operacije Balkanski ratnik, mediji pozivajući se na izvore iz policije označili kao čovjeka koji je bio glavna veza Darka Šarića sa poslovnim partnerima iz Južne Amerike. Ali, on više nije imao interese u Kotoru.

Trekom je novog vlasnika dobio 2005. godine kada ga je kupio Dragan Dudić. Prethodno je, 2001. Dudićev Bastion komerc postao većinski vlasnik Luke Risan. Otvaranje Luke uveličao je Filip Vujanović, tadašnji premijer. Osam godina kasnije kao predsjednik države Vujanović je pomilovao Dudića od izdržavanja zatvorske kazne. I to negdje kada je ovaj obznanio da je od brodogradilišta u Kini i Koreji naručio šest teretnih brodova ukupne vrijednosti 270 miliona eura.

Nedugo po promjeni vlasnika, Trekom od SO Kotor traži da se produži rok za zakup iznajmljenih lokala – na 83 godine. Početkom 2006. godine, predsjednici kotorskog SDP-a Zvonimir Rajhel i HGI Vedran Milošević prijavljuju policiji da im je prijetio Marko Vorotović, radnik firme Bastion komerc. Tvrde da im je Vorotović rekao „da njegov gazda Dragan Dudić prethodne noći, zbog njihovog protivljenja produženju ugovora, nije spavao te da zbog toga oni neće spavati narednih sto noći”. Vorotović je ,,nakon informativnog razgovora pušten i da je taj slučaj završen”.

Početkom 2008. godine na prijedlog gradonačelnice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP prihvataju Odluku kojom je ugovor o zakup lokala koje koristi Dudićeva kompanija produžen za 35 godina. A Trekom unaprijed plaća kompletan iznos ugovorenog zakupa.

Igrom sudbine, Dudić je dvije godine kasnije ubijen na Trgu od oružja, faktički u srcu poslovnog carstva koje je izgradio i uz ozbiljnu pomoć državnih i lokalnih zvaničnika. Od tada, u prisustvu vlasti, traje borba za njegovo nasljeđe. Sredstva se ne biraju. Ni oružja. Bogatstvo za koje se bore u akterima budi nadu da mogu postati država u državi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo