Povežite se sa nama

FOKUS

NARKO MAFIJA NADJAČALA DRŽAVU: Kotor na liniji vatre

Objavljeno prije

na

Dan pošto su ulicama Kotora krenule mješovite patrole pripadnika policije i Specijalne antiterorističke jedinice, u pokušaju da se izbore za prekid vatre među na smrt zavađenim kotorskim bandama, ovdašnja javnost je obaviještena da se makar jedno „lice sa službenim ovlašćenima” nalazi među osumnjičenima za beskonačan niz, uglavnom neriješenih, ubistava i pokušaja ubistva u Kotoru. To je saopštila Vesna Jovićević, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

Da ne bude zabune – „lice sa službenim ovlašćenjima” je policajac čiji čin i rang još uvijek ne znamo. A ko god je pažljivo slušao Jovićevićevu shvatio je da postoji sumnja da ta osoba nije izuzetak u službi. „Postupanje policije nam je već svima zapalo za oko na neki način, ne samo nama profesionalcima i pravnicima, pa mislim da će MUP imati dovoljno osnova da kroz svoje unutrašnje kontrole izvrši određene provjere i nakon toga uključi nadležno tužilaštvo”.

Koji dan ranije, novinari Monitora su preko svojih izvora iz sektora bezbjednosti došli do informacije da postoje osnovane sumnje da kriminalne grupe sa primorja koje su uključene u šverc kokaina na veliko na platnom spisku imaju i ljude iz ovdašnje javne i tajne policije. I da se za kupovinu njihove lojalnosti, profesionalnih usluga i informacija koje su im u posjedu, mjesečno odvaja iznos od pet do sto hiljada eura. Po korumpiranom.

Istraga će (do)kazati. Ili neće. Odjeci vatrenih obračuna između zavađenih narko klanova u Kotoru konačno su stigli do nadležnih sredinom prošle nedjelje, nakon što je Miloš Radonjić (30) preživio i treći pokušaj ubistva od sredine maja, a četvrti od kada je zumus izašao iz zatvora u kome je služio petogodišnju robiju zarađenu ševrcom narkotika.

Specijalci i policija su sa posebnom pažnjom nadgledali okolinu kuća braće Jovana i Igora Vukotića u Dobroti, odnosno Slobodana Kašćelana i Radoja Zvicera u naselju Kavči. Vukotići su, navodno, na čelu škaljarskog klana, dok Zvicer i Kašćelan, prema tvrdnjama policijskih izvora ovdašnjih medija, predvode konkurentski – kavački klan. Njima je blizak i Miloš Radonjić, zato policija njegove napadače traži među škaljarcima.

Za to vrijeme Radonjić vrijeme krati vozikajući se gradom u svom blindiranom automobilu. Policija ga je, pišu Dnevne novine, nekoliko puta vraćala kući tumačeći njegovo ponašanje kao provokaciju „konkurenata” i poziv na novi napad. Istovremeno se, kažu, ne usuđuju da mu oduzmu blindirano vozilo koje mu je u nekoliko navrata spasilo život. Da ga ne izlažu riziku.

Blinde, kako njihovi vlasnici tepaju svojim automobilima fabrički ojačanim čeličnim pločama i neprobojnim staklom, postaju prepoznatljivo obilježje kotorskih grupa uključenih u aktuelne sukobe. Koji praktično traju od razotkrivanja narko klana Darka Šarića. Međusobni animozitet ojačao je nakon ubistva kotorskog poslovnog mogula, penzionisanog kapetana duge plovidbe Dragana Dudića Frica, da bi kulminirao prije otprilike dvije godine, kada je u Valensiji nestao dio zajedničkog kokainskog tovara (pominje se 200 do 300 kilograma). Izgleda da su ovdašnji nasljednici kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora) i Dudić (ubijen u Kotoru u maju 2010) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena. Pa se sada neplanirani gubici namiruju krvlju.

Da se obračun započet u Španiji preselio na Balkan postalo je jasno krajem februara prošle godine. Za nepunih 12 sati u Podgorici je usred dana, dignut u vazduh blindirani audi Milana Vujotića dok je u Beogradu, tek što je izašao iz svog blindiranog automobila, na kućnom pragu ubijen Cetinjanin Goran Radoman Gero. Prema podacima policije i Vujotić (gubi mu se trag nakon eksplozije) i pokojni Radoman bili su pripadnici škaljarskog klana.

Zbog municije pronađene u njegovom blindiranom džipu još 2013, i dalje se sudi Jovanu Vukotiću. Zato se niko nije potrudio da objasni otkud žestokim momcima iz bezbjednosnih evidencija ovdašnje ali i regionalnih (evropskih) policija pravo da se voze blindiranim automobilima, zakonom predviđenim samo za štićene osobe iz državnog aparata.

Među osobama koje je policija ispitivala nakon napada na Vujitića i ubistva Radomana bio je i Budvanin Goran Đuričković, vlasnik budvanskog restorana Fišermans ali i lice od ranije poznato policiji.

Đuričković se u Crnu Goru vratio koji mjesec ranije iz Španije, noseći rane od vatrenog oružja. Sklonio se, kažu, kod svog prijatelja iz djetinjstva, budvanskog biznismena i nekadašnjeg poslanika LSCG Saše Markovića. Marković je iz zasjede ubijen 17. aprila prošle godine dok se svojim automobilom vraćao kući. Prema raspoloživim podacima, ubica iz zasjede je vjerovao da puca u Đuričkovića. A policija je istragu fokusirala na škaljarce.

Nedugo zatim policija je uhapsila Južnoafrikanca Gregorija Majkla Ferarisa i Cetinjanina Aleksandra Markovića zbog sumnje da su spremali novi atentat na Đuričkovića. Njima se sada sudi. A Đuričković je ubijen krajem oktobra prošle godine. Skriveni snajperista ga je pogodio dok je šetao ispred svog restorana.

Desetak dana prije ubistva Đuričkovića u Mostaru je ubijen Božidar Cicmil, vlasnik taksi kompanije, bivši pripadnik crnogorske policije, stanovnik Kotora i prijatelj Dejana Đukovića, (vlasnika kotorskog Red taksija, koji je ubijen u oktobru 2009. godine) i Ivana Vračara (ubio Dragana Dudića 2010) Prema policijskoj verziji Vračar je pucajući u Dudića osvetio Đukovića. Nezvanično, Dudić je ubijen da bi se preduprijedila njegova saradnja sa srpskom policijom u vezi istrage protiv Šarićevog narko klana.

Darko Bugarin, nekadašnji policajac, tjelohranitelj Dudića a poslije njegovog ubistva član obezbjeđenja diskotete Maksimus ubijen je 2013. u Škaljarima, ispred kuće u kojoj je stanovao sa porodicom. Po¬li¬ci¬ja još uvi¬jek ni¬je otkrila ko je iz¬vr¬šio tu li¬kvi¬da¬ci¬ju. Kao što nije otkriveno ni ko je proljetos, pod okriljem noći, zarobio obezbjeđenje Maksimusa i zapalio dio popularne diskotete.

U junu prošle godine ispred zgrade u kojoj je živio ubijen je Ivan Lopičić, sestrić Dejana Đukovića i, prema podacima policije, pripadnik škaljarskog klana.

Dok je u Crnoj Gori trajao obračun zaraćenih kartela, španska policija je uhapsila Budvanina Vinetua Čokovića, pod sumnjom da je vođa kriminalne grupe koja se bavila švercom narkotika. Njegov prijatelj Kosta Radanović (51) uhapšen je krajem godine u Beogradu, kao vođa narko grupe koja je švercovala drogu iz Južne Amerike, Azije i Afrike. Pojedini mediji su tada objavili da je Radanović učesnik španskog obračuna u kome je ranjen Goran Đuričković…

Tek rat se nastavlja. Krajem marta ove godine u Kotoru je teško ranjen Vojin Stupar. Neko mu je pucao u leđa ali je uspio da, iako teško ranjen, stigne do obližnje taksi stanice a potom i do bolnice. Njegov prijatelj Srđan Vlahović nije bio te sreće. Ubijen je 9. aprila u Dobroti, u automobilu iz koga je, kažu, prodavao cigarete. Ispostavilo se, potom, da je bio i član obezbjeđenja jednog od šefova kavačkog klana. Vlahović je ubijen rafalom iz automatske puške koji su na njega ispalile nepoznate ubice sa skutera u pokretu. Izgleda da je tokom istrage tog ubistva policija shvatila da je Kotor pokriven nadzornim kamerama čiji se vlasnik – ne zna. Sa gradskih ulica je, potom, skinuto ukupno 18 kamera (video nadzor sa obje strane tunela Vrmac uklonili su, tajno, oni koji su ga i postavili).

Samo nedjelju dana poslije ubistva Srđana Vlahovića neko je, ispred tunela Vrmac, pucao na crni mercedes u kome je bio kotorski arhitekta Nenad Popović. U pitanju je bila, izgleda, još jedna zamjena identiteta, pošto isti tip vozila koristi i otac braće Vukotić. Kreće serija napada na Miloša Radonjića (ako je potpisnik ovih redova dobro pohvatao sve konce u jednom od tih napada ponovo je ranjen i Vojin Stupar).

Krajem maja u Dobroti je pucano na Tamaru Zvicer, suprugu Radoja Zvicera. Ona tvrdi da je na nju, odnosno na njen automobil, pucao jedan od Vukotića. Optuženi, preko advokata, nudi dokumentaciju koja treba da dokaže da se nalazi u inostranstvu. Istraga traje.

Kako je Kotor postao Beograd iz ’90-ih prošlog vijeka?

Narko biznis i profit

Policijske procjene i podaci o enormnim zaradama koje se mogu ostvariti trgovinom narkoticima objašnjavaju svu surovost i beskrupuloznost koja vlada među akterima te tržišne utakmice.

Tako je, na primjer, kilogram heroina skoro 27 puta skuplji u maloprodaji na ulicama Zapadne Evrope (oko 80 eura za gram, odnosno 80.000 eura za kilogram) nego u Avganistanu, u veleprodaji kod proizvođača i njihovih zaštitinika (3.000 eura za kilogram). Prema podacima Uprave policije (UP) iz 2013. godine, objedinjenim u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, heroin iz Avganistana svoju vrijednost udvostruči već po dolasku na Bliski istok (7.000 eura za kilogram iznosi veleprodajna cijena na granici Irana i Turske). Prošvercovan do Balkana, isti kilogram droge postaje 2-3 puta skuplji (15-20.000 eura za kilogram) dok veleprodajna cijena heroina u Zapadnoj Evropi iznosi 30-40.000 eura. Maloprodajna mreža uvećava rizik ali i duplira zaradu.

Stručnjaci procjenjuju da do Balkana godišnje ovom rutom dođe oko 65 tona heroina, od čega pet tona ostaje na lokalnom tržištu, 15 tona ide krakom u pravcu Italije, a 45 tona ka zemljama Centralne i Zapadne Evrope. „Procjenjuje se da za transport oko 60 tona heroina preko Balkanskog poluostrva i njegovu dalju prodaju u zemljama Centralne i Zapadne Evrope, sve balkanske organizovane grupe, zajedno godišnje ostvare profit od oko 1,5 milijardi eura”, stoji u dokumentu UP.

Na sličan način profit dijele i bande specijalizovane za šverc kokaina. Od 75-80 hiljada eura, koliko je, kažu, „prosječna ulična vrijednost kilograma kokaina u Zapadnoj Evropi”, tek nešto više od dva odsto (1.500-2.000 eura) odlazi proizvođačima i prodavcima u Južnoj Americi. Četvrtina konačne vrijednosti ili 18-20.000 eura odlazi na pretovar, prekookeanski transport i unos u Evropu. Približno 17 odsto (12-13.000 eura) nose skladištenje, prodaja i distibucija lokalnim dilerima, dok najveći dio zarade prigrabe ulični dileri, odnosno njihovi poslodavci. Oni po kilogramu kokaina mogu dobiti do 45.000 eura. Ili kišu metaka, bombu ispod automobila, višegodišnju robiju.

„Prodajna cijena kokaina na lokalnom tržištu u Crnoj Gori kreće se oko 80-100 eura za jedan gram i 30-40.000 eura za jedan kilogram”, navodi se u pomenutoj Procjeni crnogorske policije, „Ako pretpostavimo da prosječna organizovana kriminalna grupa sa ovih prostora, radeći za druge grupe u toku godine iz nekoliko puta prenese 500-1000 kilograma kokaina (oko 0,1 posto svjetske proizvodnje) može da ostvari godišnji profit između 15 i 30 miliona eura. Ukoliko ista organizovana kriminalna grupa učestvuje i u miješanju i prepakivanju može da duplira količinu i poveća ukupan profit na 30-50 miliona eura godišnje.”

 

Grad grijeha

Današnja dešavanja u Kotoru, tvrde verzirani, direktna su posljedica odluke iz 1989. godine da Opština uđe u strateško partnerstvo sa firmom Trekom Rodoljuba Radulovića (Miša Banana). Tako je pripadnik klana Amerika, možda i najjače kriminalne organizacije iz vremena SFRJ, postao zakupac sedam ekskluzivnih prostora u kotorskom Starom gradu na rok od 20 godina. Sa klauzulom da se ugovor može produžiti na rok od 99 godina!

Radulovića su, tokom operacije Balkanski ratnik, mediji pozivajući se na izvore iz policije označili kao čovjeka koji je bio glavna veza Darka Šarića sa poslovnim partnerima iz Južne Amerike. Ali, on više nije imao interese u Kotoru.

Trekom je novog vlasnika dobio 2005. godine kada ga je kupio Dragan Dudić. Prethodno je, 2001. Dudićev Bastion komerc postao većinski vlasnik Luke Risan. Otvaranje Luke uveličao je Filip Vujanović, tadašnji premijer. Osam godina kasnije kao predsjednik države Vujanović je pomilovao Dudića od izdržavanja zatvorske kazne. I to negdje kada je ovaj obznanio da je od brodogradilišta u Kini i Koreji naručio šest teretnih brodova ukupne vrijednosti 270 miliona eura.

Nedugo po promjeni vlasnika, Trekom od SO Kotor traži da se produži rok za zakup iznajmljenih lokala – na 83 godine. Početkom 2006. godine, predsjednici kotorskog SDP-a Zvonimir Rajhel i HGI Vedran Milošević prijavljuju policiji da im je prijetio Marko Vorotović, radnik firme Bastion komerc. Tvrde da im je Vorotović rekao „da njegov gazda Dragan Dudić prethodne noći, zbog njihovog protivljenja produženju ugovora, nije spavao te da zbog toga oni neće spavati narednih sto noći”. Vorotović je ,,nakon informativnog razgovora pušten i da je taj slučaj završen”.

Početkom 2008. godine na prijedlog gradonačelnice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP prihvataju Odluku kojom je ugovor o zakup lokala koje koristi Dudićeva kompanija produžen za 35 godina. A Trekom unaprijed plaća kompletan iznos ugovorenog zakupa.

Igrom sudbine, Dudić je dvije godine kasnije ubijen na Trgu od oružja, faktički u srcu poslovnog carstva koje je izgradio i uz ozbiljnu pomoć državnih i lokalnih zvaničnika. Od tada, u prisustvu vlasti, traje borba za njegovo nasljeđe. Sredstva se ne biraju. Ni oružja. Bogatstvo za koje se bore u akterima budi nadu da mogu postati država u državi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

 

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Ponovo se sve ustalasalo prošle nedjelje. Portal Libertas press  koji vodi Olivera Lakić,  nagrađivana a čak i vatrenim oružjem napadana  novinarka,  preduhitrio je nadležne iz Tužilaštva i policije, objavljujući, u nastavcima, dio sky prepiske dostavljene crnogorskom tužilaštvu prije godinu. Iz te lektire smo saznali kako se, početkom 2021, radilo na preuzimanju uhodanih švercerskih kanala.

Libertas je prenio prepisku navodnog šefa kriminalne organizacije Aleksandra Aca Mrkića (u bjekstvu od prošle godine) i Ilije Vasovića, tadašnjeg šefa kriminalistike u Centru bezbjednosti Bar prije i poslije sastanka sa kontraverznim biznismenom Miodragom Dakom Davidovićem i lažnim američkim diplomatom Stevanom Stivom Simijanovićem. Sastanak je, navodno, održan u Davidovićevom stanu u Podgorici.  Na  njemu su Davidović, Vasović i Simijanović dogovarali zajedničko učešće u međunarodnom švercu cigareta.  “Nova lica i novi koncept poslovanja”, kako referiše Vasović Mrkiću.

Policajac Ilija Vasović (neraspoređen od dolaska Zorana Brđanina na mjesto direktora UP) uhapšen je dan  po objavljivanju prvog dijela ove priče. Iz Tužilaštva su, nakon hapšenja, praktično potvrdili autentičnost prepiske koju je objavio Libertas. Istovremeno su medijima zamjerili da objavljivanjem sky materijala mogu ugroziti istrage SDT-a.

Objavljivanje nekada tajne prepiske u medijama “prijetilo je da ugrozi postupanje Tužilaštva”, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. “Morali smo se u ova dva dana organizovati i uhapsiti osumnjičenog jer je postojala opasnost od njegovog bjekstva s obzirom na to da su neki dokazi javno objavljeni“, rekao je, ne precizirajući da li u ovom postupku ima još optuženih. I gdje su oni.

Za Mrkića znamo da je u bjekstvu od ljetos, nakon što je, kao pomagač u njegovim duvanskim poslovima, uhapšen i nekadašnji direktor UP Veselin Veljović. Pojedini mediji su, pozivajući se na anonimne izvore, objavili da je Mrkić utočište našao u Beogradu.

Stevan Simijanović javio se sa neke lokacije “van Evrope”, da demantuje bilo kakvu vezu sa švercom cigareta. Lažno predstavljanje u Crnoj Gori nije pominjao. “Nemam niti sam ikada imao ili koristio aplikaciju Sky ECC, nikada nisam pregovarao niti učestvovao u švercu cigareta, ne poznajem gospodina Aleksandra Mrkića”, piše Simijanović. “Posljednji kontakt koji sam imao sa gospodinom Dritanom Abazovićem i/ili sa gospodinom Miodragom Dakom Davidovićem bio je u januaru 2021. godine, vezano za otvaranje fabrike u Nikšiću. Navedene poruke nikad nisam slao niti znao za njih. U mom prisustvu niko nikada nije razgovarao, niti pregovarao o bilo kom poslu koji nije u skladu sa zakonom.”

Ideja o otvaranju američke fabrike u Nikšiću “nažalost nikad nije realizovana”, dodao je, insistirajući:  “Nemam nikakve veze niti znam ko su osobe pod nadimcima Vampir, Kovrdžavi, Maradona.” Možda Simijanović to i ne zna, ali je domaćim čitaocima Libertasovog štiva stvar bila mnogo jasnija.

Dritan Abazović javio se od frizera, da poriči kako “lokne ostaju”.  Podsjetio kako ovo nije prvi put da mu se pokušava podmetnuti  učešće u švercu i saradnja sa kriminalnim klanovima (afera 21 milion). Sve to je, kaže, neistina. Samo nije ponovio tvrdnju iz 2002. da je šverc cigareta u Crnoj Gori “klinički mrtav”.

Tužilaštvo se na tu temu nije izjašnjavalo. Nijesu pomenuli ni Miodraga Daku Davidovića.Nastavak istrage i eventualna hapšenja zavisiće od kvaliteta prikupljenih dokaza, kazao je Radonjić.

To je uradio, u jedva uvijenoj formi, poslanik Milan Knežević. “Napadao me značajan broj sveštenika i njihovih familija jer sam se, zamislite, drznuo da se suprotstavim švercerskom, kriminalnom lobiju koji je, na žalost, imao uticaj na Crkvu. Hoće li mi se sad, posle četiri godine neko izviniti i reći : ‘Bio si u pravu?’ Naravno da neće niko”, požalio se Knežević na jednoj ovdašnjoj televiziji nacionalnog predznaka. “Ipak, milo mi je što je izašla ova skaj prepiska da vidi čitava Crna Gora da su švercerski lobiji sastavljali Vladu  Nigdje u skaj prepiskama nema da se sa mnom neko dogovarao oko šverca ili ubistva. Znam da se Mrkić sretao sa Zdravkom Krivokapićem. Daka Davidović je tvrdio da Krivokapića ne poznaje osim samo iz studentske menze da bi kasnije saznali da su oni kumovi…”.

Netrpeljivost Davidovića i lidera nekadašnjeg DF-a traje dugo. Još duže traju priče koje bivšeg policajca i kontroverznog biznismena  povezuju sa švercom oružja, nafte, cigareta i pranjem novca. Uostalom, SAD su ga prošle godine, skupa sa sada pokojnim Branom Mićunovićem, stavile na svoju “crnu listu”.

U toj odluci piše da Davidović sarađuje sa kriminalnim grupama “oblikujući svoje kriminalno preduzeće koje se bavi švercom cigareta, nafte i oružja u Crnoj Gori”. A onda svoju moć pokušava transformisati u politički uticaj: “Njegove koruptivne aktivnosti omogućile su napore Rusije da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje, uključujući napore da utiču na rezultate izbora”, navodi se.

U dokumentu administracije SAD našlo se i podsjećanje da je Davidović umiješan u aferu davanja mita koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara vlade i ključnog saradnika bivšeg premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva.

Miodrag Davidović je profesionalnu karijeru počeo u Željazari, gdje je u Institutu za crnu metalurgiju proveo 12 godina. Onda se obreo na mjestu načelnika CB Nikšić. Bio je to u praskazorje raspada SFR Jugoslavije. Prema svjedočanstvima tadašnjeg predsjednika Narodne stranke Novaka Kilibarde i tonskim zapisima sa sajta Tribunala u Hagu Davidović je bio uključen u ilegalno naoružavanje “prekodrinskih Srba”. Nakon formiranja tzv. Srpske autonomne oblasti Trebinje, pod komandom Božidara Vučurevića, zavrijedio je titulu ministra trgovine.

Umalo, tvrdio je, nije postao šef crnogorske Službe državne bezbjednosti uoči raspada DPS-a (1997. godina). Umjesto toga, završio je u Spužu. Kao jedan od prvih, ako ne prvi, stanovnik Crne Gore optužen za šverc cigareta na veliko, pod optužbom da je švercujući cigarete iz Duvanskog kombinata Podgorica namijenjene izvozu, utajio porez u iznosu od 10,5 miliona maraka (oko 5,25 miliona eura). Njegov kum a tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović abolirao ga je posljednjih dana svog predsjedničkog mandata. Tako je Davidović stekao još jedno prvijenstvo: postao je prvi stanovnik Crne Gore koji je pomilovan prije presude.

Biznis nastavlja u Beogradu pa se, u dva navrata, vraća Nikšiću i Željezari. Prvo spašavanje fabrike – 2003/04. godine koštalo ga je, tvrdi, oko 3,5 miliona eura, Drugo (2011/12.) još četiri. Zli jezici kažu da je obije misije završio u finansijskom plusu.

Početkom prošle decenije Vijesti su detaljno pisale o švercu naftnih derivata kojim je državni budžet oštećen za nekih 20 miliona eura. Akteri su bili kotorski Jugopetrol, cetinjski Montenegrobonus i Davidovićev (nikšićki) Neksan. Tužilaštvo je najavilo provjeru tih poslova, Daka je spasio Željezaru i afera je pala u zaborav.

Na Trebjesi su ga pretukli, a u Beogradu ranili hicem iz snajpera. Nepoznati napadači. Davidović se 2019/2020. svestrano angažovao na smjeni DPS vlasti. „Koristim priliku da, prvi iz nove vlasti, pozovem građane Srbije…“, oglasio se Davidović u Novostima, koji dan poslije izbora 2020., predstavljajući se i kao budući autor ekonomskog programa novih vlasti. Onda je neđe zapelo. Pa su mu iz Srpske kuće u Podgorici, koju je on prodao Republici Srbiji, poručili da je “prvi tajkun novih vlasti”.

Hvalio se da mu je Zdravko Krivokalić kum. Ovaj je tvrdio da se jedva poznaju. Obznanio je kako je “jedan kriminalni klan” Abazoviću ponudio 21 milion da pređe na DPS stranu. Dritan je to nevoljno potvrdio. Od koga je stigla ponuda – nije znao. Ponovo je krenuo u spašavanje Željezare. Dok radnici nijesu istakli veliki transparent:  “Daka prevara”.

Tužilaštvo je opet na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan.

To je, prema ocjeni ministra pravde Andreja Milovića, polovina puta ka EU. “Crna Gora hoda po tankoj liniji. Iznad je evropska Crna Gora, ispod je možda neka nova Bosna ili neka neuspješna državna priča, gdje će se neko za 10-15 godina zapitati a što uopšte takva država da postoji, kad je neuspješna.”, rekao je Milović u parlamentu.

Izgleda da se dominantna većina, a možda i svih 81 poslanik u Skupštini CG, slažu sa tezom da se IBAR mora dobiti sad ili nikad.  Najavili  su  konačnu podršku predloženim zakonima.  Ne propuštajući, naravno,  priliku da nastave međupartijske obračune a neki i argumentovano ukažu na slaba mjesta i potencijalne zamke u vladinim predlozima.

IBAR se dobija jednom a zakoni se mogu mijenjati 50 puta, reče neko u parlamentu. Ipak, čini se da je i pored cajtnota za koji su odgovornost međusobno prebacivali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, neke stvari trebalo drugačije raditi.

Kada je, početkom prošle nedjelje, paket IBAR zakona  upućen parlamentu, premijer Milojko Spajić je poručio da oni nijesu sveto pismo i da se mogu mijenjati amandmanima.

“To je i očekivanje EK”.saopštio je premijer, neposredno pošto je dio njegovih amandmana (djeluje dokumentovano da su oni pisani u RTCG), mimo volje resornog Ministarstva postao sastavni dio predloženih medijskih zakona. Iako ti amandmani nemaju nikakve veze sa bilo čim što bi predstavljalo obavezujuće zahtjeve Brisela. Naprotiv.

Onda je Spajić, dok su poslanici uveliko analizirali zakonske prijedloge njegove Vlade uputio “obavezujuće uputstvo” kojim se Skupštini, praktično, ukida  pravo da utiče na sadržaj ponuđenih zakona.

“Obavještavam Vas da je, prilikom zadnje zvanične posjete Briselu u vezi sa predlozima zakona koji se odnose na dobijanje IBAR-a, naglašeno da svako amandmansko djelovanje na predmetne predloge zakona mora dobiti prethodnu saglasnost institucija EU”, navodi Spajić u dopisu predsjedniku Skupštine.”S toga Vas molim da, ukoliko dode do amandmanskog djelovanja o tome obavijestite Vladu, kako bi blagovremeno preuzeli neophodne korake i o tome obavijestili institucije EU.”

Pošto su  iz Vlade već predočili kako se ponuđeni zakoni moraju usvojiti do kraja nedjelje, jasno je da Spajićevo blagovremeno znači isto što i juče. Parlament, dakle, baš kao ni Predsjednik države Jakov Milatović ne bi smio koristiti ustavno pravo da utiče na sadržaj predloženih zakona ukoliko ne žele da rizikuju optužbe da su protivnici EU integracija. Oni kako je rekao premijer ne imenujući ih,  kojima je IBAR trn u oku.

Isprva smo posumnjali na Milana Kneževića i njegovu partiju (DNP), koja je neposredno pred vladino bavljenje IBAR zakonima saopštila da suspenduje podršku Milojku Spajiću i njegovom kabinetu. Do ispinjenja precizno formulisanih i nerealnih uslova. DNP je, međutim, najavila podršku predloženim zakonima. Onda se listi osumnjičenih pridodao Andrija Mandić, pošto je dva dana za redom, bez valjanog obrazloženja, otkazivao sjednice parlamenta. Izgleda da ni sa te strane neće biti opstrukcije. Zasad.

Uprkos iskazanoj verbalnoj podršči nastojanjima da Crna Gora dobije IBAR, i najavi da će glasati za predložene zakone, listi se pridodao i DPS. Najavom radikalnih poteza ukoliko dođe do hapšenja Mila Đukanovića. Nijesmo to mogli iščitati drugačije nego kao pokušaj pritiska na pravosuđe i unošenja dodatne nestabilnosti u sistem.

Konačno, ni PES baš nema valjan alibi. Potpisi njegovih poslanika na predlogu rezolucije o genocide u Jasenovcu podsjećaju na način na koji se, onomad, Dritan Abazović bavio Temeljnim ugovorom sa SPC u kontekstu EU integracija. Izgovarajući se potrebom da ispuni uslove srpskog bloka, kako bi obezbijedio podršku za neophodna imenovanja u pravosuđu, lider URA je srušio sopstvenu vladu i zaustavio priču o EU integracijama za skoro 18 mjeseci.

Eventualna podrška PES-a izglasavanju sporne rezolucije mogla bi imati sličan efekat: IBAR u džepu, a buduće EU integracije na  visokoj grani. Pošto tu Hrvatska ima pravo veta. Opet, odustane li PES od dokumenta koji se njegovi poslanici već podržali potpisima, Spajić rizikuje pad Vlade. Ili, makar, prekid saradnje sa partijama koje su samoproglašeni čuvari srpstva u Crnoj Gori.

Drugo je pitanje žele li i mogu li Mandić i Knežević odluku o eventualnom napuštanju vladajuće većine donijeti autonomno. Bez strateških procjena i komande iz Beograda. A prema onome što se može zaključiti iz istupa Vućića i njegovih, (ne)formalnih, glasnogovornika u odanim medijima, interes srpskog sveta  je da njihovi aktivisti u Crnoj Gori zadrže zauzete pozicije i odatle rade na stvaranju uslova za, za početak, redefinisanje Crne Gore kao građanske i zapadno orjentisane države.

Oni ne kriju da je svako približavanje Crne Gore članstvu u EU suprotno njihovim strateškim interesima. Uostalom, “širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, jasno je, zimus, stavio do znanja ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.

Bilo bi suviše optimistićno povjerovati da će naše buduće prepreke na EU putu biti dominantno posljedica malignih uticaja sa strane. Ne jednom se pokazalo da smo mi nama sasvim dovoljni kada treba postavljati barijere i rušiti teško izgrađeno.

Dovoljno je sjetiti se da smo ušli u šesti mjesec kako čekamo da se ispune dogovoreni uslovi za objedinjavanje i saopštavanje rezultata prošlogodišnjeg popisa. Prošlog decembra parlament je, na vrat na nos, usvajao izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o sprječavanju pranja novca kako bi izbjegli stavljanje na sivu listu FATF-a i Moneyval-a. A onda je zaboravljeno sve što je tamo zapisano. Valjda čekamo novi cajtnot i poslednja upozorenja.

I predloženi paket IBAR zakona koji bi, prema svim najavama, trebalo da bude usvojen do kraja radne nedjelje ima svoje kontroverze. Iz URE i MANS-a ponuđene izmjene čitaju kao priliku da se vlast (PES) obračuna sa SDT-om Vladimirom Novovićem. Nije samo njima zasmetalo što se Tužilački savjet vraća pod kontrolu tužilaca iz nereformisane tužilačke organizacije. Trećima smeta snižavanje kriterijuma iskustva za napredovanje u sudijskoj hijerarhiji. Četvrti vide isti problem, samo u medijskom javnom servisu (RTCG). I slute naum vlasti da, slabljenjem njihovih finansijskih potencijala, stave pod kontrolu ovdašnje privatne televizije. Ili, makar, povećaju njihovu zavisnost od novca iz državne kase.

IBAR čekamo sa tri privremeno zatvorena poglavlja: Nauka i istraživanja, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Zapitajmo se, da smo mi na mjestu briselskih ocjenjivača, da li bi danas, u svijetlu nedavno saopštenih rezultata (polu)maturskih ispita ili predložene rezolucije o Jasenovcu dali Crnoj Gori prelaznu ocjenu iz tih predmeta. Da ne pominjemo poštovanje ljudskih prava; Očekivane pravosnažne presude za korupciju i organizovani kriminal; Obećane ekonomske reforme; Stvarnu borbu protiv šverca, a ne bitku za preuzimanje kontrole nad uhodanim tranzitnim kanalima; Ekološke crne tačke…

Dug je spisak onih koji se raduju vijestima o crnogorskim uspjesima na EU putu. A mnogo moći i novca  skoncentrisano je u njihovim rukama.

 

Upozorenje

“Drag mi je IBAR, ali mi je istina draža”, piše Jovana Marović nekadašnja potpredsjednica Abazovićeve vlade i ministarka evropskih poslova (podnijela ostavku) u obraćanju premijeru Spajiću:

-Sporno je što objašnjavate da ni IBAR, a izgleda ni sama EU nisu postojali prije PES-a, i da ih niko nije pominjao, pa se pitam otkud ta stalna potreba Vas i Vaše partije da omalovažavate svakoga…Brojne koleginice i kolege lobiraju za taj IBAR i za ubrzani prijem Crne Gore u EU makar tokom poslednje četiri godine.

I u (prethodnoj – prim. Monitora)  43. Vladi je Ministarstvo evropskih poslova pripremilo plan za dobijanje IBAR-a, ali kad je Vlada pala, nakon manje od četiri mjeseca, više se tu nije moglo ništa. A pala je zbog Temeljnog ugovora koji je Vaša Vlada u potpunosti podržala u obrazloženju upućenom Ustavnom sudu i zato ne budite toliko ‘strogi’.

Na IBAR-u treba da Vam je zahvalan svaki građanin i svaka građanka Crne Gore, jer taj izvještaj može samo dobro da nam donese (važan je, ali ne garantuje ništa). Ali ako planirate da sa antievropskim partijama dalje gradite našu evropsku budućnost, onda smo u velikom problemu i IBAR nam neće značiti ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo