Povežite se sa nama

MONITORING

Nas i Srba – masa Crnogoraca

Objavljeno prije

na

   Male su, sva je prilika, šanse da prvi popis nakon obnove crnogorske državnosti, zakazan za proljeće naredne godine, bude urađen s anđelima.

Prvo je opozicija tražila da Zakon o popisu bude povučen iz procedure. Ukazivala je na opasnost da popis bude politički, a ne statistički. Nakon razgovora lidera opozicije sa ministrom finansija Igorom Lukšićem i potpredsjednikom Skupštine Željkom Šturanovićem prihvaćeni su opozicioni amandmani kojima je predviđeno da u popisu učestvuju višestranačke komisije. Zakon o popisu usvojen je glasovima DPS-a i opozicije, SDP je bio protiv. U toj partiji spornom smatraju obredbu prema kojoj će se ljudi izjašnjavati o etničkoj, a ne o nacionalnoj pripadnosti.

 

Popisima 1948, 1953, 1961. u Crnoj Gori prikupljani su popisi o narodnosti; 1971. ljudi su se izjašnjavali o narodnosti ili etničkoj pripadnosti; 1981, o pripadnosti narodu, narodnosti ili etničkoj grupi; 1991. o nacionalnoj pripadnosti i 2003. o nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti. Sad nam je ostala samo etnička.

Potpredsjednik SDP-a Rifat Rastoder najavio je da će njegova partija od Ustavnog suda tražiti da ispita ustavnost odredbe Zakona o popisu stanovništva.

,,Usvojenom odredbom zakonski je ugrađena diskriminacija i stavljene su sugestivne odredbe koje upućuju građanina kako bi trebalo da se izjasni. Zamjena pojma nacionalnost pojmom etnička pripadnost je protivustavna, jer se u Ustavu pominje i etnička pripadnost i nacionalnost”, kazao je Rastoder.

SDP nije rekao na koji član Ustava misli.

Crnogorsko društvo nezavisnih književnika i Crnogorski P.E.N. centar ocijenili su da Zakon o popisu stvara opasnu konfuziju. Smatraju da je pitanje o etničkoj, a ne nacionalnoj pripadnosti stanovništva politički sračunato da bi potpuno marginalizovalo crnogorsku naciju i projektovalo Crnu Goru kao drugu srpsku državu. ,,Politička pozadina ovakve besprimjerne etnonacionalističke klasifikacije crnogorskog stanovništva ima prvenstveni cilj da se oni pripadnici crnogorske nacije koji vjeruju da su Crnogorci jedna grana iz srpskog etničkog stabla na sljedećem popisu izjasne kao Srbi, i da Crnogorci postanu nacionalna manjina u sopstvenoj zemlji”, tvrde u CDNK i P.E.N-u.

Radomir Đurović, direktor Monstata, u izjavi za Monitor podsjeća da su pitanja o nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, jeziku i vjeroispovijesti uvijek izazivala političke tenzije ,,nasuprot struci”.

On objašnjava da je, u skladu sa preporukama UN, u probnom popisu građanima postavljano pitanje o etničkoj pripadnosti. ,,Pošto smo tada vidjeli da je zbunjujuće, predložili smo da piše nacionalna ili etnička pripadnost. Opozicija je tražila da bude samo etnička i to je prihvaćeno”.

Često ovih dana pominjane preporuke za popis usvojila je Konferencija evropskih statističara koja djeluje u okviru Ekonomske komisija UN za Evropu. Pitanja koja nas bole svrstana su u ‘etničko kulturološke karakteristike’ i obuhvataju etničku pripadnost, maternji jezik i vjeroispovijest. Stvar koja nama zvuči neshvatljivo je da se ta pitanja smatraju neobaveznim i na popisima se ne moraju prikupljati.

U popisu 2000/2001, recimo, zemlje zapadne Evrope nijesu prikupljale ovaj podatak. Međunarodna iskustva govore da su podaci o etničkoj pripadnosti stanovništva bili zanimljivi u zemljama centralne i istočne Evrope, Velikoj Britaniji i onima koje su po tradiciji imigrantske – Austaraliji, Kanadi, SAD-u, Izraelu.

Preporuka na koju se poziva Monstat, i koju je prihvatila većina u parlamentu zapisana je pod brojem 424 i glasi: ,,Podatke o etničkoj pripadnosti ne treba miješati sa podacima o državljanstvu ili državi rođenja. Treba izbjegavati upotrebu termina ‘nacionalnost’ umjesto termina ‘etnička pripadnost'”.

Potpredsjednik Udruženja pravnika Željko Tomović za Monitor kaže da ne vidi nikakve razloge za politizaciju ovih pitanja.

„Nacionalnost je građanski pojam koji više nije ni teorijski ni politički nego pravni i niko nema pravo da značenje pojma nacionalnost daje po svom nahođenju. Pojam nacionalnosti je određen Evropskom konvencijom o nacionalnosti koja je stupila na snagu 2000. godine i znači legalnu vezu između osobe i države i nije određen etničkom, odnosno narodnom pripadnošću te osobe. Ovo znači da je građanin koji ima državljanstvo određene države po nacionalnosti određen tom vezom. Konkretno – svaki državljanin Crne Gore je po nacionalnosti Crnogorac.”

Na pitanje koliko je javnosti u Crnoj Gori bliska takva vrsta definicije Tomović kaže: „Hoće li to biti prihvaćeno ili ne stvar je lične kulture, ali to je pravni standard”. Dok je nacionalna pripadnost određena državljanstvom, po Tomovićevom mišljenju, pripadnost određenom narodu je privatna stvar pojedinca. „Unutar nacionalnosti je etnička pripadnost, odnosno pripadnost određenom narodu. To je individualno, subjektivno opredjeljenje o kojem će se građani izjašnjavati tokom popisa.”

Tomović ne misli da je Zakonom o popisu povrijeđen Ustav. „Ne znam koji bi član Ustava bio povrijeđen, niti znam neki međunarodni dokument sa kojim ovakvo rješenje nije u skladu.”

Direktor Monstata kaže da će u uputstvima za popisivače biti detaljno objašnjeno šta je etnička pripadnost, te da će na taj način biti izbjegnute zabune. U Udruženju pravnika smatraju da je pravo rješenje da se na vrijeme počne sa edukacijom stanovništva o značenju nacionalnosti sa jedne i etničke pripadnosti sa druge strane.

Pitanje o etničkoj pripadnosti očigledno je bliže evropskim standardima, ali je problematično koliko će ono biti blisko domaćem đedu, u Kučima, na primjer. Preporuke su, ipak, samo preporuke i u njima, kao što piše ovo na šta se poziva vlast, piše i da je u nekim državama etnička pripadnost vezana za fizičke karakteristike populacije – konkretno boju, na primjer bijelu, crnu. Jedna od preporuka glasi i da neke države mogu da rezmotre prikupljanje podataka o ,,porijeklu i etničkim korijenima roditelja i baba i đedova”. Mogli smo prihvatiti i tu preporuku, pa da tek onda bude veselo.

U cijeloj priči, dabome, nije izostala ni proizvodnja prigodne teorije zavjere. Skraćeno glasi: DPS je SNP-u napravio uslugu jer bi broj onih koji bi se nacionalno izjasnili kao Crnogorci bio veći u odnosu na one koji su etnički Crnogorci. Na pitanje – zašto – ne postoji lako razumljiv odgovor, ali zagovornici ove teorije objašnjavaju da postoje ,,rubna polja” u kojima nacionalno nadvaladava etničko, te da je riječ o nekoliko procenata koji su ,,veoma važni”.

Prema podacima sa popisa 2003. u Crnoj Gori živi 43 odsto Crnogoraca i 32 odsto Srba. Srpski govori 63 odsto stanovnika, crnogorski 21. Pravoslavnih je 74 odsto. Dvanaest godina ranije, Crnogoraca je bilo 61, Srba devet odsto.

U preporukama evropskih statističara piše i da etnička pripadnost nužno ima subjektivnu dimenziju i da su neke etničke grupe veoma male. Slučaj sa dvjema grupacijama približne veličine nigdje nije prepoznat, te zato uputstvo koje bi se moglo primijeniti na naš slučaj ne postoji. Možda bi od nas bilo dosta kad bismo obezbijedili poštovanje preporuke da ,,informacije o etničkoj pripadnosti treba da uvijek budu zasnovane na slobodnom samoizjašnjavanju osobe”, te da ,,upitnici treba da sadrže otvorena pitanja i osobe koje vrše intervju treba da se suzdrže od sugerisanja odgovora”.

Priča o tome kako smo svi Crnogorci, lijepa je, samo je više tužna. Bezočna je kad dolazi od onih koji su, zbog opstanka na vlasti, kad god je trebalo, a trebalo je često, produbljivali sve moguće podjele u ovoj državi.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo