Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naselja duhova na obali

Objavljeno prije

na

Kruče je divno pitomo naselje na desetak kilometara od Ulcinja. Mještani su živjeli vjekovima od poljoprivrede, a kuće su im se nalazile uglavnom iznad današnjeg magistralnog puta koji od Bara vodi do najjužnije crnogorske opštine. Do mora bi išli samo zbog ribolova. Ali, nakon što je put izgrađen, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, počela je masovna preprodaja zemljišta na samoj obali mora. U Kručama danas ima oko 700 kuća za odmor i vikendica, čiji su vlasnici gotovo listom iz Srbije. Većina njih ne zna da su svi mještani u Kručama Albanci, jer kontakata sa „domorocima” praktično nemaju. Ionako u svojim kućama borave samo tokom ljeta; ostalih devet mjeseci u tim objektima praktično nema nikoga! Kruče od sredine septembra do juna liči na „naselje duhova”, koje u posljednje vrijeme sve češće posjećuju – lopovi. ŠTOJ: Situacija je poraznija u Štoju, odnosno u zaleđu ulcinjske Velike plaže. Na tom prostoru od desetak kilometara ima oko pet hiljada kuća, apartmana i pansiona sa oko 60 hiljada ležaja, od kojih 98 odsto nije u vlasništvu mještana! Od sredine osamdesetih masovno su preprodavani placevi na kojima su nicala čitava naselja: Prvo, Drugo i Treće beogradsko, pa Banjalučko naselje. Međutim, od početka ratova na području bivše Jugoslavije i saznanja da će Crna Gora postati nezavisna država, Srbi su rado prodavali svoje nekretnine u Štoju, a novi kupci su uglavnom bili Sandžaklije. Štoj tako ljeti „postane” Pazar, Tutin, Sjenica ili Rožaje na moru!

Za razliku od Kruča gotovo svi oni u julu i avgustu rado iznajmljuju svoje krevete gostima, ali od toga praktično nikakve koristi nemaju opštinski i državni budžet. Samo na tom prostoru od boravišne takse u julu i avgustu moglo bi se prikupiti bar milion eura. Stanodavci tvrde da su sve to rođaci i prijatelji, a u septembru pođu iz Ulcinja sa zaradom od dvije do 20 hiljada eura, zavisno od veličine kuće. Za sobom ostave dugove za struju i vodu; smeće ionako rijetko ko plaća, poreze na nekretnine još rjeđe. Nijedan objekat u Štoju nema priključak na gradsku kanalizaciju, sve odlazi u septičke jame, pa je realna opasnost da tokom ljeta na tom području izbije epidemija. Upravo na području đe su, navodno, arapski šeici trebali da grade oblakodere i hotele, odnosno đe je trebalo da nikne „evropski odgovor na Dubai”!

To što je zbog toliko gostiju u špicu sezone enormno opterećena ionako slaba vodovodna i elektroenergetska mreža, pa su ispadi česti, što je mjesta za parking premalo, infrastruktura užasno loša, što mjesta na plaži, čak i na Velikoj, ima svake godine sve manje, čini se da malo koga zabrinjava. Cijena gramzljivosti mještana, nepostojanja urbanističkih planova i neefikasne državne administracije još dugo će se morati plaćati. Pošto na tom prostoru ima malo glasača, sredstva koja se ulažu za komunalno i infrastrukturno uređenje su i pored ogromnih potreba zaista minimalna. Zato je možda razumljivo što su i Kruče i Štoj poznati po jakim iseljeničkim zajednicama u SAD i u Francuskoj.

DOBIT: Na području ulcinjske opštine ima još oko dvije hiljade kuća za odmor koje nijesu u vlasništvu domicilnog stanovništva, što znači da od oko 100 hiljada gostiju u špicu sezone, dvije trećine turista na ulcinjskoj rivijeri čine vlasnici tih objekata, njihova rodbina, „prijatelji i kumovi”. Zato je logično što od dobiti u sezoni Ulcinjanima ostaju samo mrvice, odnosno da dobit od crnogorskog turizma ostvaruju samo uvoznici, trgovci na veliko i zakupci plaža.

To je u sezoni prava slika turizma na ulcinjski način: plaže pune, restorani i kafići uglavnom prazni. No, neku crkavicu zarade i ugostitelji, mnogo manje hotelijeri, a svake godine sve manje privatni stanodavci – mještani. „Naselja duhova”, koja su bila samo u interesu špekulativne dobiti krupnog kapitala i opasnih igara bezbjednosnih agencija, postala su, dakle, veliki problem za iscrpljeno lokalno stanovništvo koje je moralo da uzima kredite i ulaže u modernizaciju svojih kuća kako bi bili konkurencija vikendašima. Sada imaju ogromne probleme pri vraćanju rata, pa u sezoni uglavnom rade samo za banke i državu. Njima praktično ništa ne ostane. Osim povećanih troškova. Tako je, na primjer, cijena kubika vode u Ulcinju dva puta skuplja nego u Podgorici!

DOKLE: Ovakvih „naselja duhova” ima i u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju, možda najviše u barskoj. Najpoznatiji su svakako Bušat, Veliki pijesak, Čanj, veliki dio Šušnja i Sutomora. Većina naselja u Boki su to odavno postala, baš kao i Budva. Betonski cunami je praktično razorio „školjku” u kojoj se taj grad vjekovima skladno razvijao pretvarajući „metropolu crnogorskog turizma” u veliku spavaonicu. Čuvena „naselja duhova” su naravno i znamenita „ruska sela” na brdima iznad Svetog Stefana, kao i niz nekada pitoresknih ribarskih mjesta na Luštici.

Strani i domaći eksperti su godinama upozoravali da ovakvom devastacijom prostora, betonizacijom i apartmanizacijom, više neće ostati ni metar slobodni na našoj obali od Prevlake do Ade Bojane, na što je ukazano i u posljednjoj Rezoluciji Evropskog parlamenta o Crnoj Gori.

,,Kako smo krenuli, bojim se da ništa neće ostati našoj đeci kojoj oduzimamo budućnost rasprodajući imovinu naših očeva i đedova. Ovo je bespovratno uništavanje najvrijednijeg resursa i praktično samoubistvo”, kaže jedan poznati Budvanin. On se ipak nada da će ova nerazumna epizoda ,,trošenja prostora” i gradnja novih ,,naselja duhova”, čiji je najsvježiji primjer nesrećna Zavala, konačno prestati.

Primjer iz Tirola

Stranci koji kupuju apartmane i kuće na Crnogorskom primorju su dobrodošli, ali treba razmišljati i o drugim problemima. Oni moraju plaćati komunalije i poreze i učestvovati u poboljšanju života lokalne zajednice. U Tirolu se, na primjer, stanovi u vlasništvu stranaca moraju dati u najam ako se ne živi u njima tokom cijele godine.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo