Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naselja duhova na obali

Objavljeno prije

na

Kruče je divno pitomo naselje na desetak kilometara od Ulcinja. Mještani su živjeli vjekovima od poljoprivrede, a kuće su im se nalazile uglavnom iznad današnjeg magistralnog puta koji od Bara vodi do najjužnije crnogorske opštine. Do mora bi išli samo zbog ribolova. Ali, nakon što je put izgrađen, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, počela je masovna preprodaja zemljišta na samoj obali mora. U Kručama danas ima oko 700 kuća za odmor i vikendica, čiji su vlasnici gotovo listom iz Srbije. Većina njih ne zna da su svi mještani u Kručama Albanci, jer kontakata sa „domorocima” praktično nemaju. Ionako u svojim kućama borave samo tokom ljeta; ostalih devet mjeseci u tim objektima praktično nema nikoga! Kruče od sredine septembra do juna liči na „naselje duhova”, koje u posljednje vrijeme sve češće posjećuju – lopovi. ŠTOJ: Situacija je poraznija u Štoju, odnosno u zaleđu ulcinjske Velike plaže. Na tom prostoru od desetak kilometara ima oko pet hiljada kuća, apartmana i pansiona sa oko 60 hiljada ležaja, od kojih 98 odsto nije u vlasništvu mještana! Od sredine osamdesetih masovno su preprodavani placevi na kojima su nicala čitava naselja: Prvo, Drugo i Treće beogradsko, pa Banjalučko naselje. Međutim, od početka ratova na području bivše Jugoslavije i saznanja da će Crna Gora postati nezavisna država, Srbi su rado prodavali svoje nekretnine u Štoju, a novi kupci su uglavnom bili Sandžaklije. Štoj tako ljeti „postane” Pazar, Tutin, Sjenica ili Rožaje na moru!

Za razliku od Kruča gotovo svi oni u julu i avgustu rado iznajmljuju svoje krevete gostima, ali od toga praktično nikakve koristi nemaju opštinski i državni budžet. Samo na tom prostoru od boravišne takse u julu i avgustu moglo bi se prikupiti bar milion eura. Stanodavci tvrde da su sve to rođaci i prijatelji, a u septembru pođu iz Ulcinja sa zaradom od dvije do 20 hiljada eura, zavisno od veličine kuće. Za sobom ostave dugove za struju i vodu; smeće ionako rijetko ko plaća, poreze na nekretnine još rjeđe. Nijedan objekat u Štoju nema priključak na gradsku kanalizaciju, sve odlazi u septičke jame, pa je realna opasnost da tokom ljeta na tom području izbije epidemija. Upravo na području đe su, navodno, arapski šeici trebali da grade oblakodere i hotele, odnosno đe je trebalo da nikne „evropski odgovor na Dubai”!

To što je zbog toliko gostiju u špicu sezone enormno opterećena ionako slaba vodovodna i elektroenergetska mreža, pa su ispadi česti, što je mjesta za parking premalo, infrastruktura užasno loša, što mjesta na plaži, čak i na Velikoj, ima svake godine sve manje, čini se da malo koga zabrinjava. Cijena gramzljivosti mještana, nepostojanja urbanističkih planova i neefikasne državne administracije još dugo će se morati plaćati. Pošto na tom prostoru ima malo glasača, sredstva koja se ulažu za komunalno i infrastrukturno uređenje su i pored ogromnih potreba zaista minimalna. Zato je možda razumljivo što su i Kruče i Štoj poznati po jakim iseljeničkim zajednicama u SAD i u Francuskoj.

DOBIT: Na području ulcinjske opštine ima još oko dvije hiljade kuća za odmor koje nijesu u vlasništvu domicilnog stanovništva, što znači da od oko 100 hiljada gostiju u špicu sezone, dvije trećine turista na ulcinjskoj rivijeri čine vlasnici tih objekata, njihova rodbina, „prijatelji i kumovi”. Zato je logično što od dobiti u sezoni Ulcinjanima ostaju samo mrvice, odnosno da dobit od crnogorskog turizma ostvaruju samo uvoznici, trgovci na veliko i zakupci plaža.

To je u sezoni prava slika turizma na ulcinjski način: plaže pune, restorani i kafići uglavnom prazni. No, neku crkavicu zarade i ugostitelji, mnogo manje hotelijeri, a svake godine sve manje privatni stanodavci – mještani. „Naselja duhova”, koja su bila samo u interesu špekulativne dobiti krupnog kapitala i opasnih igara bezbjednosnih agencija, postala su, dakle, veliki problem za iscrpljeno lokalno stanovništvo koje je moralo da uzima kredite i ulaže u modernizaciju svojih kuća kako bi bili konkurencija vikendašima. Sada imaju ogromne probleme pri vraćanju rata, pa u sezoni uglavnom rade samo za banke i državu. Njima praktično ništa ne ostane. Osim povećanih troškova. Tako je, na primjer, cijena kubika vode u Ulcinju dva puta skuplja nego u Podgorici!

DOKLE: Ovakvih „naselja duhova” ima i u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju, možda najviše u barskoj. Najpoznatiji su svakako Bušat, Veliki pijesak, Čanj, veliki dio Šušnja i Sutomora. Većina naselja u Boki su to odavno postala, baš kao i Budva. Betonski cunami je praktično razorio „školjku” u kojoj se taj grad vjekovima skladno razvijao pretvarajući „metropolu crnogorskog turizma” u veliku spavaonicu. Čuvena „naselja duhova” su naravno i znamenita „ruska sela” na brdima iznad Svetog Stefana, kao i niz nekada pitoresknih ribarskih mjesta na Luštici.

Strani i domaći eksperti su godinama upozoravali da ovakvom devastacijom prostora, betonizacijom i apartmanizacijom, više neće ostati ni metar slobodni na našoj obali od Prevlake do Ade Bojane, na što je ukazano i u posljednjoj Rezoluciji Evropskog parlamenta o Crnoj Gori.

,,Kako smo krenuli, bojim se da ništa neće ostati našoj đeci kojoj oduzimamo budućnost rasprodajući imovinu naših očeva i đedova. Ovo je bespovratno uništavanje najvrijednijeg resursa i praktično samoubistvo”, kaže jedan poznati Budvanin. On se ipak nada da će ova nerazumna epizoda ,,trošenja prostora” i gradnja novih ,,naselja duhova”, čiji je najsvježiji primjer nesrećna Zavala, konačno prestati.

Primjer iz Tirola

Stranci koji kupuju apartmane i kuće na Crnogorskom primorju su dobrodošli, ali treba razmišljati i o drugim problemima. Oni moraju plaćati komunalije i poreze i učestvovati u poboljšanju života lokalne zajednice. U Tirolu se, na primjer, stanovi u vlasništvu stranaca moraju dati u najam ako se ne živi u njima tokom cijele godine.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo