Povežite se sa nama

OKO NAS

NASTAVLJA SE ŠTRAJK RADNIKA BRODOGRADILIŠTA BIJELA U STEČAJU: Nekom ulica, nekom plac

Objavljeno prije

na

Radnici Jadranskog brodogradilišta Bijela, koji se od uvođenja stečaja 30. juna okupljaju ispred kapije firme, nastaviće sa štrajkom, potvrdio je za Monitor predsjednik Sindikata Brodogradilišta Mladen Krivokapić. On je kazao da stoje pri svojoj odluci i da će u tome istrajati jer i dalje nema pismenih garancija da će im biti ispunjeni uslovi koje su postavili i koji ih po zakonu sleduju.

,,Imali smo ovih dana sastanke sa Ministarstvom pomorstva i saobraćaja i sa stečajnim upravnikom Žarkom Ostojićem, bili smo i sa predsjednicima opštine i skupštine, Draganom Jankovićem i Andrijom Radmanom. Na tim sastancima nam je rečeno da će se urgirati kod Vlade da se naše pitanje što prije riješi, a predstavnici lokalne uprave su nam obećali da će razgovarati sa bankama da se radnicima koji imaju kredite, obustavi naplata barem na određeni vremenski period”, kaže Krivokapić za naš list.

Radnici su na sastanku sa bivšim menadžmentom tražili da se precizira kolika su dosadašnja dugovanja fabrike prema Poreskoj upravi, jer su se, kako je rekao Krivokapić, pojavile neke oprečne izjave da je dug nije bio 6,5 nego čak ispod tri miliona. ,,Imamo uvjerenje da je 30. juna dug bio 6,5 miliona, ali da je Poreska uprava znala da će tri miliona biti uplaćena za nekih 15 do 20 dana, tako da se nije morao na brzinu uvoditi stečaj. Ovu informaciju potvrdio nam je i stečajni upravnik Žarko Ostojić”, kazao je Krivokapić i podsjetio da je od njih zatraženo da nastave remont brodova koji su se zatekli u Brodogradilištu na dan uvođena stečaja.

,,Stečajni upravnik je tražio da nastavimo remont, ali ne pristajemo na to, dok ne dobijemo pismene garancije za svoje zahtjeve, a tražićemo sastanak i sa predsjednikom Skupštine Crne Gore”, kaže Krivokapić.

Radnicima je zatraženo da nastave remont brodova, pošto im je isplaćena jedna od tri i po zaostale plate.,,Time je ministar saobraćaja Ivan Brajović ispunio obećanje dato 29. jula kada se zatekao u koloni automobila na magistrali”, podsjeća Krivokapić na jednu od akcija radnika koji su toga dana, sa porodicama i kooperantima, neprekidno sat vremena na pješačkom prelazu prelazili magistralu i tako blokirali tranzitni put kroz Bijelu.

Međutim, to nije ni blizu onoga što su zahtjevi radnika za nastavak rada – isplata zaostalih plata, izmirivanje svih ostalih obaveza, povezivanje radnog staža i otpremninu po kolektivnom ugovoru, odnosno 25 zarada plus po 500 eura po godinu staža.

,,Odluka je na svakom radniku pojedinačno hoće li prihvatiti ponudu stečajnog upravnika da bude angažovan 90 dana na remontu brodova, uz minimalne zarade. Niko radnike ne nagovara ili uslovljava ni da odbiju niti da prihvate ponudu stečajnog upravnika. Međutim, za sada svi su jedinstveni da dok ne dobijemo pismene garancije, nastavljamo sa protestom”, decidan je Krivokapić.

Specifičnost stečaja Brodogradilišta je da se vrlo rijetko dešava da zbog dugova prema državi, država uvodi stečaj u firmu u kojoj je ona većinski vlasnik. Stečaj je uveden na zahtjev Poreske uprave zbog duga od 6,5 miliona eura za neplaćene poreze i doprinose.

,,Stečaj u Brodogradilištu je nažalost posljednji čin agonije odumiranja bokeljske privrede. Brodogradilište iz Bijele, ne samo što je posljednji veliki privredni kolektiv u Boki, već i posljednje veliko domaće preduzeće koje se bavi brodogradnjom. Do juče uspješna firma koja je hranila na stotine bokeljskih porodica, voljom moćnika dovedena je u stečaj. Ne bi nas iznenadilo da imovina i zemljište brodogradilišta bude iskorišćeno za aktuelne ,,real estate” projekte crnogorske Vlade koje diktira Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića”, saopštio je predsjednik UO NVO Matica Boke Željko Komnenović. U saopštenju te NVO koja je iskazala punu podršku zahtjevima radnika Jadranskog brodogradilišta iz Bijele izraženo je očekivanje da će menadžment kompanije i Ministarstvo pomorstva i saobraćaja u najskorije vrijeme izaći u susret zahtjevima zaposlenih.

,,Dok se radnici na ulici bore za svoja osnovna prava, nema mjesta kalkulacijama i oduglovačenju. Radnicima treba isplatiti ono što su pošteno i odgovorno zaradili, a nadležni treba da se zamisle o novom talasu priliva bokeljskih radnika na biroe rada. Iako je ispričana priča, dužni smo zbog sebe i potomaka još jednom poručiti onima koji odlučuju o sudbinama zaposlenih. Ne može, se gospodo, živjeti samo od turizma. Moramo imati privredu, jer je tržište suviše malo da bi svi živjeli od uslužnih djelatnosti”, saopštila je Matica Boke podsjećajući da se već duže vrijeme pokušava Brodogradilište Bijela prodati kanadskom milijarderu Piteru Manku i njegovim partnerima kao plac za izgradnju remontnog centra za mega i super jahte.

,,Država pritom, postupa na gotovo identičan način na koji je u periodu 2006-2007 sprovela privatizaciju nekadašnjeg vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu koje je prodato Manku, zatvoreno i pretvoreno u plac za gradnju stanova i poslovnih prostora, a preko 470 radnika Arsenala ostalo je bez posla”, podsjećaju iz Matice Boke uz konstataciju da je ,,jedina perspektiva naše djece koja neće da budu baštovani i portiri stranim investitorima jeste da krenu trbuhom za kruhom, tražeći perspektivu u drugim sredinama”.

Povjerioci Jadranskog brodogradilišta Bijela u stečaju izabrali su 31. jula u Privrednom sudu petočlani bord povjerilaca koji čine predstavnici Vlade (Poreske uprave), CKB-a, te firmi Boka pilot, Meser Tehnogas Beograd i Ilino promet Skoplje. Čudno je da u tom bordu nema predstavnika radnika kao ni predstavnika Opštine Herceg Novi. Stečajni upravnik je kazao da je u sud, do sada, stiglo 48 prijava sa ukupnim potraživanjima od 13,68 miliona eura. To nije konačna lista dugovanja, a ona će biti poznata nakon ročišta za ispitivanje potraživanja, koje je zakazano za 21. septembar. Brodogradilište pojedinačno najviše duguje Poreskoj upravi 6,34 miliona eura, CKB-u 1.017.054 eura, Boka pilotu 994.415 eura, Ministarstvu finansija (po drugom osnovu) 893.308 eura, firmi Hemosan Bar 687.043 eura, Meseru Tehnogas Beograd 444.145 eura, Ilino prometu Skoplje 460 hiljada.

Procjenjivalo se da su ukupni dugovi kompanije iz Bijele premašili iznos od 16 miliona eura, a stečajna uprava u konačnom će nakon provjere validnih dokumenata utvrditi koja će potraživanja biti priznata u stečajnom postupku, a koja će morati da se dokazuju u parnici.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo