Povežite se sa nama

OKO NAS

NASTAVLJA SE ŠTRAJK RADNIKA BRODOGRADILIŠTA BIJELA U STEČAJU: Nekom ulica, nekom plac

Objavljeno prije

na

Radnici Jadranskog brodogradilišta Bijela, koji se od uvođenja stečaja 30. juna okupljaju ispred kapije firme, nastaviće sa štrajkom, potvrdio je za Monitor predsjednik Sindikata Brodogradilišta Mladen Krivokapić. On je kazao da stoje pri svojoj odluci i da će u tome istrajati jer i dalje nema pismenih garancija da će im biti ispunjeni uslovi koje su postavili i koji ih po zakonu sleduju.

,,Imali smo ovih dana sastanke sa Ministarstvom pomorstva i saobraćaja i sa stečajnim upravnikom Žarkom Ostojićem, bili smo i sa predsjednicima opštine i skupštine, Draganom Jankovićem i Andrijom Radmanom. Na tim sastancima nam je rečeno da će se urgirati kod Vlade da se naše pitanje što prije riješi, a predstavnici lokalne uprave su nam obećali da će razgovarati sa bankama da se radnicima koji imaju kredite, obustavi naplata barem na određeni vremenski period”, kaže Krivokapić za naš list.

Radnici su na sastanku sa bivšim menadžmentom tražili da se precizira kolika su dosadašnja dugovanja fabrike prema Poreskoj upravi, jer su se, kako je rekao Krivokapić, pojavile neke oprečne izjave da je dug nije bio 6,5 nego čak ispod tri miliona. ,,Imamo uvjerenje da je 30. juna dug bio 6,5 miliona, ali da je Poreska uprava znala da će tri miliona biti uplaćena za nekih 15 do 20 dana, tako da se nije morao na brzinu uvoditi stečaj. Ovu informaciju potvrdio nam je i stečajni upravnik Žarko Ostojić”, kazao je Krivokapić i podsjetio da je od njih zatraženo da nastave remont brodova koji su se zatekli u Brodogradilištu na dan uvođena stečaja.

,,Stečajni upravnik je tražio da nastavimo remont, ali ne pristajemo na to, dok ne dobijemo pismene garancije za svoje zahtjeve, a tražićemo sastanak i sa predsjednikom Skupštine Crne Gore”, kaže Krivokapić.

Radnicima je zatraženo da nastave remont brodova, pošto im je isplaćena jedna od tri i po zaostale plate.,,Time je ministar saobraćaja Ivan Brajović ispunio obećanje dato 29. jula kada se zatekao u koloni automobila na magistrali”, podsjeća Krivokapić na jednu od akcija radnika koji su toga dana, sa porodicama i kooperantima, neprekidno sat vremena na pješačkom prelazu prelazili magistralu i tako blokirali tranzitni put kroz Bijelu.

Međutim, to nije ni blizu onoga što su zahtjevi radnika za nastavak rada – isplata zaostalih plata, izmirivanje svih ostalih obaveza, povezivanje radnog staža i otpremninu po kolektivnom ugovoru, odnosno 25 zarada plus po 500 eura po godinu staža.

,,Odluka je na svakom radniku pojedinačno hoće li prihvatiti ponudu stečajnog upravnika da bude angažovan 90 dana na remontu brodova, uz minimalne zarade. Niko radnike ne nagovara ili uslovljava ni da odbiju niti da prihvate ponudu stečajnog upravnika. Međutim, za sada svi su jedinstveni da dok ne dobijemo pismene garancije, nastavljamo sa protestom”, decidan je Krivokapić.

Specifičnost stečaja Brodogradilišta je da se vrlo rijetko dešava da zbog dugova prema državi, država uvodi stečaj u firmu u kojoj je ona većinski vlasnik. Stečaj je uveden na zahtjev Poreske uprave zbog duga od 6,5 miliona eura za neplaćene poreze i doprinose.

,,Stečaj u Brodogradilištu je nažalost posljednji čin agonije odumiranja bokeljske privrede. Brodogradilište iz Bijele, ne samo što je posljednji veliki privredni kolektiv u Boki, već i posljednje veliko domaće preduzeće koje se bavi brodogradnjom. Do juče uspješna firma koja je hranila na stotine bokeljskih porodica, voljom moćnika dovedena je u stečaj. Ne bi nas iznenadilo da imovina i zemljište brodogradilišta bude iskorišćeno za aktuelne ,,real estate” projekte crnogorske Vlade koje diktira Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića”, saopštio je predsjednik UO NVO Matica Boke Željko Komnenović. U saopštenju te NVO koja je iskazala punu podršku zahtjevima radnika Jadranskog brodogradilišta iz Bijele izraženo je očekivanje da će menadžment kompanije i Ministarstvo pomorstva i saobraćaja u najskorije vrijeme izaći u susret zahtjevima zaposlenih.

,,Dok se radnici na ulici bore za svoja osnovna prava, nema mjesta kalkulacijama i oduglovačenju. Radnicima treba isplatiti ono što su pošteno i odgovorno zaradili, a nadležni treba da se zamisle o novom talasu priliva bokeljskih radnika na biroe rada. Iako je ispričana priča, dužni smo zbog sebe i potomaka još jednom poručiti onima koji odlučuju o sudbinama zaposlenih. Ne može, se gospodo, živjeti samo od turizma. Moramo imati privredu, jer je tržište suviše malo da bi svi živjeli od uslužnih djelatnosti”, saopštila je Matica Boke podsjećajući da se već duže vrijeme pokušava Brodogradilište Bijela prodati kanadskom milijarderu Piteru Manku i njegovim partnerima kao plac za izgradnju remontnog centra za mega i super jahte.

,,Država pritom, postupa na gotovo identičan način na koji je u periodu 2006-2007 sprovela privatizaciju nekadašnjeg vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu koje je prodato Manku, zatvoreno i pretvoreno u plac za gradnju stanova i poslovnih prostora, a preko 470 radnika Arsenala ostalo je bez posla”, podsjećaju iz Matice Boke uz konstataciju da je ,,jedina perspektiva naše djece koja neće da budu baštovani i portiri stranim investitorima jeste da krenu trbuhom za kruhom, tražeći perspektivu u drugim sredinama”.

Povjerioci Jadranskog brodogradilišta Bijela u stečaju izabrali su 31. jula u Privrednom sudu petočlani bord povjerilaca koji čine predstavnici Vlade (Poreske uprave), CKB-a, te firmi Boka pilot, Meser Tehnogas Beograd i Ilino promet Skoplje. Čudno je da u tom bordu nema predstavnika radnika kao ni predstavnika Opštine Herceg Novi. Stečajni upravnik je kazao da je u sud, do sada, stiglo 48 prijava sa ukupnim potraživanjima od 13,68 miliona eura. To nije konačna lista dugovanja, a ona će biti poznata nakon ročišta za ispitivanje potraživanja, koje je zakazano za 21. septembar. Brodogradilište pojedinačno najviše duguje Poreskoj upravi 6,34 miliona eura, CKB-u 1.017.054 eura, Boka pilotu 994.415 eura, Ministarstvu finansija (po drugom osnovu) 893.308 eura, firmi Hemosan Bar 687.043 eura, Meseru Tehnogas Beograd 444.145 eura, Ilino prometu Skoplje 460 hiljada.

Procjenjivalo se da su ukupni dugovi kompanije iz Bijele premašili iznos od 16 miliona eura, a stečajna uprava u konačnom će nakon provjere validnih dokumenata utvrditi koja će potraživanja biti priznata u stečajnom postupku, a koja će morati da se dokazuju u parnici.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo