Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Država je u fazi slobodnog pada

Objavljeno prije

na

Nebojsa-Medojevic_photo

MONITOR: Nedavno ste rekli da u vladajućoj koaliciji vlada potpuna konfuzija i da se ona raspada. Na osnovu čega to zaključujete?

MEDOJEVIĆ: Vlada nema većinu u parlamentu za najkrupnije političke odluke, kao što je usvajanje budžeta. Nijesu prošli neki sistemski zakoni. Koalicioni partneri ne mogu da se dogovore o sve većem broju važnih pitanja. Vlada nema većinsku podršku za ekonomsku politiku, privatizaciju KAP-a, poresku politiku. Na svjetlo dana su se pojavili audio snimci sa organa DPS-a koji dokazuju da su izbori pokradeni i da DPS nema legitimitet da pravi vladu. Sukobi u vrhu DPS-a oko kontrole bezbjednosnog sektora i švercerskih poslova se intenziviraju i bezbjednosne službe su blokirane u aktivnostima vezanim za ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora u poglavljima 23 i 24. Uticaj organizovanog kriminala na sve pore društva je takav da se već može govoriti i o ustanovljavanju četvrte grane vlasti – mafije. Mafija kontroliše dominantno određene sektore ekonomije, korumpirane djelove policije, ANB, tužilaštva, sudstva, državne i sopstvene medije. Dugogodišnja kohabitacija države i mafije dovela je do prenošenja moći od države ka mafiji i sada je država nemoćna da se otrgne iz tog smrtonosnog zagrljaja i polako postaje eksponent interesa organizovanog kriminala, njihov zaštitnik i promoter. Siromaštvo raste eksponencijalnom brzinom, spoljni dug ulazi u zonu neodrživog, novac se odliva van zemlje, budžet je pred bankrotom i dovedeno je u pitanje elementarno funkcionisanje državnog aparata. Vlast je zaokupljena unutrašnjim sukobima i rezmiricama oko raspodjele kolača, državi prijete enormne tužbe i arbitraže od ključnih strateških partnera za KAP i EPCG. SDP nema odgovor na ključno demokratsko pitanje u ovom trenutku: Zbog čega podržavaju ovakvu vlast i blokiraju demokratske promjene? Stiče se utisak da državu, u suštini, niko ne vodi i da se nalazimo u fazi slobodnog pada. DPS i SDP čekaju da se nagomilani problemi riješe sami. To je pogrešno i vodi zemlju u bankrot, političku, ekonomsku i socijalnu nestabilnost.

MONITOR: Organizovani kriminal i korupcija, i prema upozorenjima zvaničnika iz EU, i dalje nesmetano cvjetaju.
MEDOJEVIĆ: Ovaj režim je od početka 90-ih u bliskim vezama sa strukturama organizovanog kriminala. Poslije 2006. režim je uspostavio bliske veze i sa globalnim kartelima organizovanog kriminala, tako da su morale da se angažuju i najmoćnije bezbjednosne službe svijeta u borbi protiv ovih organizacija, jer je djelovanje Balkanske konfederacije organizovanog kriminala postalo prijetnja nacionalnim interesima SAD i EU. Mafija je godinama ulagala ogromni novac u korupciju crnogorskih političara na vlasti i ključnih ljudi bezbjednosnog sektora i oni neće dopustiti da ih isti ljudi sada hapse i tjeraju na robiju. S druge strane, EU ne može dozvoliti da Crna Gora postane platforma za djelovanje mafije prema zemljama EU i pritisak na vlast će biti sve veći. Svima je jasno da je ključna prepreka efikasnijoj borbi protiv mafije i korupcije pozicija Mila Đukanovića na mjestu premijera i zbog toga je od njega u Briselu traženo da se povuče. On bi se i povukao da je vlasnik svoga života i mandata. Kako je mafija ta kojoj polaže račune, on ne može da podnese ostavku. Đukanović je talac svojih veza sa mafijom, a Crna Gora kolateralna šteta ovog pakta sa đavolom.

MONITOR: U toku je afera ,,crne trojke”.
MEDOJEVIĆ: Zloupotreba represivnog aparata, prebijanja, zastrašivanja, likvidacije, prisluškivanja, zloupotreba državnih i kontrolisanih medija, ubacivanje spavača u opoziciju, preotimanje odbornika i poslanika, razbijanje partija i druge metode borbe protiv opozicije i neistomišljenika režima su karakteristika nedemokratskih i despotskih režima. Od afere Listing bilo je jasno da je bezbjednosni sistem razoren i da je izgubio integritet. Kada osjetljivi bezbjednosni materijali počnu da cure iz policije i ANB i da se upotrebljavaju za ostvarivanje nekih političkih, ali i grupnih i ličnih interesa u vlasti, to je jasan signal da su ugroženi nacionalna bezbjednost i demokratski ustavni poredak. Ova vlast odavno nema izborni legitimitet i ključna odgovornost je na SDP-u koji u ovom trenutku može da promijeni kurs političke i ekonomske propasti u koju nas vodi ova Vlada. Nerealno je očekivati od policije, tužilaštva i sudstva, čije je čelne ljude postavila upravo ova vlast, da urade bilo šta na rasvjetljavanju organizatora, nalogodavaca i finansijera ovih falangi.

MONITOR: Kako komentarišete domete tri prethodne afere – Telekom, Listing i Snimak?
MEDOJEVIĆ: Afere Listing i Snimak su generisane u vlasti sa motivom da se ostvare lični interesi i ambicije ljudi u vrhu vlasti. Radi se o vrlo rizičnim i opasnim pokušajima zloupotrebe službi i to može da se završi tragično. Opasno je kada službe bezbjednosti počnu da se bave politikom. Posebno u državi koja godinama koketira i aktivno sarađuje sa narko mafijom. Suviše veliki ulozi su u igri i mafija sigurno neće mirno sjedjeti i posmatrati kako ih hapse vlasti koje su na njenom platnom spisku. Afera Snimak je specifična po tome što je skrenula pažnju EU i SAD na neravnopravne uslove pod kojima opozicija učestvuje na izborima i na monstruozne zloupotrebe države od strane DPS-a. Uz neviđeni skandal sa krađom struje iz Evropske interkonekcije, afera Snimak je značajno uticala na gubitak međunarodnog ugleda ove vlasti. Afera Telekom je autonomna pravna akcija pravosudnih organa SAD i tu je sve jasno i dokazano.

MONITOR: Govorili ste ovih dana o savezu Vučić – Nikolić – Đukanović. Ko ih je povezao i zbog čega?
MEDOJEVIĆ: Bio sam ne malo iznenađen kada je Tomislav Nikolić u više navrata pozvao Novu da uđe u koaliciju sa mafijaškom vlašću Mila Đukanovića, koja je kao svoj temeljni dio političkog programa imala antisrpsku politiku. To je otvorilo mnoga pitanja o motivima i razlozima takve političke vratolomije SNS. Skidanje sa Interpolove optužnice Stanka Subotića, ključnog čovjeka Balkanske mafije, koji povezuje Šarića i Đukanovića, smanjenje kaucije i ukidanje presude otvorilo je nove sumnje i dileme o pravim motivima naglog otpoljavanja odnosa vlasti Srbije i Crne Gore. Uključenje srbijanskih medija pod kontrolom aktuelne vlasti u Srbiji u kampanju protiv opozicije u Crnoj Gori je nova činjenica koju treba ozbiljno analizirati, jer se radi o direktnom miješanju vlasti i interesnih struktura Srbije u unutrašnja politička pitanja Crne Gore.

MONITOR: Zbog toga ste se našli na meti srpskih vlasti. Zašto su tako oštro nasrnuli na Vas?
MEDOJEVIĆ: Ja sam samo odgovorio na uplitanje vlasti i medija iz Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore i na napade na opoziciju. PzP je uložio čitav svoj kredibilitet u projekat crnogorsko-srpskog pomirenja i pokazali da je taj projekat narod prihvatio i da stalno jača. Mafija je veoma zabrinuta za svoje pozicije, jer zna vrlo dobro da će DF povesti opšti rat protiv mafije i korupcije i zbog toga je Đukanović otvorio medijsku prljavu kampanju protiv mene, ali i protiv PzP i Nove kao osovine ovog projekta. Uticaj mafije na politiku u regionu je ogroman i to predstavlja najveću prijetnju miru, stabilnosti regiona i zaustavljanju EU i NATO integracija. Vlasti u Srbiji moraju da pronađu snage da se uključe u regionalnu borbu protiv mafije i da ne podržavaju režim Đukanovića koji je sam vrh te organizacije. Aleksandar Vučić očigledno nije navikao da mu neko kaže istinu i argumentovano ukaže na ozbiljne propuste njegove Vlade u borbi protiv mafije. Umjesto odgovora na konkretne primjedbe u vezi hapšenja Darka Šarića i ukidanje presude Subotiću, Vučić je krenuo da koristi stare propale floskule DPS-a o mojim vezama sa zemunskim klanom. Ja se protiv mafije borim 15 godina i nema viđenijeg mafijaša a da me nije optužio da me je plaćao ili da ga napadam zato što me neko plaća.

Igra sa Vašingtonom i Moskvom

MONITOR: Zašto se s vremena na vrijeme agresivno aktuelizuje priča o ulasku Crne Gore u NATO? Koliko je to pitanje presudno za njenu budućnost?
MEDOJEVIĆ: Aktuelni režim nikada nije bio iskren prema NATO, jer je Đukanović svjestan da članstvo u NATO podrazumijeva reforme bezbjednosnog sektora i sistema odbrane prema NATO standardima. To podrazumijeva demokratsku kontrolu službi bezbjednosti i odbrane i efikasnu borbu protiv mafije, pranja novca i finansiranja terorizma. S druge strane, Đukanović i Milan Roćen su Moskvi obećavali nešto drugo, a Moskva ih je nagrađivala obimnim količinama novca. Ova dvostruka igra Đukanovića sa Vašingtonom i Moskvom ovih dana se pretvara u pravu agoniju za Crnu Goru. NATO nas nije pozvao u članstvo, a Moskva otvoreno prijeti tužbom državi sa milijardom eura zbog KAP-a. Nijesu u pitanju Deripaska i KAP, već iznevjerena obećanja crnogorskog režima o blokadi NATO integracija. U NATO su svjesni činjenice da je problem u DPS-u, čijih samo 40 odsto birača podržava članstvo, i sada su dali precizne zadatke Đukanoviću da na djelu dokaže svoju privrženost NATO. To neće biti blagonaklono dočekano u Moskvi, koja je potrošila ogromni novac za podršku Đukanovićevom režimu.

 

Slobodni izbori jedino rješenje

MONITOR: Da li su vanredni izbori rješenje aktuelne krize vlasti u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ne postoji drugo demokratsko rješenje u ovoj situaciji osim vanredni parlamentarni izbori. Naravno, ostaje problem nedemokratskih i nepoštenih uslova za izbore i potreba da se otvori dijalog među demokratskim partijama u parlamentu o uslovima za održavanje prvih slobodnih i poštenih izbora u Crnoj Gori. Ovaj dijalog se ne može voditi sa DPS-om koji nije demokratska partija, već zločinačka organizacija udružena sa mafijom. I ovdje najveću odgovornost imaju SDP i partije manjinskih naroda koje i dalje podržavaju mafiju i DPS. Takav dijalog između demokratskih snaga mogao bi imati kao rezultat formiranje tehničke, prelazne vlade koja bi imala zadatak da spriječi bankrot javnih finansija, demontira totalitarne mehanizme vladavine DPS-a i organizuje prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore. Ali to zavisi od SDP-a i partija manjina. DF je uvijek spreman na taj dijalog.

MONITOR: Zašto onda lider SDP-a odgađa vanredne parlamentarne izbore?
MEDOJEVIĆ: Pretpostavljam da je Ranko Krivokapić morao obećati nešto onima koji su mu pomogli da postane predsjednik Parlamentarne Skupštine OSCE. Pretpostavljam da je sebe preporučio kao lidera koji će voditi mirnu demokratsku transformaciju u Crnoj Gori. Izgleda da je i njemu i Lukšiću, nešto ranije, mnogo lakše u Briselu i Berlinu obećati razvlašćivanje DPS-a i borbu protiv mafije, a da im taj entuzijazam naglo padne kada se vrate u Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo