Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Država je u fazi slobodnog pada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste rekli da u vladajućoj koaliciji vlada potpuna konfuzija i da se ona raspada. Na osnovu čega to zaključujete?

MEDOJEVIĆ: Vlada nema većinu u parlamentu za najkrupnije političke odluke, kao što je usvajanje budžeta. Nijesu prošli neki sistemski zakoni. Koalicioni partneri ne mogu da se dogovore o sve većem broju važnih pitanja. Vlada nema većinsku podršku za ekonomsku politiku, privatizaciju KAP-a, poresku politiku. Na svjetlo dana su se pojavili audio snimci sa organa DPS-a koji dokazuju da su izbori pokradeni i da DPS nema legitimitet da pravi vladu. Sukobi u vrhu DPS-a oko kontrole bezbjednosnog sektora i švercerskih poslova se intenziviraju i bezbjednosne službe su blokirane u aktivnostima vezanim za ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora u poglavljima 23 i 24. Uticaj organizovanog kriminala na sve pore društva je takav da se već može govoriti i o ustanovljavanju četvrte grane vlasti – mafije. Mafija kontroliše dominantno određene sektore ekonomije, korumpirane djelove policije, ANB, tužilaštva, sudstva, državne i sopstvene medije. Dugogodišnja kohabitacija države i mafije dovela je do prenošenja moći od države ka mafiji i sada je država nemoćna da se otrgne iz tog smrtonosnog zagrljaja i polako postaje eksponent interesa organizovanog kriminala, njihov zaštitnik i promoter. Siromaštvo raste eksponencijalnom brzinom, spoljni dug ulazi u zonu neodrživog, novac se odliva van zemlje, budžet je pred bankrotom i dovedeno je u pitanje elementarno funkcionisanje državnog aparata. Vlast je zaokupljena unutrašnjim sukobima i rezmiricama oko raspodjele kolača, državi prijete enormne tužbe i arbitraže od ključnih strateških partnera za KAP i EPCG. SDP nema odgovor na ključno demokratsko pitanje u ovom trenutku: Zbog čega podržavaju ovakvu vlast i blokiraju demokratske promjene? Stiče se utisak da državu, u suštini, niko ne vodi i da se nalazimo u fazi slobodnog pada. DPS i SDP čekaju da se nagomilani problemi riješe sami. To je pogrešno i vodi zemlju u bankrot, političku, ekonomsku i socijalnu nestabilnost.

MONITOR: Organizovani kriminal i korupcija, i prema upozorenjima zvaničnika iz EU, i dalje nesmetano cvjetaju.
MEDOJEVIĆ: Ovaj režim je od početka 90-ih u bliskim vezama sa strukturama organizovanog kriminala. Poslije 2006. režim je uspostavio bliske veze i sa globalnim kartelima organizovanog kriminala, tako da su morale da se angažuju i najmoćnije bezbjednosne službe svijeta u borbi protiv ovih organizacija, jer je djelovanje Balkanske konfederacije organizovanog kriminala postalo prijetnja nacionalnim interesima SAD i EU. Mafija je godinama ulagala ogromni novac u korupciju crnogorskih političara na vlasti i ključnih ljudi bezbjednosnog sektora i oni neće dopustiti da ih isti ljudi sada hapse i tjeraju na robiju. S druge strane, EU ne može dozvoliti da Crna Gora postane platforma za djelovanje mafije prema zemljama EU i pritisak na vlast će biti sve veći. Svima je jasno da je ključna prepreka efikasnijoj borbi protiv mafije i korupcije pozicija Mila Đukanovića na mjestu premijera i zbog toga je od njega u Briselu traženo da se povuče. On bi se i povukao da je vlasnik svoga života i mandata. Kako je mafija ta kojoj polaže račune, on ne može da podnese ostavku. Đukanović je talac svojih veza sa mafijom, a Crna Gora kolateralna šteta ovog pakta sa đavolom.

MONITOR: U toku je afera ,,crne trojke”.
MEDOJEVIĆ: Zloupotreba represivnog aparata, prebijanja, zastrašivanja, likvidacije, prisluškivanja, zloupotreba državnih i kontrolisanih medija, ubacivanje spavača u opoziciju, preotimanje odbornika i poslanika, razbijanje partija i druge metode borbe protiv opozicije i neistomišljenika režima su karakteristika nedemokratskih i despotskih režima. Od afere Listing bilo je jasno da je bezbjednosni sistem razoren i da je izgubio integritet. Kada osjetljivi bezbjednosni materijali počnu da cure iz policije i ANB i da se upotrebljavaju za ostvarivanje nekih političkih, ali i grupnih i ličnih interesa u vlasti, to je jasan signal da su ugroženi nacionalna bezbjednost i demokratski ustavni poredak. Ova vlast odavno nema izborni legitimitet i ključna odgovornost je na SDP-u koji u ovom trenutku može da promijeni kurs političke i ekonomske propasti u koju nas vodi ova Vlada. Nerealno je očekivati od policije, tužilaštva i sudstva, čije je čelne ljude postavila upravo ova vlast, da urade bilo šta na rasvjetljavanju organizatora, nalogodavaca i finansijera ovih falangi.

MONITOR: Kako komentarišete domete tri prethodne afere – Telekom, Listing i Snimak?
MEDOJEVIĆ: Afere Listing i Snimak su generisane u vlasti sa motivom da se ostvare lični interesi i ambicije ljudi u vrhu vlasti. Radi se o vrlo rizičnim i opasnim pokušajima zloupotrebe službi i to može da se završi tragično. Opasno je kada službe bezbjednosti počnu da se bave politikom. Posebno u državi koja godinama koketira i aktivno sarađuje sa narko mafijom. Suviše veliki ulozi su u igri i mafija sigurno neće mirno sjedjeti i posmatrati kako ih hapse vlasti koje su na njenom platnom spisku. Afera Snimak je specifična po tome što je skrenula pažnju EU i SAD na neravnopravne uslove pod kojima opozicija učestvuje na izborima i na monstruozne zloupotrebe države od strane DPS-a. Uz neviđeni skandal sa krađom struje iz Evropske interkonekcije, afera Snimak je značajno uticala na gubitak međunarodnog ugleda ove vlasti. Afera Telekom je autonomna pravna akcija pravosudnih organa SAD i tu je sve jasno i dokazano.

MONITOR: Govorili ste ovih dana o savezu Vučić – Nikolić – Đukanović. Ko ih je povezao i zbog čega?
MEDOJEVIĆ: Bio sam ne malo iznenađen kada je Tomislav Nikolić u više navrata pozvao Novu da uđe u koaliciju sa mafijaškom vlašću Mila Đukanovića, koja je kao svoj temeljni dio političkog programa imala antisrpsku politiku. To je otvorilo mnoga pitanja o motivima i razlozima takve političke vratolomije SNS. Skidanje sa Interpolove optužnice Stanka Subotića, ključnog čovjeka Balkanske mafije, koji povezuje Šarića i Đukanovića, smanjenje kaucije i ukidanje presude otvorilo je nove sumnje i dileme o pravim motivima naglog otpoljavanja odnosa vlasti Srbije i Crne Gore. Uključenje srbijanskih medija pod kontrolom aktuelne vlasti u Srbiji u kampanju protiv opozicije u Crnoj Gori je nova činjenica koju treba ozbiljno analizirati, jer se radi o direktnom miješanju vlasti i interesnih struktura Srbije u unutrašnja politička pitanja Crne Gore.

MONITOR: Zbog toga ste se našli na meti srpskih vlasti. Zašto su tako oštro nasrnuli na Vas?
MEDOJEVIĆ: Ja sam samo odgovorio na uplitanje vlasti i medija iz Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore i na napade na opoziciju. PzP je uložio čitav svoj kredibilitet u projekat crnogorsko-srpskog pomirenja i pokazali da je taj projekat narod prihvatio i da stalno jača. Mafija je veoma zabrinuta za svoje pozicije, jer zna vrlo dobro da će DF povesti opšti rat protiv mafije i korupcije i zbog toga je Đukanović otvorio medijsku prljavu kampanju protiv mene, ali i protiv PzP i Nove kao osovine ovog projekta. Uticaj mafije na politiku u regionu je ogroman i to predstavlja najveću prijetnju miru, stabilnosti regiona i zaustavljanju EU i NATO integracija. Vlasti u Srbiji moraju da pronađu snage da se uključe u regionalnu borbu protiv mafije i da ne podržavaju režim Đukanovića koji je sam vrh te organizacije. Aleksandar Vučić očigledno nije navikao da mu neko kaže istinu i argumentovano ukaže na ozbiljne propuste njegove Vlade u borbi protiv mafije. Umjesto odgovora na konkretne primjedbe u vezi hapšenja Darka Šarića i ukidanje presude Subotiću, Vučić je krenuo da koristi stare propale floskule DPS-a o mojim vezama sa zemunskim klanom. Ja se protiv mafije borim 15 godina i nema viđenijeg mafijaša a da me nije optužio da me je plaćao ili da ga napadam zato što me neko plaća.

Igra sa Vašingtonom i Moskvom

MONITOR: Zašto se s vremena na vrijeme agresivno aktuelizuje priča o ulasku Crne Gore u NATO? Koliko je to pitanje presudno za njenu budućnost?
MEDOJEVIĆ: Aktuelni režim nikada nije bio iskren prema NATO, jer je Đukanović svjestan da članstvo u NATO podrazumijeva reforme bezbjednosnog sektora i sistema odbrane prema NATO standardima. To podrazumijeva demokratsku kontrolu službi bezbjednosti i odbrane i efikasnu borbu protiv mafije, pranja novca i finansiranja terorizma. S druge strane, Đukanović i Milan Roćen su Moskvi obećavali nešto drugo, a Moskva ih je nagrađivala obimnim količinama novca. Ova dvostruka igra Đukanovića sa Vašingtonom i Moskvom ovih dana se pretvara u pravu agoniju za Crnu Goru. NATO nas nije pozvao u članstvo, a Moskva otvoreno prijeti tužbom državi sa milijardom eura zbog KAP-a. Nijesu u pitanju Deripaska i KAP, već iznevjerena obećanja crnogorskog režima o blokadi NATO integracija. U NATO su svjesni činjenice da je problem u DPS-u, čijih samo 40 odsto birača podržava članstvo, i sada su dali precizne zadatke Đukanoviću da na djelu dokaže svoju privrženost NATO. To neće biti blagonaklono dočekano u Moskvi, koja je potrošila ogromni novac za podršku Đukanovićevom režimu.

 

Slobodni izbori jedino rješenje

MONITOR: Da li su vanredni izbori rješenje aktuelne krize vlasti u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ne postoji drugo demokratsko rješenje u ovoj situaciji osim vanredni parlamentarni izbori. Naravno, ostaje problem nedemokratskih i nepoštenih uslova za izbore i potreba da se otvori dijalog među demokratskim partijama u parlamentu o uslovima za održavanje prvih slobodnih i poštenih izbora u Crnoj Gori. Ovaj dijalog se ne može voditi sa DPS-om koji nije demokratska partija, već zločinačka organizacija udružena sa mafijom. I ovdje najveću odgovornost imaju SDP i partije manjinskih naroda koje i dalje podržavaju mafiju i DPS. Takav dijalog između demokratskih snaga mogao bi imati kao rezultat formiranje tehničke, prelazne vlade koja bi imala zadatak da spriječi bankrot javnih finansija, demontira totalitarne mehanizme vladavine DPS-a i organizuje prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore. Ali to zavisi od SDP-a i partija manjina. DF je uvijek spreman na taj dijalog.

MONITOR: Zašto onda lider SDP-a odgađa vanredne parlamentarne izbore?
MEDOJEVIĆ: Pretpostavljam da je Ranko Krivokapić morao obećati nešto onima koji su mu pomogli da postane predsjednik Parlamentarne Skupštine OSCE. Pretpostavljam da je sebe preporučio kao lidera koji će voditi mirnu demokratsku transformaciju u Crnoj Gori. Izgleda da je i njemu i Lukšiću, nešto ranije, mnogo lakše u Briselu i Berlinu obećati razvlašćivanje DPS-a i borbu protiv mafije, a da im taj entuzijazam naglo padne kada se vrate u Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo