Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Država je u fazi slobodnog pada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste rekli da u vladajućoj koaliciji vlada potpuna konfuzija i da se ona raspada. Na osnovu čega to zaključujete?

MEDOJEVIĆ: Vlada nema većinu u parlamentu za najkrupnije političke odluke, kao što je usvajanje budžeta. Nijesu prošli neki sistemski zakoni. Koalicioni partneri ne mogu da se dogovore o sve većem broju važnih pitanja. Vlada nema većinsku podršku za ekonomsku politiku, privatizaciju KAP-a, poresku politiku. Na svjetlo dana su se pojavili audio snimci sa organa DPS-a koji dokazuju da su izbori pokradeni i da DPS nema legitimitet da pravi vladu. Sukobi u vrhu DPS-a oko kontrole bezbjednosnog sektora i švercerskih poslova se intenziviraju i bezbjednosne službe su blokirane u aktivnostima vezanim za ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora u poglavljima 23 i 24. Uticaj organizovanog kriminala na sve pore društva je takav da se već može govoriti i o ustanovljavanju četvrte grane vlasti – mafije. Mafija kontroliše dominantno određene sektore ekonomije, korumpirane djelove policije, ANB, tužilaštva, sudstva, državne i sopstvene medije. Dugogodišnja kohabitacija države i mafije dovela je do prenošenja moći od države ka mafiji i sada je država nemoćna da se otrgne iz tog smrtonosnog zagrljaja i polako postaje eksponent interesa organizovanog kriminala, njihov zaštitnik i promoter. Siromaštvo raste eksponencijalnom brzinom, spoljni dug ulazi u zonu neodrživog, novac se odliva van zemlje, budžet je pred bankrotom i dovedeno je u pitanje elementarno funkcionisanje državnog aparata. Vlast je zaokupljena unutrašnjim sukobima i rezmiricama oko raspodjele kolača, državi prijete enormne tužbe i arbitraže od ključnih strateških partnera za KAP i EPCG. SDP nema odgovor na ključno demokratsko pitanje u ovom trenutku: Zbog čega podržavaju ovakvu vlast i blokiraju demokratske promjene? Stiče se utisak da državu, u suštini, niko ne vodi i da se nalazimo u fazi slobodnog pada. DPS i SDP čekaju da se nagomilani problemi riješe sami. To je pogrešno i vodi zemlju u bankrot, političku, ekonomsku i socijalnu nestabilnost.

MONITOR: Organizovani kriminal i korupcija, i prema upozorenjima zvaničnika iz EU, i dalje nesmetano cvjetaju.
MEDOJEVIĆ: Ovaj režim je od početka 90-ih u bliskim vezama sa strukturama organizovanog kriminala. Poslije 2006. režim je uspostavio bliske veze i sa globalnim kartelima organizovanog kriminala, tako da su morale da se angažuju i najmoćnije bezbjednosne službe svijeta u borbi protiv ovih organizacija, jer je djelovanje Balkanske konfederacije organizovanog kriminala postalo prijetnja nacionalnim interesima SAD i EU. Mafija je godinama ulagala ogromni novac u korupciju crnogorskih političara na vlasti i ključnih ljudi bezbjednosnog sektora i oni neće dopustiti da ih isti ljudi sada hapse i tjeraju na robiju. S druge strane, EU ne može dozvoliti da Crna Gora postane platforma za djelovanje mafije prema zemljama EU i pritisak na vlast će biti sve veći. Svima je jasno da je ključna prepreka efikasnijoj borbi protiv mafije i korupcije pozicija Mila Đukanovića na mjestu premijera i zbog toga je od njega u Briselu traženo da se povuče. On bi se i povukao da je vlasnik svoga života i mandata. Kako je mafija ta kojoj polaže račune, on ne može da podnese ostavku. Đukanović je talac svojih veza sa mafijom, a Crna Gora kolateralna šteta ovog pakta sa đavolom.

MONITOR: U toku je afera ,,crne trojke”.
MEDOJEVIĆ: Zloupotreba represivnog aparata, prebijanja, zastrašivanja, likvidacije, prisluškivanja, zloupotreba državnih i kontrolisanih medija, ubacivanje spavača u opoziciju, preotimanje odbornika i poslanika, razbijanje partija i druge metode borbe protiv opozicije i neistomišljenika režima su karakteristika nedemokratskih i despotskih režima. Od afere Listing bilo je jasno da je bezbjednosni sistem razoren i da je izgubio integritet. Kada osjetljivi bezbjednosni materijali počnu da cure iz policije i ANB i da se upotrebljavaju za ostvarivanje nekih političkih, ali i grupnih i ličnih interesa u vlasti, to je jasan signal da su ugroženi nacionalna bezbjednost i demokratski ustavni poredak. Ova vlast odavno nema izborni legitimitet i ključna odgovornost je na SDP-u koji u ovom trenutku može da promijeni kurs političke i ekonomske propasti u koju nas vodi ova Vlada. Nerealno je očekivati od policije, tužilaštva i sudstva, čije je čelne ljude postavila upravo ova vlast, da urade bilo šta na rasvjetljavanju organizatora, nalogodavaca i finansijera ovih falangi.

MONITOR: Kako komentarišete domete tri prethodne afere – Telekom, Listing i Snimak?
MEDOJEVIĆ: Afere Listing i Snimak su generisane u vlasti sa motivom da se ostvare lični interesi i ambicije ljudi u vrhu vlasti. Radi se o vrlo rizičnim i opasnim pokušajima zloupotrebe službi i to može da se završi tragično. Opasno je kada službe bezbjednosti počnu da se bave politikom. Posebno u državi koja godinama koketira i aktivno sarađuje sa narko mafijom. Suviše veliki ulozi su u igri i mafija sigurno neće mirno sjedjeti i posmatrati kako ih hapse vlasti koje su na njenom platnom spisku. Afera Snimak je specifična po tome što je skrenula pažnju EU i SAD na neravnopravne uslove pod kojima opozicija učestvuje na izborima i na monstruozne zloupotrebe države od strane DPS-a. Uz neviđeni skandal sa krađom struje iz Evropske interkonekcije, afera Snimak je značajno uticala na gubitak međunarodnog ugleda ove vlasti. Afera Telekom je autonomna pravna akcija pravosudnih organa SAD i tu je sve jasno i dokazano.

MONITOR: Govorili ste ovih dana o savezu Vučić – Nikolić – Đukanović. Ko ih je povezao i zbog čega?
MEDOJEVIĆ: Bio sam ne malo iznenađen kada je Tomislav Nikolić u više navrata pozvao Novu da uđe u koaliciju sa mafijaškom vlašću Mila Đukanovića, koja je kao svoj temeljni dio političkog programa imala antisrpsku politiku. To je otvorilo mnoga pitanja o motivima i razlozima takve političke vratolomije SNS. Skidanje sa Interpolove optužnice Stanka Subotića, ključnog čovjeka Balkanske mafije, koji povezuje Šarića i Đukanovića, smanjenje kaucije i ukidanje presude otvorilo je nove sumnje i dileme o pravim motivima naglog otpoljavanja odnosa vlasti Srbije i Crne Gore. Uključenje srbijanskih medija pod kontrolom aktuelne vlasti u Srbiji u kampanju protiv opozicije u Crnoj Gori je nova činjenica koju treba ozbiljno analizirati, jer se radi o direktnom miješanju vlasti i interesnih struktura Srbije u unutrašnja politička pitanja Crne Gore.

MONITOR: Zbog toga ste se našli na meti srpskih vlasti. Zašto su tako oštro nasrnuli na Vas?
MEDOJEVIĆ: Ja sam samo odgovorio na uplitanje vlasti i medija iz Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore i na napade na opoziciju. PzP je uložio čitav svoj kredibilitet u projekat crnogorsko-srpskog pomirenja i pokazali da je taj projekat narod prihvatio i da stalno jača. Mafija je veoma zabrinuta za svoje pozicije, jer zna vrlo dobro da će DF povesti opšti rat protiv mafije i korupcije i zbog toga je Đukanović otvorio medijsku prljavu kampanju protiv mene, ali i protiv PzP i Nove kao osovine ovog projekta. Uticaj mafije na politiku u regionu je ogroman i to predstavlja najveću prijetnju miru, stabilnosti regiona i zaustavljanju EU i NATO integracija. Vlasti u Srbiji moraju da pronađu snage da se uključe u regionalnu borbu protiv mafije i da ne podržavaju režim Đukanovića koji je sam vrh te organizacije. Aleksandar Vučić očigledno nije navikao da mu neko kaže istinu i argumentovano ukaže na ozbiljne propuste njegove Vlade u borbi protiv mafije. Umjesto odgovora na konkretne primjedbe u vezi hapšenja Darka Šarića i ukidanje presude Subotiću, Vučić je krenuo da koristi stare propale floskule DPS-a o mojim vezama sa zemunskim klanom. Ja se protiv mafije borim 15 godina i nema viđenijeg mafijaša a da me nije optužio da me je plaćao ili da ga napadam zato što me neko plaća.

Igra sa Vašingtonom i Moskvom

MONITOR: Zašto se s vremena na vrijeme agresivno aktuelizuje priča o ulasku Crne Gore u NATO? Koliko je to pitanje presudno za njenu budućnost?
MEDOJEVIĆ: Aktuelni režim nikada nije bio iskren prema NATO, jer je Đukanović svjestan da članstvo u NATO podrazumijeva reforme bezbjednosnog sektora i sistema odbrane prema NATO standardima. To podrazumijeva demokratsku kontrolu službi bezbjednosti i odbrane i efikasnu borbu protiv mafije, pranja novca i finansiranja terorizma. S druge strane, Đukanović i Milan Roćen su Moskvi obećavali nešto drugo, a Moskva ih je nagrađivala obimnim količinama novca. Ova dvostruka igra Đukanovića sa Vašingtonom i Moskvom ovih dana se pretvara u pravu agoniju za Crnu Goru. NATO nas nije pozvao u članstvo, a Moskva otvoreno prijeti tužbom državi sa milijardom eura zbog KAP-a. Nijesu u pitanju Deripaska i KAP, već iznevjerena obećanja crnogorskog režima o blokadi NATO integracija. U NATO su svjesni činjenice da je problem u DPS-u, čijih samo 40 odsto birača podržava članstvo, i sada su dali precizne zadatke Đukanoviću da na djelu dokaže svoju privrženost NATO. To neće biti blagonaklono dočekano u Moskvi, koja je potrošila ogromni novac za podršku Đukanovićevom režimu.

 

Slobodni izbori jedino rješenje

MONITOR: Da li su vanredni izbori rješenje aktuelne krize vlasti u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ne postoji drugo demokratsko rješenje u ovoj situaciji osim vanredni parlamentarni izbori. Naravno, ostaje problem nedemokratskih i nepoštenih uslova za izbore i potreba da se otvori dijalog među demokratskim partijama u parlamentu o uslovima za održavanje prvih slobodnih i poštenih izbora u Crnoj Gori. Ovaj dijalog se ne može voditi sa DPS-om koji nije demokratska partija, već zločinačka organizacija udružena sa mafijom. I ovdje najveću odgovornost imaju SDP i partije manjinskih naroda koje i dalje podržavaju mafiju i DPS. Takav dijalog između demokratskih snaga mogao bi imati kao rezultat formiranje tehničke, prelazne vlade koja bi imala zadatak da spriječi bankrot javnih finansija, demontira totalitarne mehanizme vladavine DPS-a i organizuje prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore. Ali to zavisi od SDP-a i partija manjina. DF je uvijek spreman na taj dijalog.

MONITOR: Zašto onda lider SDP-a odgađa vanredne parlamentarne izbore?
MEDOJEVIĆ: Pretpostavljam da je Ranko Krivokapić morao obećati nešto onima koji su mu pomogli da postane predsjednik Parlamentarne Skupštine OSCE. Pretpostavljam da je sebe preporučio kao lidera koji će voditi mirnu demokratsku transformaciju u Crnoj Gori. Izgleda da je i njemu i Lukšiću, nešto ranije, mnogo lakše u Briselu i Berlinu obećati razvlašćivanje DPS-a i borbu protiv mafije, a da im taj entuzijazam naglo padne kada se vrate u Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo