Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Šefovi policije javno sa šefovima mafije

Objavljeno prije

na

Predsjednik Odbora direktora Lutrije Crne Gore Sava Grbović tužio je državu Crnu Goru i traži 200.000 eura odštete, zbog navodne diskriminacije i povrede ljudskih prava, jer mu u julu nije dozvoljeno da prisustvuje sjednici skupštinskog Odbora za ekonomiju, kada je raspravljano o ukidanju poreza na dodatu vrijednost za igre na sreću. Nebojša Medojević, kao član tog odbora, tada je rekao za Grbovića da je nedopustivo da tu bude ,,bezbjednosno interesantno lice”. Na početku razgovora za Monitor, Medojević povodom Grbovićeve tužbe kaže:

– Strukture organizovanog kriminala se u Đukanovićevoj Crnoj Gori osjećaju potpuno zaštićeno i postale su integrisane u politički, javni, ekonomski i društveni život. Ipak, i oni su svjesni da ne mogu bez rizika da koriste svoje uobičajene metode represije i obračuna sa svojim protivnicima. Posebno kada se radi o liderima opozicije, slobodnim medijima i NVO aktivistima. Ipak, danas je Crna Gora pod snažnim reflektorima EU i SAD i sve se zna o vezama mafije i vrha DPS. Teško je zataškati ova krivična djela i neki od važnih mafijaških uzdanica su već na robiji i služe dugogodišnje zatvorske kazne zbog ubistava. Zato se već nakon ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića mafija odlučila za drugačije metode djelovanja. Preuzimanjem medija i infiltriranjem u ekonomiju, sport, estradu, osnivanjem mafijaških NVO i zloupotrebom uticaja na sudije, počinju medijske harange i montirani sudski procesi. Mafija ima pod kontrolom određeni broj advokata i sudija koji se stavljaju u funkciju progona kritičara veza vrha DPS i mafije.

Dubina moralne propasti crnogorskog društva je tako strašna da čak i neki sveštenici, vrlo aktivni u javnom životu, bez imalo stida i zazora javno po kafanama, restoranima, kockarnicama, kazinima… sjede, jedu i piju sa visokopozicioniranim članovima mafije, primaju poklone, voze skupocjene džipove i hvale se svojim vezama sa mafijom…

MONITOR: S obzirom na sve to, šta mislite o Grbovićevoj tužbi?
MEDOJEVIĆ: Ipak, crnogorska mafija se dosta groteskno ponaša u novoj ulozi, pa se taj polusvijet, dojučerašnji nasilnici, pljačkaši banaka, ubice, dileri droge, perači para, na javnoj sceni i na sudovima teško snalaze. Bez obzira na angažman spin majstora iz Srbije, trećerazrednih i potrošenih političara plaćenika iz inostranstva i na ogromne količine novca uložene u ovaj novi vid djelovanja mafije, istina se ne može sakriti. EU je u svom posljednjem izvještaju o napretku Crne Gore, prvi put potvrdila moje ocjene koje iznosim od 2001. godine, da je mafija integrisana u javni život i da se taj najozbiljniji problem države mora u najkraćem roku rješavati.

Prilično sam siguran da su autori ove skaredne tužbe bili neobaviješteni o promjenama odnosa EU i SAD prema represiji koja se preduzima prema kritičarima režima i da su se istrčali. Očekujem da će ova tužba biti povučena ili će se na neki drugi način držati van fokusa javnosti.

MONITOR: Za Grbovića ste rekli da pripada organizovanoj kriminalnoj grupi iz Budve. Na osnovu čega ste to izjavili?
MEDOJEVIĆ: Nažalost, zbog zakonskih ograničenja koja me obavezuju na poštovanje tajnosti klasifikovanih dokumenata policije i ANB, ne mogu javno da govorim o imenima i organizovanim kriminalnim grupama koje se pominju u ovim dokumentima koja su pripremali profesionalci u službama pod nadzorom međunarodnih eksperata, u okviru obaveza koje Crna Gora ima u okviru pregovora sa EU o poglavljima 23 i 24.

Kada sam u holu Skupštine primijetio lice koje se pominje kao član organizovane kriminalne grupe iz Budve, ja sam sugerisao predsjedniku Odbora Damjanoviću da to lice odstrani iz Skupštine. Time sam štitio dignitet ovog visokog doma, dostojanstvo svih poslanika, ali i bezbjednost svih ljudi u Skupštini.

Zbog dugogodišnje kohabitacije organizovanog kriminala sa vrhom ovog režima, ove kriminalne strukture su izgradile čitav mehanizam za diskreditaciju, javno blaćenje i medijsko reketiranje svojih oponenata, kritičara. Ja sam već više od deset godina direktna meta njihove prljave kampanje, a najmanje jednom je pripreman atentat na mene od strane narko bosova. U cilju sopstvene bezbjednosti i bezbjednosti moje porodice i uz pomoć profesionalaca iz naših službi prikupio sam neophodne informacije o kriminalnim strukturama od kojih mi prijeti opasnost i trudim se da izbjegavam lokalitete i objekte gdje se oni okupljaju. Skupština je posljednje mjesto u državi gdje se smije dopustiti ulazak i boravak licima koja su pod operativnom obradom službi.

MONITOR: Ko su članovi budvanskog klana?
MEDOJEVIĆ: Naše službe su vrlo profesionalno prikupile operativna saznanja o djelovanju, organizaciji, hijerarhiji, snazi, broju članova, međusobnim odnosima, finansijskoj moći, međunarodnim kontaktima svih relevantnih organizovanih kriminalnih grupa i to nam je prezentirano na Odboru za bezbjednost. Dakle, naše službe imaju nepohodna saznanja i informacije. Nažalost, nemamo nijednu otvorenu istragu od strane tužilaštva protiv najjačih organizovanih kriminalnih grupa, zbog očiglednih političkih opstrukcija sa vrha državne vlasti. Bezbjednosne službe prikupljaju operativne podatke ne zbog informisanja Odbora ili zabave radi, već radi otvaranja istraga i obezbjeđivanja dokaza radi podizanja optužnica. Zbog toga je i Evropska komisija konstatovala nedostatak političke volje kao ključni razlog za izostanak vidljivih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala. Potpredsjednik Vlade Duško Marković se zbog toga nalazi u vrlo delikatnoj poziciji, jer u Briselu, Berlinu i Vašingtonu ne može da objasni zbog čega nema optužnica i pravosnažnih presuda za organizovani kriminal, a postoji ozbiljan fundus informacija, saznanja, pa čak i dokaza.

MONITOR: Izjavili ste da organizovani kriminal postoji i u drugim državama, ali u podzemlju, dok kod nas dolazi u parlament.
MEDOJEVIĆ: Organizovani kriminal postoji kao problem u svim najrazvijenijim državama svijeta. Ideal mafije je da uspije da se infiltrira u policiju, obavještajne službe, tužilaštvo, sudove, medije, ekonomiju. Mafija uspijeva da kupi ponekog državnog službenika na nižim nivoma, ili da kroz finansiranje kampanja političara ili stranaka dođe do nekog uticaja ili informacija koje su za njih bitne. To je stalna borba između države i mafije u kojoj ima žrtava sa obje strane. Ipak, demokratske države snagom svojih institucija dobijaju bitku sa mafijom i tjeraju je na podzemno i tajno djelovanje. Tužilaštvo za borbu protiv mafije u Italiji smatra da je najveći dio posla urađen kada saznaju identitet i dođu do fotografije i mogućih lokacija na kojima se kreću bosovi mafije. Kod nas se profesionalci iz policije i ANB nalaze u vrlo teškoj dilemi kada vide svoje šefove kako javno sjede, druže se, posluju sa licima koja su evidentirana kao vođe organizovanih kriminalnih grupa. Ne znaju da li da ih hapse ili da im salutiraju. Nezadovoljstvo u našim bezbjednosnim službama je sve veće i profesionalci otkazuju poslušnost svojim šefovima koji su često na platnom spisku mafije, dobijaju ogromni novac i postaju milioneri, dok oni rizikuju svoje živote za platu od 500 eura. To nezadovoljstvo je i rezultiralo curenjem važnih kompromitujućih informacija i tako su nastale afere Listing, Snimak, Crne trojke. A tek dolaze nova dokumenta.

MONITOR: Da li i evropski zvaničnici znaju da kriminalne grupe štiti režim?
MEDOJEVIĆ: Naše službe imaju dovoljno informacija i dokaza protiv vođa organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, ali nema istraga, optužnica i presuda, kao ni zapljene imovine. Svi vodeći narko bosovi su bili pod zaštitom ovog režima, a neki od njih su se i javno hvalili poznanstvom i vezama sa ključnim ljudima DPS-a i bezbjednosnih službi. EU i SAD sve to znaju i od ove Vlade traže vidljive rezultate. Pritisak je sve veći, a mafija ima svoje argumente, dokaze kojima ucjenjuju vrh DPS-a. Nažalost i čitavu Crnu Goru.

Šta zna Veljović

MONITOR: ANB je saopštila da očekuje od državnih institucija da adekvatno reaguju na izjavu bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića da u policiji postoje kriminalne strukture…
MEDOJEVIĆ: U bezbjednosnom sektoru vlada pravi haos i bilo je pitanje dana kada će zaraćene frakcije krenuti jedna na drugu. Kada sam na sjednici odbora 2009. godine govorio o krakovima mafije u policiji i ANB, Veljović je bio spreman na fizički obračun, braneći DPS i mafiju. Sada kada je lično predmet diskreditacije od strane neprijateljske frakcije, priča o kriminalu u policiji. Kao neko ko dobro poznaje stanje u bezbjednosnom sektoru, prilično sam siguran da je Veljović u pravu. Zato smo kolege Andrija Mandić, Predrag Bulatović i ja tražili kontrolno saslušanje Veljovića i Igora Lukšića, kao i čelnika MUP, UP i ANB, da na zatvorenoj sjednici dobijemo konkretne odgovore i čujemo kakva su saznanja Veljovića o kriminalnim strukturama u bezbjednosnim službama.

Đukanovićev javni šamar EU i SAD

MONITOR: Kakva su Vam saznanja o rasvjetljavanju afere Snimak, za koju Đukanović kaže da je za njega završena?
MEDOJEVIĆ: EU i SAD insistiraju na rasvjetljavanju ove afere i utvrđivanju političke i krivične odgovornosti aktera. Milo Đukanović je vrlo jasno odbrusio međunarodnoj zajednici da on neće kažnjavati svoje saradnike zbog krađe na izborima i zloupotreba državnih resursa u partijske svrhe. Ovo je javni šamar EU i SAD i to na temeljnom pitanju slobodnih i demokartskih izbora. Prilično sam siguran da EU neće ostati bez reakcije i da će Vlada biti pod ogromnim pritiskom. Posebno SDP i njen predsjednik, koji će morati da se konačno odluči šta mu je važnije – interes Crne Gore, demokratski razvoj i evroatlantske integracije ili DPS i Milo Đukanović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo