Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Protesti se nastavljaju i neće biti anti-NATO

Objavljeno prije

na

nebojsa-medojevic

MONITOR: Pokret za promjene neće učestvovati u protestima dijela opozicije protiv ulaska Crne Gore u NATO, koji su zakazani za 12. decembar ove godine. Zašto?
MEDOJEVIĆ: DF je demokratska antirežimska koalicija sastavljena od različitih političkih subjekata. Naši programi se u mnogim pitanjima razlikuju, što je i prirodno.

Članstvo u NATO je pitanje oko kojeg postoji veoma jasna razlika između PzP i drugih konstituenata Fronta. Dogovor je da svi zadržimo svoja programska opredjeljenja i principe oko NATO-a, a da je zajednički stav DF-a da se o članstvu Crne Gore u NATO izjasne građani na fer i demokratskom referendumu.

MONITOR: Pozivnica je stigla i pored brojnih kritika na račun dometa reformi ovdašnjih bezbjednosnih službi, o čemu ste i sami više puta govorili. Kako to objašnjavate?
MEDOJEVIĆ: Dobijanje pozivnice u PzP-u doživljavamo kao iskazivanje geostrateškog interesa NATO-a, a ne rezultat sprovedenih reformi u sektoru bezbjednosti i odbrane, jačanju pravne države i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Stanje u zemlji sa aspekta vrijednosti i standarda NATO-a je mnogo lošije nego prošle godine. Haos i sukobi kriminalnih klanova u bezbjednosnom sektoru, rasulo u vojsci, nespremnost tužilaštva da sprovede istrage u slučajevima u kojima je uključen Diktator i njegovi rođaci i partneri, politička kriza zbog nepovjerenja u izborni proces i kriza legitimiteta institucija, nijesu preporuka za dobijanje pozivnice. Ipak, pozivnica je važna unutarpolitička činjenica.

Dugogodišna kohabitacija korumpiranih djelova bezbjednosnog sektora sa strukturama organizovanog kriminala i vrhom režima stvorila je opasnu hobotnicu koja drži državu zarobljenom i blokira reforme. Ona je i dio regionalnih i globalnih kriminalnih organizacija i predstavlja realnu prijetnju stabilnosti i Crne Gore i regiona. Nerealno je očekivati bilo kakve reforme bez smjene aktuelnog režima, koji je dio te hobotnice.

Slanjem pozivnice NATO je preuzeo odgovornost za teško stanje u sektoru bezbjednosti i moraće da se pozabavi i djelovanjem te hobotnice koja ugrožava i vitalne bezbjednosne interese NATO-a. Posebno u dijelu finansiranja terorizma, kao najveće prijetnje stabilnosti na globalnom planu. Očekujem da će se tek otvoriti pitanje neophodnosti radikalnih rezova u ovom sektoru

MONITOR: Ocijenili ste da i dalje postoji ,,dvostruka igra Đukanovića kојi nije raskinuo sve veze sa Rusijom, i da do pozivnice ne bi došlo da je Rusija bila tvrdo protiv”.
MEDOJEVIĆ: Snažne su i višeslojne veze Đukanovića sa ruskim strukturama. One su i političke, i poslovne, i bezbjednosne i kriminalne. Ruski faktor je podržao Đukanovićev projekat nezavisnosti i finansijski snažno ušao u Crnu Goru nakon obnove samostalnosti. Jedina crnogorska partija koja ima bilateralni sporazum sa Jedinstvenom Rusijom je DPS, a Đukanović je i poslovno duboko ušao u saradnju sa ruskim tajkunima koji su uložili preko tri milijarde eura u poslove u Crnoj Gori. Bezbjednosne službe su i danas pune visokih operativaca koji su godinama imali saradnju sa ruskim službama. Na to su ukazivali i iz NATO-a i upravo ta dvostruka igra Đukanovića je godinama bila prepreka za napredak Crne Gore u NATO integracijama.

Stanje nije bolje, ali je NATO, zbog svojih interesa odlučio da pošalje pozivnicu. Tako je preuzeo i sve rizike dvostuke igre Đukanovića. Rusija ima mnogo razloga da Đukanovića doživi kao svoju veoma lošu investiciju . Vidjećemo kako će reagovati.

MONITOR: Zalažete se da se odluka o ulasku u NATO donese na referendumu. Da li bi u Crnoj Gori sada bilo moguće organizovati fer i demokratski referendum o tom pitanju?
MEDOJEVIĆ: Naravno da ne. Za to je nepohodna prethodna demokratska promjena vlasti. Ma koliko bilo složeno pitanje koje duboko dijeli Crnu Goru, ulazak u NATO je demokratsko pitanje i svaka odluka koja bi bila donijeta bez legitimiteta i većinske podrške građana, bila bi osporavana i izazivala bi nove podjele.

MONITOR: Plašite li se da će se protesti koje DF organizuje od kraja septembra, a koje ste i sami okarakterisali kao ,,narodni bunt protiv diktatora”, pretvoriti u proteste protiv NATO-a, i tako rasuti energija građana koji žele promjenu režima?
MEDOJEVIĆ: Režim je uporno pokušavao da proteste DF-a protiv izbornih krađa i za formiranje prelazne vlade prikaže kao anti-NATO i antidržavne proteste. DF je pokazao da su mirni i nenasilni protesti upereni protiv režima koji dokazano krade izbore i nasiljem i korupcijom prekraja izbornu volju građana. Jedino nasilje je izazvao režim preko službi bezbjednosti i huligana koji su 24. oktobra izazvali incidente i policijski teror nad mirnim građanima.

U međuvremenu, ostatak opozicije je prihvatio da učestvuje u pregovorima sa Krivokapićem i NATO je poslao pozivnicu. Ta dva događaja su izazvala reakciju DF-a, odložili smo proteste, pružajući priliku kolegama da pokušaju da dogovore prelaznu vladu, uprkos našem negativnom stavu prema tom metodu političke borbe.

DF nastavlja politiku protesta i neučestvovanja u radu Skupštine , sve do ispunjenja zahtjeva i formiranja prelazne vlade. Ti protesti su i biće antirežimski i demokratski, usmjereni ka fer i poštenim izborima i neće biti anti-NATO. Protest koji će biti organizovan 12. decembra nije protest DF već partija koje su protiv učlanjenja Crne Gore u NATO.

MONITOR: Kazali ste da je Front spreman da se priključi pregovorima u Skupštini čim se otvori pitanje prelazne vlade.
MEDOJEVIĆ: DF je ranije pozvao sve političke partije da se rješenje duboke političke krize traži mirnim političkim sredstvima i predložio pregovore o formiranju prelazne vlade sastavljene od svih parlamentarnih subjekata u skladu sa zastupljenošću u parlamentu. DPS je odbio taj predlog, a SDP nastavio sa praksom da ostaju u vlasti, a djeluju kao opozicija, što je dovelo do nastavka krize legitmiteta institucija i primoralo nas da organizujemo proteste.

DF je aktivno učestvovao u pregovorima nakon krađe predsjedničkih izbora i detaljno su analizirani svi zakoni, usvojeni amandmani na izborne zakone, koje režim ili nije želio da primijeni ili ih je preko Ustavnog suda proglašavao neustavnim. Zato smo i pozvali ostatak opozicije da ne učestvuje u toj fazi pregovora i ne daje legitimitet Đukanoviću i Krivokapiću da opet prevare opoziciju, kao 2013.

Front je spreman da učestvuje u pregovorima o formiranju, sastavu i mandatu prelazne vlade. Samo kontrola na nivou vlade može spriječiti uhodane mehanizme krađe koje DPS razvija i usavršava od 1998. godine. Prvog dana pregovora Đukanović je saopštio da je DPS protiv prelazne vlade i time pregovore učinio besmislenim. Na ostatku opozicije je da ispuni javna obećanja da će se u tom slučaju pridružiti protestima i bojkotovati izbore koje ne organziuje prelazna vlada.

MONITOR: DF, i vi sami, ste više puta kritikovani da negativnom retorikom protiv ostatka opozicije, zapravo onemogućavate ujedinjene akcije opozicije protiv režima.
MEDOJEVIĆ: Ovih mjeseci se odlučuje o sudbini države u uslovima dramatične, političke, ekonomske i bezbjednosne krize. Lideri opozicije su pozvani, po prirodi stvari, da budu jedinstveni i pruže otpor korumpiranom režimu. DF je godinama bio meta djelovanja raznih interesnih struktura koji su uporno pokušavale da kreiraju politiku opozicije. Nije slučajno da je DF snažno napadnut u trenutku, kada je imao i preko 30 odsto podrške birača. Tada je počelo formiranje neke poslušne i konstruktivne opozicije, koja je trebala da bude zamjena za DF i mi smo pružili otpor. Pokrenuli smo najveće demokratske proteste u istoriji višestranačja, ostavljajući stalno otvorena vrata ostatku opozicije. Oni se nijesu pridružili, već su stalno kritikovali, opstruirali.

DF želi ujedinjenu opoziciju oko borbe za fer i poštene izbore. Sada je vrijeme da opozicija, bez obzira na razlike i animozitete, pošalje snažnu poruku da neće izaći na izbore ako ih ne organizuje prelazna vlada.

MONITOR: Vlada je najavila krivičnu prijavu protiv vas zbog apela na Specijalno tužilaštvo da pokrene istragu protiv ključnih ljudi iz vrha režima, i bezbjednosnih agencija zbog šverca oružja terorističkim organizacijama.
MEDOJEVIĆ: Prvi put se dešava da Vlada najavljuje krivičnu prijavu protiv poslanika zbog izjave u medijima. U toj izjavi sam izrazio sumnju da u Crnoj Gori djeluje organizovana kriminalna grupa koja se bavi švercom oružja, a povodom hapšenja jednog crnogorskog državljanina koji je vozio oružje u Pariz, nekoliko dana prije terorističkog napada 13. novembra. Ovo je školski primjer vraćanja verbalnog delikta i jedan u nizu dokaza da je ovaj režim totalitarni, korumpiran i povezan sa švercom i kriminalom. Ja ću podnijeti krivičnu pirjavu za lažno prijavljivanje protiv odgovornog lica koje bude u ime Vlade podnijelo takvu sramotnu prijavu.

MONITOR: U kom obimu i na koji način je režim upleten u šverc oružja?
MEDOJEVIĆ: Više godina se Crna Gora pominje u mnogim dokumentima kao zemlja u kojoj se obavljaju razni poslovi kriminalnih kartela na globalnom nivou. Po nalogu Interpola i DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više osoba zbog optužbi za prodaju oružja teroristčkim organizacijama kao što su F.A.R.C. i Al Qaida. Postoji čitav niz indicija da se pod zaštitom djelova bezbjednosnih službi i režima nesmetano obavlja šverc oružja prema raznim terorističkim organzicajima, paramilicijama, paravojskama, pobunjeničkim grupacijama, od Ukrajine do Bliskog istoka, i sjevera Afrike. Ove priče se inteziviraju posljednjih godina, kada su javno obznanjene bliske veze Diktatora sa Mohamedom Dahlanom, kog Palestina optužuje za korupciju i šverc oružja, a koji je dobio crnogorsko državljanstvo i ima više firmi u Crnoj Gori. Sve je više informacija da su teroristi u Parizu koristili oružje koje potiče sa ovih prostora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo