Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Protesti se nastavljaju i neće biti anti-NATO

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pokret za promjene neće učestvovati u protestima dijela opozicije protiv ulaska Crne Gore u NATO, koji su zakazani za 12. decembar ove godine. Zašto?
MEDOJEVIĆ: DF je demokratska antirežimska koalicija sastavljena od različitih političkih subjekata. Naši programi se u mnogim pitanjima razlikuju, što je i prirodno.

Članstvo u NATO je pitanje oko kojeg postoji veoma jasna razlika između PzP i drugih konstituenata Fronta. Dogovor je da svi zadržimo svoja programska opredjeljenja i principe oko NATO-a, a da je zajednički stav DF-a da se o članstvu Crne Gore u NATO izjasne građani na fer i demokratskom referendumu.

MONITOR: Pozivnica je stigla i pored brojnih kritika na račun dometa reformi ovdašnjih bezbjednosnih službi, o čemu ste i sami više puta govorili. Kako to objašnjavate?
MEDOJEVIĆ: Dobijanje pozivnice u PzP-u doživljavamo kao iskazivanje geostrateškog interesa NATO-a, a ne rezultat sprovedenih reformi u sektoru bezbjednosti i odbrane, jačanju pravne države i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Stanje u zemlji sa aspekta vrijednosti i standarda NATO-a je mnogo lošije nego prošle godine. Haos i sukobi kriminalnih klanova u bezbjednosnom sektoru, rasulo u vojsci, nespremnost tužilaštva da sprovede istrage u slučajevima u kojima je uključen Diktator i njegovi rođaci i partneri, politička kriza zbog nepovjerenja u izborni proces i kriza legitimiteta institucija, nijesu preporuka za dobijanje pozivnice. Ipak, pozivnica je važna unutarpolitička činjenica.

Dugogodišna kohabitacija korumpiranih djelova bezbjednosnog sektora sa strukturama organizovanog kriminala i vrhom režima stvorila je opasnu hobotnicu koja drži državu zarobljenom i blokira reforme. Ona je i dio regionalnih i globalnih kriminalnih organizacija i predstavlja realnu prijetnju stabilnosti i Crne Gore i regiona. Nerealno je očekivati bilo kakve reforme bez smjene aktuelnog režima, koji je dio te hobotnice.

Slanjem pozivnice NATO je preuzeo odgovornost za teško stanje u sektoru bezbjednosti i moraće da se pozabavi i djelovanjem te hobotnice koja ugrožava i vitalne bezbjednosne interese NATO-a. Posebno u dijelu finansiranja terorizma, kao najveće prijetnje stabilnosti na globalnom planu. Očekujem da će se tek otvoriti pitanje neophodnosti radikalnih rezova u ovom sektoru

MONITOR: Ocijenili ste da i dalje postoji ,,dvostruka igra Đukanovića kојi nije raskinuo sve veze sa Rusijom, i da do pozivnice ne bi došlo da je Rusija bila tvrdo protiv”.
MEDOJEVIĆ: Snažne su i višeslojne veze Đukanovića sa ruskim strukturama. One su i političke, i poslovne, i bezbjednosne i kriminalne. Ruski faktor je podržao Đukanovićev projekat nezavisnosti i finansijski snažno ušao u Crnu Goru nakon obnove samostalnosti. Jedina crnogorska partija koja ima bilateralni sporazum sa Jedinstvenom Rusijom je DPS, a Đukanović je i poslovno duboko ušao u saradnju sa ruskim tajkunima koji su uložili preko tri milijarde eura u poslove u Crnoj Gori. Bezbjednosne službe su i danas pune visokih operativaca koji su godinama imali saradnju sa ruskim službama. Na to su ukazivali i iz NATO-a i upravo ta dvostruka igra Đukanovića je godinama bila prepreka za napredak Crne Gore u NATO integracijama.

Stanje nije bolje, ali je NATO, zbog svojih interesa odlučio da pošalje pozivnicu. Tako je preuzeo i sve rizike dvostuke igre Đukanovića. Rusija ima mnogo razloga da Đukanovića doživi kao svoju veoma lošu investiciju . Vidjećemo kako će reagovati.

MONITOR: Zalažete se da se odluka o ulasku u NATO donese na referendumu. Da li bi u Crnoj Gori sada bilo moguće organizovati fer i demokratski referendum o tom pitanju?
MEDOJEVIĆ: Naravno da ne. Za to je nepohodna prethodna demokratska promjena vlasti. Ma koliko bilo složeno pitanje koje duboko dijeli Crnu Goru, ulazak u NATO je demokratsko pitanje i svaka odluka koja bi bila donijeta bez legitimiteta i većinske podrške građana, bila bi osporavana i izazivala bi nove podjele.

MONITOR: Plašite li se da će se protesti koje DF organizuje od kraja septembra, a koje ste i sami okarakterisali kao ,,narodni bunt protiv diktatora”, pretvoriti u proteste protiv NATO-a, i tako rasuti energija građana koji žele promjenu režima?
MEDOJEVIĆ: Režim je uporno pokušavao da proteste DF-a protiv izbornih krađa i za formiranje prelazne vlade prikaže kao anti-NATO i antidržavne proteste. DF je pokazao da su mirni i nenasilni protesti upereni protiv režima koji dokazano krade izbore i nasiljem i korupcijom prekraja izbornu volju građana. Jedino nasilje je izazvao režim preko službi bezbjednosti i huligana koji su 24. oktobra izazvali incidente i policijski teror nad mirnim građanima.

U međuvremenu, ostatak opozicije je prihvatio da učestvuje u pregovorima sa Krivokapićem i NATO je poslao pozivnicu. Ta dva događaja su izazvala reakciju DF-a, odložili smo proteste, pružajući priliku kolegama da pokušaju da dogovore prelaznu vladu, uprkos našem negativnom stavu prema tom metodu političke borbe.

DF nastavlja politiku protesta i neučestvovanja u radu Skupštine , sve do ispunjenja zahtjeva i formiranja prelazne vlade. Ti protesti su i biće antirežimski i demokratski, usmjereni ka fer i poštenim izborima i neće biti anti-NATO. Protest koji će biti organizovan 12. decembra nije protest DF već partija koje su protiv učlanjenja Crne Gore u NATO.

MONITOR: Kazali ste da je Front spreman da se priključi pregovorima u Skupštini čim se otvori pitanje prelazne vlade.
MEDOJEVIĆ: DF je ranije pozvao sve političke partije da se rješenje duboke političke krize traži mirnim političkim sredstvima i predložio pregovore o formiranju prelazne vlade sastavljene od svih parlamentarnih subjekata u skladu sa zastupljenošću u parlamentu. DPS je odbio taj predlog, a SDP nastavio sa praksom da ostaju u vlasti, a djeluju kao opozicija, što je dovelo do nastavka krize legitmiteta institucija i primoralo nas da organizujemo proteste.

DF je aktivno učestvovao u pregovorima nakon krađe predsjedničkih izbora i detaljno su analizirani svi zakoni, usvojeni amandmani na izborne zakone, koje režim ili nije želio da primijeni ili ih je preko Ustavnog suda proglašavao neustavnim. Zato smo i pozvali ostatak opozicije da ne učestvuje u toj fazi pregovora i ne daje legitimitet Đukanoviću i Krivokapiću da opet prevare opoziciju, kao 2013.

Front je spreman da učestvuje u pregovorima o formiranju, sastavu i mandatu prelazne vlade. Samo kontrola na nivou vlade može spriječiti uhodane mehanizme krađe koje DPS razvija i usavršava od 1998. godine. Prvog dana pregovora Đukanović je saopštio da je DPS protiv prelazne vlade i time pregovore učinio besmislenim. Na ostatku opozicije je da ispuni javna obećanja da će se u tom slučaju pridružiti protestima i bojkotovati izbore koje ne organziuje prelazna vlada.

MONITOR: DF, i vi sami, ste više puta kritikovani da negativnom retorikom protiv ostatka opozicije, zapravo onemogućavate ujedinjene akcije opozicije protiv režima.
MEDOJEVIĆ: Ovih mjeseci se odlučuje o sudbini države u uslovima dramatične, političke, ekonomske i bezbjednosne krize. Lideri opozicije su pozvani, po prirodi stvari, da budu jedinstveni i pruže otpor korumpiranom režimu. DF je godinama bio meta djelovanja raznih interesnih struktura koji su uporno pokušavale da kreiraju politiku opozicije. Nije slučajno da je DF snažno napadnut u trenutku, kada je imao i preko 30 odsto podrške birača. Tada je počelo formiranje neke poslušne i konstruktivne opozicije, koja je trebala da bude zamjena za DF i mi smo pružili otpor. Pokrenuli smo najveće demokratske proteste u istoriji višestranačja, ostavljajući stalno otvorena vrata ostatku opozicije. Oni se nijesu pridružili, već su stalno kritikovali, opstruirali.

DF želi ujedinjenu opoziciju oko borbe za fer i poštene izbore. Sada je vrijeme da opozicija, bez obzira na razlike i animozitete, pošalje snažnu poruku da neće izaći na izbore ako ih ne organizuje prelazna vlada.

MONITOR: Vlada je najavila krivičnu prijavu protiv vas zbog apela na Specijalno tužilaštvo da pokrene istragu protiv ključnih ljudi iz vrha režima, i bezbjednosnih agencija zbog šverca oružja terorističkim organizacijama.
MEDOJEVIĆ: Prvi put se dešava da Vlada najavljuje krivičnu prijavu protiv poslanika zbog izjave u medijima. U toj izjavi sam izrazio sumnju da u Crnoj Gori djeluje organizovana kriminalna grupa koja se bavi švercom oružja, a povodom hapšenja jednog crnogorskog državljanina koji je vozio oružje u Pariz, nekoliko dana prije terorističkog napada 13. novembra. Ovo je školski primjer vraćanja verbalnog delikta i jedan u nizu dokaza da je ovaj režim totalitarni, korumpiran i povezan sa švercom i kriminalom. Ja ću podnijeti krivičnu pirjavu za lažno prijavljivanje protiv odgovornog lica koje bude u ime Vlade podnijelo takvu sramotnu prijavu.

MONITOR: U kom obimu i na koji način je režim upleten u šverc oružja?
MEDOJEVIĆ: Više godina se Crna Gora pominje u mnogim dokumentima kao zemlja u kojoj se obavljaju razni poslovi kriminalnih kartela na globalnom nivou. Po nalogu Interpola i DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više osoba zbog optužbi za prodaju oružja teroristčkim organizacijama kao što su F.A.R.C. i Al Qaida. Postoji čitav niz indicija da se pod zaštitom djelova bezbjednosnih službi i režima nesmetano obavlja šverc oružja prema raznim terorističkim organzicajima, paramilicijama, paravojskama, pobunjeničkim grupacijama, od Ukrajine do Bliskog istoka, i sjevera Afrike. Ove priče se inteziviraju posljednjih godina, kada su javno obznanjene bliske veze Diktatora sa Mohamedom Dahlanom, kog Palestina optužuje za korupciju i šverc oružja, a koji je dobio crnogorsko državljanstvo i ima više firmi u Crnoj Gori. Sve je više informacija da su teroristi u Parizu koristili oružje koje potiče sa ovih prostora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo