Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PZP: U vrhu DPS–a jedva čekaju da Đukanović ode

Objavljeno prije

na

MONITOR: Upravo ste se vratili iz Brisela. Kakve vijesti donosite?
MEDOJEVIĆ: Andrija Mandić i ja razgovarali smo u sjedištu Evropske narodne partije (EPP) sa predsjednikom Vilfredom Martensom o nastavku procedure učlanjenja naše dvije partije u ovu najmoćniju političku asocijaciju u EU. Narednih dana očekujemo nastavak formalnih procedura za sticanje odgovarajućeg statusa u toj organziaciji.

MONITOR: Da li ste tamo čuli nešto konkretno o odlasku premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Tokom posjete Briselu nijesmo razgovarali o odlasku Đukanovića. To je za nas gotova stvar. Centri međunarodne politke kojima je Đukanović obećao odlazak u oktobru prošle godine imaju mehanizme da ga ,,ubijede” da ispuni obećanja. Đukanoviću nije jednostavno da saglasnost za povlačenje dobije od članova Borda direktora kriminalne korporacije, jer oni oybiljno strahuju da bi njegov odlazak mogao da ugrozi njihovu bezbjednost, poslove i ogromni kapital koji su stekli u ovih 20 godina. Neko od tih opasnih ljudi mogao bi da stekne utisak da Đukanović planira da se izvuče iz priče i da na miru uživa u stotinama miliona eura koje su zajedno zaradili. Ideja da on uživa u bogatstvu, a da oni do kraja života budu na robiji i bez novca, neke od njih bi mogla da uznemiri. Sa druge strane, odlazak Đukanovića poklapa se i sa sve opsežnijim akcijama policija i pravosuđa više država (među kojima je i SAD) protiv crnogorske kriminalne korporacije koja je uz podršku državnih organa postala jedna od najmoćnijih u svijetu.

Đukanović se nalazi u teškoj poziciji između obećanja centrima međunardone politike i nervoze mafijaških krugova u zemlji i okruženju. Odlaganje njegovog povlačenja iz politike znači nastavak agonije Crne Gore i zaustavljanje evropskih integracija.

MONITOR: Podnijeli ste inicijativu državnoj tužiteljki da preispita ugovor o poravnanju između države i vlasnika KAP-a. U međuvremenu ugovor je objavljen na sajtu Ministarstva ekonomije. Šta na osnovu njega možete zaključiti?
MEDOJEVIĆ: Pljačkanje KAP-a i Crne Gore pratim od početka 90-tih. Raspolažem sa dovoljno dokumentacije i iskustva da kompetentno ocjenjujem ovaj sramotni kolonijalni Ugovor o poravnanju. Radi se o do sada najgorem ugovoru koji je sklopljen oko KAP-a. U njemu Vlada priznaje nemoć da raskine ugovor o kupoprodaji iz 2005, i pored niza kršenja njegovih odredbi od strane CEAC. Ovakav ponižavajući položaj Vlade nije posljedica nedostatka znanja, već pregovaračkih moći koje ruska strana ima nad Đukanovićem lično. Zašto Đukanovićev kabinet pristaje na ucjene, i poniženja CEAC ne znam, ali vidi se da je jedna strana privilegovana a druga, tj. država potpuno nezaštićena i opet dovedena u poziciju da bude opljačkana. Kada takve ugovore sklapa vlada, bilo gdje u svijetu, obavezna je sumnja da se radi ili o korupciji ili o prijetnji objavljivanjem nekih kompromitujućih dokumenata ili nekoj drugoj vrsti pritiska ili obećane koristi. Ugovor je takav da sam zaključio da je Crna Gora potpisala tajni međudržavni sporazum o prenošenju suverenosti na Rusku Federaciju i prihvatanju statusa ruske gubernije.

MONITOR: Kakvo reagovanje očekujete od državne tužiteljke?
MEDOJEVIĆ: Gospođa Čarapić je dužna da prepozna svoju i odgovornost tužilaštva za višemilionske štete koje mogu nastati ukoliko ugovor stupi na snagu, ali i činjenicu da od nejnog postupanja ili nepostupanja zavisi i nastavak naših evropskih integracija. EK očekuje konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, a sve što se dešavalo oko KAP-a od 1992. do danas je školski primjer i jednog i drugog. Iskustva sa tužilaštvom i kada ga je vodila Vesna Medenica i sada kada je na njegovom čelu Čarapićeva su vrlo loša i na osnovu njih ne možemo očekivati promjenu odnosa prema krupnim ribama i krupnim korupcionaškim transakcijama. Neka me tužiteljica demantuje i pokaže neki novi odnos.

MONITOR: U Italiji se digla prašina povodom ugovora o podmorskom kablu do Crne Gore. I tu se sumnja da se radi korupciji. Kako komentarišete taj aranžman?
MEDOJEVIĆ: Od ranije je poznat Đukanovićev strah od sudskog procesa u Bariju zbog mafijaškog udruživanja oko šverca cigareta i pranja novca. Proces ulazi u završnu fazu i neki poslovni pratneri Vlade Crne Gore su osuđeni na višegodišnje robije. S druge strane, Italija je sticajem okolnosti takođe dobila za premijera ličnost koja dijeli veliki broj vrijednosti sa Đukanovićem, posebno kada se radi o korupciji, poslovanju sa sumnjivim kompanijama, ali i drugim elementima životnog stila. U oktobru prošle godine sklopljen je tajni pakt između Đukanovića i Berluskonija , koji podrazumjeva privatizaciju EPCG, kupovinu Rudnika uglja, izgradnju podvodnog kabla, izgradnju HE na Morači, privatizaciju prenosne mreže i ko zna šta sve još. Radi se o privatnom dilu dva premijera o budućnosti najvrjednijih razvojnih resursa naše zemlje, koji treba da budu stavljeni u funkciju enoromnog bogaćenja. Berluskoni je ipak svoj dio profita uskladio sa interesima države čiji je premijer, dok je Đukanović svoj dio profita uskladio sa totalnom eskploatacijom i devastacijom spostvene države. Ipak, prilike u Italiji se mijenjaju. Berluskoni je odlazeći premijer koji se suočava sa novim optužbama za korupciju. Dobio sam informacje da se među tajnim izvještajima koje je objavio WikiLeaks nalaze i izvještaji Ambasade SAD u Podgorici koji ukazuju na korupcionaški potencijal dilova Đukanovića i Berluskonija oko energetskog sektora.

MONITOR: Jedan od sedam ključnih zadataka iz Mišljenja EK pred Crnom Gorom je borba protiv korupcije. Ima li šanse da Crna Gora to ostvari u dogledno vrijeme?
MEDOJEVIĆ: Da ponovim pojašnjenje komesara Filea. Pod vidljivim rezultatima borbe protiv organizovanog kriminala EK podrazumijeva istrage, hapšenja, optužnice, presude i zapljenu imovine stečene kriminalom protiv šefova crnogorske mafije. Bezbjednosne službe zemalja EU imaju detaljne podatke o osobama čije se hapšenje očekuje. Zna se gdje borave, ko ih iz ANB štiti i snabdijeva informacijama, u kakvim su vezama sa vrhom države, koje su im regionalne relacije sa sličnim mafijama. Nedostaje samo naređenje Đukanovića da policija počne da radi svoj posao. Da li Đukanović smije i da li hoće da izda to naređenje treba pitati njega. Od tog odgovora zavisi budućnost Crne Gore.

MONITOR: Uzbudljivo je i na političkoj sceni. Kako komentarišete preglasavanje odbornika socijaldemokrata u podgoričkom parlamentu od strane depeesovaca i narodnjaka?
MEDOJEVIĆ: Radi se o političkom maniru koji je na crnogorskoj političkoj sceni maestralno prezentovao osnivač i idejni tvorac Narodne stranke Novak Kilibarda. Postoje dvije grupe opoziconih partija. One koje su za promjene režima i smjenu vlasti i one koje žele da iskoriste konjukturu i pomognu režimu. Novost je povratak Kilibarde na političku scenu i njegov uticaj na promjene odnosa nekih opozicionih partija prema mafijaškom režimu. Mislim da on stoji i iza najnovijih zaokreta nekih političkih stranaka.

MONITOR: Kako će se to odraziti na koaliciju DPS-SDP na državnom nivou?
MEDOJEVIĆ: Normlano bi bilo da SDP sruši Vladu. Radi se o grubom kršenju koalicionog sporazuma i javnom ponižavanju SDP-a. Posebno što je razlog za ovaj konflikt nepostojanje volje gradonačelnika Mugoše da ugovore učini javnim. Kako onda Vlada DPS-SDP može da ispuni uslove EK kada nije u stanju na natjera gradonačelnika Podgorice da objavi ugovore koje sklapa sa parama poreskih obveznika? Ali, SDP je već 12 godina u koaliciji sa DPS-om tako da se može govoriti o njima kao frakciji DPS-a. Njihova nemoć da se izbore za političke odluke koje su od suštinskog značaja za nastavak evropskih integracija pokazuje koliko je sa DPS-om evropski san nemoguć. Smjena Veljovića, tajni dil Đukanovića i Berluskonija o kolonizaciji energetskog sektora, poravnanje oko KAP-a, sukob sa Mugošom oko tajnih ugovora i drugo samo su očigledni primjeri da SDP nema snage da promijeni kurs politike DPS.

MONITOR: Postoji li sukob struja u DPS-u ili su to prolazni bezopasni nesporazumi?
MEDOJEVIĆ: Ne raspolažem informacijama koliko frakcija i interesnih grupa ima u DPS-u, ali sigurno je da rasplet zavisi od odlaska Đukanovića. Sigurno je: niko ne zadržava Đukanovića i svi u vrhu DPS-a jedva čekaju da on ode i da sa partije i njih skine teške hipoteke veza sa mafijaškom strukturom koja je predmet ospežnih akcija širom regiona.

Stranka se mora poštovati

MONITOR: Iz Vaše stranke isključeno nekoliko članova. Oni Vas optužuju da više nije bitno šta misli članstvo PZP-a i da su isključeni nestatutarno.
MEDOJEVIĆ: Jedan broj članova Glavnog odbora je, bez vidljivog i meni jasnog povoda, naprasno krenuo u javnu kampanju protiv sopstvene partije iznošenjem niza nesitina i konstrukcija o kojima nikada nijesmo raspravljali ni na jednom organu stranke. Radi se o grubom kršenju partijske discipline i Predsjedništvo je u skladu sa ovlašćenjima iz Statuta donijelo odluku o njihovom isključenju iz stranke. Ja sam vrlo tolerantan kao predsjednik kada su u pitanju inicijative za razgovor na organima stranke, ali javna kampanja preko medija članova stranke protiv stranke je nedopustiva u bilo kojoj ozbiljnoj stranci. Red mora da se zna i sopstvena stranka mora da se poštuje.

Ivanišević posreduje između Tadića i Đukanovića

MONITOR: Kako komentarišete ponašanje Srđana Milića i njegovog SNP-a?
MEDOJEVIĆ: SNP kao najjača opoziciona stranka ima i najveću odgovornost za budućnost opozicionog saveza. Ponašanje i neke odluke dijela funkcionera i poslanika SNP-a ne doprinose povećanju povjerenja i snaženju koalicije. Mi ne znamo šta je politika SNP u nekim važnim elementima. Takvo stanje je dugoročno neodrživo. Tu posebno mislim na mogućnost koalicije sa DPS-om nakon odlaska Đukanovića. Mislim da je je korektno da dobijemo precizan odgovor da li SNP ima namjeru da to uradi. Ovo nam je važno i zbog sve većeg približavanja predsjednika Srbije Borisa Tadića i Mila Đukanovića. Opet se pojavljuje mogućnost prekomponovanja političke scene pod uticaj Beograda, a na štetu demokratskih procesa u Crnoj Gori. Imam informaciju da se posljednjih nedjelja lični izaslanik predsjednika Vujanovića i njegov bliski i povjerljivi čovjek Miroslav Ivanišević aktivirao na posredovanju između Tadića i Đukanovića, uz potpunu saglasnost Vujanovića. Kakva je tu uloga namijenjena opoziciji ne znam, ali strepim od novih tajnih dilova.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo