Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PZP: U vrhu DPS–a jedva čekaju da Đukanović ode

Objavljeno prije

na

MONITOR: Upravo ste se vratili iz Brisela. Kakve vijesti donosite?
MEDOJEVIĆ: Andrija Mandić i ja razgovarali smo u sjedištu Evropske narodne partije (EPP) sa predsjednikom Vilfredom Martensom o nastavku procedure učlanjenja naše dvije partije u ovu najmoćniju političku asocijaciju u EU. Narednih dana očekujemo nastavak formalnih procedura za sticanje odgovarajućeg statusa u toj organziaciji.

MONITOR: Da li ste tamo čuli nešto konkretno o odlasku premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Tokom posjete Briselu nijesmo razgovarali o odlasku Đukanovića. To je za nas gotova stvar. Centri međunarodne politke kojima je Đukanović obećao odlazak u oktobru prošle godine imaju mehanizme da ga ,,ubijede” da ispuni obećanja. Đukanoviću nije jednostavno da saglasnost za povlačenje dobije od članova Borda direktora kriminalne korporacije, jer oni oybiljno strahuju da bi njegov odlazak mogao da ugrozi njihovu bezbjednost, poslove i ogromni kapital koji su stekli u ovih 20 godina. Neko od tih opasnih ljudi mogao bi da stekne utisak da Đukanović planira da se izvuče iz priče i da na miru uživa u stotinama miliona eura koje su zajedno zaradili. Ideja da on uživa u bogatstvu, a da oni do kraja života budu na robiji i bez novca, neke od njih bi mogla da uznemiri. Sa druge strane, odlazak Đukanovića poklapa se i sa sve opsežnijim akcijama policija i pravosuđa više država (među kojima je i SAD) protiv crnogorske kriminalne korporacije koja je uz podršku državnih organa postala jedna od najmoćnijih u svijetu.

Đukanović se nalazi u teškoj poziciji između obećanja centrima međunardone politike i nervoze mafijaških krugova u zemlji i okruženju. Odlaganje njegovog povlačenja iz politike znači nastavak agonije Crne Gore i zaustavljanje evropskih integracija.

MONITOR: Podnijeli ste inicijativu državnoj tužiteljki da preispita ugovor o poravnanju između države i vlasnika KAP-a. U međuvremenu ugovor je objavljen na sajtu Ministarstva ekonomije. Šta na osnovu njega možete zaključiti?
MEDOJEVIĆ: Pljačkanje KAP-a i Crne Gore pratim od početka 90-tih. Raspolažem sa dovoljno dokumentacije i iskustva da kompetentno ocjenjujem ovaj sramotni kolonijalni Ugovor o poravnanju. Radi se o do sada najgorem ugovoru koji je sklopljen oko KAP-a. U njemu Vlada priznaje nemoć da raskine ugovor o kupoprodaji iz 2005, i pored niza kršenja njegovih odredbi od strane CEAC. Ovakav ponižavajući položaj Vlade nije posljedica nedostatka znanja, već pregovaračkih moći koje ruska strana ima nad Đukanovićem lično. Zašto Đukanovićev kabinet pristaje na ucjene, i poniženja CEAC ne znam, ali vidi se da je jedna strana privilegovana a druga, tj. država potpuno nezaštićena i opet dovedena u poziciju da bude opljačkana. Kada takve ugovore sklapa vlada, bilo gdje u svijetu, obavezna je sumnja da se radi ili o korupciji ili o prijetnji objavljivanjem nekih kompromitujućih dokumenata ili nekoj drugoj vrsti pritiska ili obećane koristi. Ugovor je takav da sam zaključio da je Crna Gora potpisala tajni međudržavni sporazum o prenošenju suverenosti na Rusku Federaciju i prihvatanju statusa ruske gubernije.

MONITOR: Kakvo reagovanje očekujete od državne tužiteljke?
MEDOJEVIĆ: Gospođa Čarapić je dužna da prepozna svoju i odgovornost tužilaštva za višemilionske štete koje mogu nastati ukoliko ugovor stupi na snagu, ali i činjenicu da od nejnog postupanja ili nepostupanja zavisi i nastavak naših evropskih integracija. EK očekuje konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, a sve što se dešavalo oko KAP-a od 1992. do danas je školski primjer i jednog i drugog. Iskustva sa tužilaštvom i kada ga je vodila Vesna Medenica i sada kada je na njegovom čelu Čarapićeva su vrlo loša i na osnovu njih ne možemo očekivati promjenu odnosa prema krupnim ribama i krupnim korupcionaškim transakcijama. Neka me tužiteljica demantuje i pokaže neki novi odnos.

MONITOR: U Italiji se digla prašina povodom ugovora o podmorskom kablu do Crne Gore. I tu se sumnja da se radi korupciji. Kako komentarišete taj aranžman?
MEDOJEVIĆ: Od ranije je poznat Đukanovićev strah od sudskog procesa u Bariju zbog mafijaškog udruživanja oko šverca cigareta i pranja novca. Proces ulazi u završnu fazu i neki poslovni pratneri Vlade Crne Gore su osuđeni na višegodišnje robije. S druge strane, Italija je sticajem okolnosti takođe dobila za premijera ličnost koja dijeli veliki broj vrijednosti sa Đukanovićem, posebno kada se radi o korupciji, poslovanju sa sumnjivim kompanijama, ali i drugim elementima životnog stila. U oktobru prošle godine sklopljen je tajni pakt između Đukanovića i Berluskonija , koji podrazumjeva privatizaciju EPCG, kupovinu Rudnika uglja, izgradnju podvodnog kabla, izgradnju HE na Morači, privatizaciju prenosne mreže i ko zna šta sve još. Radi se o privatnom dilu dva premijera o budućnosti najvrjednijih razvojnih resursa naše zemlje, koji treba da budu stavljeni u funkciju enoromnog bogaćenja. Berluskoni je ipak svoj dio profita uskladio sa interesima države čiji je premijer, dok je Đukanović svoj dio profita uskladio sa totalnom eskploatacijom i devastacijom spostvene države. Ipak, prilike u Italiji se mijenjaju. Berluskoni je odlazeći premijer koji se suočava sa novim optužbama za korupciju. Dobio sam informacje da se među tajnim izvještajima koje je objavio WikiLeaks nalaze i izvještaji Ambasade SAD u Podgorici koji ukazuju na korupcionaški potencijal dilova Đukanovića i Berluskonija oko energetskog sektora.

MONITOR: Jedan od sedam ključnih zadataka iz Mišljenja EK pred Crnom Gorom je borba protiv korupcije. Ima li šanse da Crna Gora to ostvari u dogledno vrijeme?
MEDOJEVIĆ: Da ponovim pojašnjenje komesara Filea. Pod vidljivim rezultatima borbe protiv organizovanog kriminala EK podrazumijeva istrage, hapšenja, optužnice, presude i zapljenu imovine stečene kriminalom protiv šefova crnogorske mafije. Bezbjednosne službe zemalja EU imaju detaljne podatke o osobama čije se hapšenje očekuje. Zna se gdje borave, ko ih iz ANB štiti i snabdijeva informacijama, u kakvim su vezama sa vrhom države, koje su im regionalne relacije sa sličnim mafijama. Nedostaje samo naređenje Đukanovića da policija počne da radi svoj posao. Da li Đukanović smije i da li hoće da izda to naređenje treba pitati njega. Od tog odgovora zavisi budućnost Crne Gore.

MONITOR: Uzbudljivo je i na političkoj sceni. Kako komentarišete preglasavanje odbornika socijaldemokrata u podgoričkom parlamentu od strane depeesovaca i narodnjaka?
MEDOJEVIĆ: Radi se o političkom maniru koji je na crnogorskoj političkoj sceni maestralno prezentovao osnivač i idejni tvorac Narodne stranke Novak Kilibarda. Postoje dvije grupe opoziconih partija. One koje su za promjene režima i smjenu vlasti i one koje žele da iskoriste konjukturu i pomognu režimu. Novost je povratak Kilibarde na političku scenu i njegov uticaj na promjene odnosa nekih opozicionih partija prema mafijaškom režimu. Mislim da on stoji i iza najnovijih zaokreta nekih političkih stranaka.

MONITOR: Kako će se to odraziti na koaliciju DPS-SDP na državnom nivou?
MEDOJEVIĆ: Normlano bi bilo da SDP sruši Vladu. Radi se o grubom kršenju koalicionog sporazuma i javnom ponižavanju SDP-a. Posebno što je razlog za ovaj konflikt nepostojanje volje gradonačelnika Mugoše da ugovore učini javnim. Kako onda Vlada DPS-SDP može da ispuni uslove EK kada nije u stanju na natjera gradonačelnika Podgorice da objavi ugovore koje sklapa sa parama poreskih obveznika? Ali, SDP je već 12 godina u koaliciji sa DPS-om tako da se može govoriti o njima kao frakciji DPS-a. Njihova nemoć da se izbore za političke odluke koje su od suštinskog značaja za nastavak evropskih integracija pokazuje koliko je sa DPS-om evropski san nemoguć. Smjena Veljovića, tajni dil Đukanovića i Berluskonija o kolonizaciji energetskog sektora, poravnanje oko KAP-a, sukob sa Mugošom oko tajnih ugovora i drugo samo su očigledni primjeri da SDP nema snage da promijeni kurs politike DPS.

MONITOR: Postoji li sukob struja u DPS-u ili su to prolazni bezopasni nesporazumi?
MEDOJEVIĆ: Ne raspolažem informacijama koliko frakcija i interesnih grupa ima u DPS-u, ali sigurno je da rasplet zavisi od odlaska Đukanovića. Sigurno je: niko ne zadržava Đukanovića i svi u vrhu DPS-a jedva čekaju da on ode i da sa partije i njih skine teške hipoteke veza sa mafijaškom strukturom koja je predmet ospežnih akcija širom regiona.

Stranka se mora poštovati

MONITOR: Iz Vaše stranke isključeno nekoliko članova. Oni Vas optužuju da više nije bitno šta misli članstvo PZP-a i da su isključeni nestatutarno.
MEDOJEVIĆ: Jedan broj članova Glavnog odbora je, bez vidljivog i meni jasnog povoda, naprasno krenuo u javnu kampanju protiv sopstvene partije iznošenjem niza nesitina i konstrukcija o kojima nikada nijesmo raspravljali ni na jednom organu stranke. Radi se o grubom kršenju partijske discipline i Predsjedništvo je u skladu sa ovlašćenjima iz Statuta donijelo odluku o njihovom isključenju iz stranke. Ja sam vrlo tolerantan kao predsjednik kada su u pitanju inicijative za razgovor na organima stranke, ali javna kampanja preko medija članova stranke protiv stranke je nedopustiva u bilo kojoj ozbiljnoj stranci. Red mora da se zna i sopstvena stranka mora da se poštuje.

Ivanišević posreduje između Tadića i Đukanovića

MONITOR: Kako komentarišete ponašanje Srđana Milića i njegovog SNP-a?
MEDOJEVIĆ: SNP kao najjača opoziciona stranka ima i najveću odgovornost za budućnost opozicionog saveza. Ponašanje i neke odluke dijela funkcionera i poslanika SNP-a ne doprinose povećanju povjerenja i snaženju koalicije. Mi ne znamo šta je politika SNP u nekim važnim elementima. Takvo stanje je dugoročno neodrživo. Tu posebno mislim na mogućnost koalicije sa DPS-om nakon odlaska Đukanovića. Mislim da je je korektno da dobijemo precizan odgovor da li SNP ima namjeru da to uradi. Ovo nam je važno i zbog sve većeg približavanja predsjednika Srbije Borisa Tadića i Mila Đukanovića. Opet se pojavljuje mogućnost prekomponovanja političke scene pod uticaj Beograda, a na štetu demokratskih procesa u Crnoj Gori. Imam informaciju da se posljednjih nedjelja lični izaslanik predsjednika Vujanovića i njegov bliski i povjerljivi čovjek Miroslav Ivanišević aktivirao na posredovanju između Tadića i Đukanovića, uz potpunu saglasnost Vujanovića. Kakva je tu uloga namijenjena opoziciji ne znam, ali strepim od novih tajnih dilova.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo