Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NESREĆE NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Pare preče od života

Objavljeno prije

na

Ljudski faktor, stanje puta i tehnička neispravnost vozila, najčešći su razlozi udesa u Crnoj Gori. O prvopomenutom dovoljno govori podatak da je tokom jula policija uhapsila 307 pijanih vozača. Deset dnevno, među onima koji prethodno nijesu izazvali nesreću

 

Uprava policije će na 73 lokacije u državi postaviti stacionarne sisteme za mjerenje brzine kretanja vozila (radare), ponavljaju nadležni duže od tri godine. A radara na putevima još nema. Iskustva govore da su postavljanjem kamera na putevima zemlje EU značajno smanjile broj  saobraćajnih nesreća.

,,U sko­ro svim evrop­skim ze­mlja­ma na otvo­re­nim pu­te­vi­ma su uki­nu­te saobra­ćaj­ne pa­tro­le i za­mi­je­nje­ne ovim si­ste­mi­ma i ta­ko se vr­ši ra­dar­ska kon­tro­la’’, objašnjavali su nadležni u MUP-u krajem 2015. godine. Tu praksu primjenjuju i zemlje regiona, a Crna Gora je jedina u regionu koja nema sistem stacionarnih radara koji višestruko pomaže saobraćajnoj policiji u kontroli saobraćaja, posebno tokom turističke sezone.

Što je razlog da i pored shvatanja urgentnosti i više najava nadležnih Crna Gora ovoliko kasni? Čuveni ,,nedostatak finansijskih sredstava”. Svak bi pomislio da se radi o baš velikoj sumi. Međutim, procjene su da bi cijeli projekat koštao oko 2,5 miliona eura. Tričavih, kada se uporedi gdje ovdašnja vlast sve baca milione – devet miliona godišnje za gorivo za vožnju službenim automobilima, skoro 14 miliona od 2009. do kraja 2018. za čašćavanje funkcionera i državnih službenika stanovima. Za stanove onima koji već imaju vile, kuće i stanove godišnje je dato po milion i po, i da se još milion prištedjelo na gorivu, očas bi se skupila potrebna 2,5 miliona.

Naravno stvari tako ne funkcionišu, vlast našim novcem upravlja po svom ćefu i interesu, a život je neumoljiv pa nam svake godine donosi crnu statistiku. Protekle nedjelje se samo za nešto više od  24 sata desilo preko 20 saobraćajnih nezgoda, u kojima je poginulo pet osoba.

Statistika pokazuje da je u Crnoj Gori broj poginulih u 2016. godini u saobraćaju na 100.000 stanovnika bio 10, Srbiji devet, Hrvatskoj sedam, Sloveniji šest, Holandiji i Njemačkoj četiri, a Švedskoj i Velikoj Britaniji tri osobe.

Tokom 2017. godine na crnogorskim putevima evidentirano je 5.678 saobraćajnih nezgoda u kojima su poginule 63 osobe. Prošle godine u saobraćajnim nezgodama poginulo je 48 osoba, 421 osoba zadobilo je teške a 2.142 lakše tjelesne podatke, podaci su MUP-a. U procentima, tokom 2018. godine smanjen je broj smrtno stradalih lica za 23,8 odsto, broj teže povrijeđenih lica je smanjen za 9,5 odsto, a broj lakše povrijeđenih lica za oko dva odsto u odnosu na godinu ranije.

Iz Uprave policije vole da uporede da je u Crnoj Gori 2008. godine  u saobraćaju poginulo 112 osoba, dok je prošle godine smrtno stradalo 48 osoba. Ističu da je Crna Gora posljednjih godina ispunila preporuke Evropske unije da se broj poginulih svede na ispod deset osoba na sto hiljada stanovnika do 2019. godine.

A kad se ispune preporuke, red je i da se malo uspori. Iako se zna da se tokom turističke sezone broj saobraćajnih nezgoda povećava, poslanici vladajuće većine su krajem jula u Skupštini po drugi put odbili amandman Socijaldemokratske partije (SDP) na prijedlog zakona o rebalansu budžeta kojim bi se obezbijedila sredstva za kupovinu stacionarnih radarskih sistema.

,,Nevjerovatno je da su poslanici i pored javnih obećanja članova Odbora za bezbjednost iskazanih tokom rasprava o stanju bezbjednost  saobraćaja da su neophodna ulaganja u opremu saobraćajne policije odbili naš prijedlog. Predloženi iznos od 2,2 miliona smo smatrali neophodnom investicijom u bezbjednost svih učesnika u saobraćaju, pogotovo zato što se kupovina stacionarnih radarskih sistema planirala i prije nekoliko godina. Izdvajanje ovog novca išlo bi na teret tekuće budžetske rezerve”, oglasio se nedavno Raško Konjević, zamjenik predsjednika SDP-a i poslanik u Skupštini Crne Gore.

On je objasnio i da bi se uvođenjem ovih sistema smanjila potreba i za prisustvom većeg broja saobraćajnih policajaca, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju. Opomenuo je predstavnike vlasti da je Crna Gora u neslavnom evropskom vrhu po broju stradalih u saobraćaju i da se kroz ovakva ulaganja štite životi građana i njihova imovina.

Broj poginulih u saobraćajnim nezgodama u svijetu raste iz godine u godinu i spada u 10 najčešćih uzroka smrti. Ljudski faktor, stanje puta i tehnička neispravnost vozila, najčešći su razlozi udesa u Crnoj Gori. O svijesti ključnog faktora najbolje govori podatak da je tokom jula policija uhapsila 307 pijanih vozača.

U MUP-ovim godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori ponavlja se da je uzrok najvećeg broja nezgoda ljudski faktor.

Ilija Janjušević pomoćnik načelnika u Osijeku za bezbjednost drumskog saobraćaja je nedavno na TVCG govorio o tome da je ljeto period kada se povećava broj saobraćajnih nezgoda zbog povećanog priliva turista: ,,Za vrijeme turističke sezone u junu, julu i avgustu mesecu imamo otprilike oko 40 procenata ukupno od svih poginulih na godišnjem nivou. Dakle da je taj broj poginulih skoro dupliran”.

Objasnio je Janjušević da je jedna od češćih uzročnika saobraćajnih nezgoda u toku turističke sezone umor vozača: ,,Naravno nije samo umor uzročnik ovih saobraćajki. Tu su i prije svega prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu i svi drugi prekršaji koji mogu doprinijeti nastanku najtežih saobraćajnih nezgoda”.

Država godinama pokušava da suzbije nesavjesnu vožnju i prekršaje. U skupštinskoj proceduri odnedavno je i Predlog zakona o bezbjednost saobraćaja, kojim su rigorozno pooštrene kazne za prekršaje u saobraćaju. Ukoliko prilikom vožnje u naseljenom području prekoračite dozvoljenu brzinu za 70 kilometara na čas, odnosno za 90 u nenaseljenom, policajac saobraćajne patrole je dužan da vas uhapsi istog trenutka. Nakon hapšenja čeka vas najmanje dvije sedmice zatvora. Sve novčane kazne su višestruko povećanje. Nema tog zakona koji će ukalkulisati nejednaki tretman čuvara reda i blaži tretman ,,važnijim’’ učesnicima u saobraćaju, njihovim rođacima, kumovima i prijateljima.

Radoš Zuković, inženjer saobraćaja se nedavno na PRVA TV zapitao: ,,Postavljanje neprimjerene signalizacije na putevima kao što imamo na našim magistralnim puteva na mnogo mjesta 40 i 50 . Kakav magistralni put ispod 60. Treća traka se napravi – pa kaže 50. Odlično za radar, za pisanje kazni, ali da li je cilj bezbjednost?”

U MUP-ovim godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori, ponavlja se da pored ljudskog faktora, kao rizici nijesu zanemarljivi ni ni vremenski uslovi i stanje putne infrastrukture: ,,Ovdje se prvenstveno misli na kritične dionice, odnosno stanje kolovoza i kvalitet asfaltnog zastora, razna oštećenja i udarne rupe, odrone, održavanje puta, naročito u zimskim uslovima, kao i stanje opreme puta, horizontalne i vertikalne signalizacije”, navodi se u jednom od izvještaja.

Stručnjaci upozoravaju da određene saobraćajnice u Crnoj Gori zaslužuju analizu i korekciju, te da nedostaje signalizacija u smislu neodgovarajućeg i nepravovremenog obavještavanja vozača o karakteristikama i stanju saobraćajnice na koju nailaze.

Postavljenje pametnih radara na cestama svakako bi doprinijelo bezbjednosti u saobraćaju. Iz Savjeta za građansku kontrolu policije u više navrata su kritikovali čelnike policije i MUP-a, obrazlažući da nije dobro što se ulaganje u dobra od opšteg interesa godinama odlaže. Nažalost i tu je presudan ljudski faktor, koji od opesije o svom, nema kad da misli o opštem dobru.

 

Pametni radari

Sistem koji mjeri brzinu bio bi postavljen u kućišta, sadržao bi kameru koja radi i danju i noću, kao i čitač brzine.
Registruje brzinu od 20 do 250 kilometara na čas.
U centralnoj regiji planirano je bilo instaliranje uređaja na 31 lokaciji, u primorskoj regiji na 17 lokacija, dok je u sjevernoj regiji planirano postavljanje na 24 lokacije.

Sistem bi bio umrežen sa graničnim prelazima, tako da počinioci saobraćajnih prekršaja ne bi mogli da napuste Crnu Goru prije nego što plate kaznu.

Policija je najavlila i projekat stacioniranih sistema za kontrolu prekoračenja brzine i prolaska kroz crveno svijetlo. Ti sistemi bi trebali da registruju sve prekršaje u raskrsnicama i na otvorenim putevima kroz čitavu Crnu Goru.

Sistem će funkcionisati tako što će posredstvom GPS (ili neke druge brže) mreže stanje na terenu, gdje je postavljen stacionarni sistem radar, prenositi u ,,data centar” (soba podataka) i tamo će se vršiti obrada prekršaja.

Upoređivaće se registarska oznaka vozila sa podacima u bazi podataka. Štampaće se fotografije lica mjesta. Ta fotografija će sadržati datum i vrijeme kad se prekršaj desio, brzinu kojom se vozilo kretalo, traku u kojoj je vozilo bilo, kao i lokaciju na kojoj se to dogodilo. Sadržaće sve podatke koje u sistemu imamo o vlasniku odnosno korisniku vozila. To će se sve pakovati zajedno i slaće se na kućnu adresu vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Bez obzira na to čiji je vozač sin i za koga glasa.

I to je, izgleda, najveći problem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo