Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKOLA MARKOVIĆ, ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA DNEVNOG LISTA DAN: Nema polarizacije, postoje  mediji i propagandisti DPS-a

Objavljeno prije

na

Zaštitnici lika i djela Mila Đukanovića u medijima  danas morališu, govore kako je nečasno intervjuisati i kontaktirati odbjeglog tajkuna, a nedavno su branili stav da je legitimno intervjuisati Caneta Subotića, osumnjičenog  za organizovani kriminal. Isti oni pravili su nebrojeno puta razgovore i sa Đukanovićem, dok je bio na optužnici za šverc cigara u Italiji. Tada im to nije smetalo

 

 MONITOR: Obavijestili ste javnost da napuštate emisiju Ukršene riječi na Prvoj TV, a nakon što je otkazano prethodno dogovoreno gostovanje Duška Kneževića u toj emisiji.  TV Prva u saopštenju  tvrdi da ,,nije bilo govora o otkazivanju emisije,  da  dogovore nije poštovao predsjednik Atlas grupe Duško Knežević”, i da ste  Vi to sve znali, odnosno  ,,imali napismeno dokaz  o spremnosti TV Prva da realizuje emisiju”?

MARKOVĆ: Urednica i voditeljka emisije je dala obrazloženje i ne bih ulazio u tehničke detalje otkazivanja gostovanja Duška Kneževića jer su objektivno irelevantni.

Suština je da smo od nje obaviješteni nekoliko dana prije emisije da pravni tim Prve razmatra zakonitost njegovog gostovanja. Na moje insistiranje dobio sam pisani stav uredništva Prve da što se njih tiče nema nikakvih smetnji da se emisija realizuje. Nakon toga urednica emisije nas je obavijestila o otkazivanju emisije i to obrazložila svojim razlozima. Duško Knežević je dao svoj stav koji je suprotan.

Kako god bilo, smatrao sam da je, pošto nije došlo do emisije gdje je trebalo da se čuje i druga strana, odnosno Duško Knežević, bespredmetno dalje učestvovati u tom projektu. Posebno sto je Knežević pozvan na moje insistiranje.

MONITOR: Obrazlažući odluku da napustite Ukrštene riječi  kazali ste  da Vas „posebno brine nevjerovatan pritisak od strane vlasti i pravosudnih organa na medije kada je u pitanju izvještavanje o aferi Koverat“.  Šta vas sada  konkretno brine, imajući u vidu da pritisci na kritički nastrojene medije nijesu rijetkost?

MARKOVIĆ: Veliki problem je što pritisak na medije kada je u pitanju ova afera dolazi od institucija. Specijalni tužilac smatra da je to što mediji objavljuju navode i dokaze koje dostavlja Knežević, pomoć učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela. Više nego skandalozan stav koji u suštini pokazuje da se vlast i njegovo partijsko pravosuđe boje novih dokaza.

Taj pritisak na medije se posebno pojačao nakon Đukanovićevog fijaska u Ukrštenim riječima. Da nije uhvaćen kako govori neistine oko svoje firme na Kipru, skriva činjenice i degradira takvim ponašanjem funkciju predsjednika države, vjerujem da bi taj pritisak bio mnogo manji.

Ovako su vidjeli da nezavisni mediji neće prestati da rade svoj posao i otkrivaju nove detalje ove afere. I to je ključni problem. Jer kad mediji objave nešto, onda tužilastvo silom prilika mora da to istražuje iako najradije ne bi da se bavi svojim poslom. I upravo istraživačke priče medija ogoljavaju tužilaštvo. Nijedna afera, nijedan dokaz i činjenica koji se objave, a tiču se Prve familije, tužioci nijesu istražili.

Otuda onolika nervoza i prijetnja da će se napustiti emisija čim se pomene Ana Kolarević i Vesko Barović. Specijalnom tužiocu je neprijatno i da sluša o korupciji i kriminalu povezanom sa Đukanovićima, a kamoli da ga istraži. Zato, kad već ne smije da udari na Prvu familiju, udara na novinare.

MONITOR:  Kako vidite izvještavanje crnogorskih medija o ovoj aferi, ali i njenim implikacijama, kao što su građanski protesti?

MARKOVIĆ: Upravo ova afera pokazuje da je lažna priča o polarizaciji medija u Crnoj Gori. Nema polarizacije medija, već su na jednoj strani mediji, a na drugoj propagandisti DPS-a i Mila Đukanovića.

Vidite jasno da Dan, Vijesti i Monitor pokušavaju da urade sve što mogu kako bi javnost saznala što više činjenica o nepočinstvima Đukanovića i Kneževića, njihovih kumova, drugova i DPS-a.

S druge strane imate zaštitnike lika i djela Mila Đukanovića koji danas morališu o medijima, govore kako je nečasno intervjuisati i kontaktirati odbjeglog tajkuna,  a nedavno su branili stav da je legitimno intervjuisati Caneta Subotića koji je takođe bio osumnjičen  za organizovani kriminal. Isti oni pravili su nebrojeno puta razgovore i sa Đukanovićem dok je bio na optužnici za šverc cigara u Italiji. Tada im to nije smetalo.

Kako tada tako i sada, građani su to jasno vidjeli, a brojke i rejtinzi pokazuju kome se vjeruje i ko se gleda i čita. Upravo ti, nazovi mediji, su branili Kneževića i pravili intervjue sa njim kad smo mi raskrinkavali njegove sumnjive veze sa Radojem Žugićem, prvim čovjekom Centralne banke. Tada smo navodno urušavali bankarski sistem što napadamo Kneževića, baš kao što nas sada za isto to optužuju kad objavljujemo njegovu dokumentaciju.

Veći problem je što se Javni servis pretvorio u svoju suprotnost. Vidite da prvi čovjek RTCG  izjednačava državu sa vlašću. To je isti onaj kome je Duško Knežević bio poslodavac. I sad on nama objašnjava kako je Duško Knežević kriminalac. Za razliku od njega mi mislimo da je Knežević i tada i sada osoba koja treba da odgovara za svoja nedjela, ili da u najboljem slučaju  bude ,,svjedok saradnik” u procesu protiv Đukanovića i njegovog klana.

Zbog toga je prava i ključna poruka sa protesta:  Mi smo država, a ne Đukanović. I  do juče Knežević zajedno sa njim.

MONITOR: Kako biste ocijenili aktuelnu situaciju kada je u pitanju sloboda medija? U toku su izmjene seta zakona o medijima.  Da li vlast pokušava kroz te izmjene da dodatno utiša  medijske kritičare?

MARKOVIĆ: Sloboda medija u Crnoj Gori  najbolje se može opisati na sljedeći način: kod nas možete sve objaviti ako ste spremni da platite cijenu za to. Svjedok za to je Olivera Lakić. Nažalost Duško Jovanović je najtragičniji primjer toga.

Sputavanje medija počelo je fizičkim napadima, pokušajima ubistava i ubistvima, a onda je tome dodat finansijski pritisak, da bi se konačno prešlo na institucionalni,  o kojem sam već govorio.

U tom kontekstu možemo svakako posmatrati i djelove Nacrta novog zakona o medijima. Posebno onaj o otkrivanju izvora. Vlast bi da natjera novinare da tužiocima otkrivaju svoje izvore zbog njihovih navodnih istraga krivičnih djela. Praksa je pokazala da se većina tih istraga završi ili nepodizanjem optužnice ili oslobađajućom presudom. To je farsa gdje partijski tužioci izmisle istragu da bi otkrili naše izvore.

Svemu tome je razlog što u vlastima ima sve više nezadovoljnih i što sve više izvora dolazi iz samog vrha režima. Traži se zakonska forma da otkriju ko su ljudi u njihovim redovima koji daju informacije nezavisnim medijima. Nijedan pravi novinar neće otkriti svoj izvor bez obzira što mu ovim zakonom posredno, pozivajući se na Krivični zakonik, prijeti slanje u zatvor. Prije ili kasnije režim će shvatiti da mu je to uzaludna rabota.

MONITOR: Dugo već govorimo i o nekažnjenom nasilju nad novinarima. Koliko je Komisija koja se bavi praćenjem postupanja organa u istragama o nasilju nad novinarima, a kojom presjedavate, učinila na tom polju? Odnosno, koliko joj je vlast omogućila, ili onemogućila,  da ostvari svoj cilj?

MARKOVIĆ: Što se tiče istaga napada na novinare, ne možemo biti zadovoljni. Evo i posljednji slučaj Olivere Lakić to potvrđuje. Umjesto da slučaj dovede do kraja, tužilaštvo i policija su svojim postupanjem samo unijeli dodatnu sumnju. Okrivljeni je prvo po njima pucao na Lakićku pa onda nije nego je samo organizovao… Prvo je bio pokušaj ubistva, pa onda prekvalifikacija u nanošenje teških tjelesnih povreda.

Posebno je indikativno što je tužilastvo sve vrijeme krilo dokumentaciju za slučaj Lakić od Komisje na čijem sam čelu. Dostavili su nam je uoči dolaska Johanesa Hana i to istog dana kad je uhapšen određen broj lica u ovom predmetu. Zar nije bilo normalno da ako su riješili slučaj da to podijele sa Komisijom koja je formirana da nadgleda njihov rad?

O slučaju ubistva Duška Jovanovića dovoljno je reći da će ubrzo 15 godina od tog monstruoznog zločina, a da još ne znamo ni izvršioce ni nalogodavce…

Na kraju da zaključim niko od nadležnih  još ni za jedan od 85 slučajeva napada na novinare i imovinu medija nije odgovarao zbog neefikasnih istraga. Čak ni disciplinski. To dovoljno pokazuje koliko je vlast nezainteresovana da rasvijetli napade na naše kolege.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, POKRET 97000 ODUPRI SE!: Dosta je trpljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno posjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje

 

MONITOR: Šta očekujete od protesta 16. marta

ŠARKIĆ: Očekujemo da protest bude masovan, miran i dostojanstven kao i do sada. Da pobunjeni građani kojima je dosta 30-godišnjeg trpljenja još jednom pokažu da su najzad odlučili da se odupru sistemu u kojem je sve fingirano i lažno. Počev od lažnih institucija do lažnog legitimiteta dobijanog na uvijek neregularnim, pokradenim izborima, što su pokazale mnoge afere, od Snimka i Koverte, pa do ,,Ko ti je rekao da dođeš na Konik”. Da na jednoj strani imamo kastu milionera čija se djeca obavezno školuju u inostranstvu, kockaju u Las Vegasu, sa dvadesetak godina postaju ,,uspješni biznismeni”, dok na drugoj strani građanima kao mač nad glavom vise javni izvršitelji, djeca im traže euro za izlazak, jer nemaju posla i nade i sve masovnije bježe u inostranstvo.

 

MONITOR: Bilo je različitih tumačenja oko vašeg saopštenja da zbog mogućih provokacija odustajete od koncepta nerazilaženja građana. Precizirajte.

ŠARKIĆ: Odustajanje od koncepta nerazilaženja građana je, smatramo, racionalan i promišljen čin koji je rezultat saznanja da bi kriminalne strukture bliske vlastima mogle pokušati da u ranim jutarnjim satima ekscesima dezavuišu miran protest i pokušaju da ga predstave u drugom svjetlu od onog kakav je bio do sada i kakav će biti ubuduće, a to je ponavljam, miran, dostojanstven, masovan, sa puno nade, snage i energije. Zaključili smo da ne treba ulaziti u rizik, pogotovo uzimajući u obzir da se dosadašnji koncept pokazao superiornim, izaziva paniku kod struktura vlasti, a potpuno oslobođenje kod građana.

 

MONITOR: Očekujete li veću podršku građana?

ŠARKIĆ: Podrška građana će, nadamo se, stalno rasti. Čak i ukoliko nam se nekada učini da pada i da ljudi odustaju, tu su Katnić, zaboravljene petlje autoputa, sve sigurniji stečaj Atlas banke, Blažove minihidrocentrale, uvećani računi za stuju, afere za aferom koje su odlike ove vlasti, tako da će oni, u stvari, uvijek davati novi stimulans da protesti budu sve masovniji i veći.

 

MONITOR: Kako komentarišete sve veće uključivanje studenata u proteste?

ŠARKIĆ: Ništa nas ne raduje kao činjenica da su se najzad studenti samoorganizovali i uključili u protest, uprkos njihovim nazovi studentskim organizacijama i predstavnicima. Studenti ipak pokazuju da su studenti, a njima su svojstveni nemirenje i bunt. Njihova energija i mladost je dodatna snaga i nada svima na protestu, a njihov organizovani dolazak izaziva pravu euforiju.

 

MONITOR: Niko od prozvanih iz institucija nije podnio ostavku. Neki se nijesu  ni oglašavali, a neki odbili ikakvu mogućnost da daju ostavku.  Kako to tumačite?

ŠARKIĆ: Očekivano. Oni znaju da njihovim ostavkama gube nelegitimnu, a ogromnu kontrolu i moć. Da gubljenjem uticaja gube sumnjivo stečen kapital, a neki bogami i slobodu. Znaju i da će ih se partijski ,,drugovi” odreći u tom slučaju, svu krivicu svaliti na njih jer ovi drugi nisu ,,ni luk jeli, ni luk mirisali”, što bi rekao uvijek za šalu spreman glavni specijalni tužilac Katnić, nesvjestan da je to najozbiljnija funkcija u državi koja nije za šalu.

 

MONITOR: Hoće li, osim masovnih protesta, biti i drugih aktivnosti koje bi držale pažnju građana i podsjećali odgovorne na zahtjeve sa protesta?

ŠARKIĆ: Materijalno smo jako limitirani, organizaciono još treba da narastemo i ojačamo, prezauzeti smo stalnim aktivnostima na više polja,  ali će i toga biti. Za sada to umjesto nas radi tzv. Javni servis, privatni mediji koje kontroliše vlast, tužilac Katnić, sam Đukanović. Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno podsjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje. Zato bolje da to urade što prije, jer je to u interesu svih, pa i njih samih, pogotovu države u koju se kao kunu.

 

MONITOR: Da li ste zadovoljni kako je opozicija odgovorila na Vaše zahtjeve?

ŠARKIĆ: Sa opoziciom za sada veoma korektno sarađujemo. Kompletna  opozicija podržava naše proteste, ne miješa se u rad organizacionog tima, daje nam nephodnu materijalno-logističku podršku, jer mi jednostavno nemamo sredstava za organizovanje ovako velikih protesta. Možemo samo da im izrazimo zahvalnost na tome i na jedinstvu koje je najzad među njima uspostavljeno.

 

MONITOR: U javnosti se stiče utisak da Knežević pokušava da se nametne kao partner protesta. Kako to komentarišete?

ŠARKIĆ: Od pripreme prvog protesta, kada nas je u timu bilo samo šestoro, zauzet je stav da nema nikakvog kontakta sa Kneževićem. Kneževića vidimo jedino kao svjedoka saradnika u pravnoj državi za koju se, pored ostalog, borimo na ovim protestima. Dakle, nikakvog kontakta sa Kneževićem nije bilo niti će biti, a podržavamo ga u namjeri da javno i sa dokazima iznese sav prljav veš onih sa kojima se družio, poslovao i koje je nelegalno finansirao.

 

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Crnoj Gori prepoznato u regionu i od međunarodnih insitucija? Očekujete li podršku?

ŠARKIĆ: O ovim protestima bruje svi regionalni, evropski i svjetski mediji. Samo ih nema na našem tzv. javnom servisu, ili ako ih ima, to je onda u negativnom kontekstu. Očekujemo podršku i od međunarodne zajednice jer se mi zalažemo za istinske, a ne na praznim riječima proklamovane zapadne vrijednosti. Ciljevi protesta su, pored ostalih, borba protiv autokratije, nepravne države, nesmjenjivosti vlasti, korupcije, kriminala i nepotizma. Ako to međunarodna zajednica ne vidi i ne bude vidjela, onda i ona snosi odgovornost za stanje u kojem će se zemlja naći, što će rezultirati smanjenjem podrške Briselu i integrativnim procesima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dragan Velikić, književnik iz Beograda:  Čitava Srbija je Vučićev talac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji Srbije kriminal je savladan tako što mu je ukinuto ime, tačnije što je premješten u legalne tokove svakodnevnog života, što je legalizovan potpunim izostankom sankcionisanja glavnih igrača. Jedina institucija koja još uvijek postoji u Srbiji je Ulica. Ovu vlast samo Ulica može otjerati

 

MONITOR: Idućeg mjeseca iz štampe izlazi Vaš novi roman Adresa. Šta je tema tog romana?

VELIKIĆ: Grad kao prostor mojih romana prisutan je već od prvenca Via Pule pa do ovog poslednjeg Adresa. Pored Beograda i Pule, tu su još Beč i Budimpešta. Sve su to mesta u kojima sam živeo, i ništa logičnije nije nego da se imoji junaci kreću tim prostorima koje dobro poznajem.

Roman Adresa je do kraja beogradski roman. Ideja mi je bila da dam život grada, njegovo postojanje u vremenu, ali i život jednog običnog čoveka u tom gradu, i u paralelnom vremenu ‒ onom sopstvenog postojanja i onom postojanja grada ‒ to sam želeo da uhvatim. Toliko toga je prošlo Beogradom, toliko naroda, vojski, nebrojeno različitih života, što je moralo ostaviti neki trag. Dakle, jedna linija romana prati život grada od rimskih vremena do danas. Glavni junak je dokumentarista u Muzeju pošte. Samim tim sam odredio njegovu vizuru, koja je postala i moja vizura, pa sam se zato bavio velikim sistemima kao što su pošta i železnica. Kako roman odmiče, sve više postaje važna ona linija romana koja prati dešavanja u Anno Domini 2018. Tu je svakodnevica Beograda danas, u vreme vladavine razbojničke družine koju čini vrh stranke na vlasti.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VJERA BEGOVIĆ-RADOVIĆ, PROFESORICA PRAVNOG FAKULTETA: Mandati DPS-a nijesu ni legalni ni legitimni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako predstavnici građana nijesu došli na vlast slobodnom voljom već putem „koverte”,  oni i nijesu njihovi predstavnici. Dileme nema, mandati članova DPS nijesu ni legalni ni legitimni, pa oni ne mogu da odlučuju u parlamentu

 

MONITOR: Građanske proteste po prvi put masovnije su podržali profesori i studenti. Vi ste jedna od njih. Šta vam to govori?

RADOVIĆ-BEGOVIĆ: Nesporno, proteste je podržao veliki broj profesora i studenata. Pored njih, proteste su podržale i sve opozicione partije, ljudi iz NVO sektora, radnici, slikari, glumci, pripadnici svih naroda koji žive u Crnoj Gori, i što je najvažnije ogroman broj mladih ljudi kod kojih nijesu umrli ideali i koji traže svoje mjesto pod suncem. Razloga je mnogo. Ova vlast je punih trideset godina uspješno radila na podjelama crnogorskog društva po raznim osnovama.

Vlast je svih ovih godina vladala strahom i manipulisala građanima, a verbalno se zalagala za njihov bolji život.  Zalaganja su ostala  na nivou verbalnog, jer je veliki broj njih kroz pljačkašku privatizaciju ostao bez posla, a oni koji su zadržali posao dominantno primaju minimalne zarade. Veliki broj mladih ljudi nakon završenog školovanja nije u stanju da nađe posao i obezbijedi sebi egzistenciju, pa napušta svoju zemlju u potrazi za boljim životom. Penzije  ne mogu pokriti elementarne životne potrebe. Kuriozitet je da je minimalna penzija u Crnoj Gori svega 193 eura i najniža je u zemljama regiona. A sva insistiranja da se to pitanje riješi na valjan način trodecenijska partija na vlasti i njeni koalicioni partneri, koji su stvorili ovakvo stanje, permanentno odlažu. Na drugoj strani je mali broj izuzetno materijalno bogatih ljudi iz sfere politike i ekonomije, a oni su ti koji su stvorili ovakav sistem. Znači, oni su mislili samo o svom džepu, a ne o interesima i potrebama građana.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITOA OD 8. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo