Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKOLA MARKOVIĆ, ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA DNEVNOG LISTA DAN: Nema polarizacije, postoje  mediji i propagandisti DPS-a

Objavljeno prije

na

Zaštitnici lika i djela Mila Đukanovića u medijima  danas morališu, govore kako je nečasno intervjuisati i kontaktirati odbjeglog tajkuna, a nedavno su branili stav da je legitimno intervjuisati Caneta Subotića, osumnjičenog  za organizovani kriminal. Isti oni pravili su nebrojeno puta razgovore i sa Đukanovićem, dok je bio na optužnici za šverc cigara u Italiji. Tada im to nije smetalo

 

 MONITOR: Obavijestili ste javnost da napuštate emisiju Ukršene riječi na Prvoj TV, a nakon što je otkazano prethodno dogovoreno gostovanje Duška Kneževića u toj emisiji.  TV Prva u saopštenju  tvrdi da ,,nije bilo govora o otkazivanju emisije,  da  dogovore nije poštovao predsjednik Atlas grupe Duško Knežević”, i da ste  Vi to sve znali, odnosno  ,,imali napismeno dokaz  o spremnosti TV Prva da realizuje emisiju”?

MARKOVĆ: Urednica i voditeljka emisije je dala obrazloženje i ne bih ulazio u tehničke detalje otkazivanja gostovanja Duška Kneževića jer su objektivno irelevantni.

Suština je da smo od nje obaviješteni nekoliko dana prije emisije da pravni tim Prve razmatra zakonitost njegovog gostovanja. Na moje insistiranje dobio sam pisani stav uredništva Prve da što se njih tiče nema nikakvih smetnji da se emisija realizuje. Nakon toga urednica emisije nas je obavijestila o otkazivanju emisije i to obrazložila svojim razlozima. Duško Knežević je dao svoj stav koji je suprotan.

Kako god bilo, smatrao sam da je, pošto nije došlo do emisije gdje je trebalo da se čuje i druga strana, odnosno Duško Knežević, bespredmetno dalje učestvovati u tom projektu. Posebno sto je Knežević pozvan na moje insistiranje.

MONITOR: Obrazlažući odluku da napustite Ukrštene riječi  kazali ste  da Vas „posebno brine nevjerovatan pritisak od strane vlasti i pravosudnih organa na medije kada je u pitanju izvještavanje o aferi Koverat“.  Šta vas sada  konkretno brine, imajući u vidu da pritisci na kritički nastrojene medije nijesu rijetkost?

MARKOVIĆ: Veliki problem je što pritisak na medije kada je u pitanju ova afera dolazi od institucija. Specijalni tužilac smatra da je to što mediji objavljuju navode i dokaze koje dostavlja Knežević, pomoć učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela. Više nego skandalozan stav koji u suštini pokazuje da se vlast i njegovo partijsko pravosuđe boje novih dokaza.

Taj pritisak na medije se posebno pojačao nakon Đukanovićevog fijaska u Ukrštenim riječima. Da nije uhvaćen kako govori neistine oko svoje firme na Kipru, skriva činjenice i degradira takvim ponašanjem funkciju predsjednika države, vjerujem da bi taj pritisak bio mnogo manji.

Ovako su vidjeli da nezavisni mediji neće prestati da rade svoj posao i otkrivaju nove detalje ove afere. I to je ključni problem. Jer kad mediji objave nešto, onda tužilastvo silom prilika mora da to istražuje iako najradije ne bi da se bavi svojim poslom. I upravo istraživačke priče medija ogoljavaju tužilaštvo. Nijedna afera, nijedan dokaz i činjenica koji se objave, a tiču se Prve familije, tužioci nijesu istražili.

Otuda onolika nervoza i prijetnja da će se napustiti emisija čim se pomene Ana Kolarević i Vesko Barović. Specijalnom tužiocu je neprijatno i da sluša o korupciji i kriminalu povezanom sa Đukanovićima, a kamoli da ga istraži. Zato, kad već ne smije da udari na Prvu familiju, udara na novinare.

MONITOR:  Kako vidite izvještavanje crnogorskih medija o ovoj aferi, ali i njenim implikacijama, kao što su građanski protesti?

MARKOVIĆ: Upravo ova afera pokazuje da je lažna priča o polarizaciji medija u Crnoj Gori. Nema polarizacije medija, već su na jednoj strani mediji, a na drugoj propagandisti DPS-a i Mila Đukanovića.

Vidite jasno da Dan, Vijesti i Monitor pokušavaju da urade sve što mogu kako bi javnost saznala što više činjenica o nepočinstvima Đukanovića i Kneževića, njihovih kumova, drugova i DPS-a.

S druge strane imate zaštitnike lika i djela Mila Đukanovića koji danas morališu o medijima, govore kako je nečasno intervjuisati i kontaktirati odbjeglog tajkuna,  a nedavno su branili stav da je legitimno intervjuisati Caneta Subotića koji je takođe bio osumnjičen  za organizovani kriminal. Isti oni pravili su nebrojeno puta razgovore i sa Đukanovićem dok je bio na optužnici za šverc cigara u Italiji. Tada im to nije smetalo.

Kako tada tako i sada, građani su to jasno vidjeli, a brojke i rejtinzi pokazuju kome se vjeruje i ko se gleda i čita. Upravo ti, nazovi mediji, su branili Kneževića i pravili intervjue sa njim kad smo mi raskrinkavali njegove sumnjive veze sa Radojem Žugićem, prvim čovjekom Centralne banke. Tada smo navodno urušavali bankarski sistem što napadamo Kneževića, baš kao što nas sada za isto to optužuju kad objavljujemo njegovu dokumentaciju.

Veći problem je što se Javni servis pretvorio u svoju suprotnost. Vidite da prvi čovjek RTCG  izjednačava državu sa vlašću. To je isti onaj kome je Duško Knežević bio poslodavac. I sad on nama objašnjava kako je Duško Knežević kriminalac. Za razliku od njega mi mislimo da je Knežević i tada i sada osoba koja treba da odgovara za svoja nedjela, ili da u najboljem slučaju  bude ,,svjedok saradnik” u procesu protiv Đukanovića i njegovog klana.

Zbog toga je prava i ključna poruka sa protesta:  Mi smo država, a ne Đukanović. I  do juče Knežević zajedno sa njim.

MONITOR: Kako biste ocijenili aktuelnu situaciju kada je u pitanju sloboda medija? U toku su izmjene seta zakona o medijima.  Da li vlast pokušava kroz te izmjene da dodatno utiša  medijske kritičare?

MARKOVIĆ: Sloboda medija u Crnoj Gori  najbolje se može opisati na sljedeći način: kod nas možete sve objaviti ako ste spremni da platite cijenu za to. Svjedok za to je Olivera Lakić. Nažalost Duško Jovanović je najtragičniji primjer toga.

Sputavanje medija počelo je fizičkim napadima, pokušajima ubistava i ubistvima, a onda je tome dodat finansijski pritisak, da bi se konačno prešlo na institucionalni,  o kojem sam već govorio.

U tom kontekstu možemo svakako posmatrati i djelove Nacrta novog zakona o medijima. Posebno onaj o otkrivanju izvora. Vlast bi da natjera novinare da tužiocima otkrivaju svoje izvore zbog njihovih navodnih istraga krivičnih djela. Praksa je pokazala da se većina tih istraga završi ili nepodizanjem optužnice ili oslobađajućom presudom. To je farsa gdje partijski tužioci izmisle istragu da bi otkrili naše izvore.

Svemu tome je razlog što u vlastima ima sve više nezadovoljnih i što sve više izvora dolazi iz samog vrha režima. Traži se zakonska forma da otkriju ko su ljudi u njihovim redovima koji daju informacije nezavisnim medijima. Nijedan pravi novinar neće otkriti svoj izvor bez obzira što mu ovim zakonom posredno, pozivajući se na Krivični zakonik, prijeti slanje u zatvor. Prije ili kasnije režim će shvatiti da mu je to uzaludna rabota.

MONITOR: Dugo već govorimo i o nekažnjenom nasilju nad novinarima. Koliko je Komisija koja se bavi praćenjem postupanja organa u istragama o nasilju nad novinarima, a kojom presjedavate, učinila na tom polju? Odnosno, koliko joj je vlast omogućila, ili onemogućila,  da ostvari svoj cilj?

MARKOVIĆ: Što se tiče istaga napada na novinare, ne možemo biti zadovoljni. Evo i posljednji slučaj Olivere Lakić to potvrđuje. Umjesto da slučaj dovede do kraja, tužilaštvo i policija su svojim postupanjem samo unijeli dodatnu sumnju. Okrivljeni je prvo po njima pucao na Lakićku pa onda nije nego je samo organizovao… Prvo je bio pokušaj ubistva, pa onda prekvalifikacija u nanošenje teških tjelesnih povreda.

Posebno je indikativno što je tužilastvo sve vrijeme krilo dokumentaciju za slučaj Lakić od Komisje na čijem sam čelu. Dostavili su nam je uoči dolaska Johanesa Hana i to istog dana kad je uhapšen određen broj lica u ovom predmetu. Zar nije bilo normalno da ako su riješili slučaj da to podijele sa Komisijom koja je formirana da nadgleda njihov rad?

O slučaju ubistva Duška Jovanovića dovoljno je reći da će ubrzo 15 godina od tog monstruoznog zločina, a da još ne znamo ni izvršioce ni nalogodavce…

Na kraju da zaključim niko od nadležnih  još ni za jedan od 85 slučajeva napada na novinare i imovinu medija nije odgovarao zbog neefikasnih istraga. Čak ni disciplinski. To dovoljno pokazuje koliko je vlast nezainteresovana da rasvijetli napade na naše kolege.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo