Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ništa bez rodbine

Objavljeno prije

na

Oko 320 djece bez roditeljskog staranja smješteno je u hraniteljskim porodicama, a svega četrnaestoro nije kod rođaka. Ti podaci saopšteni su prošle nedjelje prilikom posjete Crnoj Gori britanskog glumca Nikolasa Lundhartsa, poznatog kod nas po ulozi u BBC-ijevoj seriji Mućke. Lundharts je boravio u Crnoj Gori da pruži podršku kampanji za podizanje svijesti građana o hraniteljstvu, koju u saradnji sa Vladom i EU realizuje predstavništvo UNICEF-a.

 

,,Djeca treba da rastu u porodici, jer radost, sreća i osjećaj pripadnosti od suštinskog su značaja za normalan rast i razvoj svakog djeteta”, rekao je Lundharts.

Svjetska istraživanja pokazuju da se smještajem u domove djeca u ranom djetinjstvu izlažu riziku od zaostajanja u psihološkom, emotivnom i fizičkom razvoju.

,,Nijedno dijete mlađe od tri godine ne smije biti smješteno u institucije”, kazao je prošlog mjeseca, na predstavljanju kampanje hraniteljstva Svako dijete treba porodicu, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Bendžamin Perks.

No, mi i tu svjetsku praksu uspješno ignorišemo. To je pokazalo istraživanje UNICEF-a o hraniteljstvu i usvajanju u Crnoj Gori, objavljeno prošlog mjeseca. Više od polovine anketiranih crnogorskih građana (58 odsto) smatra da je smještaj djece bez roditeljskog staranja u institucije dobro rješenje, dok svaki treći misli da to dijete ima iste šanse kao njegovi vršnjaci odrasli u porodici. Svaki drugi roditelj izjavio je da ne želi da usvoji dijete. Kao razlog navodili su – imaju ili planiraju da imaju još djece, nemaju uslove i finansijske mogućnosti za to, radi se o velikoj odgovornosti, nisu sposobni za to…

U opštem siromaštvu, koje godinama pritiska Crnu Goru, shvatljiva su ovakva objašnjenja. Uzgred, siromaštvo, nezaposlenost, nemanje stana – glavni su razlozi što se djevojke i mladići u Crnoj Gori sve rjeđe odlučuju za brak.

Većina ispitanika, čak 78 odsto, smatra da se država ne pretrže da pomogne osobama ili porodicama koje žive u uslovima u kojima je povećana vjerovatnoća da će napustiti dijete.

I šef Delegacije EU u Crnoj Gori Mitja Drobnič upozorio je povodom tog istraživanja da je ,,država dužna da pruži pomoć roditeljima i porodicama i podrži ostajanje djece u porodičnom okruženju”. Drobnič je iznio i podatak da je EU podržala sistem reforme dječje i socijalne zaštite sa oko tri miliona eura.

Sa takvim kritikama na račun države nije se složio premijer Milo Đukanović. On tvrdi da država vodi brigu o djeci kroz reformu sistema socijalne i dječje zaštite i pomaže roditeljima. Ipak, Đukanović je kazao da su u Vladi ,,svjesni da je taj proces dugotrajan i da zahtijeva ispunjavanje bitnih preduslova u pogledu jačanja institucionalnih kapaciteta, stvaranja finansijskih preduslova i uspostavljanja nacionalnog konsenzusa za takav cilj”.

Apelujući na građane Crne Gore da pomognu rješavanju jednog od osnovnih pitanja ljudskih prava, Bendžamin Perks je povodom najnovije kampanje UNICEF-a istakao da je korist od hraniteljstva, koju imaju djeca, porodice i zajednica, nemjerljiva. ,,Hraniteljstvo je i ekonomski efikasnije rješenje, jer, ne samo što bolje zadovoljava potrebe djece, već je i generalno tri puta jeftinije u odnosu na smještanje djece u instituciju tj. u dječji dom”. I on se slaže da je pred Crnom Gorom dug put da bi obezbijedila porodičnu brigu za svu djecu u Crnoj Gori, ali i da bi na tom putu mogla postati prva zemlja u regionu koja nema djecu mlađu od tri godine smještenu u institucije.

Pomenuta kampanja je dio aktivnosti UNICEF-a i Vlade Crne Gore na promovisanju hraniteljstva kao glavnog oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja.

,,Naš cilj je da smještanje djece u institucije smanjimo za 30 odsto do 2016. godine”, objasnio je Predrag Bošković, ministar rada i socijalnog staranja.

Direktor Dječjeg doma Mladost Borislav Đukanović izjavio je da je tokom prošle godine usvojeno sedmoro djece, a u prvih šest mjeseci ove godine – jedno. Slično je bilo i u prethodne tri: 2009. usvojeno ih je petoro, a 2010. i 2011. po šestoro djece. Iz tog doma dosta djece usvojeno je u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Engleskoj, a najviše u Srbiji.

Dječji dom u Bijeloj godinama zbrinjava djecu bez roditeljskog staranja. Računa se da je od 1946. u njemu bilo smješteno oko dvije hiljade djece od mjesec dana, pa do punoljetstva.

Građani Crne Gore, kako rekosmo, nisu pretjerano zainteresovani za starateljstvo nad djecom, izuzimajući srodničke porodice. Pored socijalnih problema, ima i niz drugih koji otežavaju da se unaprijedi sistem hraniteljstva.

Uprkos određenom napretku kod nas se još robuje predrasudama. Ljetos je na evidenciji centara za socijalni rad nalazilo oko pedeset potencijalnih usvojiteljskih parova, od kojih svega šest iz Crne Gore.

Još se ćuti o primjerima zlostavljanja djece. Ne pamti se da su sudovi oduzeli roditeljska prava neodgovornim roditeljima. Ne poštuje se zakon koji kaže ako roditelji napušteno dijete ne obilaze duže od tri mjeseca sud im može oduzeti roditeljska prava. Primjera radi – ako u Norveškoj ošamarite svoje dijete, nikad više nećete doći u situaciju da ga vidite.

Prilično je komplikovana i procedura usvajanja djece bez starateljstva. Zahtjevi za usvajanje djece podnose se Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Takvih zahtjeva svake godine stigne oko petnaestak. Na ovu adresu stigne po jedan ili dva zahtjeva godišnje za nesrodničko hraniteljstvo, dok je srodničko hraniteljstvo kao oblik zaštite djece kod nas tradicionalno razvijeno.

Prema Konvenciji o pravima djece, koju je potpisala i ratifikovala i Crna Gora, sva djeca i mladi imaju pravo da žive u porodici. Kada biološka porodica nije u stanju da brine o njima, traži se alternativno rješenje, što je u praksi većine zemalja najčešće hraniteljska porodica.

Nadoknada za hraniteljstvo, koju plaća Ministarstvo rada i socijalnog staranja iz državnog budžeta, iznosi oko 200 eura, a još 30 odsto tog iznosa dobija osoba koja pruža uslugu smještaja. Dijete bez roditeljskog staranja ima pravo na dječji dodatak, koji iznosi 30 eura mjesečno. Dodatno djeca imaju pravo na besplatan školski pribor i knjige, zimovanje i ljetovanje.

Ministarstvo je sprovodilo nekoliko kampanja da podstakne porodice da se odluče na starateljstvo. Vidjećemo da li će ova najnovija više od ranijih zainteresovati naše građane za ovakav oblik dobročinstva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo