Povežite se sa nama

Izdvojeno

NIVO VODE U BIOGRADSKOM JEZERU ZABRINJAVAJUĆI: Učinci prirode i nebrige

Objavljeno prije

na

Nivo vode u Biogradskom jezeru do sada je nekoliko puta bio alarmantno nizak. Naučnim i stručnim istraživanjima, identifikovano je nekoliko ključnih razloga zbog kojih varira vodostaj jezera u jednom od crnogorskih najposjećenijih nacionalnih parkova. Zbog ogromnih izdataka koje podrazumijeva, zaštita je, tokom godina, odlagana više puta

 

Biogradsko jezero izgleda gotovo apokaliptično. Čista voda se povukla  i ostavila za sobom  blato. Prizor je obišao region i izazvao mnoge polemike. Nije prvi put da najveće jezero Bjelasice šalje signale za uzbunu. To čini godinama.

Nivo vode u Biogradskom jezeru, tokom godina, bio je nekoliko puta zabrinjavajuće nizak. Sa hidrološkog aspekta, 2019. je bila jedna od najsušnijih godina u posljednjoj deceniji, i najkritičnija po jezero.

Vodostaj Biogradskog jezera, kažu iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG), djelimično je uslovljen prirodnim procesima kojima su obuhvaćena sva jezera ledničkog porijekla na svijetu. ,,Situacija sa vodostajem bolja je nego 2017. i 2019. godine kada je nivo vode na Biogradskom jezeru bio na istorijskom minimumu” navode oni.

Naučnim i stručnim istraživanjima, identifikovano je nekoliko ključnih razloga zbog kojih varira vodostaj jezera u jednom od crnogorskih najposjećenijih nacionalnih parkova.

Prvi se odnosi na antierozione procese Biogradske rijeke kao glavne pritoke Biogradskog jezera, zbog čega se decenijama smanjuje njegova zapremina. Drugi problem je pojava većeg broja ponora na dnu jezera. Najveća opasnost, međutim, leži u eroziji desne obale rijeke Jezerštice, otoke jezera.

U posljednjih četrdesetak godina urađeno je nekoliko istraživanja radi sanacije erozije i rješavanja problema vodostaja Biogradskog jezera. Još 1976. godine  Šumarski fakultet iz Beograda je uradio dva projekta zaštite jezera. Prvi se odnosio na problem zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a drugi na pitanje saniranja klizišta izazvanog erozijom Jezerštice. Nijesu realizovana do kraja zbog tehničkih razloga, i manjka novca.

Krajem 80-ih, Nacionalni park (NP) Biogradska gora je, od Zavoda za geološka istraživanja SR Crne Gore naručio projekat čija je svrha bila hidrološka i geološka ispitivanja kako bi se jezero oporavilo. Zavod taj projekat nije sproveo. Prema informacijama sa kojima NPCG raspolažu, razlog za neuspjeh je ponovo nedostatak para.

Uslijedio je rat na prostoru bivše Jugoslavije i – tišina. Sanacija jezera ponovo je aktuelizovana tek 2005. Tada je Skupština Crne Gore izdvojila sredstva za projekat NVO Zelenih Crne Gore, odakle su uradili idejno rješenje zaštite. U njemu je upozoreno da jezeru prijeti nestajanje u vrlo kratkom periodu. Zbog toga su iz NPCG-a 2007. godine angažovali stručnjake iz Građevinskog fakulteta koji su uradili Studiju za sanaciju erozijom nastalog klizišta na desnoj obali Jezerštice.

Početkom juna ove godine nadležni iz NPCG-a su organizovali Međunarodnu naučnu konferenciju pod nazivom Antieroziona zaštita Biogradskog jezera i rješavanje hidroloških problema u slivu Biogradske rijeke i Biogradskog jezera. Konferencija održana pod pokroviteljstvom Svjetske komisije za zaštitu voda, i slučaj je internacionalizovan.

Tada su stručnjaci iz Crne Gore, ali i regiona dali svoja mišljenja. Prema dr Veselinu Luburiću, treba ponovo ispitati sve dosadašnje projekte sanacije. ,,Potrebno je uspostaviti prvobitno stanje Biogradskog jezera, gdje je njegova dubina tri puta veća od sadašnjeg maksimalnog vodostaja. Neophodni su geodetski, geološki i hidrološki radovi i hidrološka osmatranja. Posljednja faza sanacije jezera trebalo bi da bude čišćenje nanosa iz južnog i jugoistočnog dijela oko ušća Biogradske rijeke i Lalevog potoka. Metodologiju i procjenu svih istražnih i sanacionih radova treba da precizira glavni projekat sa kojim bi se paralelno radila i procjena uticaja na životnu sredinu, a neophodno je uspostaviti i monitoring svih bjelasičkih jezera”, kazao je tada on.

S obzirom na  kompleksnost  ovog problema, iz NPCG-a ističu da je neophodna međunarodna ekspertiza i podrška, kao i uključivanje cjelokupne naučne javnosti.  ,,I Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) je to prepoznalo. Apliciralo je  za sredstva iz IPA fonda kroz projekat koji podržava sektor životne sredine i klimatskih akcija u Crnoj Gori, a odnosi se na prvu fazu rehabilitacije Biogradskog jezera”, kazali su još iz NPCG-a.

Projekat je započet u drugoj polovini oktobra ove godine kada su potpisani ugovori sa ekspertima. Angažovano ih je nekoliko. Dina Skarep ispred nadležnog ministarstva (MEPG), Vladan Dubljević, Golub Ćulafić, Milan Radulović, Milić Ćurović i Roj Frenk, u saradnji sa rendžerima NP-a Biogradska gora nedavno su obišli teren, i, između ostalog, mjerili proticaj Biogradske rijeke. Rezultati se tek očekuju. Mnoštvo pokrenutih, nezavršenih inicijativa nameće pitanje – hoće li i ova biti takva?

Upućeni sagovornici Monitora kažu da, kako je jezero smješteno u jednoj od tri preostale prašume u Evropi, zaštiti treba pristupiti sa znatno većom pažnjom. ,,Biogradsko jezero je ledničko jezero. Sva jezera tog porijekla na tlu Evrope  su ugrožena i u opasnosti od nestajanja. Komplikovana je procedura koja bi dovela do toga da se taj proces makar uspori, jer se radi o zaštićenom području. Jedna od studija kaže da za to postoji ekološki prihvatljiv način. Sve to iziskuje ogroman novac, zbog čega su projekti za zaštitu jezera odlagani godinama”, kaže za Monitor ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

Djelovanje erozije, saglasni su stručnjaci, učinilo je da danas govorimo o pretposljednjem stadijumu života jezera. Sa naučnog, odnosno geološkog stanovišta, teško je reći još koliko mu je vremena ostalo. Mogu biti vjekovi. Ili mnogo manje.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo