Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od prve droge do posljednje šanse

Objavljeno prije

na

Inicijativa Liberalne partije da se u Crnoj Gori dekriminalizuje upotreba marihuane dočekana je na nož. Predstavnici više stranaka protive se toj ideji, a stručnjaci upozoravaju da nema lakih i teških droga, te da bi dekriminalizacija, pa zatim legalizacija marihuane bila pogubna prvenstveno za omladinu. Inicijativa je pospješila javnu debatu o problemu narkomanije u Crnoj Gori.

Koliko je lako doći do droge govori i podatak od prije nekoliko godina kada je jedan zavisnik otkrio policiji da je drogu kupovao na trafici u podgoričkom naselju Konik. Prema podacima Uprave policije preko Crne Gore se godišnje prebaci na destine tona marihuane. Zaplijeni se svega 10 do 20 odsto droge koja prolazi kroz Crnu Goru. O imperijama izgrađenim na ovoj ,,privrednoj grani” svjedoče slučajevi Šarić i Kalić.

Dio od te silne droge ostaje u Crnoj Gori, pa se svake godine smanjuje starosna granica zavisnika. Nevladine organizacije stalno upozoravaju na slučajeve da i djeca od 10 godina koriste narkotike.

O tom problemu se uglavnom ćuti, a podaci da su početkom ovog mjeseca aktivisti nevladine organizacije Juventas u napuštenoj zgradi u centru Podgorice pronašli oko 900 igala i špriceva i odnijeli ih u Klinički centar na uništavanje zaprepastile su javnost.

Policija je tokom prošle godine zbog preprodaje droge uhapsila 201 osobu, među njima i pet žena i dva maloljetnika. U toku 2011. za samo dva mjeseca zbog krivičnih djela vezanih za drogu privedeno je 68 osnovaca i srednjoškolaca. Šestorica su bili dileri. Statistika kaže da se oko 50 odsto zatvorenika u crnogorskim zatvorima tamo nalazi zbog krivičnih djela koja imaju veze sa narkoticima.

Andrija Popović, predsjednik Liberalne partije, za Monitor kaže da zalaganje LP za dekriminalizaciju upotrebe marihuane ne treba shvatiti kao promociju upotrebe te droge. ,,Aktivnosti LP na ovom polju biće realizovane sa ciljem prevencije bolesti zavisnosti, donošenjem adekvatnih sankcija koje će rezultirati društveno korisnim radom i smanjenim brojem recidiva korištenja droge, ali i rasterećenjem državnog budžeta kada su u pitanju troškovi boravka osoba koje izdržavaju kazne zatvora zbog upotrebe marihuane za lične potrebe”, kaže Popović.

U praksi postoje različiti aršini kada je u pitanju odmjeravanje kazne za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama. Često se na istu dužinu kazne osudi osoba kojoj je nađen gram ili dva i ona koja je krijumčarila nekoliko desetina ili čak stotine kilograma droge.

Iz NVO 4life za Monitor navode primjer da se kod njih liječio zavisnik od heroina koji ima 56 godina i već je trideset godina registrovani zavisnik. Zbog jednog grama koji je, kako tvrdi, imao za svoju upotrebu, odležao je pet godina zatvora.

Popović podsjeća i da mnoge evropske države poput Španije, Portugalije, Italije, Belgije, Luksembugra i Slovenije ne smatraju posjedovanje droge za lične potrebe krivičnim djelom. Navodi i primjer Irske u kojoj se ne može kazniti osoba uhvaćena u posjedu kanabisa-marihuane, ako joj je to prvi put, te da su Njemačka, Danska, Holandija i Austrija propisale da je posjedovanje droge za lične potrebe kažnjivo djelo, ali ga praktično ne progone.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod, smatra da je poprilično licemjerno govoriti o dekriminalizaciji, a ne očekivati i legalizaciju marihuane.

,,I kao što je to uobičajeno, droga uvijek ulazi na ‘mala vrata’. Razlozi koje smo mogli čuti iz Liberalne partije, nikako ne odslikavaju razumijevanje niti uopšte poznavanje ove problematike, kada je Crna Gora u pitanju”, kaže Bulajić za Monitor.

On tvrdi da ni u jednoj zemlji koju kao primjer ,,dobre prakse” navodi Popović nije došlo do smanjenja krivičnih djela u vezi sa drogama, niti do smanjenja broja zavisnika/ca, pa nije ni manje ostalih posljedica koje za sobom ,,vuče” zloupotreba narkotika – krvlju i polno prenosive infekcije, prostitucija (kada su zavisnice u pitanju), razoreni brakovi i cijele porodice…

I priča o rasterećenju zatvorskih kapaciteta od osoba kažnjenih zbog posjedovanja droge ne pije vodu, smatra Bulajić. ,,Detalj, koji niko ne pominje, a poprilično razobličava svu ovu ‘ideju’ o dekriminalaziciji, je da posjedovanje droge, po aktuelnom Zakonu o drogama, može već da se kažnjava novčanom, a ne zatvorskom kaznom”.

Zakonom o drogama je, između ostalog, predviđeno da se osoba koja posjeduje drogu za ličnu upotrebu kazni novčano od 30 do 2.000 eura.

Saša Mijović, izvršni direktor 4 Life, za Monitor kaže da ova NVO već dvije godine predlaže uvođenje alternativnih sankcija za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama.

,,Inače, model alternativnih sankcija je već zaživio u praksi u velikom broju zemalja Evrope i svijeta i samo se razlikuje u nijansama i nazivu od zemlje do zemlje”, kaže Mijović.

On navodi portugalski model Komisije za odvraćanje, koja je za deset godina postigla izvanredne rezultate, jer se smanjio broj povratnika za krivična djela za čak pedeset odsto. To je trend koji počinje da primjenjuje sve više zemalja kao primjer dobre prakse. Sistem kažnjavanja podrazumijeva da se neki počinioci krivičnih djela u vezi sa drogama tretiraju vaninstitucionalno i usmjeravaju na rehabilitaciju, resocijalizaciju i školovanje umjesto da idu u zatvor.

Mijović objašnjava da je prema novom hrvatskom zakonu, usvojenom u decembru 2012. droga dekriminalizovana, a strože kazne do 15 godina zatvora biće izrečene dilerima droge, pogotovo ako su uhvaćeni u blizini škole.

,,Tako se pravi razlika između dilera droge i onih koji su usljed bolesti prinuđeni da koriste droge, tj. zavisnici/ce, kojima u tom slučaju treba obezbijediti liječenje, a ne zatvor. Zavisnici od droga nijesu kriminalci, već bolesne osobe kojima treba pomoć”, kaže Mijović.

Stručnjaci su uglavnom protiv predloga LP. Navode da je marihuana okidač da se krene pogrešnim putem. Iskustva iz prakse potvrđuju da je u većini slučajeva marihuana takozvana ,,prva droga” i samo prelazna stepenica ka težim oblicima zavisnosti.

U Liberalnoj partiji kažu da neće odustati od svoje inicijative. Predstavnici ostalih partija uglavnom su se negativno izjasnili o ovom predlogu, uz opasku da ,,Crna Gora nije Amsterdam”.

Funkcioner Demokratskog fronta Slaven Radunović kazao je da oni neće podržati inicijativu LP-a, jer Crna Gora nije uređeno društvo, koje može da uredi i kontrolište takvu zakonsku mogućnost. ,,To što je to praksa u uređenim zemljama, ne znači da se može prepisati i kod nas, jer nemamo mehanizme koji bi mogli da kontrolišu tu oblast”.

Koliko nam mehanizama i svega ostalog fali, govori i podatak da u Crnoj Gori ne postoje vjerodostojni podaci o broju zavisnika. Posljednje ozbiljno istraživanje je radio Institut za javno zdravlje i to daleke 2006. Po njemu je bilo između 2500-3000 zavisnika u Crnoj Gori. Procjena nevladinih organizacija je da se taj broj sada kreće između 12.500 i 15.000, s tim da je alarmantan trend rasta sve mlađih konzumenata droge.

RETO CENTAR DANILOVGRAD
Marihuana za početak

,,Malo je onih koji nijesu počeli sa marihuanom. Ima i onih koji su ostali samo na marihuani. Ali i oni su zavisnici. Meni je ona otvorila vrata ka alkoholu, tabletama, pa heroinu. Dvije godine sam koristio marihuanu. Onda mi nije bilo dovoljno, tražio sam nešto jače dok to nisam našao u heroinu”, priča za Monitor Podgoričanin Nikola Rašović iz Reto centra u Danilovgradu.

Rašović je nakon liječenja u Reto centru uspio da se otrgne od droge.

Andrea Bujas kaže da je i njemu marihuana pomogla da prebrodi strah ka težim drogama. ,,Za marihuanu kažu da je djetinja i bezazlena. Vjerovatno će se vremenom ona i dekriminalizovati, ali mislim da će onda kod ljudi nestati obzir, strah od nje. Iako kažu da je trava laka droga – sa njom nijesi svoj”.

Bujas je iz Zadra, deset godina je bio heroinski zavisnik. ,,Došao sam iz zatvora, nisam mogao niže pasti, sljedeća stepenica je bila grob. Uspio sam da izgradim život iz početka. Oženio sam se, imam djete”.

Kaže da mu je dolazak u Reto centar bio posljednja šansa. Prije toga išao je na metadonske terapije, kod psihologa… Ništa nije pomoglo. ,,Bitno je to što sa zavisnicima u našim centrima rade bivši zavisnici. Pomažu svojim primjerom. Oni najbolje znaju kroz šta se prolazi”.

Reto centar za liječenje i rehabilitaciju zavisnosti u Danilovgradu postoji pet godina. Finansiraju se od svog rada, a liječenje je besplatno.

Prvi centar je otvoren početkom 90-ih u Splitu. Nakon toga u Zagrebu, Skoplju, Beogradu, posljednji u Ljubljani. Slični centri postoje u gotovo svim zemljama Evrope.

Bujas ističe da u centru uvijek ima mjesta za one koji odluče da se uhvate u koštac sa zavisnošću. On kaže da se većina onih koji uspiju da ostanu u centru godinu i po do dvije više ne vraćaju drogi. U centru kod Danilovgrada smješteno je oko 15 momaka. Pošto je cilj da se zavisnici maknu iz mjesta stanovanja, mladići iz Podgorice uglavnom su u centrima u drugim državama. Beograd je prebukiran, pa ih trenutno u Splitu ima oko 20 i tri djevojke. Dvije su sa djecom. U tretmanu su još dvije djevojke iz Podgorice, jedna od njih sa djecom.

,,Ovdje je problem i mentalitet. Zavisnici, a i porodice se zavaravaju i ne žele da priznaju da imaju narkomane. A narkoman se lako prepoznaje”, kaže Bujas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo