Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od prve droge do posljednje šanse

Objavljeno prije

na

Inicijativa Liberalne partije da se u Crnoj Gori dekriminalizuje upotreba marihuane dočekana je na nož. Predstavnici više stranaka protive se toj ideji, a stručnjaci upozoravaju da nema lakih i teških droga, te da bi dekriminalizacija, pa zatim legalizacija marihuane bila pogubna prvenstveno za omladinu. Inicijativa je pospješila javnu debatu o problemu narkomanije u Crnoj Gori.

Koliko je lako doći do droge govori i podatak od prije nekoliko godina kada je jedan zavisnik otkrio policiji da je drogu kupovao na trafici u podgoričkom naselju Konik. Prema podacima Uprave policije preko Crne Gore se godišnje prebaci na destine tona marihuane. Zaplijeni se svega 10 do 20 odsto droge koja prolazi kroz Crnu Goru. O imperijama izgrađenim na ovoj ,,privrednoj grani” svjedoče slučajevi Šarić i Kalić.

Dio od te silne droge ostaje u Crnoj Gori, pa se svake godine smanjuje starosna granica zavisnika. Nevladine organizacije stalno upozoravaju na slučajeve da i djeca od 10 godina koriste narkotike.

O tom problemu se uglavnom ćuti, a podaci da su početkom ovog mjeseca aktivisti nevladine organizacije Juventas u napuštenoj zgradi u centru Podgorice pronašli oko 900 igala i špriceva i odnijeli ih u Klinički centar na uništavanje zaprepastile su javnost.

Policija je tokom prošle godine zbog preprodaje droge uhapsila 201 osobu, među njima i pet žena i dva maloljetnika. U toku 2011. za samo dva mjeseca zbog krivičnih djela vezanih za drogu privedeno je 68 osnovaca i srednjoškolaca. Šestorica su bili dileri. Statistika kaže da se oko 50 odsto zatvorenika u crnogorskim zatvorima tamo nalazi zbog krivičnih djela koja imaju veze sa narkoticima.

Andrija Popović, predsjednik Liberalne partije, za Monitor kaže da zalaganje LP za dekriminalizaciju upotrebe marihuane ne treba shvatiti kao promociju upotrebe te droge. ,,Aktivnosti LP na ovom polju biće realizovane sa ciljem prevencije bolesti zavisnosti, donošenjem adekvatnih sankcija koje će rezultirati društveno korisnim radom i smanjenim brojem recidiva korištenja droge, ali i rasterećenjem državnog budžeta kada su u pitanju troškovi boravka osoba koje izdržavaju kazne zatvora zbog upotrebe marihuane za lične potrebe”, kaže Popović.

U praksi postoje različiti aršini kada je u pitanju odmjeravanje kazne za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama. Često se na istu dužinu kazne osudi osoba kojoj je nađen gram ili dva i ona koja je krijumčarila nekoliko desetina ili čak stotine kilograma droge.

Iz NVO 4life za Monitor navode primjer da se kod njih liječio zavisnik od heroina koji ima 56 godina i već je trideset godina registrovani zavisnik. Zbog jednog grama koji je, kako tvrdi, imao za svoju upotrebu, odležao je pet godina zatvora.

Popović podsjeća i da mnoge evropske države poput Španije, Portugalije, Italije, Belgije, Luksembugra i Slovenije ne smatraju posjedovanje droge za lične potrebe krivičnim djelom. Navodi i primjer Irske u kojoj se ne može kazniti osoba uhvaćena u posjedu kanabisa-marihuane, ako joj je to prvi put, te da su Njemačka, Danska, Holandija i Austrija propisale da je posjedovanje droge za lične potrebe kažnjivo djelo, ali ga praktično ne progone.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod, smatra da je poprilično licemjerno govoriti o dekriminalizaciji, a ne očekivati i legalizaciju marihuane.

,,I kao što je to uobičajeno, droga uvijek ulazi na ‘mala vrata’. Razlozi koje smo mogli čuti iz Liberalne partije, nikako ne odslikavaju razumijevanje niti uopšte poznavanje ove problematike, kada je Crna Gora u pitanju”, kaže Bulajić za Monitor.

On tvrdi da ni u jednoj zemlji koju kao primjer ,,dobre prakse” navodi Popović nije došlo do smanjenja krivičnih djela u vezi sa drogama, niti do smanjenja broja zavisnika/ca, pa nije ni manje ostalih posljedica koje za sobom ,,vuče” zloupotreba narkotika – krvlju i polno prenosive infekcije, prostitucija (kada su zavisnice u pitanju), razoreni brakovi i cijele porodice…

I priča o rasterećenju zatvorskih kapaciteta od osoba kažnjenih zbog posjedovanja droge ne pije vodu, smatra Bulajić. ,,Detalj, koji niko ne pominje, a poprilično razobličava svu ovu ‘ideju’ o dekriminalaziciji, je da posjedovanje droge, po aktuelnom Zakonu o drogama, može već da se kažnjava novčanom, a ne zatvorskom kaznom”.

Zakonom o drogama je, između ostalog, predviđeno da se osoba koja posjeduje drogu za ličnu upotrebu kazni novčano od 30 do 2.000 eura.

Saša Mijović, izvršni direktor 4 Life, za Monitor kaže da ova NVO već dvije godine predlaže uvođenje alternativnih sankcija za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama.

,,Inače, model alternativnih sankcija je već zaživio u praksi u velikom broju zemalja Evrope i svijeta i samo se razlikuje u nijansama i nazivu od zemlje do zemlje”, kaže Mijović.

On navodi portugalski model Komisije za odvraćanje, koja je za deset godina postigla izvanredne rezultate, jer se smanjio broj povratnika za krivična djela za čak pedeset odsto. To je trend koji počinje da primjenjuje sve više zemalja kao primjer dobre prakse. Sistem kažnjavanja podrazumijeva da se neki počinioci krivičnih djela u vezi sa drogama tretiraju vaninstitucionalno i usmjeravaju na rehabilitaciju, resocijalizaciju i školovanje umjesto da idu u zatvor.

Mijović objašnjava da je prema novom hrvatskom zakonu, usvojenom u decembru 2012. droga dekriminalizovana, a strože kazne do 15 godina zatvora biće izrečene dilerima droge, pogotovo ako su uhvaćeni u blizini škole.

,,Tako se pravi razlika između dilera droge i onih koji su usljed bolesti prinuđeni da koriste droge, tj. zavisnici/ce, kojima u tom slučaju treba obezbijediti liječenje, a ne zatvor. Zavisnici od droga nijesu kriminalci, već bolesne osobe kojima treba pomoć”, kaže Mijović.

Stručnjaci su uglavnom protiv predloga LP. Navode da je marihuana okidač da se krene pogrešnim putem. Iskustva iz prakse potvrđuju da je u većini slučajeva marihuana takozvana ,,prva droga” i samo prelazna stepenica ka težim oblicima zavisnosti.

U Liberalnoj partiji kažu da neće odustati od svoje inicijative. Predstavnici ostalih partija uglavnom su se negativno izjasnili o ovom predlogu, uz opasku da ,,Crna Gora nije Amsterdam”.

Funkcioner Demokratskog fronta Slaven Radunović kazao je da oni neće podržati inicijativu LP-a, jer Crna Gora nije uređeno društvo, koje može da uredi i kontrolište takvu zakonsku mogućnost. ,,To što je to praksa u uređenim zemljama, ne znači da se može prepisati i kod nas, jer nemamo mehanizme koji bi mogli da kontrolišu tu oblast”.

Koliko nam mehanizama i svega ostalog fali, govori i podatak da u Crnoj Gori ne postoje vjerodostojni podaci o broju zavisnika. Posljednje ozbiljno istraživanje je radio Institut za javno zdravlje i to daleke 2006. Po njemu je bilo između 2500-3000 zavisnika u Crnoj Gori. Procjena nevladinih organizacija je da se taj broj sada kreće između 12.500 i 15.000, s tim da je alarmantan trend rasta sve mlađih konzumenata droge.

RETO CENTAR DANILOVGRAD
Marihuana za početak

,,Malo je onih koji nijesu počeli sa marihuanom. Ima i onih koji su ostali samo na marihuani. Ali i oni su zavisnici. Meni je ona otvorila vrata ka alkoholu, tabletama, pa heroinu. Dvije godine sam koristio marihuanu. Onda mi nije bilo dovoljno, tražio sam nešto jače dok to nisam našao u heroinu”, priča za Monitor Podgoričanin Nikola Rašović iz Reto centra u Danilovgradu.

Rašović je nakon liječenja u Reto centru uspio da se otrgne od droge.

Andrea Bujas kaže da je i njemu marihuana pomogla da prebrodi strah ka težim drogama. ,,Za marihuanu kažu da je djetinja i bezazlena. Vjerovatno će se vremenom ona i dekriminalizovati, ali mislim da će onda kod ljudi nestati obzir, strah od nje. Iako kažu da je trava laka droga – sa njom nijesi svoj”.

Bujas je iz Zadra, deset godina je bio heroinski zavisnik. ,,Došao sam iz zatvora, nisam mogao niže pasti, sljedeća stepenica je bila grob. Uspio sam da izgradim život iz početka. Oženio sam se, imam djete”.

Kaže da mu je dolazak u Reto centar bio posljednja šansa. Prije toga išao je na metadonske terapije, kod psihologa… Ništa nije pomoglo. ,,Bitno je to što sa zavisnicima u našim centrima rade bivši zavisnici. Pomažu svojim primjerom. Oni najbolje znaju kroz šta se prolazi”.

Reto centar za liječenje i rehabilitaciju zavisnosti u Danilovgradu postoji pet godina. Finansiraju se od svog rada, a liječenje je besplatno.

Prvi centar je otvoren početkom 90-ih u Splitu. Nakon toga u Zagrebu, Skoplju, Beogradu, posljednji u Ljubljani. Slični centri postoje u gotovo svim zemljama Evrope.

Bujas ističe da u centru uvijek ima mjesta za one koji odluče da se uhvate u koštac sa zavisnošću. On kaže da se većina onih koji uspiju da ostanu u centru godinu i po do dvije više ne vraćaju drogi. U centru kod Danilovgrada smješteno je oko 15 momaka. Pošto je cilj da se zavisnici maknu iz mjesta stanovanja, mladići iz Podgorice uglavnom su u centrima u drugim državama. Beograd je prebukiran, pa ih trenutno u Splitu ima oko 20 i tri djevojke. Dvije su sa djecom. U tretmanu su još dvije djevojke iz Podgorice, jedna od njih sa djecom.

,,Ovdje je problem i mentalitet. Zavisnici, a i porodice se zavaravaju i ne žele da priznaju da imaju narkomane. A narkoman se lako prepoznaje”, kaže Bujas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo