Odluke o ukidanju sankcija Dodiku i saradnicima su uslijedile, kako je objasnila administracija Donalda Trampa, zbog „nedavnih poteza institucija RS-a, naročito Skupštine RS, koji su doprinijeli stvaranju političke klime…i spremnosti na institucionalnu saradnju unutar BiH“. Američka administracija je oglasila u izjavi za RFE da „ukidanje mjera ne znači bezuslovnu podršku, već priznanje određenih pomaka“ i “da su sankcije ispunile svoju svrhu“. Skupština RS-a je usvojila 18. oktobra Zakon o prestanku važenja više propisa koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.  Ovi potezi se tumače kao puni politički zaokret vlasti RS-a

Početkom avgusta se američki specijalni izaslanik Ričard Grenel sreo u Crnoj Gori sa tadašnjim već pravosnažno osuđenim predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović iz Predsjedništva BiH. Sastanak je bio bez medija i neformalne prirode sa čijom organizacijom crnogorske vlasti nisu imale ništa. Oboje političara iz RS su tada bili pod sankcijama Ureda za kontrolu stranih sredstava (OFAC) američkog Ministarstva finansija zbog „ugrožavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, korupcije i zloupotrebe položaja“. Dodik je stigao na američku crnu listu još 2017. godine za vrijeme prvog mandata sadašnjeg američkog predsjednika. Kada je Cvijanovićka dobila američku vizu iako je bila na crnoj listi i otputovala za SAD početkom septembra ove godine već je bilo jasno da se nešto valja iza brda. Takođe je postalo izvjesno da od, do tada, prijeteće Dodikove retorike, o izlasku RS-a iz Bosne i Hercegovine nema ništa i da je dogovor na pomolu.

SAD su nedavno ukinule sankcije prvo za četvoricu bliskih saradnika sada bivšeg predsjednika RS-a zbog organizacije proslave neustavnog Dana RS-a. Onda je došlo ukidanje sankcija i Dodiku, srpskoj članici Predsjedništva BiH Cvijanović kao i djeci Milorada Dodika koja su postali jako uspješni u biznisu i zarađivali desetine miliona. Sankcija su oslobođene i povezane osobe, firme i mediji pod kontrolom Prve familije RS-a, ukupno 48 fizićkih i pravnih lica. Ove odluke su uslijedile, kako je objasnila administracija predsjednika Donalda Trampa zbog „nedavnih poteza institucija RS-a, naročito Skupštine RS, (koji su) doprinijeli stvaranju političke klime…i spremnosti na institucionalnu saradnju unutar BiH“. Američka administracija je ipak naglasila u izjavi za Slobodnu Evropu (RFE) da „ukidanje mjera ne znači bezuslovnu podršku, već priznanje određenih pomaka“ i “da su sankcije ispunile svoju svrhu“. Narodna Skupština RS-a (NSRS) je usvojila 18. oktobra Zakon o prestanku važenja više propisa koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Raniji nagovještaji izbacivanja BiH institucija iz RS-a su rezultirali slanjem vojnih pojačanja Evropske Unije u BiH uključujući i oklopne i helikopterske jedinice, što je bio prvi potez smirivanja rasplamsalih strasti na srpskoj strani.

Uprkos ranijoj, maltene ratnoj, retorici Dodika i banjalučkih vlasti opozvani su svi sporni zakoni kojima je zabranjeno djelovanje pojedinih BiH institucija na teritoriji ovog entiteta i naređeno neprimjenjivanje odluka BiH sudova i tužilaštva. Takođe je iz procedure tiho povučen i zakon o preuzimanju državne granice na teritoriji RS-a. Ovi potezi se tumače kao puni politički zaokret vlasti RS-a. Takođe, Dodik više nije predsjednik a njegovu funkciju će do izbora obavljati Ana Trišić – Babić, bivša Dodikova savjetnica i nekadašnja zamjenica ministra vanjskih poslova BiH. Poznata I po tome što je nekada bila angažovana u kancelariji OHR-a i u  USAID-u.

Dodik je nakon objave ukidanja sankcija poručio da je „ovo potvrda da se politika RS-a vodi u skladu s interesima njenog naroda, a ne po diktatu stranih centara moći“ iako je upravo podvio glavu. U intervjuu prije desetak dana Dodik je priznao da je „na određene ustupke pristao pod pritiskom administracije Donalda Trumpa“ te da je „pritisak bio rezultat nesporazuma i političkih preuveličavanja“. Dodao je da je „spreman na dijalog unutar BiH” ali da “Ruska Federacija ostaje strateški partner RS-a”. Željka Cvijanović je izjavila da će entitet  RS„dosljedno braniti svoje ustavne nadležnosti, ali bez narušavanja integriteta BiH“.

Opozicija u RS-u nije glasala ni za usvajanje Dodikovih antiustavnih zakona, kao ni za njihovo ukidanje poručivši da se tu radi o “potpuno šizofrenoj situaciji”. Poslanik opozicionog SDS-a Nedeljko Glamočak je u Skupštini poručio da ukidanje antiustavnih zakona “nije ništa drugo nego Dodikova kapitulacija”. Na to je Cvijanovićka poručila opoziciji da „ništa ne razumije“ i da  „lupa gluposti“. Ona i ostali iz vlasti su ranije opoziciju nazivali “izdajnicima i neprijateljima srpskog naroda” jer nisu htjeli glasati za antiustavne zakone koje su sada ukinuti.

Ukinute sankcije, prema ekonomskim analitičarima, mogle bi otvoriti prostor za deblokadu pojedinih međunarodnih kredita i investicija u RS-u čime se entitet oslobađa velikog finansijskog pritiska i zavisnosti od režima Aleksandra Vučića.

Ove  događaje u Republici Srpskoj i pregovore s američkom administracijom pratila je upadljiva distanca  u Beogradu. Nebojša Vukanović opozicioni prvak iz Trebinja je na svom društvenom nalogu napisao da je Beograd jako nezadovoljan odlukama bivšeg predsjednika RS-a oko izbora svog nasljednika i zbog poništenja svih zakona parlamenta RS-a koje je Ustavni sud BiH prethodno proglasio neustavnim. Takođe je napisao da je na Svečanoj akademiji 24. oktobra u Banja Luci došlo do oštre rasprave između Dodika i Miloša Vučevića, formalnog lidera Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) i izaslanika predsjednika Srbije. I dalje uticajan u Beogradu bivši šef UDBE i nekadašnji ministar i vice-premijer Aleksandar Vulin je ocijenio da je Skupština 18. oktobra bila “poraz” i da „ukidanje ličnih sankcija funkcionerima nije dovoljan dobitak…(u) odbrani RS-a“. Bivši ministar u srbijanskoj Vladi Ratko Dmitrović, blizak Vučiću, je na X mreži napisao da je “Dodik pristao da BiH uđe u NATO, te da se sva imovina registruje u Centralni registar i katastar BiH”.

Dodik je na početku suđenja praktično svake sedmice bio u Beogradu. Kada je Dodik proglašen krivim Vučić je isti dan sazvao Savjet za nacionalnu bezbednost nakon koje je teatralno doletio u Banja Luku sa svojim ministrom policije Ivicom Dačićem. U posljednjih mjesec dana Vučić je uglavnom ćutao što je netipično za njega koji se za  sve oglašava.

Na sve jače glasine da je poremećena idila u Srpskom svetu se osvrnuo i Dodik u izjavi za agenciju Srna. “Aleksandar Vučić je moj brat i među nama nema nikakvih neslaganja, neće ih i ne smije biti” rekao je  Dodik uz poruku svima koji “priželjkuju (svađu)” da “taj film neće gledati”.

Prije dva dana mediji su prenijeli  Vučićevu izjavu iz Uzbekistana, gdje je u zvaničnoj posjeti, na Dodikove riječi da njegovu političku karijeru neće niko određivati, ni Zapad ni Moskva ni Beograd. Srbijanski vladar je poručio: “žao mi je ako se Banjaluka oseća ugroženo od Beograda, pošto smo dali sve od sebe da samo ćutimo, slušamo i pomažemo i nikada se nismo ni na koji način mešali ni u šta”.

Monitor je nezvanično dobio informacije iz diplomatske zajednice u Beogradu da su srbijanske vlasti nezadovoljne što nisu i one bile uključene u razgovore i konačni dogovor s američkom administracijom. Srbijanska vlast je tokom posljednjih  godinu i po dana kada su u kontinuitetu donošeni u Skupštini RS protivustavni zakoni podgrijavala zapaljivu retoriku srpskog sveta kao novi vid ujedinjenja Srba u jednu državu. U junu prošle godine predsjednik Vučić je organizovao i  Svesrpski sabor uz prisustvo vrha Srpske crkve i rukovodstvo RS-a gdje je obećavao i poručivao da će njegova vlast braniti navodno ugrožene Srbe “ma gde god bili”.

Ispada da su Dodik i njegovi tiho isključili Beograd iz daljeg toka razgovora nakon prvog sastanka sa Grenelom u luksuznom rizortu Porto Novi kod Herceg Novog kojem je prisustvovao i Siniša Mali, ministar finansija i osoba od visokog povjerenja predsjednika Vučića. Mediji su tada javili da se sa Grenelom odvojeno sastao i predsjednik vučićevske Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević.

Od tzv. srpskih političara u Crnoj Gori nije se niko oglašavao povodom dešavanje u Republici Srpskoj, tj. poništenja neustavnih zakona i Dodikovog povlačenja sa funkcije nakon što je priznao sudsku presudu protiv sebe i zatvorsku kaznu zamijenio novčanom.

Milan Knežević i Andrija Mandić su nakon prve presude Dodiku takođe odletjeli 1. marta za Banja Luku da pruže podršku Dodiku. Knežević je tada rekao da je presuda Dodiku “pucanj u Dejton” dok je predsjednik Skupštine Mandić poručio kako je “presuda antidemokratski čin koji donosi nestabilnost u BiH” i da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz RS-a i “kada je teško”. I drugi srpski političari iz Crne Gore su  upućivali podršku secesionističkoj politici korumpiranog režima u Banja Luci.

Posmatrači vjeruju da je sve više naznaka da će i Mandić u pogodnoj situaciji početi praviti distancu od režima braće Vučić. Mandić, za razliku od Kneževića, već neko vrijeme trasira samostalnu vanjsku politiku oslanjajući se na veze sa globalnom jevrejskom zajednicom koja mu otvara brojna vrata na Zapadu.

Sadašnja situacija sa RS-om može imati i višestruke reperkusije na Podgoricu na koju braća Vučić mogu pojačati pritisak ako osjete da im RS klizi iz ruke. Nedavni protesti navodnih građana sa crnim maskama i kapuljačama protiv turskih imigranata neodoljivo podsjećaju na beogradski scenario.

Jovo MARTINOVIĆ

Specijalno policijsko odjeljenje je protekle sedmice  lišilo slobode Ranka Ubovića ispred Prve banke u podgoričkom City kvartu, prethodno razoružavši njegovo obezbjeđenje. Istog dana priveden je bivši formalni vlasnik „Bemaksa“ Veselin Kovačević. SDT tvrdi da je takozvani Grand klan luksuznu zgradu “Perla” u Budvi izgradio novcem zarađenim od šverca droge

Nakon što je jedan od vlasnika građevinske kompanije „Bemaks“ Aleksandar Mijajlović uhapšen zbog više krivičnih djela – od pranja novca do šverca cigareta, preko nezakonitog uticaja na državne organa preko medija i društvenih mreža,  na red je došao njegov kontroverzniji i moćniji partner Ranko Ubović. Specijalno policijsko odjeljenje je protekle sedmice Ubovića lišilo slobode ispred Prve banke u podgoričkom City kvartu, prethodno razoružavši njegovo obezbjeđenje. Istog dana priveden je bivši formalni vlasnik „Bemaksa“ Veselin Kovačević.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tvrdi da je takozvani Grand klan luksuznu zgradu “Perla” u Budvi izgradio novcem zarađenim od šverca droge. Pravni zastupnik petorke procesuirane u tom predmetu, advokat Zoran Piperović, tvrdi međutim da to nije tačno i poziva specijalne tužioce da najprije saslušaju investitora iz “Modena gradnje”  Ivana Bajkovića.

Tužilaštvo je odredilo zadržavanje do 72 časa Uboviću i Kovačeviću. Oni su i od Višeg suda tražili da osumnjičene pošalje u pritvor, zbog sumnje da su izvršili krivično djelo pranje novca.

U toj istrazi specijalni tužioci Miloš Šoškić, Miroslav Turković i Zoran Vučinić saslušali su i ranije uhapšene Zorana Lazovića, Vladana Ivanovića i Aleksandra Mijajlovića. Sumnjiče ih da su učinili više krivičnih djela pranje novca – u slučaju stanova vođe kavačkog klana Radoja Zvicera u Master kvartu, kao i Bemaksovih stanova u zgradi “Perla” u Budvi.  Piperović kaže da su se  Lazović, Mijajlović i Ivanović već mnogo puta izjašnjavali na okolnosti za koje tužilaštvo sada dodatno tereti Ubovića i Kovačevića. Tvrdi da je ovo „stara inkriminacija, upakovana na novi način“.

„Radi se o stanovima u ‘Perli’, za koje sada Specijalno državno tužilaštvo tvrdi da su sagrađeni od novca stečenog kriminalom, a nikako da se sasluša vlasnik ‘Modene’ Bajković, i da se pita da li je tačno, kako tvrdi ‘Bemaks’, da su oni za njegov račun, kao podizvođači, uradili grube građevinske radove, koje je Bajković platio na način kako je utvrđeno ugovorom o kompenzaciji, ovjerenom kod notara, u kojem ‘Bemaks’ dobija pet stanova u pomenutom objektu. Ovako ispada da tužilac u stvari kaže da nije gradio Bajković, nego ova petorica od novca stečenog prodajom narkotika, tako da sad možemo da ustvrdimo da je, recimo, to radio i Ivanović, Ubović, Kovačević inženjer, Mijalović i Lazović – prodaju narkotika”, kazao je Piperović nakon saslušanja osumnjičenih.

Dodao je da Bajković živi u Budvi, da je biznismen i da su ga tužioci mogli ispitati i prije nego što su Ubović i Kovačević “uhapšeni za te iste stanove”. Advokat je istakao da su specijalni tužioci juče rekli da ne spore da nema DNK Zorana Lazovića u jednom od stanova, i da ne sumnjaju da nikad nije bio u njemu, ali da je u tom stanu nađena propusnica za hotel “Mediteran” na ime Marka Lazovića:

“…Da u knjigama na recepciji te zgrade ima upisano da su Zoranovi sinovi Marko i Petar uzimali ključ na recepciji, gdje piše i da su ga vratili, da se ustvrdi – ne da je njihov stan, već oni znaju da je stan Zorana Lazovića. On im je kazao samo jednu rečenicu iznoseći odbranu: Zašto hoćete na silu da me napravite vlasnikom stana za koji ne znam ni gdje je?”, kazao je njegov pravni zastupnik.

Piperović tvrdi da je Lazović, koji je od aprila prošle godine u Istražnom zatvoru zbog optužbi da je radio za kavački klan, kazao da su ga tužioci ponovo pitali da li je ručao sa beogradskim kriminalcima iz kavačkog klana Veljkom Belivukom i Markom Miljkovićem. Dodao je da je Ivanović “šesti put za godinu dana ponovio da je četiri ili pet puta SPO gledao njegovu dokumentaciju u vezi sa opremanjem tih stanova”.

Ubović je bio ključna figura u Bemaksu, često označavan kao “neformalni vlasnik” zbog svog uticaja i uloge u poslovanju firme. Krajem 2022. godine, tadašnji vlasnik na papiru Veselin Kovačević izjavio je da je Ubović zapravo stvarni vlasnik Bemaksa. Iste godine, vrijednost kompanije procijenjena je na oko 482 miliona evra. Škola koju je Podgorici donirao Bemaks, vrijedna oko dva miliona eura – nosi ime po njegovoj pokojnoj majci Novki Ubović. To je bio jedini uslov Bemaksa.

U Skaj prepiskama jedno od imena koje se često pojavljuje jeste Ranko Ubović, koji se u porukama krije iza kodnog imena “Tigar”. Prvi put se pojavljuje u poruci koju je uhapšeni sin Zorana Lazovića –  Petar Lazović, poslao Radoju Zviceru. Lazović piše: “Tigar po par miliona za izbore pukne jer mu Z kaže, a ovaj Z gleda kao brata”.

U tom kontekstu: “Tigar” je Ranko Ubović, “Z” je Zoran Lazović, a poruka implicira da je Ubović, navodno po nalogu Zorana Lazovića , izdvajao velike sume novca za izborne kampanje.

Ubović je više puta bio na meti optužbi za organizovani kriminal, šverc cigareta i korupciju. Bivši premijer Dritan Abazović je u januaru 2023. godine javno optužio Ubovića za šverc cigareta i kokaina, kao i za finansiranje izbornih procesa u poslednjih 30 godina.  Abazović je tvrdio da Ubović želi njegovu likvidaciju.

Vlasnik građevinske firme “Master inženjering” Ivanović slobode je lišen 10. oktobra zbog sumnje da je njegova kompanija godinama skrivala da je pet stanova u “Master kvartu” kupio odbjegli šef kavačkog klana, a potom da bi prikrio vlasništvo, nekretnine ostavio upisane na preduzeće koje je gradilo kompleks u Podgorici.

Mijajloviću su službenici Specijalnog policijskog odjeljenja lisice na ruke stavili 3. oktobra zbog sumnje da je šef kriminalne organizacije čiji članovi – policajci i tužioci su skrivali krivične predmete i odavali mu tajne podatke. Terete ga da je godinama kreirao mrežu medija isključivo kako bi se preko odanih novinara i medijskih platformi obračunavao sa neistomišljenicima iz političkog i bezbjednosnog vrha i crkve, ali i uticao na političko-bezbjednosne prilike u državi.

Specijalno državno tužilaštvo sumnja da su Mijajloviću u tome direktno pomagali osumnjičeni visoki policijski i funkcioner tajne službe Drago Spičanović, Milovan Pavićević i Vladan Lazović, kao i njegova sestra od strica, tužiteljka Andrijana Nastić, odavajući mu obavještajne i podatke označene stepenom tajnosti. On je hapšen i u februaru prošle godine zbog optužbi da je jedan od šefova duvanske mafije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Spajića ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i sumnjivim premisama. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene planiranih investicija rastu

“Crna Gora ima hiljade kvalitetnih projekata – od hidroenergetskih do digitalnih”, pohvalio se prošle nedjelje premijer Milojko Spajić na Međunarodnoj investicionoj konferenciji EU – Crna Gora.Još je obećao kako ”naša zemlja može pomoći EU da bude konkurentnija”.

Prisutni su saznali da premijer demonstrirani optumizam zasniva na činjenicama da je “Crna Gora danas među najdinamičnijim investicionim destinacijama regiona, sa projektima ukupne vrijednosti od gotovo tri milijarde eura koji su trenutno u realizaciji – uključujući stotine kilometara novih puteva, modernizaciju aerodroma i luka, te projekte čiste energije”.  Tu postoji sitan problem: hiljade projekata i sva ta silna investiciona dinamika, o kojoj je govorio premijer,  ne vidi se na terenu. Riječ je o davnošnjem spisku želja ili, u najboljem slučaju, o projektima koji su u nekoj od faza izrade planske dokumentacije, rješavanja imovinsko pravnih odnosa na terenu, prikupljanja sredstava za realizaciju ili izbora izvođača.

Dakle, Spajićevim rječnikom sa početka premijerskog mandata: ašov nije u zemlji.     A obećanja ni do sada nije manjkalo.

Na samom početku premijerskog mandata, u decembru 2023. godine, Spajić je istakao da se budžetom za 2024. “započinje snažan investicioni ciklus”. I pozvao lokalne samouprave da vladi ponude “zrele projekte”. Koji mjesec kasnije, pred usvajanje pomenutog budžeta, bio je precizniji: “Crna Gora planira u narednih šest godina da izgradi devet dionica auto-puteva i brzih cesti, ali i da ulaže u razvoj željeznice, aerodroma i Luke Bar…”.

Januar ove godine, skoro identična priča. Samo su se rokovi malo protegli: “Velje Brdo, autoputevi, aerodromi, luke/marine, regionalne saobraćajnice – 2025. godina će biti početak velikog investicionog ciklusa koji će trajati skoro deceniju”.

Pokazalo se da je lakše obećati nego realizovati/započeti obećano.

Krenimo, za primjer, od dionice autoputa Mateševo – Andrijevica. Početak njene gradnje iz Vlade su najavljivali za septembar prošle godine. Pa za ovu jesen. Neki dan smo obaviješteni da je, na zahtjev preostalih ponuđača, rok za dostavljanje ponuda produžen po drugi put, sada do kraja oktobra. “Monteput je prepoznao osnovanost, uvažio zahtjeve i obezbijedio dodatno vrijeme ponuđačima. To je urađeno kako bi se postigla maksimalna konkurentnost i otvorenost tenderskog postupka, te kako bi ponuđači mogli da u predviđenom roku obezbijede neophodnu dokumentaciju”, saopšteno je.

Inicijalni tender za izbor izvođača druge dionice autoputa raspisan je krajem februara na sajtu Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD). Nakon što je i on produžavan, EBRD i Monteput su od deset prijavljenih izbrali pet ponuđača za finalni krug nadmetanja. Među njima su tri kineske kompanije, jedan tursko-azerbejdžanski i jedan holandsko – turski konzorcijum. Stotinjak miliona eura opredijeljenih u kapitalnom budžetu za početak radova (procijenjena vrijednost projekta prešla je 600 miliona) biće, po svoj prilici, prenijet u narednu godinu. Dobra vijest je to što je Evropska komisija odlučila da iznos besplatnih sredstava kojima će podržati taj projekat poveća sa 100 na 150 miliona.

Još dalje djeluje završetak tenderskog postupka za izbor zakupca (koncesionara) koji će aerodromima u Podgorici (Zeti) i Tivtu upravljati narednih 30 godina. U toj priči izvjesno je samo da u Vladi računaju na priliv nekih 100 miliona eura na ime jednokratne koncesione naknade.

Tenderska komisija iznova piše obrazloženje odluke kojom je južokorejski ponuđač prvorangiran u odnosu na američko-luksemburški konzorcijum (IIAC, odnosno, CAAP) i taj posao, izgleda, nije ni malo lak. Tek tada bi trebala da uslijedi konačna odluke Vlade o budućnosti ovdašnjih aerodroma – sa ili bez koncesionara. Iz CAAP-a su, svakako, najavili sudske žalbe, moguća je i međunarodna arbitraža pa bi se postupak započet 2019. godine mogao dodatno prolongirati. Iako naši  aerodromi odavno vape za rekonstrukcijom i proširenjem kapaciteta. Zato bi najavljeno otvaranje baze Viz aira u Podgorici uz pokretanje 14 novih avio linija moglo donijeti ozbiljne logističke izazove, poput proširenja infrastrukturnih kapaciteta i produženja radnog vremena. Nadati se – ne i nepremostive.

Ni najavljeni projekti “čiste energije” (vjetro i solarne elektrane) nijesu cvijetna livada kojom samo treba prošetati, kao što se može zaključiti iz najava i obećanja  zvaničnika.

Da se i naoko jednostavne stvari mogu zakomplikovati svjedoči nedavna odluka uprave EPCG da poništi tender za nabavku baterijskih sistema za skladištenje električne energije vrijedan nepunih 50 miliona. Planirani posao je zaustavljen nakon odluke Vlade, odnosno resornih Ministarstva energetike i finansija, da Elektroprivredi uskrati traženu saglasnost za novo zaduženje, zbog bojazni da bi ono “dovelo do ugrožavanja likvidnosti kompanije”. Naknadno smo saznali da je EPCG za devet mjeseci ove godine proizvela 90 miliona gubitka. Priča je završena neobrazloženom odlukom o razrješenju izvršnog direktora EPCG Ivana Bulatovića i uvođenjem najveće državne kompanije u v.d. stanje. Do izbora novog direktora iz vladajućeg PES-a.

Zanimljiv osvrt na temu najavljenih investicija u sektor čiste energije ponudlili su članovi građanske inicijative Spasimo Breznu, nakon informacije da je premijer Spajić potpisao Memorandum o saradnji sa kompanijom Alcazar Energy Partners. Uz navođenje razloga zbog kojih Alcazar ne zaslužuje status investitora od povjerenja,  oni su problematizovali i ideju da se takvi projekti, bez detaljne analize, proglašavaju za investicije od javnog interesa.

“Ukoliko imamo u vidu činjenicu da, recimo, kompanija Krnovo Green Energy, koja je u 2024. godini ostvarila 22 miliona prihoda od vjetroelektrane na Krnovu, ima, brojem i slovima, jednog zaposlenog, sa platom od 595, 92 eura, a da je do sada dobila desetine miliona eura podsticaja od države Crne Gore odnosno njenih građana, pitamo – gdje je taj javni interes koji se uporno retorički potencira? Dobro znamo da se radi isključivo o ekstra profitima privatnih kompanija i, kako osnovano sumnjamo, pojedinaca u sistemu koji će im te profite omogućiti”, navode iz GI Spasimo Breznu.

Iz Alcaraza najavljuju a premijer im, izgleda, vjeruje, da će u Crnu Goru investirati 500 miliona eura do 2030. godine. paketa  To je šestina onog paketa od tri milijarde investicija čija je realizacija u toku.

Baš kao i Opšta bolnica u Plevljima. U dokumentima Ministarstva zdravlja njena gradnja pominje se od 2017, uz procijenjenu vrijednost izgradnje od 2,9 miliona. U kapitalni budžet uvrstio je, 2021., Milojko Spajić kao ministar finansija. Do danas je izabran izvođač. Na projektu se radi duže nego što to predviđaju propisani rokovi, cijena je porasla 10-15 puta.Nedavno smo saznali da će gradnja bolnice biti finansirana kreditom Banke za razvoj Savjeta Evrope koji je namijenjen razvoju zdravstvene infrastrukture u Crnoj Gori (83 miliona). Počeće dogodine. Možda.

Premijera ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i premisama. Poput prošlonedjeljne tvrdnje da je EU “najveći investitor u našoj zemlji”. Dok podaci govore da su to Rusija, Srbija i Turska. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene rastu.  Ukazuju se i naznake dolazeće finansijske krize. Život na račun (neispunjenih) obećanja ima  cijenu.

Zoran RADULOVIĆ