Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Odrastaju uz drogu

Objavljeno prije

na

Crnogorska policija uhapsila je prošle sedmice 16 osoba, među njima i jednog policijskog inspektora, u akciji suzbijanja krijumčarenja i ulične prodaje narkotika. Policija je saopštila u maju da je u posljednjih pet godina na teritoriji Crne Gore zaplijenila blizu četiri tone droge u 1589 pojedinačnih akcija. Istovremeno je saopštila da u našoj državi ima 15 kriminalnih grupa koje se bave švercom narkotika.

U Crnoj Gori se najviše zloupotrebljavaju marihuana i heroin, zatim kokain, ekstazi, speed… Bitno je istaći da se u ogromnom procentu zloupotrebljavaju tablete – ili u kombinaciji sa drogom ili samostalno: subotex, flormidal, trodon, diazepam, ksanax.

Prema najnovijim podacima, na ulici, na malo, pola grama heroina košta 10 eura, 15 eura je gram, a ako se kupuje na pet grama, cijena je 60 eura. Marihuana se prodaje na paklice, jedna paklica (3-4 džointa) košta 10 eura. Kokain se prodaje 80 – 100 eura za gram. Tableta subutex se prodaje po 50 eura (8 mg) a jedna tableta flormidala košta dva eura.

Odavno je Crna Gora jedna od važnih destinacija za tranzit narktotika, ali i zemlja u kojoj naglo raste broj zavisnika. Prema posljednjem istraživanju Instituta za javno zdravlje, a ono je staro sedam godina, u Crnoj Gori je bilo registrovano 2500-3000 zavisnika. Toliko ih je, u stvari, potražilo pomoć. U NVO 4 Life procjenjuju da se taj broj kreće između 12.500 i 15.000. Posebno zabrinjava što je u posljednje vrijeme sve više mlađih konzumenata droga.

– Starosna granica prvog konzumiranja droga stalno se snižava. Imamo djecu od 10, 11, pa sve redom do 14 godina, koja redovno konzumiraju droge, čak i heroin. Smatramo da je prevencija, koja počinje u osmom i devetom razredu, već zakašnjela. Insistiramo već dvije godine na tome da se sa prevencijom počne od najranijih uzrasta – od vrtića. Naravno, pristup mora biti prilagođen uzrastu – to znači da ne treba odmah razgovarati o drogi, već graditi kvalitetnu osnovu koja kasnije može da se nadograđuje. Uporedo sa djecom neophodno je raditi i sa roditeljima, jačati roditeljske kompetencije, upoznati ih sa tim kako da se ponašaju, kako da vaspitaju dijete, na šta da obrate pažnju, kaže, u razgovoru za Monitor, Saša Mijović, izvršni direktor NVO 4 Life.

Roditelji, kako kaže Mijović, sve manje vremena provode sa djecom i sve više postaju materijalni, a ne emocinalni i moralni oslonac svoje porodice. Djeca onda traže emocionalnu podršku na ulici, pa je sve više devijantnih ponašanja od raznih vidova zavisnosti – od kocke, alkohola, droge…

NVO 4Life zalaže se da se sa prevencijom započne od djece predškolskog uzrasta i da se programi prevencije realizuju sistemski i u kontinuitetu, a ne sporadično kao do sada. Iz te NVO predložili su nadležnima da predmet Zdravi stilovi života bude obavezan, a ne izborni, i da se izučava od šestog do devetog razreda.

Statistika iz nekoliko podgoričkih osnovnih škola govori da zabrinjavajuće mali procenat učenika bira i pohađa nastavu iz tog predmeta. U Osnovnoj školi Oktoih u školskoj 2010/11. od ukupno 297 učenika osmog i devetog razreda nastavu iz predmeta Zdravi stilovi života pohađalo je 70 učenika, a u školskoj 2011/2012. od ukupno 292 učenika njih 94. Slično je i u ostalim podgoričkim školama. U najboljem slučaju nastavu iz tog predmeta pohađa polovina učenika (Vlado Milić, Milorad Musa Burzan), dok u Osnovnoj školi Štampar Makarije samo 21 učenik osmih razreda pohađa nastavu iz tog predmeta.

Ovi podaci su veoma zabrinjavajući, kaže Mijović, jer pokazuju da veliki procenat djece u toku školovanja uopšte nije imao priliku da u školi bilo šta čuje o ovoj problematici.

I uloga sudova u suzbijanja šverca droge zrela je za radikalni zaokret. Svjedoci smo da postoje različiti aršini kada je u pitanju odmjeravanje kazne za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama. Često se dešava da se na istu kaznu osudi osoba kod koje je nađen gram ili dva i ona kod koje je nađeno nekoliko desetina ili čak stotine kilograma droge.

Mijović navodi primjer zavisnika od heroina koji se liječio u njihovoj organizaciji. Ima 56 godina i već je trideset godina registrovani zavisnik. Za jedan gram heroina, koji je, kako tvrdi, imao za svoju upotrebu, odležao je u zatvoru pet godina. S tim u vezi NVO 4 Life već dvije godine predlaže uvođenje alternativnih sankcija za počinioce krivičnih djela u vezi sa drogama. Taj model primjenjuje veliki broj zemalja Evrope i svijeta i samo se razlikuje u nijansama i nazivu. U zemljama EU – Probacija, u SAD – Sud za droge, u Portugaliji – Komisija za odgovaranje.

– Mi smatramo da treba uvesti alternativne sankcije za određene kategorije počinilaca djela u vezi sa drogama, po uzoru na portugalski model. Takvom praksom Portugal je za deset godina postigao izvanredne rezultate – smanjio je broj povratnika za krivična djela za čak pedeset odsto. To primjenjuje sve više zemalja kao primjer dobre prakse, objašnjava Mijović.

Taj sistem kažnjavanja podrazumijeva da se neki počinioci krivičnih djela u vezi sa drogama tretiraju vaninstitucionalno i usmjeravaju na rehabilitaciju, resocijalizaciju i školovanje umjesto da idu u zatvor. Takva kazna bi se najčešće izricala mladima koji su uhvaćeni sa manjom količinom droge i sitnijim prestupnicima, jer njihovo slanje u zatvor značilo bi, kako kaže Mijović, baciti ih u kandže narkodilera ili onih koji su već duboko u svijetu droge, tj. poslati ih u ,,školu kriminala”. Njih bi trebalo zaštiti na određeni način, s tim što bi im se, kao zaštitna mjera, izricalo obavezno liječenje.

Zanimljiv je predlog NVO 4 Life da se osobama koje budu uhapšene sa drogama uradi test na prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu i onima kod kojih ono ne bude registrovano odredi veća kazna, jer je očigledno da se oni bave švercom droga. Takođe predlažu hrvatski model. Prema novom hrvatskom zakonu, usvojenom prošle godine, droga je dekriminalizovana, a strože kazne do 15 godina zatvora izriču se dilerima droge, pogotovo ako su uhvaćeni u blizini škole. Na taj način se pravi razlika između dilera droge i onih koji su usljed svoje bolesti prinuđeni da koriste droge.

Čak je i Kina, koja je bila poznata po okrutnosti prema zavisnicima od droga, počela da pravi radikalne promjene liberalnijim pristupom. Polazna tačka im je da zavisnici od droga nijesu kriminalci.

Zavisnice bez centra za liječenje

Crna Gora nema centar za liječenje zavisnica od droge. U svijetu je ta pojava poznata kao custodial violence, tj. nasilje države nad ženom.

– Ovako se direktno krši Ustav Crne Gore, kojim je svim građanima zagarantovano pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Dva puta upućivali smo pozive Ministarstvu rada i socijalnog staranja, ministru ljudskih i manjinskih prava i premijeru da obezbijede sredstva i osnuju centar za zavisnice od droga. O tome smo imali sastanak sa članovima kabineta prethodnog premijera i ponudili rješenje za koje su oni bili veoma zainteresovani i ocijenili ga kao finansijski prihvatljivo, s obzirom na to da je za njegovo funkcionisanje bilo godišnje potrebno sedam puta manje sredstava nego za Centar na Kakarickoj gori u Podgorici. Predlog smo uputili Ministarstvu rada i socijalnog staranja, ali ni do danas nijesmo dobili odgovor, kaže Saša Mijović.

Podaci iz ove NVO pokazuju da veliki broj žena upotrebljava droge (sedamnaest odsto osoba koje su potražile pomoć u NVO 4 Life su žene). Zabrinjava što sve ranije počinju da koriste droge. Dvije djevojke, koje su se liječile u NVO 4 Life, redovno su koristile heroin u osmom razredu osnovne škole.

Da veliki broj žena koristi droge potvrđuje i podatak iz Centra za mentalno zdravlje Podgorica. Od 1300 registrovanih zavisnika koji su u Centru potražili pomoć, svaka šesta je žena. Usljed nemogućnosti ostvarivanja prava na rehabilitaciju i resocijalizaciju u Crnoj Gori, mali procenat žena odlazi u neki od centara u okruženju. Međutim, zbog teške materijalne situacije, djece, i drugih razloga, mnogo veći procenat ostaje i nastavlja da koristi droge uništavajući pri tom sebe i svoje porodice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo