Povežite se sa nama

OKO NAS

Ofanziva na investitore

Objavljeno prije

na

Stand-Ulcinja-na-REAL-Expo-

Ulcinjska javnost dnevno je početkom ove sedmice mogla da prati s kime se sve delegacija Ulcinja, koju je predvodio predsjednik opštine Nazif Cungu, srela na sajmu Expo Real 2013 u Minhenu. Na tom izuzetno značajnom tržištu učesnika investicionih projekata i komercijalnih nekretnina iz cijelog svijeta, Ulcinjani su imali prilike, pored ostalih, da predstave svoje potencijale funkcionerima Ministarstva ekonomije njemačke pokrajine Bavarske, investitorima iz Turske, arapskih zemalja, Velike Britanije, Slovenije i Italije, koji su ih pozvali da naredne godine, u junu, učestvuju na sajmu nekretnina u Milanu. Lijepo uređeni ulcinjski štand posjetili su i omiljeni gosti iz crnogorske Vlade, na čelu s ministrom održivog razvoja i turizma Branimirom Gvozdenovićem, koji je za tu priliku stigao iz Beča, đe je dan ranije takođe govorio o mogućnostima koje investitorima pružaju Crna Gora i Ulcinj. Najavljeno je da će ova ofanziva na investitore biti uskoro nastavljena boravkom lokalnih zvaničnika u Džedi, u Saudijskoj Arabiji, kao i na Sajmu nekretnina u Kanu.

Ali, aktivnosti na terenu, ni u posljednje dvije godine, od kada je Cungu s ekipom preuzeo lokalnu vlast u Ulcinju, nijesu previše ohrabrujuće. Jer, iako je bilo najavljeno da će ove jeseni krenuti izgradnja dva luksuzna hotela u samom gradu, Jadrana i Galeba, nema izgleda da će se to i desiti. Raskopana zemlja, šut, rampa i katanac, to je sve što je ostalo od nekadašnjih ulcinjskih simbola. „Danas ovo liči na groblje, na ruinu, na nešto što je ruglo grada. Ljudi, rođeni u Ulcinju, prolazeći pored ovog mjesta, liju suze”, kaže nekadašnja radnica Galeba Dragana Dragović. Ona je s još 60 nekadašnjih kolega mogla da bira: ili u penziju, ili na biro za nezapošljene ili na trafiku da prodaje cigarete. To je najbolja slika propasti ulcinjskog turizma: nekadašnji visokokvalifikovani kuvari, konobari, recepcioneri, postali su prodavači u trafikama podgoričkog Rokšpeda koji je kupio, i potom srušio taj ulcinjski hotel. Početkom godine Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Milo Đukanović, optužio je lokalnu vlast da je krivac što nije došlo do izgradnje tog objekta, kao i hotela Mediteran, jer ona, kako je saopšteno, nije ranije donijela urbanističke projekte za te lokacije. To je učinjeno tek krajem 2012. godine za Galeb, iako je ta kompanija još 2007. godine uplatila komunalije u iznosu od 350 hiljada eura. Činjenica je da pravi momenat za realizacije investicija nije iskorišćen. Sada para nema nijedan tzv. strateški partner koji je kupio neki hotel na ulcinjskoj rivijeri, a odlukom crnogorske Skupštine nedavno su plaćanja komunalija oslobođeni svi oni koji žele graditi objekte visoke kategorije za smještaj gostiju. To znači da će ionako prazna opštinska kasa u Ulcinju samo za komunalije na ova tri objekta ostati uskraćena za jedan godišnji budžet ili za oko 4,5 miliona eura! Za sporost u donošenju odluka Cunguovu administraciju kritikovao je i koalicioni partner, Socijaldemokratska partija. Kako kaže šef Odborničkog kluba te stranke u opštinskom parlamentu Skender Elezagić, jednoj komisiji koju je formirao predsjednik opštine trebalo je punih 15 mjeseci da izvrši korekciju nadoknade za komunalije. „A to je posao koji su bez ikakvog problema mogli da urade za svega dva-tri mjeseca dva nadležna sekretarijata, bez ičije pomoći”, rekao je on dodajući da bi, da se „radilo brže i efikasnije bile isplaćene sve plate zaposlenima u lokalnoj upravi i javnim preduzećima, da Ulcinj ne bi imao potrebu da pristupa sanacionom planu niti da traži novi kredit.

Dok se, dakle, čeka na početak planiranih investicija, koje se, po pravilu, već godinama najavljuju u pravilnim vremenskim razmacima, Ulcinj nastavlja da tavori. Taj grad ima najmanje prosječne plate u zemlji, broj stanovnika opada, a opštinska vlast se neslavno raspala. Čak i Demokratska partija socijalista, koja je u opoziciji na lokalu, optužuje aktuelnu vlast da snosi svu krivicu za ovo stanje. Čudno je to, ako se zna da su praktično sve stranke koje čine ulcinjsku vlast, uključujući i Novu demokratsku snagu – Forca, u koaliciji sa DPS-om na državnom nivou. Ali, ni Đukanovićevi socijalisti više ne žele ni prećutno da podržavaju Cunguovo nastojanje da forsiranjem priče o milionima novih investicija ostane predsjednik opštine do oktobra naredne godine, ili u najgorem slučaju, do aprila. Ove sedmice DPS je odbacio mogućnost prekompozicije lokalne vlasti i pozvao ostale političke subjekte da se hitno zakaže sjednica lokalnog parlamenta na kojoj će biti donijeta odluka o skraćenju njenog mandata i zakazivanju opštinskih izbora. „I to što prije, jer ovakvo stanje nije u interesu građana Ulcinja”, rekao je predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Ljoro Nrekić. Sada je samo pitanje dinamike i tehnike kojom će se doći do prijevremenih izbora nakon što Skupština nije usvojila Izvještaj o radu predsjednika opštine za 2012. godinu i gotovo tri mjeseca ne zasjeda. Ukoliko se naredne sedmice održi sjednica Skupštine, izbori bi se mogli održati do kraja godine.

„Kada je trenutna vlast u Ulcinju uspjela da raznim opstrukcijama odgodi njeno održavanje sredinom novembra, u paketu sa Cetinjem, Mojkovcem i Petnjicom, mislim da je realnije očekivati da oni budu na proljeće, jer aktuelnoj vlasti nijesu prioritet građani. Jedina preokupacija im je kako da ostanu jedan dan duže na svojim pozicijama”, ocjenjuje poslanik Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo