Povežite se sa nama

SVIJET

Opasne patriotske igre

Objavljeno prije

na

Skandal Prizma (kodno ime za program prikupljanja elektronskih podataka US-984XN) je najnovija u nizu špijunskih afera. Britanski Gardijan i američki Vašington post su prije nekoliko dana otkrili tajni program nadzora korisničkih podataka kod vodećih internet i mobilnih provajdera. Privatnost korisnika kršile su bezbjednosne strukture SAD-a. Operaciju je vodila Nacional security agency (NSA) vodeća obavještajna služba u Americi.

Barak Obama oglasio se ubrzo po curenju ovih povjerljivih podataka, koje je za navedene listove obznanio Edvard Snouden bivši uposlenik američkih obavještajnih službi, čije je posljednje boravište bio jedan od hongkonških hotela. Nakon što su američki zakonodavci zahtijevali njegovo hitno izručenje SAD-u, Radiotelevizija Hong Konga je javila da je trenutno najtraženiji Amerikanac nestao bez traga.

Obama je branio administraciju: „Niko ne prisluškuje razgovore… to nije dio programa”… ,,Ne možete imati stoprocentnu sigurnost i zadržati stoprocentnu privatnost”. On je tumačio da program ne ugrožava privatne korisnike jer ga nadziru Federalni sud i Kongres te da bezbjednosne agencije redovno obavještavaju senatore o aktivnostima u sklopu ovog programa.

Gardijan, koji je pokrenuo lavinu, ističe da je prije objavljivanja teksta stupio u kontakt sa NSA, Bijelom kućom i Ministarstvom pravde zatraživši komentar i da je simptomatično da su svi odreda odbili. Taj list ukazuje da je odlukom suda operateru koji je u centru ove afere – Verajzonu zabranjeno da javno bilo šta saopšti o postojanju naredbe i postupanju obavještajnih službi.

Po informacijama koje je Snouden dostavio javnosti, tajno prikupljanje podataka prema naredbi u koju je Gardijan imao uvid počelo je u aprilu. Od operatera Verajzon se zahtijeva da ,,na dnevnoj bazi” šalje podatke NSA o svim telefonskim pozivima u svom sistemu u SAD, kao i pozivima ka inostranstvu.

Ovo je, kako se navodi u nekim medijima, prvi put od kada je Barak Obama došao na čelo SAD, da NSA prikuplja podatke o telefonskim komunikacijama miliona Amerikanaca, bez obzira da li su osumnjičeni za neko krivično djelo ili ne. Upućeni kažu da je situacija drugačija. Nesporno je da su ovakve mjere obilno korišćene za vladavine Džordža Buša mlađeg. To što se nije znalo za eventualni nastavak prakse za vrijeme dva Obamina mandata ne isključuje da se ona odvijala – navode stručnjaci iz ove oblasti.

Odlukom suda se obično određuje specifična meta, odnosno korisnik telefona, najčešće osobe pod sumnjom špijunaže ili terorističkih napada. „Nasuprot ovakve prakse, ovoga puta u pitanju je prisluškivanje miliona običnih korisnika”, kaže Snouden i pojašnjava da je ta kap prelila čašu i natjerala ga da odreaguje.

Snoudenov slučaj dodatno komplikuje globalnu politiku. Iako Kina ima ekstradicioni sporazum sa SAD-om, analitičari navode da je Peking skloniji prolongiranju izručenja Snoudena, ako ne i da blokira tu akciju. Ukoliko je on još u njihovom dometu.

U igru se uključila i Rusija. Komersant piše da je Dmitrij Peskov, portparol predsjednika Vladimira Putina izjavio da će Rusija, ukoliko Snouden podnese zahtjev za azil, na njega odgovoriti pozitivno.

Mišljenje javnosti je podijeljeno. Dok se prikupljaju na desetine hiljada potpisa za pomilovanje ovog zviždača, drugi dio javnosti Snoudena smatra izdajnikom, a mjere američke vlade potpuno opravdanim. Sve u svjetlu brojnih svježih terorističkih akata.

Njemaćki Špigl je Snoudenov postupak okarakterisao kao pokušaj pravljenja boljeg svijeta za sve, a ispred njemačke vlade oglasio se ministar unutrašnjih poslova te zemlje Hans-Peter Fridrih riječima: ,,Sačinili smo listu pitanja koju ćemo poslati američkim prijateljima”. Dok Njemci spremaju upitnik, iz Brisela Evropska komisija poručuje da će zatražiti jasno obećanje američkih vlasti da će zaštititi lične podatke evropskih građana.

Osim zvaničnika i medija, oglasili su se i dvojica slavnih zviždača – Džulijen Asanž i Danijel Elsberg. Asanž, poput mnogih, smatra Snoudena herojem i pominje da je sa njim bio u indirektnom kontaktu. Usput traži od australijskih vlasti da iznesu svoje stavove o ovoj aferi, jer ih smatra prilično umiješanim u cijeli slučaj. Elsberg, preko koga su 1971. godine procureli čuveni Pentagonski papiri izjavio je da je ovaj nesebični akt Snoudena ravan patriotizmu i hrabrosti onih koji se bore za slobodu na bojnim poljima. Ovo curenje informacija nazvao je najvažnijim u istoriji SAD-a, mnogo važnijim od onoga što je lično uradio početkom sedamdesetih.

Novinar Gardijana Glen Grinvald koji je plasirao dio materijala koji mu je predao Snouden, najavljuje još pompeznije informacije iz istog izvora u skoroj budućnosti.

U špijunaži preko programa Prizma podaci o mobilnoj telefoniji i internet prepiskama koje uključuju i socijalne mreže „kupe” se sa servera devet vodećih američkih informatičkih firmi, na kojima su Fejsbuk, Gugl, Jahu, Majkrosoft, Skajp, Paltok, AOL, Dropboks, Jutjub, Epl…. Maltene sve što ste ikada koristili na internetu. Po objavljivanju dokumenata, glasnogovornici kompanija su se ogradili od svega, najčešće navodeći da nikada nijesu ni čuli za program Prizma. Najviše zabrinjavaju upozorenja da NSA vjerovatno može pristupati podacima korisnika na serverima i bez znanja tih kompanija. Valja znati: najviše internet sadržaja i svjetske komunikacije prolazi kroz američke servere, jer je ta putanja najjeftinija. Zato nije isključeno da je i vaša internet prepiska bila pod prismotrom.

I Crna Gora se navodno nalazi među prisluškivanim zemljama. Kako prenose svjetski mediji, NSA je na svojoj mapi ,,posmatranih” našu zemlju obojila zelenom bojom, što predstavlja veći stepen nadgledanja. U istoj grupi su i BiH i Hrvatska, dok je Srbija obojena crnom bojom, koja predstavlja nenadgledana područja. Ministar za informaciono društvo i tehnologije Vujica Lazović je povodom zelene Crne Gore za Vijesti kratko iskomentarisao: ,,Niti smo znali, niti dali odobrenje. Nismo ni sigurni da je to što je u medijima objavljeno tačno”.

I dok američke vlasti ubjeđuju svoje a i tuđe građane da je sve ok, treba se prisjetiti priča koje su u proteklim decenijama opominjale da će se nešto ovako desiti. Jedna po jedna, svrstavane su u naduvane teorije zavjere i storije inspirisane Orvelom. Na naslovnici američkog magazina Lajf iz 20. maja 1966. našla se priča pod nazivom – Veliko njuškalo.

U tekstu koji je potpisao jedan od vodećih novinara toga doba Džon Niri piše: ,,Vlada SAD-a putem elektronike špijunira svoje građane već godinama. Uprkos zaštiti prava privatnosti koje obezbjeđuje četvrti Amandman američkog Ustava, prisluškivanje je toliko rasprostranjeno i izvodi se sve podmuklije da niko više ne može biti siguran da je njegov dom – zamak zaštićen od ovakvih upada.” Niri zaključuje da je tehnologija prisluškivanja toliko nadmašila zakon koji bi trebao da je kontroliše i postavlja pitanje opravdanosti postojanja ovakvih zastarjelih zakona.

Šta onda reći za vrli novi svijet u kojem danas živimo?

Ko je Edvard Snouden

Svi žele znati ko je taj čovjek i koji su njegovi motivi za ovakvu akciju. Na sve strane citira se njegova izjava: ,,Ne želim da živim u društvu koje radi ovakve stvari… Ne želim da živim u svijetu u kojem se snima sve što radim i govorim”.

Malo toga se o njemu zaista zna, a da je došlo direktno iz njegovih usta. U razgovoru za Gardijan, Edvard Snouden je izjavio da je spreman da žrtvuje miran i stabilan život radi viših ciljeva, jer želi da ljude obavijesti o onome što se radi iza kulisa. Nakon razgovora za Gardijan mediji su prenosili vijesti o njegovom boravištu u jednom hongkongškom hotelu, a onda je njegovo boravište postalo nepoznanica. Kao jedna od posljednjih Snoudenovih adresa pominjani su Island, ali i neka od sigurnih kuća u koje se sklanjaju ovakvi zviždači.

Na internetu su se jedva mogli naći tragovi o njegovom prethodnom životu. Fotografije, intervjui sa saradnicima, razgovori sa porodicom, kao i Fejsbuk i Tviter statusi nijesu mogli zadovoljiti žeđ javnog mnjenja za detaljima Snoudenove biografije.

Rođen je 21. juna 1983. godine u Sjevernoj Karolini u kojoj još živi njegova majka. Između mrvica poznatih činjenica o ovom zviždaču neki mediji naročito ističu onu da je u dva navrata Snouden donirao kampanju republikanca Ron Pola, čime priča dobija male spinove. Sam Snouden je izjavio da je 2008. godine vjerovao u Obamina obećanja iako je glasao za sasvim treću partiju.

Zabilježen je njegov pokušaj iz 2004. godine da se uključi u specijalne jedinice američke vojske. Ova epizoda se završila neslavno nakon loma obje noge. Kasnije Snouden se priključuje NSA i CIA kao IT ekspert. Od 2009. godine radi za privatnog kontraktora za NSA.

Dvadesetdevetogodišnji Amerikanac koji je radio u kancelariji NSA na Havajima, presnimio je tajna dokumenta i prije tri nedjelje uzeo bolovanje i odletio u Hong Kong.

Tri nedjelje nakon otkrivanja jedne od najvećih afera modernog doba, mediji su puni njegovih psiholoških profila. Evo kako je to uradio Dejvid Bruks, kolumnista Njujork Tajmsa. „Iako promišljen, duboko posvećen i moralno vezan za svoja uvjerenja, on je izgleda, produkt jednog od nesrećnih trendova novoga doba: raščlanjavanja društva, slabljenja društvenih spona, očiglednog porasta broja mladih ljudi koji u svojim 20-im egzistiraju u paperjastom tehnološkom svijetu između institucija djetinjstva i porodičnih obaveza odraslih”.

Gardijan koji je objavio identitet ,,krtice” iz NSA – Edvarda Snoudena naveo je da je to čovjek koji nije želio da bude pod svjetlima reflektora. Ali, to se neminovno desilo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo