Povežite se sa nama

MONITORING

Operacija The Economist

Objavljeno prije

na

Iz budžetskih rezervi Vlada Igora Lukšića izdvojila je 318.505 eura londonskom The Economistu zbog marketinške kampanje koju će ovaj neđeljnik plasirati u ovoj godini. Odluka o tome je donijeta na sjednici od 29. decembra 2011, Zaključci 12. januara a sve obrazloženo Informacijom o promociji Crne Gore u časopisu The Economist koju su izradili Ministarstvo finansija Milorada Katnića i Agencija za promociju stranih investicija Predraga Ivanovića. U Informaciji se Katnić i Ivanović hvale kako su svojim nespecifikovanim „naporima” dobili popust od sedam odsto, odnosno, da će kampanja Lukšićeve vlade biti niža oko 12,5 odsto od važećih u ovoj godini; sa ili bez popusta, svejedno, kampanju finansiraju poreski obveznici. Šta plaćamo?

Planirano je objavljivanje ukupno četiri kolor oglasa; jednu stranicu prirediće urednik specijalnog izdanja; internetski će se predstaviti izvjesni „ekskluzivni specijalni izvještaj” i „regionalni razvojni paket”; sponzorisaćemo i tri teme e-biltena The Economista; „sa popustom”, hvala Katniću i Ivanoviću.

„Imajući u vidu obilje događaja tokom 2012”, piše u navedenoj Informaciji, „od kojih su neki veoma važni za promociju Crne Gore kao zemlje (poput započinjanja pregovora sa EU, NATO samita, ratifikacije ugovora sa WTO – Svjetskom trgovinskom oganizacijom, itd.), cilj kampanje je da se: čitaocima prenese poruka 2012 – the international year of Montenegro; poveća svijest o ekonomskoj situaciji u zemlji; predstave potencijali za investicije; poboljša prepoznatljivost Crne Gore na međunarodnom planu”.

Objašnjavaju da će se marketingom na stranicama The Economista dobiti upoznavanje „tzv. informisane elite”, „usmjeravanje e-saobraćaja ka investicionim potencijalima Crne Gore kroz on-lajn aktivnosti” i „uparivanje događaja bitnih za Crnu Goru sa kampanjom koja bi podigla svijest o dostignućima u Crnoj Gori među evropskim liderima i donosiocima odluka”.

The Economist je u silnoj ekspanziji; ima posebna izdanja za najvažnije zemlje svijeta, tiraž raste, kao i broj pretplatnika i internetskih posjetilaca. Unazad dvije-tri godine neđeljnik je lansirao članke koji, kako bi se reklo, „ne idu u prilog” crnogorskim vlastima. No, došlo je do zastoja tokom 2011, kada se pregovoralo o marketinškom dilu sa Lukšićevom vladom: nije se pojavio ni jedan slične sadržine. Sada će The Economist objaviti komplet piar medaljona o našim prilikama, iako je do skoro tvrdio da je Crna Gora „uništena korupcijom ili nečim još gorim”.

Na primjer, The Economist Intelligence Unit (analitičko jezgro The Economista) proljeća 2009. analizira Crnu Goru, pa tvrdi da je „javna administracija slaba, narušava demokratiju u praksi”, kao „ključni izazov” markiran je „visok nivo korupcije i uticaja oganizovanog kriminala”; naša (dugo)vječna vlast, napisano je, nalikuje „hibridnim režimima”, tek nešto bolja od korumpiranih standarda u Africi i Aziji; DPS „vlada sistemom političke patronaže”.

U članku A Balkan imbroglio (Balkanski zaplet) od 8. maja 2010. The Economist je opservirao međunarodnu policijsku akciju Balkanski ratnik i refleksije na Crnu Goru. Prenio je ocjene da Milo Đukanović, tadašnji premijer, „toleriše organizovani kriminal”, te citirao šemu pranja kokainskih miliona Darka Šarića preko crnogorskih banaka koju je objavio Monitor. U tekstu se zaključuje da je slučaj sa Šarićem „pogodio reputaciju Crne Gore”.

Kako Vlada u to vrijeme nije imala marketinški dil sa The Economistom, a svjesna njegovog uticaja na globalnu „tzv. informisanu elitu”, povodom ovoga članka se oglasio upravo naš visokotiražni liričar Igor Lukšić, tadašnji vicepremijer i ministar finansija.

U pismu od 22. maja 2010. Lukšić uredništvo The Economista obavještava da su, eto, došla takva vremena, „kriminalci peru novac širom svijeta”, pa je „teško razumjeti zašto mislite da bi crnogorska reputacija mogla biti ugrožena, pogotovo što su vlasti preduzele akcije da se identifikuju oni koji su odgovorni”.

Aktuelni premijer onomad naglašava: da je Darko Šarić „srpski bjegunac” i da je oko pranja kokainskog novca preko crnogorske filijale Hipo Alpe-Adrija banke započeta istraga a da će „tužba biti primjerena”. Preskočio je činjenice: da je Šarić, u momentu kada je za njim raspisana međunarodna poćernica, uredno i bez primjedbi već bio prošao bezbjednosne provjere ANB-a i Ministarstva odbrane; da je bio pri kraju postupak dobijanja (obnavljanja) njegovoga crnogorskog državljanstva; da su mu rodna Pljevlja posljednje registrovano odredište prije nego je odmaglio u nepoznatom pravcu.

U članku The Economista, koji je Lukšić pokušao osporiti, potencirano je da se Uprava za sprečavanje pranja novca – a ona je vodila, tačnije simulirala finansijsku istragu o Darku Šariću – nalazi pod ingerencijom Ministarstva finansija, odnosno, narečenog Lukšića. Koji je, citirali smo, obećao podizanje tužbe. Ali, tužba protiv Darka Šarića pred crnogorskim pravosuđem nije pokrenuta ni dan danas – okrivljeni su samo njegov brat i jedan saradnik i to po tužbi koja je stigla iz Italije. Lukšić je, inspirisan aferom listing, sjetićemo se, nedavno demantovao da je kao ministar finansija bio u vezi sa Pljevljakom, nekadašnjom investicionom uzdanicom.

No, protestno Lukšićevo pismo nije zaustavilo seriju The Economista sa opservacijama neprijatne crnogorske zbilje; članci su pred globalnom „tzv. informisanom elitom” potkopavali reputaciju narcisa iz vrhuške DPS-a. Na primjer, smaknuće Dragana Frica Dudića, čiju je Luku Risan onomad svečano otvorio Filip Vujanović, bila je tema napisa Death in Montenegro (Smrt u Crnoj Gori) od 31. maja 2010. „Fritz is dead”, izvijestio je The Economist i objasnio veze ubijenog sa Darkom Šarićem; i dalje po redu.

Uslijedila je analiza (druge) demisije Mila Đukanovića. U članku Montenegro and the European Union : Another Balkan candidate (Crna Gora i Evropska unija: Još jedan balkanski kandidat) od 16. decembra 2010, Lukšića porede sa Jadrankom Kosor, a Đukanoviću je pandan Ivo Sanader. „Đukanović se vjerojatno nada da će zadržati uticaj iz sjenke”, pisao je londonski neđeljnik, „iako zna da je Sanader, njegov bivši kolega iz Hrvatske, to bezuspješno pokušavao, pa ga sada čeka suđenje zbog korupcionaških afera”.

Detaljan opis lika, djela i uloge Igora Lukšića objavljen je u tekstu The end of an era, possibly (Kraj jedne ere, vjerovatno) od 21. decembra 2010. Lukšić „impresionira strance” i mladost ga, za razliku od depeesovskih oldtajmera, lišava hipoteka „ratnih mrlja”. Ipak, „pitanje je koliko može ostvariti” jer se, po scenariju viđenom za vrijeme mandata Željka Šturanovića, „vjeruje da će gospodin Đukanović nastaviti svoj šou s mjesta šefa DPS-a”.

„Gospodin Lukšić ima fer šansu da bude u mogućnosti da usmjerava svoju zemlju u pravom kursu”, ocjenjivao je The Economist, „ali postoje mnogi interesi koji će ga željeti iskoristiti kao lijepo, svježe lice zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim. Veliko je pitanje da li gospodin Lukšić, ili bilo ko drugi bez preuzimanja kontrole, može raskrstiti s prošlošću”.

Podsjetili su da im je Lukšić pisao zbog „nepravednih optužbi” u slučaju Darka Šarića. „On je svjestan važnosti dobrih odnosa s javnošću”, zaključio je The Economist. Kao da su ga tipovali za budućeg klijenta koji će, novcem poreskih obveznika „zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim”, na njihovim stranicama dobiti „lijepo, svježe lice”.

Di Keju 200.000 eura

Kupovanje medijskih superlativa, kroz tzv. piar novinarstvo, praksa je koju Agencija za promociju stranih investicija, ali i druge vladine službe i ministarstva, široko primjenjuju godinama. Nakon objavljivanja, takvi izvještaji se citiraju kroz domaće režimske medije i stvaraju halucinaciju o „crnogorskoj tranziciji kao uspješnoj priči”.

Na sajtu Agencije za promociju stranih investicija se nalazi dvadesetak takvih članaka, od kojih je najveći broj posvećen investiciji Pitera Manka u Porto Montenegro. Piar članak je imao i jedan od domaćih Mankovih ortaka, tajkun Duško Knežević, za koga bivše službenice tvrde da iz nekog razloga voli da se predstavlja „američkim” pseudonimom Di Kej.

U vrijeme kada se samoreklamirao da je, sam ili sa povezanim firmama, „težak” milijardu eura, magazin World Finance je na šest strana u broju za septembar-oktobar 2010. objavio njegov intervju. U kojem Di Kej, još u naslovu, otkriva „toplu vodu”, naime, citirali su ga: „Preduzeća u regionu moraju sarađivati sa stranim investitorima”.

No, proljeća naredne godine, Di Kej je navodno već bio u deficitu. „Milijarda” mu se zaglavila u strmoglavljenim cijenama nekretnina. Pa je, radi podrške našem „milijarderu”, posegnuto za novcem poreskih obveznika. Vlada Igora Lukšića je sa 200.000 eura iz budžetskih rezervi maja 2011. „sufinansirala” konferenciju Balkanske inicijative za jačanje društva jugoistočne Evrope, projekat NVO Atlas fondacija. Ukratko: doveo Di Kej Vilijema Bila Klintona „u prvu posjetu Crnoj Gori”.

Di Kej je misiju okupljanja penzionisanog američkog predsjednika, Lukšića, Mila Đukanovića i ostalih trendsetera na račun i poreskih obveznika, na sajtu Atlas fondacije efektno objasnio – jednom rečenicom i jednim zarezom. Naime, Di Kej je poručio (pročitati više puta):

„Cilj ove misije je da se sinergetskim nastupom svih ovih elemenata uspostavi samoodrživ sistem sa jasnim ciljem konstantnog uspostavljanja inovativnih standarda za ekonomsko jačanje našeg društva kroz koordinisano i balansirano razvijanje projekata u oblastima novih tehnologija, ekološki održive ekonomije kao i novih metoda edukacije i liječenja”!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo