Povežite se sa nama

MONITORING

Operacija The Economist

Objavljeno prije

na

katnic

Iz budžetskih rezervi Vlada Igora Lukšića izdvojila je 318.505 eura londonskom The Economistu zbog marketinške kampanje koju će ovaj neđeljnik plasirati u ovoj godini. Odluka o tome je donijeta na sjednici od 29. decembra 2011, Zaključci 12. januara a sve obrazloženo Informacijom o promociji Crne Gore u časopisu The Economist koju su izradili Ministarstvo finansija Milorada Katnića i Agencija za promociju stranih investicija Predraga Ivanovića. U Informaciji se Katnić i Ivanović hvale kako su svojim nespecifikovanim „naporima” dobili popust od sedam odsto, odnosno, da će kampanja Lukšićeve vlade biti niža oko 12,5 odsto od važećih u ovoj godini; sa ili bez popusta, svejedno, kampanju finansiraju poreski obveznici. Šta plaćamo?

Planirano je objavljivanje ukupno četiri kolor oglasa; jednu stranicu prirediće urednik specijalnog izdanja; internetski će se predstaviti izvjesni „ekskluzivni specijalni izvještaj” i „regionalni razvojni paket”; sponzorisaćemo i tri teme e-biltena The Economista; „sa popustom”, hvala Katniću i Ivanoviću.

„Imajući u vidu obilje događaja tokom 2012”, piše u navedenoj Informaciji, „od kojih su neki veoma važni za promociju Crne Gore kao zemlje (poput započinjanja pregovora sa EU, NATO samita, ratifikacije ugovora sa WTO – Svjetskom trgovinskom oganizacijom, itd.), cilj kampanje je da se: čitaocima prenese poruka 2012 – the international year of Montenegro; poveća svijest o ekonomskoj situaciji u zemlji; predstave potencijali za investicije; poboljša prepoznatljivost Crne Gore na međunarodnom planu”.

Objašnjavaju da će se marketingom na stranicama The Economista dobiti upoznavanje „tzv. informisane elite”, „usmjeravanje e-saobraćaja ka investicionim potencijalima Crne Gore kroz on-lajn aktivnosti” i „uparivanje događaja bitnih za Crnu Goru sa kampanjom koja bi podigla svijest o dostignućima u Crnoj Gori među evropskim liderima i donosiocima odluka”.

The Economist je u silnoj ekspanziji; ima posebna izdanja za najvažnije zemlje svijeta, tiraž raste, kao i broj pretplatnika i internetskih posjetilaca. Unazad dvije-tri godine neđeljnik je lansirao članke koji, kako bi se reklo, „ne idu u prilog” crnogorskim vlastima. No, došlo je do zastoja tokom 2011, kada se pregovoralo o marketinškom dilu sa Lukšićevom vladom: nije se pojavio ni jedan slične sadržine. Sada će The Economist objaviti komplet piar medaljona o našim prilikama, iako je do skoro tvrdio da je Crna Gora „uništena korupcijom ili nečim još gorim”.

Na primjer, The Economist Intelligence Unit (analitičko jezgro The Economista) proljeća 2009. analizira Crnu Goru, pa tvrdi da je „javna administracija slaba, narušava demokratiju u praksi”, kao „ključni izazov” markiran je „visok nivo korupcije i uticaja oganizovanog kriminala”; naša (dugo)vječna vlast, napisano je, nalikuje „hibridnim režimima”, tek nešto bolja od korumpiranih standarda u Africi i Aziji; DPS „vlada sistemom političke patronaže”.

U članku A Balkan imbroglio (Balkanski zaplet) od 8. maja 2010. The Economist je opservirao međunarodnu policijsku akciju Balkanski ratnik i refleksije na Crnu Goru. Prenio je ocjene da Milo Đukanović, tadašnji premijer, „toleriše organizovani kriminal”, te citirao šemu pranja kokainskih miliona Darka Šarića preko crnogorskih banaka koju je objavio Monitor. U tekstu se zaključuje da je slučaj sa Šarićem „pogodio reputaciju Crne Gore”.

Kako Vlada u to vrijeme nije imala marketinški dil sa The Economistom, a svjesna njegovog uticaja na globalnu „tzv. informisanu elitu”, povodom ovoga članka se oglasio upravo naš visokotiražni liričar Igor Lukšić, tadašnji vicepremijer i ministar finansija.

U pismu od 22. maja 2010. Lukšić uredništvo The Economista obavještava da su, eto, došla takva vremena, „kriminalci peru novac širom svijeta”, pa je „teško razumjeti zašto mislite da bi crnogorska reputacija mogla biti ugrožena, pogotovo što su vlasti preduzele akcije da se identifikuju oni koji su odgovorni”.

Aktuelni premijer onomad naglašava: da je Darko Šarić „srpski bjegunac” i da je oko pranja kokainskog novca preko crnogorske filijale Hipo Alpe-Adrija banke započeta istraga a da će „tužba biti primjerena”. Preskočio je činjenice: da je Šarić, u momentu kada je za njim raspisana međunarodna poćernica, uredno i bez primjedbi već bio prošao bezbjednosne provjere ANB-a i Ministarstva odbrane; da je bio pri kraju postupak dobijanja (obnavljanja) njegovoga crnogorskog državljanstva; da su mu rodna Pljevlja posljednje registrovano odredište prije nego je odmaglio u nepoznatom pravcu.

U članku The Economista, koji je Lukšić pokušao osporiti, potencirano je da se Uprava za sprečavanje pranja novca – a ona je vodila, tačnije simulirala finansijsku istragu o Darku Šariću – nalazi pod ingerencijom Ministarstva finansija, odnosno, narečenog Lukšića. Koji je, citirali smo, obećao podizanje tužbe. Ali, tužba protiv Darka Šarića pred crnogorskim pravosuđem nije pokrenuta ni dan danas – okrivljeni su samo njegov brat i jedan saradnik i to po tužbi koja je stigla iz Italije. Lukšić je, inspirisan aferom listing, sjetićemo se, nedavno demantovao da je kao ministar finansija bio u vezi sa Pljevljakom, nekadašnjom investicionom uzdanicom.

No, protestno Lukšićevo pismo nije zaustavilo seriju The Economista sa opservacijama neprijatne crnogorske zbilje; članci su pred globalnom „tzv. informisanom elitom” potkopavali reputaciju narcisa iz vrhuške DPS-a. Na primjer, smaknuće Dragana Frica Dudića, čiju je Luku Risan onomad svečano otvorio Filip Vujanović, bila je tema napisa Death in Montenegro (Smrt u Crnoj Gori) od 31. maja 2010. „Fritz is dead”, izvijestio je The Economist i objasnio veze ubijenog sa Darkom Šarićem; i dalje po redu.

Uslijedila je analiza (druge) demisije Mila Đukanovića. U članku Montenegro and the European Union : Another Balkan candidate (Crna Gora i Evropska unija: Još jedan balkanski kandidat) od 16. decembra 2010, Lukšića porede sa Jadrankom Kosor, a Đukanoviću je pandan Ivo Sanader. „Đukanović se vjerojatno nada da će zadržati uticaj iz sjenke”, pisao je londonski neđeljnik, „iako zna da je Sanader, njegov bivši kolega iz Hrvatske, to bezuspješno pokušavao, pa ga sada čeka suđenje zbog korupcionaških afera”.

Detaljan opis lika, djela i uloge Igora Lukšića objavljen je u tekstu The end of an era, possibly (Kraj jedne ere, vjerovatno) od 21. decembra 2010. Lukšić „impresionira strance” i mladost ga, za razliku od depeesovskih oldtajmera, lišava hipoteka „ratnih mrlja”. Ipak, „pitanje je koliko može ostvariti” jer se, po scenariju viđenom za vrijeme mandata Željka Šturanovića, „vjeruje da će gospodin Đukanović nastaviti svoj šou s mjesta šefa DPS-a”.

„Gospodin Lukšić ima fer šansu da bude u mogućnosti da usmjerava svoju zemlju u pravom kursu”, ocjenjivao je The Economist, „ali postoje mnogi interesi koji će ga željeti iskoristiti kao lijepo, svježe lice zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim. Veliko je pitanje da li gospodin Lukšić, ili bilo ko drugi bez preuzimanja kontrole, može raskrstiti s prošlošću”.

Podsjetili su da im je Lukšić pisao zbog „nepravednih optužbi” u slučaju Darka Šarića. „On je svjestan važnosti dobrih odnosa s javnošću”, zaključio je The Economist. Kao da su ga tipovali za budućeg klijenta koji će, novcem poreskih obveznika „zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim”, na njihovim stranicama dobiti „lijepo, svježe lice”.

Di Keju 200.000 eura

Kupovanje medijskih superlativa, kroz tzv. piar novinarstvo, praksa je koju Agencija za promociju stranih investicija, ali i druge vladine službe i ministarstva, široko primjenjuju godinama. Nakon objavljivanja, takvi izvještaji se citiraju kroz domaće režimske medije i stvaraju halucinaciju o „crnogorskoj tranziciji kao uspješnoj priči”.

Na sajtu Agencije za promociju stranih investicija se nalazi dvadesetak takvih članaka, od kojih je najveći broj posvećen investiciji Pitera Manka u Porto Montenegro. Piar članak je imao i jedan od domaćih Mankovih ortaka, tajkun Duško Knežević, za koga bivše službenice tvrde da iz nekog razloga voli da se predstavlja „američkim” pseudonimom Di Kej.

U vrijeme kada se samoreklamirao da je, sam ili sa povezanim firmama, „težak” milijardu eura, magazin World Finance je na šest strana u broju za septembar-oktobar 2010. objavio njegov intervju. U kojem Di Kej, još u naslovu, otkriva „toplu vodu”, naime, citirali su ga: „Preduzeća u regionu moraju sarađivati sa stranim investitorima”.

No, proljeća naredne godine, Di Kej je navodno već bio u deficitu. „Milijarda” mu se zaglavila u strmoglavljenim cijenama nekretnina. Pa je, radi podrške našem „milijarderu”, posegnuto za novcem poreskih obveznika. Vlada Igora Lukšića je sa 200.000 eura iz budžetskih rezervi maja 2011. „sufinansirala” konferenciju Balkanske inicijative za jačanje društva jugoistočne Evrope, projekat NVO Atlas fondacija. Ukratko: doveo Di Kej Vilijema Bila Klintona „u prvu posjetu Crnoj Gori”.

Di Kej je misiju okupljanja penzionisanog američkog predsjednika, Lukšića, Mila Đukanovića i ostalih trendsetera na račun i poreskih obveznika, na sajtu Atlas fondacije efektno objasnio – jednom rečenicom i jednim zarezom. Naime, Di Kej je poručio (pročitati više puta):

„Cilj ove misije je da se sinergetskim nastupom svih ovih elemenata uspostavi samoodrživ sistem sa jasnim ciljem konstantnog uspostavljanja inovativnih standarda za ekonomsko jačanje našeg društva kroz koordinisano i balansirano razvijanje projekata u oblastima novih tehnologija, ekološki održive ekonomije kao i novih metoda edukacije i liječenja”!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo