Povežite se sa nama

FOKUS

OPTUŽNICA, PUČISTI, TERORISTI I SLUŽBENA LICA: Kredibilitet nije bitan

Objavljeno prije

na

Uz imena optuženih i formalan popis djela koja im tužilaštvo stavlja na teret, o optužnici Specijalnog tužilaštva protiv osumnjičenih za „ugrožavanje ustavnog uređenja”, „stvaranje kriminalne grupe” i „terorizam u pokušaju” tokom izbornog dana, znamo još da ima 129 strana. I to bi, do daljnjeg, bilo to.

Još uvijek, dakle, nema odgovora na nekoliko pitanja koja predstavljaju suštinu priče o oktobarskom „državnom udaru”, naknadno preimenovanom u „terorizam u pokušaju”. Pa, da krenemo odatle.

U jednom od prvih obraćanja javnosti nakon 16. oktobra prošle godine, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je obznanio: „Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Da pritvrdimo: radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, potvrdio je tadašnji premijer Milo Đukanović u razgovoru za hrvatski Jutarnji list. Sada nasilno rušenje i preuzimanje vlasti protivno demokratskoj volji zvaničnici više ne pominju. Zapravo, odjednom je bilo kakav pomen državnog udara, puča, revolucije u pokušaju postao teško oprostiv grijeh. I dokaz potpunog odsustva patriotizma u trenutku koji bi se mogao pokazati odlučujućim za evroatlantstke integracije po DSP modelu.

Nemojte reći da vas Predrag Sekulić nije na vrijeme upozorio: „Niko od predstavnika DPS-a nije upotrijebio termin ‘državni udar’, pa je sasvim jasno da opozicija svojim izjavama pokušava da zbunjuje javnost, kao i da opravda svoj poraz na izborima”. Dvostruk je problem sa tim nepomenikom, (ne)izvršenim „državnim udarom”. Kao prvo, upotreba ovog (mnogi su skloni da ustvrde – pravog) termina za oktobarske događaje u fokus stavlja činjenicu da je crnogorski 16. oktobar u svijetu jedinstven po tome što su istog dana u istoj zemlji održani i parlamentarni izbori i pokušaj nasilnog rušenja, odnosno, preuzimanje vlasti protivno demokratskoj volji građana. I da ista politička grupacija – DPS sa svojim satelit partijama – pokušava i jedan i drugi događaj da iskoristi za ostvarenje vlastitih ciljeva. Drugi problem je, takođe jedinstveno, potpuno odsustvo bilo kakve reakcije zvaničnika izvršne i zakonodavne vlasti na događaje koje je specijalni tužilac opisao kao „planiran užas koji nije zabilježen u istoriji Crne Gore”. Javnosti do danas nije ponuđeno bilo kakvo objašnjenje za ovo nečinjenje.

Prirodno, kao odgovor na šutnju zvaničnika množe se spekulacije. Nemali broj njih zasnovan je na ideji da su nadležni ignorisali vanredne događaje od 15. i 16. oktobra, unaprijed obaviješteni „da je sve pod kontrolom”. Ko zna. Činjenica da je Milivoje Katnić pogrešno mislio (ili nam je, makar, stvari tako predstavio) kako zvaničnici izvršne vlasti nijesu upućeni u njegovu borbu sa teroristima ne doprinosi razrješenju tih dilema. Naprotiv.

Objašnjavajući potrebu da izbornu šutnju naruši informacijom o hapšenju 20 ljudi koji su, da citiramo saopštenje, planirali da „u vrijeme proglašenja rezultata izbora, uz upotrebu oružja, zauzmu prostorije Skupštine, s namjerom da proglase izbornu pobjedu određenih političkih partija i liše slobode premijera Crne Gore”, specijalni tužilac objašnjava da je to bio način da premijera Đukanovića upozori na opasnost koja mu prijeti.

Par mjeseci kasnije Đukanović otkriva da je on za cio plan znao ranije, možda i prije specijalnog tužioca. „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”, saopštio je u Jutarnjem listu tadašnji premijer. Nudeći, istovremeno, prilično neodrživ izgovor: „No, moram reći da o zlokobnosti cijelog plana nisam znao dok te informacije Specijalno tužiteljstvo nije saopštilo i cijeloj javnosti”… U tu priču ne bi povjerovao ni mali Beba. Pod uslovom da je baš on nije i izmislio, kako danima unazad tvrde iz DF-a.

Dok iščekuje detalje optužnice, prije svega dokaze na kojima specijalno tužilaštvo temelji svoje sumnje i optužbe, javnost svakodnevno dobija nove informacije o prošlosti i karakteru dvojice ključnih svjedoka u ovom slučaju. Bivši policajac, pa Zavetnik, Mirko Velimirović prvi je, kažu, crnogorskoj policiji i tužilaštvu donio informacije o zlu koje nam se sprema na dan izbora. Pomalo se, izgleda, zaboravlja da je skupa sa tim vijestima Velimirović donio i novac – 30 hiljada eura – koji je prethodno uzeo od Aleksandra Saše Sinđelića. Makar jedan od nekoliko krajnje suprotstavljenih iskaza Mirka Velimirovića nameće ideju da je taj novac ostao u njegovom vlasništvu, nakon što je u Podgorici osuđen na pet mjeseci zatvora (uslovno godinu dana) i 100 eura novčane kazne.

Potom je u Beogradu Sinđelić pokupio ratne igračke (žilet žicu, uniforme, suzavac, palice, štitnike…) i ostatak novca koji je, navodno dobio od Edija (u pitanju je, izgleda, Aduard Šišmakov) pa sa svim tim otišao u policiju. Sinđelić je, kaže, od Šišmakova dobio 200 hiljada eura. Srpski premijer Aleksandar Vučić je obznanio da je do policije u Beogradu stiglo 125 hiljada.

A koji dan kasnije Sinđelić se, navodno dobrovoljno, obreo u Podgorici, spreman da postane svjedok saradnik. Što se nikako ne uklapa u profilnu sliku koju nam u njemu crta Milivoje Katnić, opisujući ga kao „fanatika” koji se u borbu protiv crnogorskih vlasti i njihove želje da zemlju uvedu u NATO uključio iz ideoloških, a ne iz materijalnih razloga.

Ova greška može dobiti na značaju ukoliko se potvrde informacije DF-a o tome da su Sinđelić i Katnić „stari poznanici” još iz podgoričke sudnice Druge armijske oblasti SRJ. Gdje su, prema tvrdnjama DF-a, Milivoje Katnić i Milan Vujović (prema navodima DF: nekadašnji potpukovnik vojske SRJ a sada advokat koji je, nekim slučajem, nakon Sinđelićevog dolaska u Podgoricu postao njegov advokat po službenoj dužnosti). Zapravo, Katnić je bio predsjednik vijeća koje se proglasilo nenadležnim da Sinđeliću sudi za ubistvo i pljačku koje je on počinio u Hrvatskoj, pošto su utvrdili da optuženi „nije sposoban za vojnu službu”. Sinđelić je iz Spuža odveden u Beograd, u Hrvatskoj je u odsustvu osuđen na 21 godinu zatvora, a njegove nesuđene sudije postali su advokati… I onda su im se putevi nanovo ukrstili!?

Ne treba dokazivati kako je svijet dovoljno mali da bi ovakva čuda bila moguća. Valja, međutim, imati na umu da je Sinđelić, poput njegovog poslovnog partnera Mirka Velimirovića, već uhvaćen u ozbiljnoj laži. Kada je na saslušanju pri određivanju statusa svjedoka saradnika tvrdio da nikada nije bio u zatvoru u Spužu. Da li to diskvalifikuje i ostatak njegovog svjedočenja?

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tvrdi da kredibilnost iskaza zaštićenog svjedoka ne zavisi od njegovog karaktera i ličnih osobenosti. Kao što su, recimo, sklonost ka lažima, pljačkama i ubistvu. „Da li je sud znao ili nije znao o kredibilitetu Sinđelića to uopšte nije bitno za sud i za njegov status u sudskom postupku. Vidjećemo kako će sud cijeniti kredibilnost tog iskaza kada se potvrdi optužnica i ako dođe u fazu glavnog pretresa to konačno cijeniti”, kazala je Medenica novinarima.

Osuđeni smo, dakle, na čekanje. Ne bi li razriješili manje više trivijalne dileme. Suštinska pitanja se, za to vrijeme, drže podalje od očiju javnosti. Ko je imao koristi od posla koji sada personifikuju Sinđelić i Velimirović? Koliko je izvjesno da potencijalne ruske saradnike u ovoj priči treba tražiti isključivo u redovima DF-a i njima bliskih opozicionih partija? A ne, recimo, među onima koji sa vladajućom Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina već šest godina imaju potpisan sporazum o saradnji (čudi li ikoga saznanje da je u pitanju DPS?). A taj sporazum, pored ostalog, podrazumijeva i „razmjenu informacija o aktuelnim pitanjima u Crnoj Gori i Ruskoj Federaciji, konsultacije, međusobno upoznavanje sa organizacijom rada i finansiranjem…”.

I, možda, najvažnije: kada ćemo ponoviti izbore, bez sjenke državnog udara ili terorističkog napada nad njima, kako bi oni zaista bili pošteni a izabrana vlast legitimna. Mnogo toga biće jasnije kada, i ukoliko, sud prihvati optužnicu Specijalnog tužilaštva, pa budemo u prilici da sagledamo sve dokaze na kojima tužilaštvo temelji svoje tvrdnje. Ili možda neće?

FAKTI I PRETPOSTAVKE: Ima l’ neka tajna veza

Specijalno tužilaštvo predalo je prošle nedjelje sutkinji Višeg suda Suzani Mugoši, optužnicu protiv (za sada) 14 lica kojima se na teret stavlja jedno (dva ili sva) od tri krivična djela: organizovanje kriminalne grupe, terorizam u pokušaju i pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore putem podstrekivanja. Prema saopštenju tužilaštva, za djelo ugrožavanja ustavnog uređenja i bezbjednosti optužen je samo Aduard Šišmakov, „ruski mornarički oficir i agent GRU-a”. GRU je skraćenica za Glavnu obavještajnu upravu, koja uz FSB (Federalna služba bezbjednosti – nekadašnja KGB) i SVR (Strana obaveštajna služba) čini okosnicu ruskog sistema državne bezbjednosti. Šišmakov je, inače, jedan od nekoliko optuženih koji su ostali van dohvata specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove ekipe. Na popisu (ne)opravdano odsutnih nalazi se i Vladimir Popov, još jedan Rus i, prema tvrdnjama tužilaštva, pripadnik GRU-a, te pripadnik desničarske organizacije iz Srbije Zavetnici Nemanja Ristić i član Ravnogorskog pokreta Predrag Bogićević. Sva trojica su, prema dostupnim informacijama, optuženi za krivična djela organizovanje kriminalne grupe i pokušaj terorizma. Isto se stavlja na taret i bivšem komandantu srpske žandarmerije Bratislavu Dikiću, koji je u Podgorici uhapšen 15. oktobra prošle godine i od tada se nalazi u pritvoru u Spužu. Navodne Dikićeve kolege-zavjerenici, koji su takođe uhapšeni u Podgorici uoči izbornog dana: Miloš Jovanović, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević – optuženi su (samo) za stvaranje kriminalne organizacije. Djelo stvaranje kriminalne organizacije Specijalno tužilaštvo stavlja na teret i domaćim akterima ove priče: Mihailu Čađenoviću, profesionalnom vozaču angažovanom u opozicionom DF-u i liderima partija/članica te koalicije Andriji Mandiću (NOVA) i Milanu Kneževiću (Demokratska narodna partija). Na optužnici o kojoj će se sud izjasniti najkasnije za nedjelju dana, nema Ananija Nina Nikića, (nema podataka o njegovom državljanstvu – rusko ili crnogorsko) koji se na zahtjev zvanične Podgorice nalazi u ekstradicionom pritvoru u Moskvi, nakon što je uhapšen u Rostovu, gdje živi. Nikić će se, kažu, na optužnici naći „nakon što bude dostupan crnogorskim istražiteljima”. Što možda i neće biti jednostavno onoliko koliko zvuči.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo