Povežite se sa nama

INTERVJU

Panika u redovima mafije i vlasti

Objavljeno prije

na

andrijamandic

MONITOR: Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija i Pokret za promjene potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju. Šta predviđa ta saradnja? MANDIĆ: Dogovor lidera parlamentarne opozicije predstavlja jedan od važnih političkih događaja u kratkoj višepartijskoj istoriji Crne Gore. Prvi put zajedno će nastupiti na jednoj izbornoj listi sve parlamentarne opozicione stranke i tako izaći ,,na crtu” DPS-u. Prije nego što se odrede konkretni potezi i podijele zaduženja, važno je građanima poslati jasne poruke da je opoziciona koalicija odlučna u namjeri da sprovede promjene u Crnoj Gori do kraja, a lokalni izbori u 14 opština uvod su za izborni uspjeh i na republičkom nivou. Moramo strogo voditi računa o svakom potezu, prevazišli smo nesporazume iz prošlosti i naši aktivisti već djeluju kao tim. Hiljade naših članova i simpatizera, kao i drugih slobodnih ljudi koji žele bolje i prosperitetnije društvo, učestvovaće u kampanji i nosiće jedinstvenu poruku da je došao trenutak promjena i da je taj proces nezaustavljiv. Na jednoj strani su okupljeni svi koji vjeruju u drugačije vrijednosti od onih koje je uspostavila ova vlast a na drugoj strani je režim sa svojim službama, medijima, kriminalcima i plaćenicima.

MONITOR: Da li ćete postaviti neke dodatne uslove za izlazak na izbore, s obzirom na to da vlast ima razrađene mehanizme koji osujećuju slobodan građanski izbor?
MANDIĆ: Vlast je vrlo neprijatno iznenađena objedinjavanjem opozicije i apsolutno se ne snalazi u novonastaloj situaciji. Objedinjenje je dovelo do pometnje u njihovim redovima, naročito u onim krugovima koji su bliski organizovanom kriminalu. Pretpostavljamo da će kao produkt panike u kojoj se nalazi vlast pokušati da povlače još rigidnije poteze nego na prošlim izbornim ciklusima. Na nama je da te poteze registrujemo i onemogućimo da se realizuju, prvenstveno jedinstvenim djelovanjem naših timova na terenu i procesuiranjem svih slučajeva ucjena i pritisaka. Primjećujemo, takođe, da je za regularnost ovoga izbornog ciklusa, koji čine lokalni izbori u 14 opština, veoma zainteresovana i međunarodna zajednica i brojne organizacije koje se bave monitoringom izbornih procesa, naročito u državama koje imaju vlast sklonu represivnom i nedemokratskom ponašanju i zloupotrebama.

MONITOR: Najavili ste da ćete se, kada preuzmete vlast, obračunati s organizovanim kriminalom i korupcijom. Kako mislite da to izvedete?
MANDIĆ: Odgovor je jednostavan, striktna primjena zakona,
profesionalizacija policije i tužilaštva, najefikasniji je način da se stane na put organizovanom kriminalu.
Nova srpska demokratija je predložila i usvajanje zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Mi smo sigurni da bi takav zakon izbacio na površinu i učinio vidljivim mnoge krupne zvjerke koje sada djeluju iz podzemlja i iz svojih rupa odlučuju o sudbinama građana. Gotovo svi procesi u Crnoj Gori, u kojima su se okretale velike pare, imali su iza sebe nekog od šefova podzemlja, od raznih privatizacija do njihovog direktnog miješanja u bankarski sistem. Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine bio bi udarac u glavu kriminalnoj hobotnici i njeni krakovi bi lagano odumrli. Od procesa oduzimanja imovine crnogorskoj mafiji višestruku korist imali bi i građani, jer se radi o ciframa koje bi mogle znatno ublažiti finansijsku krizu u Crnoj Gori. Pošto aktuelna vlast i njen šef neće uraditi ništa na tom polju, jer ne može da oduzima imovinu sebi i svojima, na nama je da takvu vlast promijenimo, usvojimo zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom i počnemo s njegovom primjenom.

MONITOR: Zbog nedavnih kritika premijer Đukanović priprijetio je i Vama. Da li je to poziv na novi talas nasilja u Crnoj Gori i bespoštedni obračun s neistomišljenicima?
MANDIĆ: Ne zabrinjavaju me prijetnje Mila Đukanovića, i ne mogu me zaplašiti ni on ni njegovi partneri iz krugova organizovanog kriminala. Prizemna reakcija više je plod panike uplašenog čovjeka, koji s pozicije koju pokriva najbolje zna da se bliži dan promjena, kada će pravna država doći po svoje.
Đukanović ne smije da uhapsi i na sudove izvede krupne ribe podzemlja. On to ne može da uradi zbog proste činjenice što su ti ljudi direktno s njim povezani. Takvi ljudi ne pristaju da sami potonu već će sa sobom na dno povući i partnere. Mislim da u ovom trenutku upravo Đukanović najviše brine da neki od njih ne dospije u ruke policije susjednih država. To bi za njega bila velika opasnost.
Podsjetimo da su ljudi iz vlasti nervozno reagovali na Izvještaj Stejt departmenta. Imali smo komičnu situaciju u kojoj političari iz DPS-a taj izvještaj smatraju pozitivnim, a gospođa Medenica krajnje negativnim, uz čuvenu rečenicu da je apsolutno ne dotiču te ocjene. Režim se počeo gubiti u vremenu i prostoru.

MONITOR: Opozicija ovakvim obećanjima i planovima preuzima ne sebe ogromnu odgovornost. Da li je spremna za to?
MANDIĆ: Opozicija je spremna da se uhvati u koštac sa svim problemima koji opterećuju građane i zaustavi stanje kolapsa u kome se nalazi Crna Gora. Ovih dana biće prezentovani i konkretniji potezi koje ćemo preduzeti nakon osvajanja vlasti.

MONITOR: Partije koje su glasale za zajedničku državu izjavile su da će poštovati državnu samostalnost Crne Gore kada dođu na vlast. Da li to znači da ćete promijeniti odnos ili u drugi plan staviti priču o simbolima, zastavi, himni, grbu?
MANDIĆ: Kada se vlast okreće identitetskim pitanjima onda je to signal da pokušavaju da sakriju neku krupnu stvar. Identitetska pitanja, kao i premijerovo potenciranje ličnih zasluga u projektu nezavisne Crne Gore, koriste se u službi organizovanog kriminala i zaštite šefova mafije. Ideja nezavisne Crne Gore nije Đukanovićeva, nego LSCG-a i manje grupe crnogorskih intelektualaca, koji su se iskreno zalagali za taj projekat. Đukanović se na tu temu, kao uostalom i na većinu projekata, nakačio kada je procijenio da je profitabilna za njega lično i tajkunske i kriminalne krugove koji ga podržavaju. Sada, kada je dogorjelo do nokata i kada se sa najvažnijih adresa prstom upire u Crnu Goru zbog sprege vlasti i organizovanog kriminala, sjetio se da priča o ugroženosti države od strane Srbije i crnogorske opozicije. Neka bude makar jednom hrabar i dosljedan političar, pa tim ,,neprijateljima” priključi i neke druge koji kritikuju njegovu vlast zbog kriminala, korupcije, kršenja ljudskih prava… Evo mu prilike da se obračuna sa SAD, Evropskom unijom, Njemačkom…

Raznorodnost nije prepreka

MONITOR: Da li je opozicija zrela da odoli talasu identitetskih podjela u Crnoj Gori?
MANDIĆ: U slobodnom i demokratskom društvu može se bez opterećenja i predrasuda razgovarati o svemu, a samim tim i o identitetskim pitanjima. Činjenica je da je opozicija raznorodna i da ne gleda na sve istim očima, ali svi se slažemo da je građanima Crne Gore dosta podjela i da žele da žive u bogatom i slobodnom društvu, u kome neće glavnu riječ voditi organizovani kriminal. Okupili smo se oko onih tema koje najviše interesuju naše građane i od kojih zavisi opstanak naše zajednice. Nama je saveznik svaki pojedinac i organizacija koji žele dobro Crnoj Gori i njenim građanima i koji žele da mijenjaju sistem vrijednosti u koji smo uvedeni voljom malog kruga ljudi koji je posljednjih decenija upravljao svim procesima.

Dvojne ličnosti

MONITOR: Proteklih dana Vi ste često govorili o kriminalu i korupciju u Crnoj Gori. Rekli ste da su ljudi na vlasti dvojne ličnosti – kao šefovi vlasti u sprezi su sa šefovima podzemlja. Čime možete potkrijepiti te tvrdnje?
MANDIĆ: Protiv osoba iz vrha crnogorske vlasti i njihovih partnera iz kriminalnog miljea, pokrenuti su brojni procesi pred stranim sudovima i čitanjem tih optužnica dolazi se do saznanja da je riječ o jednoj od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi. Na ovom nečasnom polju crnogorska vlast je dala ključni doprinos dostizanju visokih standarda evropskog podzemlja. Snaga organizovanog kriminala leži u činjenici da on ima podršku državnog aparata, i direktno šefa režima, koji i ne krije da je u prijateljsko-partnerskim odnosima s osobama iz kriminalnog miljea. Zar iko može da vjeruje da je tone i tone kokaina, godinama mogao da kupuje, transportuje i prodaje neki lokalni momak iz Pljevalja, a da nadležni organi nijesu ništa znali o tome. Crnogorske službe bezbjednosti godinama su pratile djelovanje Darka Šarića i povezanih lica, a niko nije smatrao za potrebno da utvrdi odakle toj osobi bogatstvo koje se mjeri milijardama evra. Da bismo došli do svih tih saznanja, bila je potrebna akcija američkih bezbjednosnih službi, koje izgleda nijesu ni kontaktirale svoje crnogorske kolege, što dovoljno govori o stepenu povjerenja koje vlada prema vlastima u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete telefonski upad odbjeglog Stanka Subotića tokom intervjua Nebojše Medojevića za B92?
MANDIĆ: Imali smo priliku da uživo čujemo kako šefovi organizovanog kriminala primitivnim i bahatim nastupom prijete lideru jedne parlamentarne opozicione stranke. Izliv bijesa izvjesnog Stanka Subotića, najbolje govori o panici u redovima mafije. Bosovi se više ne uzdaju u odbranu koju im sa skupštinske govornice pruža premijer Đukanović, već su provirili iz svojih jazbina i progovorili jezikom ulice. Skandalozno je da bilo koji medij otvara prostor licu koje se nalazi na Interpolovoj crvenoj potjernici i podmeće ga predsjedniku opozicione stranke. Autor emisije zaboravlja da prethodno upita bivšeg krojača: otkuda njemu toliki milioni evra? Da li je on možda otkrio operativni računarski sistem, internet ili nešto slično? To može samo na ovim prostorima i pred milionskom publikom da lokalna sjecikesa maše s tolikim iznosima novca. U Srbiji je borba protiv organizovanog kriminala u punom jeku i ne sumnjamo da će se Subotić i ekipa vrlo brzo naći pred licem pravde a tu mu ne mogu pomoći ni njegovi prijatelji i partneri iz crnogorske vlasti, koji su i sami u panici zbog brojnih procesa koji se protiv njih vode širom Evrope.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo