Povežite se sa nama

INTERVJU

Panika u redovima mafije i vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija i Pokret za promjene potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju. Šta predviđa ta saradnja? MANDIĆ: Dogovor lidera parlamentarne opozicije predstavlja jedan od važnih političkih događaja u kratkoj višepartijskoj istoriji Crne Gore. Prvi put zajedno će nastupiti na jednoj izbornoj listi sve parlamentarne opozicione stranke i tako izaći ,,na crtu” DPS-u. Prije nego što se odrede konkretni potezi i podijele zaduženja, važno je građanima poslati jasne poruke da je opoziciona koalicija odlučna u namjeri da sprovede promjene u Crnoj Gori do kraja, a lokalni izbori u 14 opština uvod su za izborni uspjeh i na republičkom nivou. Moramo strogo voditi računa o svakom potezu, prevazišli smo nesporazume iz prošlosti i naši aktivisti već djeluju kao tim. Hiljade naših članova i simpatizera, kao i drugih slobodnih ljudi koji žele bolje i prosperitetnije društvo, učestvovaće u kampanji i nosiće jedinstvenu poruku da je došao trenutak promjena i da je taj proces nezaustavljiv. Na jednoj strani su okupljeni svi koji vjeruju u drugačije vrijednosti od onih koje je uspostavila ova vlast a na drugoj strani je režim sa svojim službama, medijima, kriminalcima i plaćenicima.

MONITOR: Da li ćete postaviti neke dodatne uslove za izlazak na izbore, s obzirom na to da vlast ima razrađene mehanizme koji osujećuju slobodan građanski izbor?
MANDIĆ: Vlast je vrlo neprijatno iznenađena objedinjavanjem opozicije i apsolutno se ne snalazi u novonastaloj situaciji. Objedinjenje je dovelo do pometnje u njihovim redovima, naročito u onim krugovima koji su bliski organizovanom kriminalu. Pretpostavljamo da će kao produkt panike u kojoj se nalazi vlast pokušati da povlače još rigidnije poteze nego na prošlim izbornim ciklusima. Na nama je da te poteze registrujemo i onemogućimo da se realizuju, prvenstveno jedinstvenim djelovanjem naših timova na terenu i procesuiranjem svih slučajeva ucjena i pritisaka. Primjećujemo, takođe, da je za regularnost ovoga izbornog ciklusa, koji čine lokalni izbori u 14 opština, veoma zainteresovana i međunarodna zajednica i brojne organizacije koje se bave monitoringom izbornih procesa, naročito u državama koje imaju vlast sklonu represivnom i nedemokratskom ponašanju i zloupotrebama.

MONITOR: Najavili ste da ćete se, kada preuzmete vlast, obračunati s organizovanim kriminalom i korupcijom. Kako mislite da to izvedete?
MANDIĆ: Odgovor je jednostavan, striktna primjena zakona,
profesionalizacija policije i tužilaštva, najefikasniji je način da se stane na put organizovanom kriminalu.
Nova srpska demokratija je predložila i usvajanje zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Mi smo sigurni da bi takav zakon izbacio na površinu i učinio vidljivim mnoge krupne zvjerke koje sada djeluju iz podzemlja i iz svojih rupa odlučuju o sudbinama građana. Gotovo svi procesi u Crnoj Gori, u kojima su se okretale velike pare, imali su iza sebe nekog od šefova podzemlja, od raznih privatizacija do njihovog direktnog miješanja u bankarski sistem. Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine bio bi udarac u glavu kriminalnoj hobotnici i njeni krakovi bi lagano odumrli. Od procesa oduzimanja imovine crnogorskoj mafiji višestruku korist imali bi i građani, jer se radi o ciframa koje bi mogle znatno ublažiti finansijsku krizu u Crnoj Gori. Pošto aktuelna vlast i njen šef neće uraditi ništa na tom polju, jer ne može da oduzima imovinu sebi i svojima, na nama je da takvu vlast promijenimo, usvojimo zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom i počnemo s njegovom primjenom.

MONITOR: Zbog nedavnih kritika premijer Đukanović priprijetio je i Vama. Da li je to poziv na novi talas nasilja u Crnoj Gori i bespoštedni obračun s neistomišljenicima?
MANDIĆ: Ne zabrinjavaju me prijetnje Mila Đukanovića, i ne mogu me zaplašiti ni on ni njegovi partneri iz krugova organizovanog kriminala. Prizemna reakcija više je plod panike uplašenog čovjeka, koji s pozicije koju pokriva najbolje zna da se bliži dan promjena, kada će pravna država doći po svoje.
Đukanović ne smije da uhapsi i na sudove izvede krupne ribe podzemlja. On to ne može da uradi zbog proste činjenice što su ti ljudi direktno s njim povezani. Takvi ljudi ne pristaju da sami potonu već će sa sobom na dno povući i partnere. Mislim da u ovom trenutku upravo Đukanović najviše brine da neki od njih ne dospije u ruke policije susjednih država. To bi za njega bila velika opasnost.
Podsjetimo da su ljudi iz vlasti nervozno reagovali na Izvještaj Stejt departmenta. Imali smo komičnu situaciju u kojoj političari iz DPS-a taj izvještaj smatraju pozitivnim, a gospođa Medenica krajnje negativnim, uz čuvenu rečenicu da je apsolutno ne dotiču te ocjene. Režim se počeo gubiti u vremenu i prostoru.

MONITOR: Opozicija ovakvim obećanjima i planovima preuzima ne sebe ogromnu odgovornost. Da li je spremna za to?
MANDIĆ: Opozicija je spremna da se uhvati u koštac sa svim problemima koji opterećuju građane i zaustavi stanje kolapsa u kome se nalazi Crna Gora. Ovih dana biće prezentovani i konkretniji potezi koje ćemo preduzeti nakon osvajanja vlasti.

MONITOR: Partije koje su glasale za zajedničku državu izjavile su da će poštovati državnu samostalnost Crne Gore kada dođu na vlast. Da li to znači da ćete promijeniti odnos ili u drugi plan staviti priču o simbolima, zastavi, himni, grbu?
MANDIĆ: Kada se vlast okreće identitetskim pitanjima onda je to signal da pokušavaju da sakriju neku krupnu stvar. Identitetska pitanja, kao i premijerovo potenciranje ličnih zasluga u projektu nezavisne Crne Gore, koriste se u službi organizovanog kriminala i zaštite šefova mafije. Ideja nezavisne Crne Gore nije Đukanovićeva, nego LSCG-a i manje grupe crnogorskih intelektualaca, koji su se iskreno zalagali za taj projekat. Đukanović se na tu temu, kao uostalom i na većinu projekata, nakačio kada je procijenio da je profitabilna za njega lično i tajkunske i kriminalne krugove koji ga podržavaju. Sada, kada je dogorjelo do nokata i kada se sa najvažnijih adresa prstom upire u Crnu Goru zbog sprege vlasti i organizovanog kriminala, sjetio se da priča o ugroženosti države od strane Srbije i crnogorske opozicije. Neka bude makar jednom hrabar i dosljedan političar, pa tim ,,neprijateljima” priključi i neke druge koji kritikuju njegovu vlast zbog kriminala, korupcije, kršenja ljudskih prava… Evo mu prilike da se obračuna sa SAD, Evropskom unijom, Njemačkom…

Raznorodnost nije prepreka

MONITOR: Da li je opozicija zrela da odoli talasu identitetskih podjela u Crnoj Gori?
MANDIĆ: U slobodnom i demokratskom društvu može se bez opterećenja i predrasuda razgovarati o svemu, a samim tim i o identitetskim pitanjima. Činjenica je da je opozicija raznorodna i da ne gleda na sve istim očima, ali svi se slažemo da je građanima Crne Gore dosta podjela i da žele da žive u bogatom i slobodnom društvu, u kome neće glavnu riječ voditi organizovani kriminal. Okupili smo se oko onih tema koje najviše interesuju naše građane i od kojih zavisi opstanak naše zajednice. Nama je saveznik svaki pojedinac i organizacija koji žele dobro Crnoj Gori i njenim građanima i koji žele da mijenjaju sistem vrijednosti u koji smo uvedeni voljom malog kruga ljudi koji je posljednjih decenija upravljao svim procesima.

Dvojne ličnosti

MONITOR: Proteklih dana Vi ste često govorili o kriminalu i korupciju u Crnoj Gori. Rekli ste da su ljudi na vlasti dvojne ličnosti – kao šefovi vlasti u sprezi su sa šefovima podzemlja. Čime možete potkrijepiti te tvrdnje?
MANDIĆ: Protiv osoba iz vrha crnogorske vlasti i njihovih partnera iz kriminalnog miljea, pokrenuti su brojni procesi pred stranim sudovima i čitanjem tih optužnica dolazi se do saznanja da je riječ o jednoj od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi. Na ovom nečasnom polju crnogorska vlast je dala ključni doprinos dostizanju visokih standarda evropskog podzemlja. Snaga organizovanog kriminala leži u činjenici da on ima podršku državnog aparata, i direktno šefa režima, koji i ne krije da je u prijateljsko-partnerskim odnosima s osobama iz kriminalnog miljea. Zar iko može da vjeruje da je tone i tone kokaina, godinama mogao da kupuje, transportuje i prodaje neki lokalni momak iz Pljevalja, a da nadležni organi nijesu ništa znali o tome. Crnogorske službe bezbjednosti godinama su pratile djelovanje Darka Šarića i povezanih lica, a niko nije smatrao za potrebno da utvrdi odakle toj osobi bogatstvo koje se mjeri milijardama evra. Da bismo došli do svih tih saznanja, bila je potrebna akcija američkih bezbjednosnih službi, koje izgleda nijesu ni kontaktirale svoje crnogorske kolege, što dovoljno govori o stepenu povjerenja koje vlada prema vlastima u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete telefonski upad odbjeglog Stanka Subotića tokom intervjua Nebojše Medojevića za B92?
MANDIĆ: Imali smo priliku da uživo čujemo kako šefovi organizovanog kriminala primitivnim i bahatim nastupom prijete lideru jedne parlamentarne opozicione stranke. Izliv bijesa izvjesnog Stanka Subotića, najbolje govori o panici u redovima mafije. Bosovi se više ne uzdaju u odbranu koju im sa skupštinske govornice pruža premijer Đukanović, već su provirili iz svojih jazbina i progovorili jezikom ulice. Skandalozno je da bilo koji medij otvara prostor licu koje se nalazi na Interpolovoj crvenoj potjernici i podmeće ga predsjedniku opozicione stranke. Autor emisije zaboravlja da prethodno upita bivšeg krojača: otkuda njemu toliki milioni evra? Da li je on možda otkrio operativni računarski sistem, internet ili nešto slično? To može samo na ovim prostorima i pred milionskom publikom da lokalna sjecikesa maše s tolikim iznosima novca. U Srbiji je borba protiv organizovanog kriminala u punom jeku i ne sumnjamo da će se Subotić i ekipa vrlo brzo naći pred licem pravde a tu mu ne mogu pomoći ni njegovi prijatelji i partneri iz crnogorske vlasti, koji su i sami u panici zbog brojnih procesa koji se protiv njih vode širom Evrope.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo