Povežite se sa nama

INTERVJU

Panika u redovima mafije i vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija i Pokret za promjene potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju. Šta predviđa ta saradnja? MANDIĆ: Dogovor lidera parlamentarne opozicije predstavlja jedan od važnih političkih događaja u kratkoj višepartijskoj istoriji Crne Gore. Prvi put zajedno će nastupiti na jednoj izbornoj listi sve parlamentarne opozicione stranke i tako izaći ,,na crtu” DPS-u. Prije nego što se odrede konkretni potezi i podijele zaduženja, važno je građanima poslati jasne poruke da je opoziciona koalicija odlučna u namjeri da sprovede promjene u Crnoj Gori do kraja, a lokalni izbori u 14 opština uvod su za izborni uspjeh i na republičkom nivou. Moramo strogo voditi računa o svakom potezu, prevazišli smo nesporazume iz prošlosti i naši aktivisti već djeluju kao tim. Hiljade naših članova i simpatizera, kao i drugih slobodnih ljudi koji žele bolje i prosperitetnije društvo, učestvovaće u kampanji i nosiće jedinstvenu poruku da je došao trenutak promjena i da je taj proces nezaustavljiv. Na jednoj strani su okupljeni svi koji vjeruju u drugačije vrijednosti od onih koje je uspostavila ova vlast a na drugoj strani je režim sa svojim službama, medijima, kriminalcima i plaćenicima.

MONITOR: Da li ćete postaviti neke dodatne uslove za izlazak na izbore, s obzirom na to da vlast ima razrađene mehanizme koji osujećuju slobodan građanski izbor?
MANDIĆ: Vlast je vrlo neprijatno iznenađena objedinjavanjem opozicije i apsolutno se ne snalazi u novonastaloj situaciji. Objedinjenje je dovelo do pometnje u njihovim redovima, naročito u onim krugovima koji su bliski organizovanom kriminalu. Pretpostavljamo da će kao produkt panike u kojoj se nalazi vlast pokušati da povlače još rigidnije poteze nego na prošlim izbornim ciklusima. Na nama je da te poteze registrujemo i onemogućimo da se realizuju, prvenstveno jedinstvenim djelovanjem naših timova na terenu i procesuiranjem svih slučajeva ucjena i pritisaka. Primjećujemo, takođe, da je za regularnost ovoga izbornog ciklusa, koji čine lokalni izbori u 14 opština, veoma zainteresovana i međunarodna zajednica i brojne organizacije koje se bave monitoringom izbornih procesa, naročito u državama koje imaju vlast sklonu represivnom i nedemokratskom ponašanju i zloupotrebama.

MONITOR: Najavili ste da ćete se, kada preuzmete vlast, obračunati s organizovanim kriminalom i korupcijom. Kako mislite da to izvedete?
MANDIĆ: Odgovor je jednostavan, striktna primjena zakona,
profesionalizacija policije i tužilaštva, najefikasniji je način da se stane na put organizovanom kriminalu.
Nova srpska demokratija je predložila i usvajanje zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Mi smo sigurni da bi takav zakon izbacio na površinu i učinio vidljivim mnoge krupne zvjerke koje sada djeluju iz podzemlja i iz svojih rupa odlučuju o sudbinama građana. Gotovo svi procesi u Crnoj Gori, u kojima su se okretale velike pare, imali su iza sebe nekog od šefova podzemlja, od raznih privatizacija do njihovog direktnog miješanja u bankarski sistem. Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine bio bi udarac u glavu kriminalnoj hobotnici i njeni krakovi bi lagano odumrli. Od procesa oduzimanja imovine crnogorskoj mafiji višestruku korist imali bi i građani, jer se radi o ciframa koje bi mogle znatno ublažiti finansijsku krizu u Crnoj Gori. Pošto aktuelna vlast i njen šef neće uraditi ništa na tom polju, jer ne može da oduzima imovinu sebi i svojima, na nama je da takvu vlast promijenimo, usvojimo zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom i počnemo s njegovom primjenom.

MONITOR: Zbog nedavnih kritika premijer Đukanović priprijetio je i Vama. Da li je to poziv na novi talas nasilja u Crnoj Gori i bespoštedni obračun s neistomišljenicima?
MANDIĆ: Ne zabrinjavaju me prijetnje Mila Đukanovića, i ne mogu me zaplašiti ni on ni njegovi partneri iz krugova organizovanog kriminala. Prizemna reakcija više je plod panike uplašenog čovjeka, koji s pozicije koju pokriva najbolje zna da se bliži dan promjena, kada će pravna država doći po svoje.
Đukanović ne smije da uhapsi i na sudove izvede krupne ribe podzemlja. On to ne može da uradi zbog proste činjenice što su ti ljudi direktno s njim povezani. Takvi ljudi ne pristaju da sami potonu već će sa sobom na dno povući i partnere. Mislim da u ovom trenutku upravo Đukanović najviše brine da neki od njih ne dospije u ruke policije susjednih država. To bi za njega bila velika opasnost.
Podsjetimo da su ljudi iz vlasti nervozno reagovali na Izvještaj Stejt departmenta. Imali smo komičnu situaciju u kojoj političari iz DPS-a taj izvještaj smatraju pozitivnim, a gospođa Medenica krajnje negativnim, uz čuvenu rečenicu da je apsolutno ne dotiču te ocjene. Režim se počeo gubiti u vremenu i prostoru.

MONITOR: Opozicija ovakvim obećanjima i planovima preuzima ne sebe ogromnu odgovornost. Da li je spremna za to?
MANDIĆ: Opozicija je spremna da se uhvati u koštac sa svim problemima koji opterećuju građane i zaustavi stanje kolapsa u kome se nalazi Crna Gora. Ovih dana biće prezentovani i konkretniji potezi koje ćemo preduzeti nakon osvajanja vlasti.

MONITOR: Partije koje su glasale za zajedničku državu izjavile su da će poštovati državnu samostalnost Crne Gore kada dođu na vlast. Da li to znači da ćete promijeniti odnos ili u drugi plan staviti priču o simbolima, zastavi, himni, grbu?
MANDIĆ: Kada se vlast okreće identitetskim pitanjima onda je to signal da pokušavaju da sakriju neku krupnu stvar. Identitetska pitanja, kao i premijerovo potenciranje ličnih zasluga u projektu nezavisne Crne Gore, koriste se u službi organizovanog kriminala i zaštite šefova mafije. Ideja nezavisne Crne Gore nije Đukanovićeva, nego LSCG-a i manje grupe crnogorskih intelektualaca, koji su se iskreno zalagali za taj projekat. Đukanović se na tu temu, kao uostalom i na većinu projekata, nakačio kada je procijenio da je profitabilna za njega lično i tajkunske i kriminalne krugove koji ga podržavaju. Sada, kada je dogorjelo do nokata i kada se sa najvažnijih adresa prstom upire u Crnu Goru zbog sprege vlasti i organizovanog kriminala, sjetio se da priča o ugroženosti države od strane Srbije i crnogorske opozicije. Neka bude makar jednom hrabar i dosljedan političar, pa tim ,,neprijateljima” priključi i neke druge koji kritikuju njegovu vlast zbog kriminala, korupcije, kršenja ljudskih prava… Evo mu prilike da se obračuna sa SAD, Evropskom unijom, Njemačkom…

Raznorodnost nije prepreka

MONITOR: Da li je opozicija zrela da odoli talasu identitetskih podjela u Crnoj Gori?
MANDIĆ: U slobodnom i demokratskom društvu može se bez opterećenja i predrasuda razgovarati o svemu, a samim tim i o identitetskim pitanjima. Činjenica je da je opozicija raznorodna i da ne gleda na sve istim očima, ali svi se slažemo da je građanima Crne Gore dosta podjela i da žele da žive u bogatom i slobodnom društvu, u kome neće glavnu riječ voditi organizovani kriminal. Okupili smo se oko onih tema koje najviše interesuju naše građane i od kojih zavisi opstanak naše zajednice. Nama je saveznik svaki pojedinac i organizacija koji žele dobro Crnoj Gori i njenim građanima i koji žele da mijenjaju sistem vrijednosti u koji smo uvedeni voljom malog kruga ljudi koji je posljednjih decenija upravljao svim procesima.

Dvojne ličnosti

MONITOR: Proteklih dana Vi ste često govorili o kriminalu i korupciju u Crnoj Gori. Rekli ste da su ljudi na vlasti dvojne ličnosti – kao šefovi vlasti u sprezi su sa šefovima podzemlja. Čime možete potkrijepiti te tvrdnje?
MANDIĆ: Protiv osoba iz vrha crnogorske vlasti i njihovih partnera iz kriminalnog miljea, pokrenuti su brojni procesi pred stranim sudovima i čitanjem tih optužnica dolazi se do saznanja da je riječ o jednoj od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi. Na ovom nečasnom polju crnogorska vlast je dala ključni doprinos dostizanju visokih standarda evropskog podzemlja. Snaga organizovanog kriminala leži u činjenici da on ima podršku državnog aparata, i direktno šefa režima, koji i ne krije da je u prijateljsko-partnerskim odnosima s osobama iz kriminalnog miljea. Zar iko može da vjeruje da je tone i tone kokaina, godinama mogao da kupuje, transportuje i prodaje neki lokalni momak iz Pljevalja, a da nadležni organi nijesu ništa znali o tome. Crnogorske službe bezbjednosti godinama su pratile djelovanje Darka Šarića i povezanih lica, a niko nije smatrao za potrebno da utvrdi odakle toj osobi bogatstvo koje se mjeri milijardama evra. Da bismo došli do svih tih saznanja, bila je potrebna akcija američkih bezbjednosnih službi, koje izgleda nijesu ni kontaktirale svoje crnogorske kolege, što dovoljno govori o stepenu povjerenja koje vlada prema vlastima u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete telefonski upad odbjeglog Stanka Subotića tokom intervjua Nebojše Medojevića za B92?
MANDIĆ: Imali smo priliku da uživo čujemo kako šefovi organizovanog kriminala primitivnim i bahatim nastupom prijete lideru jedne parlamentarne opozicione stranke. Izliv bijesa izvjesnog Stanka Subotića, najbolje govori o panici u redovima mafije. Bosovi se više ne uzdaju u odbranu koju im sa skupštinske govornice pruža premijer Đukanović, već su provirili iz svojih jazbina i progovorili jezikom ulice. Skandalozno je da bilo koji medij otvara prostor licu koje se nalazi na Interpolovoj crvenoj potjernici i podmeće ga predsjedniku opozicione stranke. Autor emisije zaboravlja da prethodno upita bivšeg krojača: otkuda njemu toliki milioni evra? Da li je on možda otkrio operativni računarski sistem, internet ili nešto slično? To može samo na ovim prostorima i pred milionskom publikom da lokalna sjecikesa maše s tolikim iznosima novca. U Srbiji je borba protiv organizovanog kriminala u punom jeku i ne sumnjamo da će se Subotić i ekipa vrlo brzo naći pred licem pravde a tu mu ne mogu pomoći ni njegovi prijatelji i partneri iz crnogorske vlasti, koji su i sami u panici zbog brojnih procesa koji se protiv njih vode širom Evrope.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo