Povežite se sa nama

INTERVJU

PEĐA RAKIĆEVIĆ, UMJETNIK: Pogled u sebe

Objavljeno prije

na

Izložba slika Peđe Rakićevića nedavno je otvorena u podgoričkoj Galeriji Centar. Peđa Rakićević je rođen 1972. godine u Prištini, gdje je završio i magistrirao na grafičkom dizajnu Akademije umetnosti. Od 1996. godine je član ULUS-a, od 2002. godine član udruženja Pacific Art League u Palo Altu, u Kaliforniji, a godinu kasnije i član Berkley Art Center-a. Boravio je u San Francisku od 1999. do 2011. godine, gdje je specijalizirao grafički dizajn na Koledžu Futhil, i digitalnu publikaciju na OICW. Izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Srbiji i inostranstvu, i dobitnik je mnogih nagrada.

MONITOR: Istoričar umjetnosti Sava Stepanov, koji prati vaš rad od studentskih dana, rekao je da je za vas slikarstvo čin integralnog saznavanja i interpretiranja svijeta. Ono vam daje mogućnost ozbiljnog promišljanja konstitucije slike u koju sasvim svjesno uključujete svu svoju osjećajnost i poetičnost. Možete li nam više reći o tim radovima, ciklusu?
RAKIĆEVIĆ: Konkretno poslednji ciklus Cerebrum forest je nastao u poslednjih par godina sa saznanjem svih doživljaja kako u životu tako i likovnoj stvarnosti. Tokom potražnje tematike za postojeći ciklus ja sam se okrenuo ka samom sebi i svojim cerebralnim razmišljanjima tražeći ideju u sebi i svojim pejzažima postojanja. Tako da posle dugog i spontanog procesa došao sam do koncepta koji ne samo da ima poetiku, likovnost, autentičnost već ima sav logičan proces kreiranja priče povezivanjem impulsivnog i racionalanog.

MONITOR: Od vaših prvih izložbi u Prištini do danas nastavili ste da tragate za sopstvenom bojom, izrazom… Kažite nam o činu slikanja, o početnoj ideji i realizaciji?
RAKIĆEVIĆ: Slikarstvo je za mene relaksirajući čin upuštanja u istraživanje momentalnih kolorističkih, emotivnih i cerebralnih prijatnih zahteva, kao konstantne potrebe moje ličnosti. Ja se postavim pred belinu platna, jednostavno bez ikakve skice, bez namere, zadržavajući mentalni koncept ciklusa na kome radim. Tim razmišljanjem ulazim u svoj imaginarni svet gde je milina koristiti samu moć boja i slikarskog poteza koji prenosi moju unutrašnju energiju i razigranost mojih misli, tako da se misli tokom procesa nastanka slike nadograđuju i upotpunjavaju, kreirajući čist likovno lični stav, jer racionalizam u mom slikarstvu dolazi pri završetku procesa. Za mene je tok mog individulanog stvaranja jedan od najlepših i najuzbudljivih doživljaja.

MONITOR: Prištinu ste napustili 1999. godine. Boravili ste u San Francisku od 1999. do 2011. godine. Kažite nam o školovanju u Americi i koliko vam je boravak tamo pomogao u profesionalnom smislu?
RAKIĆEVIĆ: Ogromno saznanje o moći same umetnosti. To mogu reći. Da navedem, kako ste ih nazvali škole, prvo sam nadogradio znanje svog grafičkog dizajna u saznanju Adobe Software @ Foothill College, Los Altos, California, i potom specijalizirao Digitalnu publikaciju na OICW, Menlo Park, California i bio potvrđen od GATF / PIA (Graphic Arts Technical Foundation / Printing Industries of America). Radio sam kao menadžer grafičkog dizajna u firmama kalifornijske silikonske doline, Alros Reprographics, Palo Alto, California, Roxy Rapp, Stanford, Pedjart… Sve svoje slobodno vreme sam provodio slikajući, i mogu sa sigurnošću reći da iskustvo od dvanaest godina kretivnog rada i komunikacije u Kaliforniji je dostigao nivo da sam funkcionišem u potpunoj promociji svog slikarstva, jer kreiram od ulja na platnu do dizajniranja svega potrebnog da se moje slikarstvo reprezentuje na pravi način. Najznačajnije je naučiti kako predstaviti kvalitetnu umetnost.

MONITOR: U jednom trenutku ste se vratili u Srbiju i odlučili da živite u Kragujevcu. Kako ste došli do te odluke?
RAKIĆEVIĆ: Došao sam slučajno i ostao namerno, do daljnjeg.

MONITOR: Koliko je na vaš senzibilitet i umjetnički izraz uticalo vaše porijeklo, a i San Francisko?
RAKIĆEVIĆ: Naravno da je sveočito saznanje da smo mi ponaosob ono ko jesmo i naravno da čovek prihvata svoje poreklo na najuzvišeniji način, kao i da bude otvoren ka idejama i saznanjima svog okruženja. Provodeći tako dugo vremena u Kaliforniji sa svojim otvorenim mislima prihvatio sam veličinu postojanja umetnosti, ali ipak slikajući uvek nastojim da budem svoj. Što znači da na moj senzibilitet i umetnički izraz utiče i poreklo i okruženja u kojima sam živeo, a ponajviše od svega toga moj lični doživljaj života koji prenosim koloritima mojih slika. Mislim o slikarstvu kao veoma dubokom, individualnom, autentičnom doživljaju.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo