Povežite se sa nama

OKO NAS

PENZIONERI NIKŠIĆA BEZ DOMA PENZIONERA: Ko zarađuje od penzija

Objavljeno prije

na

Na trideset četiri stepena u hladu vrelog julskog dana u Nikšiću po taktički raspoređenim klupama po Trgu slobode – penzioneri. Niske penzije opterećene kreditima i izdržavanjem djece i unuka ne dopuštaju im ni kratko opuštanje na nekoj od terasa gradskih lokala tako da im klupe ostaju jedino rješenje za druženje. Tu je i dodatna muka koja ih najviše pogađa poslednjih šest godina – Dom penzionera, njihovo jedino utočište koje je rukovodstvo Udruženja penzionera izdalo pod zakup. Opozicija tvrdi – nezakonito. Sada se u javnosti govori da bi Dom mogao biti I prodat.

Staru rustičnu zgadu u ulici Novaka Ramova, koju Nikšićani i dalje zovu Dom penzionera i pored toga što je tamo već šest godina kafana, penzioneri sada mogu samo u prolazu pogledivati iako je ona još osamdeset šeste godine prošlog vijeka data baš njima na trajno upravljanje i korišćenje.

Zgrada Doma penzionera nekada u državnom, sada je u vlasništvu Udruženja penzonera i invalida rada na čijem je čelu u Nikšiću već tri mandata Ivan Krsmanović, Član Opštinskog odbora DPS –a. Dom je izdat pod zakup Dušku Stanišiću vlasniku DOO Kapljica iz Nikšića registrovanom za usluge pripremanja i poslušivanja pića. Zakup je ugovoren na deset godina od kojih je šest već isteklo.

Dom je ne samo promijenio vlasnika već i kvadraturu tvrdi Emilija Kovačina predsjednica Vijeće penzionera Demokratskog fronta Nikšić i članica novoformiranog kordinacionog tijela za očuvanje Doma penzionera.

“Zgrada ima tri nivoa i svaki od njih ima po 140 kvadrata što bi ukupno trebalo inositi 420 kvadrata. Prema podacima Uprave za nekretnine upisano je samo 209 kvadrata. Pored toga što je nezekonito promijenjen vlasnik Doma kada se umjesto države upisalo Udruženje, misteriozno je ‘nestalo’ preko 200 kvadrata prostora. Da li bi oni bili uračunati prilikom namjeravane prodaje ove zgrade mi ne znamo ali znamo da nikako nećemo dopustiti to što su namjerili gospodin Krsmanović i njegova ekipa” – ogorčena je Kovačina.

Ona podsjeća da su svi ćutali kada je zgrada Doma izdata za svega 400 eura mjesečno što sa zakupninom od eura po kvadratu u strogom centru dođe kao poklon Stanišiću.

“Realna cijena zakupa u centru grada je pet eura po kvadratu. Dom je izdat za otprilike euro po kvardratu godišnje: šteta se lako može izračunati. I najvažnije: penzioneri su izgubili svoj prepoznatljivi krov nad glavom koji je bio njihovo centralno mejsto okupljanja”.

Lalatović je svojevremeno postavio poslaničko pitanje u SO Nikšić o ovom problemu . U odgovoru gradonačelnika Veselina Grbovića kaže se da su oni dali nove prostorije penzionerima:

Lalatović tvrdi da se radi o šezdesetak kvadrata na periferiji, rezervisanih samo za odabrane.

Kap koja je prelila čašu je vijest koja je prostrujala gradom da je zgrada spremna za prodaju. Penzioneri su izgubili svoje poslovično strpljenje i krenuli u akciju..

“Ne možemo dozvoliti da se proda jedan od simbola grada koji je naša nasušna potreba kako bi mogli koliko toliko ljudskije provoditi penzionerske dane. Priča kako im je namjera da prodaju zgradu da bi navodno stambeno obezbijedili petnaestak penzionera je puka demagogija na koju mi više ne nasijedamo. Gdje su pare koje su dobijali od nas svih ovih godina. Svakoga mjeseca svakom od 16.680 penzionera u Nikšiću odbije se po pedeset centi, što je za tri mandata Krsmanovića oko million i dvjesta hiljada eura samo od članarina. Gdje su te pare ?” pitaju se nikšićki penzioneri sa kojima je Montior razgovarao .

“Do dolaska novog rukovodstva čelo Udruženja, penzioneri su mogli besplatno da ljetuju u Ulcinju i Igalu, danas to plaćaju. Gje i kome idu te pare”, pita se i Emilija Kovačina. Ona se nada da će javnost dobiti odgovore nakon što se procesuira krivična prijava koju će ubrzo njenog udruženje predati tužilaštvu.

Dobra strana priče je što je u međuvremenu, nakon interesovanja opozicije za problem, Opština pokrenula inicijativu da se prostor vrati prvobitnom vlasniku to jest državi Crnoj Gori.

“Najinteresnatnije u svoj ovoj priči bi bilo da se sazna ko je omogućio prepis ove nekretnine na drugo lice, dakle kriminalnu radnju koju gospodin Grbović u svom odgovoru eufemsitički naziva greškom. Valjda ćemo i to saznati jednog dana”, nadaju se i Lalatović i Kovačina.

Penzioneri okupljeni oko Kordinacionog tijela za očuvanje Doma penzionera i Vijeće penzionera Demokratskog fronta traže da Krsmanović i garnitura oko njega, podnesu ostavku i raspišu nove izbore kako bi penzioneri dobili novo rukovodstvo koje će raditi u njihovom interesu.

“Tražimo i da izbor rukovodećih struktura bude javan i transparentan, kao i da se sa izborom upoznaju svi penzioneri, kako bi učestvovali transparentno u izbornom procesu. Upozoravamo aktuelno rukovodstvo da neće dozvoliti da novi izbor bude vršen kao do sada, na nezakonit i netransparentan način. U suprotnom će penzioneri i invalidi rada na zakonski valjan način napraviti novu organizaciju u interesu penzionerske populacije”, poručuje na kraju Kovačina.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo