Povežite se sa nama

MONITORING

Pljačkaš koji je postao bos

Objavljeno prije

na

Darko Šarić bjegunac osumnjičen za šverc droge, dobio je i internet profil. To je svojevrsan dosije o Darku Šariću, njegovim saradnicima, kompanijama koje je kontrolisao i imovini koju posjeduje u Crnoj Gori i Srbiji, a da mu u potonjoj državi još nije oduzeta odlukom vlasti u Beogradu.

Obiman materijal o Darku Šariću je objavilo Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) na sajtu Reportingproject.net., koji se bavi proučavanjem organizovanog kriminala i korupcije u Evropi. Među dokumentima su kompanijski zapisi i bankovni transferi iz kojih se, prema saopštenju NUNS, ,,vidi kako su Šarić i njegovi saradnici investirali desetine miliona eura iz of-šor zona u Srbiju”. Na sajtu su dostupne ,,optužnice i presude koje pokazuju kriminalnu prošlost Šarića i njegovih saradnika”, zatim katastarski izvodi o nepokretnostima, kao i saopštenja srbijanskog Tužilaštava za organizovani kriminal.

U Šarićevom profilu navodi se da je on bio vođa moćne balkanske kriminalne organizacije koja je godina švercovala kokain iz Južne Amerike putem Balkana, Italije i Slovenije u zemlje Zapadne Evrope i pri tom zarađivao, kako policijski i sudski organi u Srbiji procjenjuju, milijardu eura godišnje. Pred Višim sudom u Beogradu Darko Šarić je optužen u aprilu za organizovanje kriminalne grupe za šverc kokaina iz Južne Amerike na područje Balkana i očekuje se da suđenje njemu i njegovoj grupi počne 20. septembra.

Novac je Darko Šarić prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupujući kompanije od ljudi optuženih za organizovani kriminal koji su se uglavnom bavili švercom cigareta. Samo u jednom poslu, prodaji vodeće srpske distributerske kompanije Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZ, zaradio je 30 miliona eura.

U dosijeu se, uz pozivanje na sudske dokumente iz Beograda i Pljevalja, prenosi da je u maju 1991, sud u Pljevljima izrekao Darku Šariću jednogodišnju kaznu zatvora zbog pljačke. Dvije godine kasnije, Darko Šarić i prijatelj su optuženi da su upali u kuću u u Pljevljima i ukrali novac i nakit (53.000 njemačkih maraka, 9.000 švajcarskih franaka, 3.000 američkih dolara, zlatnu ogrlicu, narukvicu i prstenje). Godine 2000. sud u Pljevljima je oslobodio Šarića zbog manjka dokaza.

Sud u Pljevljima je u junu 1996, osudio Darka Šarića na četiri mjeseca zatvora zbog ilegalnog posjedovanja oružja, ugrožavanja javne bezbjednosti i nanošenja povrede. Ta presuda mu je u augustu 1998. smanjana na dva mjeseca, da bi u decembru 1998, sud konačno izrekao tromjesečnu kaznu zatvora.

U izvještaju se navodi se da Darko Šarić ima državljanstvo Crne Gore, Srbije i Slovačke, a da pored tih zemalja djeluje i u Italiji, Sloveniji, Argentini, Urugvaju, Kolumbiji, Brazilu, Sjedinjenim Američkim Državama i Češkoj Republici. Kao “,,igurno utočište” mu je navedena Crna Gora.

Šaric u svom posjedu ima nekoliko kompanija uključujući Solimba Z.M, osnovanu u Pragu 1998, koja je još aktivna, Matenko LLC, of-šor firmu registrovanu u američkoj saveznoj državi Delaver sa kojom je obavljao većinu novčanih transakcija u Srbiju, kao i još dvije kompanije registrovane u Delaveru, Financial Angels i Durability LLC. U Srbiji je registrovao konsultantsku kompaniju Municipium i Palić AD, koja je upravljala restoranima i hotelima koje je kupio.

U svom posjedu imao je niz hotela uključujući Patriju i Prezident u Subotici, Antavir Disco Club, Dunavska oaza, restoran u Novom Sadu, kao i udio u banci Vojvodine AD i kompaniju Štrumfovi, koja upravlja vrtićima u Srbiji.

U Crnoj Gori Darko Šarić je preko drugih ličnosti ili kompanija vlasnik 100 odsto Mat company, koja služi kao baza njegovog poslovanja u Crnoj Gori. Kompaniju je osnovao pod imenom Mat shop 2006. u Pljevljima Darkov brat Duško.

Vlasništvo je promijenjeno u Mateniko LLC na ime Jovice Lončara u decembru 2009. Kompanija je bila aktivna u poslovima transporta, nafte i građevinarstvu. Imala je različite ugovore sa Opštinom Pljevlje i Elektroprivredom Crne Gore. Nisu navedeni godišnji prihodi kompanije.

Šmid produkt, u kojoj je Darko Šarić preko drugih ličnosti ili kompanija vlasnik 100 odsto. Tu kompaniju za transport su osnovali 2002. brat i majka Darka Šarića, Duško i Ivanka. Nisu poznati godišnji prihodi ni te firme.

U Pobjedi AD, u kojoj je država Crna Gora većinski vlasnik, Darko Šarić je preko drugih ličnosti ili kompanija posjedovao 4,6 odsto akcija. Toliki udio je, naime, prema Listi akcionara od 16.03.2009, posjedovala Mat company i saradnici Jovica Lončar, Miro Mrdak i Goran Soković. Dio tih akcija je, u međuvremenu, prodat.

SUR Municipium, disko klub u rodnim Pljevljima, koji je osnovao Duško Šarić 2002, i u kome je preko drugih ličnosti ili kompanija Darko Šarić posjedovao 100 odsto vlasništvo. Ni tu nije bio poznat godišnji prihod.

Slično je bilo i u STR Dolce vita, butiku u Pljevljima koji je osnovala sestra Danijela Šarić 2002, kao i iste godine ustanovljenoj STZR Čarobnjak, pekari u tom gradu koju je osnovala majka Ivanka Šarić.

Prema ovom dokumentu NUNS, preko drugih ličnosti ili kompanija Duško Šarić posjeduje i fudbalski klub Rudar, čiji je predsjednik njegov brat Duško. FK Rudar je bio šampion Crne Gore u prvenstvu 2009/2010.

Navodi se i da, prema podacima u katastru Crne Gore od januara 2010, Darko Šarić u u Pljevljima posjeduje 716 kvadratnih metara (m2), a na Žabljaku 6.935 m2. Duško Šarić posjeduje u Pljevljima 837 m2 zemlje, a Ivanka Šarić u Zupci 1.238 m2.

Darko Šarić u u Srbiji ima dvije vile u Sremskoj Kamenici i dvije kuće i šest stanova u Beogradu. Značajan dio posjeda u Srbiji mu je nedavno oduzet. Prema izvještaju sa sajta, Šarićevi legalni prihodi godišnje iznose oko 85 miliona eura, dok ilegalni premašuju milijardu eura.

Prema profilu, najbliži Šarićevi saradnici su bili Goran Soković i Željko Vujanović koji su vodili grupu od 56 švercera kokaina ili osoba umiješanih u radnje koje je Specijalno tužilaštvo Srbije okvalifikovalo kao kriminalne i protivzakonite. Većina tih lica su u zatvorima po Srbiji, Sloveniji, Urugvaju. Za ostalima se traga.

Goran Soković (39) je zajedno sa Darko Šarić i Željkom Vujanovićem, okarakterisan kao jedan od organizatora grupe koja je švercovala kokain iz Južne Amerike u Zapadnu Evropu od 2008. do 15. oktobra 2009. Soković je optužen u aprilu 2010, a sada je u bjekstvu. U Beogradu su mu zaplijenjena tri stana.

Za Sokovićem su vlasti Srbije raspisale međunarodnu potjernicu. Početkom februara se Soković predao vlastima u Crnoj Gori, ali je ubrzo pušten, uz navođenje da iz Srbije nije dostavljen dokazni materijal.

Željko Vujanović, Debeli (32) je, takođe, optužen kao jedan od organizatora kokainske bande. Vujanović je optužen u april 2010. i trenutno je u zatvoru. U Srbiji mu je zaplijenjena imovina.

Dejana Šekularca (30) traži Interpol pod sumnjom da je kao član bande učestvovao u švercu više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike. Prema medijima, Šekularac, blizak saradnik Darka Šarića, imao je zadatak da organizuje i kontroliše prevoz kokaina iz Latinske Amerike preko Luke Bar. Po potjernici srpskih vlasti je uhapšen u Podgorici 6. februara, ali je pušten i sada slobodno živi u Crnoj Gori

Isto važi za Borisa Labana (34), vlasnika Parking servisa u Beranima. Laban je, navodno, visokorangiran u Šarićevoj grupi. Do zaplijene kokaina u Urugvaju u oktobru 2009, nije dovođen u vezu sa drogom. U svom gradu poznat je kao ,,momak nezgodne naravi”. Prije tri godine je jedan sugrađanin optužio Labana za pokušaj ubistva, ali potom je povukao iskaz. Beranci pamte i da je pojeo saobraćajnu dozvolu kada je privreden u policijsku stanicu.

Draško Vuković (33), još jedan član kokainske švercerske bande, je prije aprilske optužnice u Beogradu, bio osuđen na dvije godine zatvora u Luksemburgu za krijumčarenje droge. Uspio je da pobjegne iz zatvora u Danskoj u kome je bio poslije hapšenja za trgovinu drogom. Taj profesor bez zaposljenja je, prema medijima, aktivno učestvovao kao dio Šarićeve grupe, u švercu narkotika po Zapadnoj Evropi. U februaru se dobrovoljno predao crnogorskoj policiji ali je ubrzo pušten.

Darko Tošić (40), član kokainske švercerske bande je prema aprilskoj optužnici prenosio informacije od vođa ka članovima koji su bili u Južnoj Americi. On je sada u bjekstvu.

Dragan Labudović, Gago, Labud (37), član bande švercera kokaina i optužen u Beogradu. Vlasnik je firme LD COM u Beranama. Sada je u zatvoru, a vlasti su mu zaplijenile stan u Beogradu.

Nebojša Jestrović (39) član grupe umiješane u pranje novca. Jestrović koji je rođen u Pljevljima, učestvovao je u najvažnijim investicijama Darka Šarića u srpsku privredu. Predvodio je, u ime kompanije Municipium S, konzorcijum koji je kupio Turističko hotelsku ustanovu Palić AD i hotele Prezident i Patrija u Subotica, kao i na aukcijama 2009. hotele Putnik i Vojvodina u Novom Sadu. Jestrović je, takođe, predsjednik upravog odbora privatizovane građevinske firme Adriacoop, čiji je vlasnik slovenačka kompanija Remex, kao što posjeduje SZR Tara. Jestrović se nedavno predao srpskoj policiji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo