Povežite se sa nama

MONITORING

Po vladinom poslovniku

Objavljeno prije

na

Savjet za zaštitu od diskriminacije, koji je u prošlogodišnjem Izvještaju o napretku Evropske komisije ocijenjen kao pozitivan korak u namjeri države da se bori protiv diskriminacije, na dobrom je putu da postane – Savjet za diskriminaciju.

Zamišljen je kao tijelo koje će kroz učešće vladinih funkcionera i predstavnika civilnog društva da prati i koordinira aktivnosti državnih organa i nadležnih institucija u primjeni zakonskih mehanizama za zaštitu od svih oblika diskriminacije i analizira usklađenost propisa sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Predsjednik Savjeta je predsjednik Vlade Milo Đukanović, a članovi u ime Vlade su Duško Marković, potpredsjednik Vlade i ministar pravde, Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava, Predrag Bošković, ministar rada i socijalnog staranja, Miodrag Radunović, ministar zdravlja, Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete i Jovan Kojičić, savjetnik predsjednika Vlade za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije. Civilni sektor predstavljaju Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, Milan Šaranović, izvršni direktor Centra za antidiskriminaciju EKVISTA, Biljana Alković, izvršna direktorka Instituta za socijalnu inkluziju i Slavica Jauković, ispred Saveza sindikata Crne Gore. Ranije je član Savjeta bio i Zdravko Cimbaljević, predstavnik onih koji se zalažu za zaštitu od diskriminacije po osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije. Cimbaljević je nedavno napustio zemlju upravo zbog ugroženosti zbog svoje seksualne orijentacije i izostanka reakcije državnih organa povodom brojnih prijava kojima im se obraćao.

Članica Savjeta Daliborka Uljarević ovih dana vodi bitku da sačuva elementarna pravila rada Savjeta. Većina ostalih članova hoće pošto poto da 8. novembra održe sjednicu kršeći Poslovnik o radu Savjeta, a na njoj treba da se razmatra i predlog o ukidanju Poslovnika! Po navodima savjetnika premijera Jovana Kojičića, koji je i sekretar Savjeta, ubuduće će se primjenjivati – Poslovnik o radu Vlade. Uljarević ocjenjuje da je to besmislica i pokušaj da se Savjet ,,praktično dovede u poziciju da nema nikakvih pravila o radu, što je područje u kojem se vlasti najbolje snalaze”.

Obratili smo se Jovanu Kojičiću da za Monitor objasni zašto se predlaže ukidanje Poslovnika, ali do zaključenja ovog broja odgovor nijesmo dobili.

Savjet je u junu, na predlog Daliborke Uljarević, raspravljao o političkoj diskriminaciji, povodom afere Snimak. Bila je to neprijatna rasprava i za predsjednika Savjeta Đukanovića i za članove iz Vlade. Nakon toga uvedena su, vjerovatno po direktivi Vlade, nova pravila. Predstojeća sjednica zakazana je bez ikakvih konsultacija sa članovima Savjeta, kako se ranije praktikovalo, ali i u vrlo kratkom roku, suprotno Poslovniku o radu Savjeta. Uz to, članovi Savjeta iz NVO sektora nisu dobili ni tonski snimak prethodne sjednice kao da je to tajna najvišeg stepena. I prirodno sada je najavljena posljednja mjera – ukidanje Poslovnika.

U prepisci, koju je tim povodom Uljarević vodila sa članovima Savjeta, a u koju je Monitor imao uvid, ona konstatuje ,,da se radi o vrijednom pisanom dokazu pokušaja manipulacija u okviru rada Savjeta za zaštitu od diskriminacije, a sve zarad onemogućavanja kvalitetnog učešća kritički nastrojenih pojedinaca u svojstvu članova Savjeta, u konkretnom slučaju mene lično”.

Ona podsjeća da je priča o usaglašenosti Poslovnika Savjeta sa Poslovnikom o radu Vlade krenula nakon njenog predloga da se na junsku sjednicu, koja je bila posvećena političkoj diskriminaciji, pozovu Mitja Drobnič, šef Delegacije EU u Crnoj Gori, i Marko Vešović, novinar Dana, koji je pisao o aferi Snimak. Uoči sjednice dobila je dopis od predsjednika Savjeta ,,da takav zahtjev nije u skladu sa Poslovnikom Vlade”.

Uljarević kaže da su na ranije sjednice Savjeta dolazile razne osobe i da je odbijen samo taj njen predlog. Sugerisala je da pravna služba premijerovog kabineta to riješi i pošalje članovima Savjeta na izjašnjenje.

,,Tu inicijativu je predsjednik Savjeta prihvatio. Ali, nikada takav dokument nije poslat članovima Savjeta, makar ne onima iz NVO sektora”, kaže Daliborka Uljarević za Monitor.

Obraćajući se svim članovima Savjeta upozorila ih je da Savjet dovodi u pitanje svoju svrhu ako se unutar njega sprovodi diskriminacija prema članovima iz NVO sektora, ali i krše osnovne norme: ,,I u režimima koji nose epitet autoritarnih veoma je rijetka praksa da se ovako flagrantno izigrava pravni okvir”, stoji u tom dopisu.

Za Monitor Uljarević objašnjava: ,,Oni znaju da ja 8. novembra ne mogu prisustvovati sjednici. O tome sam ih uredno obavijestila, ali insistiraju na tom terminu suprotno Poslovniku. To rade kako bi imali ono što uobičajeno imaju na sjednicama Vlade – harmoniju i mehaničko glasanje za sve što Đukanović predloži i bez ikakvog kritičkog otklona ili, daleko bilo, protivnih stavova. Toliko im je nepodnošljivo drugačije mišljenje da ne mogu da ispoštuju formalno-pravnu proceduru u kojoj bi i uspjeli da ukinu Poslovnik, jer imaju većinu u Savjetu da donesu i takvu nezapamćenu odluku, odnosno ukinu sopstvena pravila o radu. Takvim pristupom Savjet će prestati da bude kolektivni organ i postaće inokosni. To će podrazumijevati da je predsjednik Savjeta ujedno i Savjet.”

Pozvala je potpredsjednika Vlade, ministra pravde i predsjednika Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala Duška Markovića da objasni kako to Nacionalna komisija, koja pravno gledano predstavlja tijelo u istom statusu kao i Savjet, ima svoj poslovnik o čijem ukidanju još nije bilo nikakve inicijative. Nije dobila odgovor.

,,Zašto je sada urgentno da se ukine dokument koji uređuje naš rad? Možda zbog tema koje sam pokretala i mogućnosti koja je tim Poslovnikom ostavljena za kakvo takvo učešće kritički orijentisane javnosti”, pita se Uljarević.

Ostaje da se vidi da li će na predstojećoj sjednici Savjeta Marković i ostali ministri podržati otvoreno diskriminatorski pristup prema Savjetu. Moguće da je to uvod u akciju kojom bi na sličan način veliki broj vladinih tijela bio doveden u zonu nejasnih pravila rada. Time bi učešće predstavnika civilnog sektora u njima bilo dodatno oslabljeno.

Ukoliko bi Savjet primijenio Poslovnik o radu Vlade, to bi značilo da se, između ostalog, sastaje ne jednom u četiri mjeseca kako je to predviđeno, već nedjeljno kao i Vlada. U oblasti diskriminacije u Crnoj Gori možemo naći teme i za jedan sastanak sedmično, navela je Uljarević u dopisu članovima Savjeta, uz zaključak da se mnoge stvari uređene Poslovnikom o radu Vlade ne mogu direktno primijeniti na Savjet. ,,Jedina gora stvar od nepoštovanja zakonskog okvira je njegova selektivna primjena, kao što se to sada pokušava kroz korišćenje dijelova Poslovnika o radu Vlade”.

,,To je samo naizgled tehničko pitanje, jer ukazuje na makar dvije stvari: kako je teško unijeti i dašak demokratičnosti i dosljednog poštovanja utvrđenih pravila kad ona nisu po ukusu vlastima, ali i koliko vlasti postaju sve nervoznije i netrpeljivije prema kritičarima režima”, kaže za Monitor Daliborka Uljarević.

Vlada se dosjetila. Da bi ućutkala kritičare režima u Savjetu za zaštitu od diskriminacije – propisaće im nova pravila ponašanja. Po svojoj mjeri.

Da se Bošković izvini Monitoru

Redakcija Monitora se nakon što je izašao prošli broj, u kojem je objavljen tekst Monitor na crnoj listi Vlade – Ni slova neprijatelju, obratila Daliborki Uljarević, kao članici Savjeta za zaštitu od diskriminacije, tražeći da se o diskriminatornom odnosu dijela državnih organa, a prije svega Ministarstva rada i socijalnog staranja (čiji je ministar Predrag Bošković član Savjeta) i Ministarstva vanjskih poslova (čiji je ministar Igor Lukšić bio prethodni predsjednik Savjeta) raspravlja na sjednici Savjeta. Uljarević je u formi inicijative za dopunu dnevnog reda Monitorov dopis poslala članovima Savjeta, kao i prijedlog zaključaka. ,,S obzirom na to da postoje materijalni dokazi koji nedvosmisleno ukazuju na postojanje diskriminacije prema novinarima i nedjeljniku Monitor od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja, Savjet preporučuje Vladi da na prvoj narednoj sjednici donese zaključak kojim strogo zabranjuje ovakav način ophođenja prema medijima, kao i da se ministar rada i socijalnog staranja javno izvini nedjeljniku Monitor. Savjet cijeni da državni organi i nosioci javnih funkcija imaju posebnu odgovornost da prema svim društvenim akterima postupaju na način koji im daje jednake šanse, bez obzira na to kakvi bili njihovi lični stavovi o tim istim društvenim akterima”, navela je Uljarević. Da li će Savjet razmatrati ovu inicijativu i predložene zaključke znaće se ili na sjednici zakazanoj za 8. novembar ili kasnije ukoliko ova bude odgođena. No, u svakom slučaju to će biti još jedan indikator u kojoj mjeri Savjet štiti od diskriminacije, a u kojoj mjeri je odobrava i posredno podstiče.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo