Povežite se sa nama

MONITORING

Po vladinom poslovniku

Objavljeno prije

na

Savjet za zaštitu od diskriminacije, koji je u prošlogodišnjem Izvještaju o napretku Evropske komisije ocijenjen kao pozitivan korak u namjeri države da se bori protiv diskriminacije, na dobrom je putu da postane – Savjet za diskriminaciju.

Zamišljen je kao tijelo koje će kroz učešće vladinih funkcionera i predstavnika civilnog društva da prati i koordinira aktivnosti državnih organa i nadležnih institucija u primjeni zakonskih mehanizama za zaštitu od svih oblika diskriminacije i analizira usklađenost propisa sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Predsjednik Savjeta je predsjednik Vlade Milo Đukanović, a članovi u ime Vlade su Duško Marković, potpredsjednik Vlade i ministar pravde, Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava, Predrag Bošković, ministar rada i socijalnog staranja, Miodrag Radunović, ministar zdravlja, Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete i Jovan Kojičić, savjetnik predsjednika Vlade za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije. Civilni sektor predstavljaju Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, Milan Šaranović, izvršni direktor Centra za antidiskriminaciju EKVISTA, Biljana Alković, izvršna direktorka Instituta za socijalnu inkluziju i Slavica Jauković, ispred Saveza sindikata Crne Gore. Ranije je član Savjeta bio i Zdravko Cimbaljević, predstavnik onih koji se zalažu za zaštitu od diskriminacije po osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije. Cimbaljević je nedavno napustio zemlju upravo zbog ugroženosti zbog svoje seksualne orijentacije i izostanka reakcije državnih organa povodom brojnih prijava kojima im se obraćao.

Članica Savjeta Daliborka Uljarević ovih dana vodi bitku da sačuva elementarna pravila rada Savjeta. Većina ostalih članova hoće pošto poto da 8. novembra održe sjednicu kršeći Poslovnik o radu Savjeta, a na njoj treba da se razmatra i predlog o ukidanju Poslovnika! Po navodima savjetnika premijera Jovana Kojičića, koji je i sekretar Savjeta, ubuduće će se primjenjivati – Poslovnik o radu Vlade. Uljarević ocjenjuje da je to besmislica i pokušaj da se Savjet ,,praktično dovede u poziciju da nema nikakvih pravila o radu, što je područje u kojem se vlasti najbolje snalaze”.

Obratili smo se Jovanu Kojičiću da za Monitor objasni zašto se predlaže ukidanje Poslovnika, ali do zaključenja ovog broja odgovor nijesmo dobili.

Savjet je u junu, na predlog Daliborke Uljarević, raspravljao o političkoj diskriminaciji, povodom afere Snimak. Bila je to neprijatna rasprava i za predsjednika Savjeta Đukanovića i za članove iz Vlade. Nakon toga uvedena su, vjerovatno po direktivi Vlade, nova pravila. Predstojeća sjednica zakazana je bez ikakvih konsultacija sa članovima Savjeta, kako se ranije praktikovalo, ali i u vrlo kratkom roku, suprotno Poslovniku o radu Savjeta. Uz to, članovi Savjeta iz NVO sektora nisu dobili ni tonski snimak prethodne sjednice kao da je to tajna najvišeg stepena. I prirodno sada je najavljena posljednja mjera – ukidanje Poslovnika.

U prepisci, koju je tim povodom Uljarević vodila sa članovima Savjeta, a u koju je Monitor imao uvid, ona konstatuje ,,da se radi o vrijednom pisanom dokazu pokušaja manipulacija u okviru rada Savjeta za zaštitu od diskriminacije, a sve zarad onemogućavanja kvalitetnog učešća kritički nastrojenih pojedinaca u svojstvu članova Savjeta, u konkretnom slučaju mene lično”.

Ona podsjeća da je priča o usaglašenosti Poslovnika Savjeta sa Poslovnikom o radu Vlade krenula nakon njenog predloga da se na junsku sjednicu, koja je bila posvećena političkoj diskriminaciji, pozovu Mitja Drobnič, šef Delegacije EU u Crnoj Gori, i Marko Vešović, novinar Dana, koji je pisao o aferi Snimak. Uoči sjednice dobila je dopis od predsjednika Savjeta ,,da takav zahtjev nije u skladu sa Poslovnikom Vlade”.

Uljarević kaže da su na ranije sjednice Savjeta dolazile razne osobe i da je odbijen samo taj njen predlog. Sugerisala je da pravna služba premijerovog kabineta to riješi i pošalje članovima Savjeta na izjašnjenje.

,,Tu inicijativu je predsjednik Savjeta prihvatio. Ali, nikada takav dokument nije poslat članovima Savjeta, makar ne onima iz NVO sektora”, kaže Daliborka Uljarević za Monitor.

Obraćajući se svim članovima Savjeta upozorila ih je da Savjet dovodi u pitanje svoju svrhu ako se unutar njega sprovodi diskriminacija prema članovima iz NVO sektora, ali i krše osnovne norme: ,,I u režimima koji nose epitet autoritarnih veoma je rijetka praksa da se ovako flagrantno izigrava pravni okvir”, stoji u tom dopisu.

Za Monitor Uljarević objašnjava: ,,Oni znaju da ja 8. novembra ne mogu prisustvovati sjednici. O tome sam ih uredno obavijestila, ali insistiraju na tom terminu suprotno Poslovniku. To rade kako bi imali ono što uobičajeno imaju na sjednicama Vlade – harmoniju i mehaničko glasanje za sve što Đukanović predloži i bez ikakvog kritičkog otklona ili, daleko bilo, protivnih stavova. Toliko im je nepodnošljivo drugačije mišljenje da ne mogu da ispoštuju formalno-pravnu proceduru u kojoj bi i uspjeli da ukinu Poslovnik, jer imaju većinu u Savjetu da donesu i takvu nezapamćenu odluku, odnosno ukinu sopstvena pravila o radu. Takvim pristupom Savjet će prestati da bude kolektivni organ i postaće inokosni. To će podrazumijevati da je predsjednik Savjeta ujedno i Savjet.”

Pozvala je potpredsjednika Vlade, ministra pravde i predsjednika Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala Duška Markovića da objasni kako to Nacionalna komisija, koja pravno gledano predstavlja tijelo u istom statusu kao i Savjet, ima svoj poslovnik o čijem ukidanju još nije bilo nikakve inicijative. Nije dobila odgovor.

,,Zašto je sada urgentno da se ukine dokument koji uređuje naš rad? Možda zbog tema koje sam pokretala i mogućnosti koja je tim Poslovnikom ostavljena za kakvo takvo učešće kritički orijentisane javnosti”, pita se Uljarević.

Ostaje da se vidi da li će na predstojećoj sjednici Savjeta Marković i ostali ministri podržati otvoreno diskriminatorski pristup prema Savjetu. Moguće da je to uvod u akciju kojom bi na sličan način veliki broj vladinih tijela bio doveden u zonu nejasnih pravila rada. Time bi učešće predstavnika civilnog sektora u njima bilo dodatno oslabljeno.

Ukoliko bi Savjet primijenio Poslovnik o radu Vlade, to bi značilo da se, između ostalog, sastaje ne jednom u četiri mjeseca kako je to predviđeno, već nedjeljno kao i Vlada. U oblasti diskriminacije u Crnoj Gori možemo naći teme i za jedan sastanak sedmično, navela je Uljarević u dopisu članovima Savjeta, uz zaključak da se mnoge stvari uređene Poslovnikom o radu Vlade ne mogu direktno primijeniti na Savjet. ,,Jedina gora stvar od nepoštovanja zakonskog okvira je njegova selektivna primjena, kao što se to sada pokušava kroz korišćenje dijelova Poslovnika o radu Vlade”.

,,To je samo naizgled tehničko pitanje, jer ukazuje na makar dvije stvari: kako je teško unijeti i dašak demokratičnosti i dosljednog poštovanja utvrđenih pravila kad ona nisu po ukusu vlastima, ali i koliko vlasti postaju sve nervoznije i netrpeljivije prema kritičarima režima”, kaže za Monitor Daliborka Uljarević.

Vlada se dosjetila. Da bi ućutkala kritičare režima u Savjetu za zaštitu od diskriminacije – propisaće im nova pravila ponašanja. Po svojoj mjeri.

Da se Bošković izvini Monitoru

Redakcija Monitora se nakon što je izašao prošli broj, u kojem je objavljen tekst Monitor na crnoj listi Vlade – Ni slova neprijatelju, obratila Daliborki Uljarević, kao članici Savjeta za zaštitu od diskriminacije, tražeći da se o diskriminatornom odnosu dijela državnih organa, a prije svega Ministarstva rada i socijalnog staranja (čiji je ministar Predrag Bošković član Savjeta) i Ministarstva vanjskih poslova (čiji je ministar Igor Lukšić bio prethodni predsjednik Savjeta) raspravlja na sjednici Savjeta. Uljarević je u formi inicijative za dopunu dnevnog reda Monitorov dopis poslala članovima Savjeta, kao i prijedlog zaključaka. ,,S obzirom na to da postoje materijalni dokazi koji nedvosmisleno ukazuju na postojanje diskriminacije prema novinarima i nedjeljniku Monitor od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja, Savjet preporučuje Vladi da na prvoj narednoj sjednici donese zaključak kojim strogo zabranjuje ovakav način ophođenja prema medijima, kao i da se ministar rada i socijalnog staranja javno izvini nedjeljniku Monitor. Savjet cijeni da državni organi i nosioci javnih funkcija imaju posebnu odgovornost da prema svim društvenim akterima postupaju na način koji im daje jednake šanse, bez obzira na to kakvi bili njihovi lični stavovi o tim istim društvenim akterima”, navela je Uljarević. Da li će Savjet razmatrati ovu inicijativu i predložene zaključke znaće se ili na sjednici zakazanoj za 8. novembar ili kasnije ukoliko ova bude odgođena. No, u svakom slučaju to će biti još jedan indikator u kojoj mjeri Savjet štiti od diskriminacije, a u kojoj mjeri je odobrava i posredno podstiče.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo