Povežite se sa nama

OKO NAS

POŽAR U ULCINJU : Oštećeno „plućno krilo“ grada

Objavljeno prije

na

Ni nedjelju dana nakon vatrene stihije ulcinjski vatrogasci nijesu odahnuli. Oni su i dalje u pripravnosti i cijelo vrijeme dežuraju po Bijeloj gori, jer je opasnost da požar opet bukne veoma velika i da se vatra proširi na gradska naselja i Maslinadu u kojoj ima preko 80 hiljada stabala stoljetnih maslina. Naime, na ovom prostoru tokom ljeta duvaju jaki istočni i zapadni vjetrovi, a borovo drvo dugo sagorijeva.

Zato Ulcinjani, iako je postsezona, žarko čekaju na prvu kišu, jer pomoć iz vazduha je bila mlaka i nedovoljna. U borbi sa vatrom biblijskih razmjera (plameni jezici su bili duži od 20 metara) po izuzetno nepristupačnom terenu, aktivan je praktično bio samo jedan avion tipa dromader, u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova, te jedan helikopter koji je vršio izviđanje situacije. Nade da će se pojaviti kanaderi iz zemalja regiona ili Italije i bar drugog dana „dokrajčiti” požar, pokazale su se neutemeljenim. Potvrdilo se da u situaciji kada Crna Gora nema takvih neophodnih letjelica, ali ni višenamjenskih helikoptera, svaki požar prijeti da poprimi karakteristike elementarne katastrofe.

„Dosta smo razočarani u državu. Ona upravo treba da postoji zbog ovakvih situacija”, kazao je jedan građanin Ulcinja dok je bespomoćno gledao u nebo. Tim prije što je, kako dodaje, na ulcinjskoj rivijeri tada boravilo oko sto hiljada gostiju. Srećom, nije bilo panike, ni njihovog bježanja, iako je grad u petak veče bio gotovo blokiran i gušio se u dimu.

Policija je privela kosovskog državljanina Arifa Osmanija koji je inspektorima priznao da je nakon jedne svađe bacio zapaljenu majicu u šiblje na sjevernoj padini Bijele gore, ali da nije imao namjeru da izazove bilo kakvu štetu.

Njemu je istražni sudija Osnovnog suda u Ulcinju odredio pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva stavljajući mu na teret krivično djelo „izazivanja opšte opasnosti”.

Inače, Osmani je sa nekoliko porodica živio u neformalnom romskom naselju koje se nalazi u selu Bratica, na samom ulazu u Ulcinj. Već godinama su nadležni iz inspekcijskih i policijskih organa tražili preduzimanje zakonskih mjera prema tim osobama navodeći da oni nemaju ni prijavu boravišta, a da su oni uključeni u organizovano prosjačenje, kao i da zbog načina života prijeti opasnost da izazovu požare.

Istovremeno su iz Službe zaštite i spašavanja tražili da se otvore putevi po Bijeloj gori da bi se u slučaju požara lakše i brže djelovalo. Iskustvo sa požarom koji je na istom prostoru buktao krajem septembra 2011. godine bila je dobra prilika da se izvuku pouke. Posebno što je preko pedesetak kuća sagrađeno na tom prostoru, na opštinskom zemljištu, i da su gradska naselja u neposrednoj blizini.

Zato je svakako najvažnije da ni ovoga puta nije bilo ljudskih žrtava. Najugroženiji su bili ulcinjski vatrogasci koji su se, uz podršku svojih kolega iz drugih gradova i sugrađana, veoma hrabro borili sa vatrenom stihijom. Izgorjela su tek dva montažna objekta, a požar je progutao desetine hektara šume izuzetnog kvaliteta, koja praktično predstavlja „plućno krilo grada Ulcinja”.

,,Ono je teško oštećeno i trebaće godine, pa možda i čitava decenija, da se ovo stanje sanira”, kaže za Monitor ekološki aktivista Dželal Hodžić.

On ističe da je požar na djelu pokazao ko voli i žrtvuje se za svoj grad, za razliku od samoproklamovanih „političkih patriota na riječima, a koji su već preko 20 godina obični profiteri, odnosno oni koji se pred glasačima busaju u prsa radi isključivo ličnih interesa”.

Bivši potpredsjednik Ulcinja Safet Beci, koji je kao dobrovoljac učestvovao u gašenju požara, kaže da ga je bilo sram kada je vidio kakvu zaštitnu opremu imaju ulcinjski vatrogasci u poređenju sa svojim kolegama iz drugih gradova u Crnoj Gori. „Uvjerio sam se da su oni pravi heroji. Nemaju praktično ništa od opreme osim srca”, ističe on.

I Hodžić se slaže sa tim stavom i navodi da sada treba slijediti primjer Hrvatske. „Poljoprivrednicima su u toj državi dodjeljivane sadnice maslina, smokava i vinove loze, a sve u okviru programa obnove opožarenih područja. Na ovaj način se željelo podstaknuti podizanje trajnih zasada i obnova opožarenih i zapuštenih zemljišta, jer nakon ulaska u Evropsku uniju, na određeno vrijeme, nije moguće podizanje novih zasada”, kaže on i naglašava da su šume i šumski ekosistemi od ključnog značaja za socijalni, ekonomski i ekološki razvoj.

„S obzirom na činjenicu da su Ulcinj i Crna Gora prepoznati kao grad i zemlja izvanrednih prirodnih ljepota i strateški opredijeljeni za razvoj turizma i poljoprivrede, očuvanje šumskog ekosistema veoma je važno za njihovu stabilnost i budući razvoj”, zaključuje Hodžić.

Kanaderi prodani u Grčkoj

Bivša Jugoslavija je, kako je pisao Monitor, 1981. nabavila četiri protivpožarna aviona kanadera – bombardier CL 215. Bili su stacionirani na aerodromu Zemunik kod Zadra. Uoči raspada zemlje, 1991. eskadrila je premještena na podgorički aerodrom Golubovci. Četiri kanadera iz sastava protivpožarne eskadrile tadašnje Vojske Jugoslavije, sa 13 rezervnih motora i kompletnom pratećom opremom, sredinom 1995. tajno su poletjeli sa Golubovaca ka Atini. Protivpožarni avioni su jeftino prodati jednom grčkom biznismenu za 24,4 miliona dolara. U Grčkoj je izbila afera zbog kršenja sankcija prema tadašnjoj SRJ. Da nijesu prodati i danas su se mogli koristiti. Nekadašnji jugoslovenski kanader još drži svjetski rekord u broju bacanja vodenih bombi u jednom danu. Posada na čelu sa Radovanom Katanićem je 1983. gaseći požar na Hvaru izvela 225 bacanja vode za 24 sata. U Hrvatskoj je izračunato da bi angažovanje sličnog aviona iz Italije sa tolikim naletom za gašenje požara koštalo više od 300.000 eura.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo