Povežite se sa nama

OKO NAS

POŽAR U ULCINJU : Oštećeno „plućno krilo“ grada

Objavljeno prije

na

Ni nedjelju dana nakon vatrene stihije ulcinjski vatrogasci nijesu odahnuli. Oni su i dalje u pripravnosti i cijelo vrijeme dežuraju po Bijeloj gori, jer je opasnost da požar opet bukne veoma velika i da se vatra proširi na gradska naselja i Maslinadu u kojoj ima preko 80 hiljada stabala stoljetnih maslina. Naime, na ovom prostoru tokom ljeta duvaju jaki istočni i zapadni vjetrovi, a borovo drvo dugo sagorijeva.

Zato Ulcinjani, iako je postsezona, žarko čekaju na prvu kišu, jer pomoć iz vazduha je bila mlaka i nedovoljna. U borbi sa vatrom biblijskih razmjera (plameni jezici su bili duži od 20 metara) po izuzetno nepristupačnom terenu, aktivan je praktično bio samo jedan avion tipa dromader, u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova, te jedan helikopter koji je vršio izviđanje situacije. Nade da će se pojaviti kanaderi iz zemalja regiona ili Italije i bar drugog dana „dokrajčiti” požar, pokazale su se neutemeljenim. Potvrdilo se da u situaciji kada Crna Gora nema takvih neophodnih letjelica, ali ni višenamjenskih helikoptera, svaki požar prijeti da poprimi karakteristike elementarne katastrofe.

„Dosta smo razočarani u državu. Ona upravo treba da postoji zbog ovakvih situacija”, kazao je jedan građanin Ulcinja dok je bespomoćno gledao u nebo. Tim prije što je, kako dodaje, na ulcinjskoj rivijeri tada boravilo oko sto hiljada gostiju. Srećom, nije bilo panike, ni njihovog bježanja, iako je grad u petak veče bio gotovo blokiran i gušio se u dimu.

Policija je privela kosovskog državljanina Arifa Osmanija koji je inspektorima priznao da je nakon jedne svađe bacio zapaljenu majicu u šiblje na sjevernoj padini Bijele gore, ali da nije imao namjeru da izazove bilo kakvu štetu.

Njemu je istražni sudija Osnovnog suda u Ulcinju odredio pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva stavljajući mu na teret krivično djelo „izazivanja opšte opasnosti”.

Inače, Osmani je sa nekoliko porodica živio u neformalnom romskom naselju koje se nalazi u selu Bratica, na samom ulazu u Ulcinj. Već godinama su nadležni iz inspekcijskih i policijskih organa tražili preduzimanje zakonskih mjera prema tim osobama navodeći da oni nemaju ni prijavu boravišta, a da su oni uključeni u organizovano prosjačenje, kao i da zbog načina života prijeti opasnost da izazovu požare.

Istovremeno su iz Službe zaštite i spašavanja tražili da se otvore putevi po Bijeloj gori da bi se u slučaju požara lakše i brže djelovalo. Iskustvo sa požarom koji je na istom prostoru buktao krajem septembra 2011. godine bila je dobra prilika da se izvuku pouke. Posebno što je preko pedesetak kuća sagrađeno na tom prostoru, na opštinskom zemljištu, i da su gradska naselja u neposrednoj blizini.

Zato je svakako najvažnije da ni ovoga puta nije bilo ljudskih žrtava. Najugroženiji su bili ulcinjski vatrogasci koji su se, uz podršku svojih kolega iz drugih gradova i sugrađana, veoma hrabro borili sa vatrenom stihijom. Izgorjela su tek dva montažna objekta, a požar je progutao desetine hektara šume izuzetnog kvaliteta, koja praktično predstavlja „plućno krilo grada Ulcinja”.

,,Ono je teško oštećeno i trebaće godine, pa možda i čitava decenija, da se ovo stanje sanira”, kaže za Monitor ekološki aktivista Dželal Hodžić.

On ističe da je požar na djelu pokazao ko voli i žrtvuje se za svoj grad, za razliku od samoproklamovanih „političkih patriota na riječima, a koji su već preko 20 godina obični profiteri, odnosno oni koji se pred glasačima busaju u prsa radi isključivo ličnih interesa”.

Bivši potpredsjednik Ulcinja Safet Beci, koji je kao dobrovoljac učestvovao u gašenju požara, kaže da ga je bilo sram kada je vidio kakvu zaštitnu opremu imaju ulcinjski vatrogasci u poređenju sa svojim kolegama iz drugih gradova u Crnoj Gori. „Uvjerio sam se da su oni pravi heroji. Nemaju praktično ništa od opreme osim srca”, ističe on.

I Hodžić se slaže sa tim stavom i navodi da sada treba slijediti primjer Hrvatske. „Poljoprivrednicima su u toj državi dodjeljivane sadnice maslina, smokava i vinove loze, a sve u okviru programa obnove opožarenih područja. Na ovaj način se željelo podstaknuti podizanje trajnih zasada i obnova opožarenih i zapuštenih zemljišta, jer nakon ulaska u Evropsku uniju, na određeno vrijeme, nije moguće podizanje novih zasada”, kaže on i naglašava da su šume i šumski ekosistemi od ključnog značaja za socijalni, ekonomski i ekološki razvoj.

„S obzirom na činjenicu da su Ulcinj i Crna Gora prepoznati kao grad i zemlja izvanrednih prirodnih ljepota i strateški opredijeljeni za razvoj turizma i poljoprivrede, očuvanje šumskog ekosistema veoma je važno za njihovu stabilnost i budući razvoj”, zaključuje Hodžić.

Kanaderi prodani u Grčkoj

Bivša Jugoslavija je, kako je pisao Monitor, 1981. nabavila četiri protivpožarna aviona kanadera – bombardier CL 215. Bili su stacionirani na aerodromu Zemunik kod Zadra. Uoči raspada zemlje, 1991. eskadrila je premještena na podgorički aerodrom Golubovci. Četiri kanadera iz sastava protivpožarne eskadrile tadašnje Vojske Jugoslavije, sa 13 rezervnih motora i kompletnom pratećom opremom, sredinom 1995. tajno su poletjeli sa Golubovaca ka Atini. Protivpožarni avioni su jeftino prodati jednom grčkom biznismenu za 24,4 miliona dolara. U Grčkoj je izbila afera zbog kršenja sankcija prema tadašnjoj SRJ. Da nijesu prodati i danas su se mogli koristiti. Nekadašnji jugoslovenski kanader još drži svjetski rekord u broju bacanja vodenih bombi u jednom danu. Posada na čelu sa Radovanom Katanićem je 1983. gaseći požar na Hvaru izvela 225 bacanja vode za 24 sata. U Hrvatskoj je izračunato da bi angažovanje sličnog aviona iz Italije sa tolikim naletom za gašenje požara koštalo više od 300.000 eura.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo