OKO NAS
POŽAR U ULCINJU : Oštećeno „plućno krilo“ grada

Ni nedjelju dana nakon vatrene stihije ulcinjski vatrogasci nijesu odahnuli. Oni su i dalje u pripravnosti i cijelo vrijeme dežuraju po Bijeloj gori, jer je opasnost da požar opet bukne veoma velika i da se vatra proširi na gradska naselja i Maslinadu u kojoj ima preko 80 hiljada stabala stoljetnih maslina. Naime, na ovom prostoru tokom ljeta duvaju jaki istočni i zapadni vjetrovi, a borovo drvo dugo sagorijeva.
Zato Ulcinjani, iako je postsezona, žarko čekaju na prvu kišu, jer pomoć iz vazduha je bila mlaka i nedovoljna. U borbi sa vatrom biblijskih razmjera (plameni jezici su bili duži od 20 metara) po izuzetno nepristupačnom terenu, aktivan je praktično bio samo jedan avion tipa dromader, u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova, te jedan helikopter koji je vršio izviđanje situacije. Nade da će se pojaviti kanaderi iz zemalja regiona ili Italije i bar drugog dana „dokrajčiti” požar, pokazale su se neutemeljenim. Potvrdilo se da u situaciji kada Crna Gora nema takvih neophodnih letjelica, ali ni višenamjenskih helikoptera, svaki požar prijeti da poprimi karakteristike elementarne katastrofe.
„Dosta smo razočarani u državu. Ona upravo treba da postoji zbog ovakvih situacija”, kazao je jedan građanin Ulcinja dok je bespomoćno gledao u nebo. Tim prije što je, kako dodaje, na ulcinjskoj rivijeri tada boravilo oko sto hiljada gostiju. Srećom, nije bilo panike, ni njihovog bježanja, iako je grad u petak veče bio gotovo blokiran i gušio se u dimu.
Policija je privela kosovskog državljanina Arifa Osmanija koji je inspektorima priznao da je nakon jedne svađe bacio zapaljenu majicu u šiblje na sjevernoj padini Bijele gore, ali da nije imao namjeru da izazove bilo kakvu štetu.
Njemu je istražni sudija Osnovnog suda u Ulcinju odredio pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva stavljajući mu na teret krivično djelo „izazivanja opšte opasnosti”.
Inače, Osmani je sa nekoliko porodica živio u neformalnom romskom naselju koje se nalazi u selu Bratica, na samom ulazu u Ulcinj. Već godinama su nadležni iz inspekcijskih i policijskih organa tražili preduzimanje zakonskih mjera prema tim osobama navodeći da oni nemaju ni prijavu boravišta, a da su oni uključeni u organizovano prosjačenje, kao i da zbog načina života prijeti opasnost da izazovu požare.
Istovremeno su iz Službe zaštite i spašavanja tražili da se otvore putevi po Bijeloj gori da bi se u slučaju požara lakše i brže djelovalo. Iskustvo sa požarom koji je na istom prostoru buktao krajem septembra 2011. godine bila je dobra prilika da se izvuku pouke. Posebno što je preko pedesetak kuća sagrađeno na tom prostoru, na opštinskom zemljištu, i da su gradska naselja u neposrednoj blizini.
Zato je svakako najvažnije da ni ovoga puta nije bilo ljudskih žrtava. Najugroženiji su bili ulcinjski vatrogasci koji su se, uz podršku svojih kolega iz drugih gradova i sugrađana, veoma hrabro borili sa vatrenom stihijom. Izgorjela su tek dva montažna objekta, a požar je progutao desetine hektara šume izuzetnog kvaliteta, koja praktično predstavlja „plućno krilo grada Ulcinja”.
,,Ono je teško oštećeno i trebaće godine, pa možda i čitava decenija, da se ovo stanje sanira”, kaže za Monitor ekološki aktivista Dželal Hodžić.
On ističe da je požar na djelu pokazao ko voli i žrtvuje se za svoj grad, za razliku od samoproklamovanih „političkih patriota na riječima, a koji su već preko 20 godina obični profiteri, odnosno oni koji se pred glasačima busaju u prsa radi isključivo ličnih interesa”.
Bivši potpredsjednik Ulcinja Safet Beci, koji je kao dobrovoljac učestvovao u gašenju požara, kaže da ga je bilo sram kada je vidio kakvu zaštitnu opremu imaju ulcinjski vatrogasci u poređenju sa svojim kolegama iz drugih gradova u Crnoj Gori. „Uvjerio sam se da su oni pravi heroji. Nemaju praktično ništa od opreme osim srca”, ističe on.
I Hodžić se slaže sa tim stavom i navodi da sada treba slijediti primjer Hrvatske. „Poljoprivrednicima su u toj državi dodjeljivane sadnice maslina, smokava i vinove loze, a sve u okviru programa obnove opožarenih područja. Na ovaj način se željelo podstaknuti podizanje trajnih zasada i obnova opožarenih i zapuštenih zemljišta, jer nakon ulaska u Evropsku uniju, na određeno vrijeme, nije moguće podizanje novih zasada”, kaže on i naglašava da su šume i šumski ekosistemi od ključnog značaja za socijalni, ekonomski i ekološki razvoj.
„S obzirom na činjenicu da su Ulcinj i Crna Gora prepoznati kao grad i zemlja izvanrednih prirodnih ljepota i strateški opredijeljeni za razvoj turizma i poljoprivrede, očuvanje šumskog ekosistema veoma je važno za njihovu stabilnost i budući razvoj”, zaključuje Hodžić.
Kanaderi prodani u Grčkoj
Bivša Jugoslavija je, kako je pisao Monitor, 1981. nabavila četiri protivpožarna aviona kanadera – bombardier CL 215. Bili su stacionirani na aerodromu Zemunik kod Zadra. Uoči raspada zemlje, 1991. eskadrila je premještena na podgorički aerodrom Golubovci. Četiri kanadera iz sastava protivpožarne eskadrile tadašnje Vojske Jugoslavije, sa 13 rezervnih motora i kompletnom pratećom opremom, sredinom 1995. tajno su poletjeli sa Golubovaca ka Atini. Protivpožarni avioni su jeftino prodati jednom grčkom biznismenu za 24,4 miliona dolara. U Grčkoj je izbila afera zbog kršenja sankcija prema tadašnjoj SRJ. Da nijesu prodati i danas su se mogli koristiti. Nekadašnji jugoslovenski kanader još drži svjetski rekord u broju bacanja vodenih bombi u jednom danu. Posada na čelu sa Radovanom Katanićem je 1983. gaseći požar na Hvaru izvela 225 bacanja vode za 24 sata. U Hrvatskoj je izračunato da bi angažovanje sličnog aviona iz Italije sa tolikim naletom za gašenje požara koštalo više od 300.000 eura.
Mustafa CANKA
Komentari
Izdvojeno
SUŠE SE CRNOGORSKE ŠUME: Gubimo li bitku sa potkornjakom

Uz požare, nelagalnu i neplansku sječu, sve ozbiljniji danak u šamama na sjeveru uzima i insekt potkornjak. Prošle godine, iz razloga koji još nijesu utvrdili u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, osušeno ili u fazi sušenja bilo je blizu 12.000 metara kubnih drvne mase. U fazi degradacije je oko petina crnogorskih šuma
Prema procjeni Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, oko 20 odsto šumskih sastojina u Crnoj Gori u raznim je fazama degradacije. U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za prošlu godine nema preciznih podataka o tome koliko su, uz požare nelegalnu i neplansku sječu, na uništavanje šuma uticali insketi, a među njima najopasniji, takozvani, potkornjak. Međutim, u tom dokumentu Uprava se pohvalila aktivnostima koje su preduzete ili se planiraju na suzbijanju te štetočine, koja uzrokuje ubrzano i masovno sušenje stabala.
Prema podacima iz Izvještaja, moglo bi se zaključiti da nadležni dobijaju bitku sa insketom koji je napao šume u skoro svakoj sjevernoj područnoj jedinici Uprave. S druge strane, ekološki aktivisti tvrde da je stanje alarmantno, a napredovanje tog insketa u šumskim sastojinama odavno izmaklo kontoli.
“Ako pitate nadležne – sve je u redu sa našim šumama. Situacija nije alarmantna. Postavljati po 40 feromonskih zamki, na teritoriji na kojoj ozbiljne države postavljaju po 1.500 da se odbrane od potkornjaka i, generalno, nerad institucija, dovešće nas u situaciju da postanemo pustinja”, napisao je na svom Facebook profilu ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On je objavio i fotografije koje, kako tvrdi, pokazuju da potkornjak uzima golem danak u šumama na sjeveru države. Dragićević tvrdi da je Uprava postavljala feromonske zamke proizvedene prije sedam godina, to jest, kojima je rok istekao prije pet godina. Da imaju slična saznanja, saopštili su, minulog mjeseca, i iz Agencije za zaštitu životne sredine.
“U ovom trenutku, Uprava za šume postavlja feromonske zamke kojima je rok istekao prije pet godina i one ne funkcionišu. Postavljaju se čisto zato da se može reći da se nešto radi. U Nacionalnom parku Tara u Srbiji, za pet godina, u feromonske zamke uhvatilo se preko 70 miliona potkornjaka, od čega samo 2014. godine preko 33 miliona. Poslije toga, broj potkornjaka opada. Stižu nam fotografije iz cijele Crne Gore na kojima se vide ogromne površine šume koje se suše. Ovo je ogroman rizik za pojavu šumskih požara a potom i erozije…”, zaključuje Dragićević.
Iz Uprave su takve tvrdnje nazvali zlonamjernim i manipulacijom, i pohvalili se da su, tokom prošle godine, “na brojnim lokalitetima postavljene feromonske klopke i feromonski preparati za utvrđivanje brojnosti potkornjaka”. Klopke su, navodno, postavljene u područnim jedinicama Pljevlja, Žabljak, Plužine, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Mojkovac, Plav, Gusinje, Nikšić, Andrijevica i Šavnik.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
SUDBINA SKI CENTRA LOKVE: Na stazi – vikendice?

Vlasnik zemljišta na planini Cmiljevici kod Berana, isparcelisao je skijašku stazu koja je decenijama korištena na ovom terenu i placeve oglasio na prodaju za vikendice
TXT: Beranci, njihovi gosti i prijatelji mogli bi ostati ostati bez skijališta na Cmiljevici. Prema posjedovnim listovima iz beranskog katastra, u koje je Monitor imao uvid, na mjestu postojeće skijaške staze planirana je gradnja najmanje petnaest planinskih kuća i vikendica.
To nam je potvrdio i vlasnik Ski centra Lokve, Dejan Guberinić. On kaže da je vlasnik zemljišta već na terenima skijaške staze postavio table sa natpisom na prodaju. “Mene je zvao jedan zainteresovani kupac, i ja sam se našao u čudu. Rekao sam mu, ako pokuša da kupi plac, da ću i protiv njega i protiv vlasnika podnijeti krivične prijave. To je ustvari nešto što bi trebalo država da uradi i da preispita kako se došlo u ovu situaciju”, kaže Guberinić. “Pored svih problema koje smo do sada imali za vrijeme pripreme staza za skijašku sezonu ,i zbog kojih Ski centar nije radio već tri godine, sada još i ovo. Ovo je zemlja čuda. Potpuno nam je nejasno kako je taj vlasnik mogao da kupi zemljište i kako ga je isparcelisao i upisao u katastarske knjige”.
Monitor je kontaktirao i sadašnjeg vlasnika zemljišta Vojislava Dedovića, koji je potvrdio da je vlasnik tog dijela zemljišta 1/1. “Na tabli stoji – na prodaju, ali ja ne namjeravam da prodajem, već da na tom zemljištu gradim više ugistiteljskih objekata pod nazivom Plavi Lim, pod kojim nazivom imam i restoran i prenoćište na ulazu u Berane. Ja samo razvijam ugostiteljsku djelatnost. Zemlju sam regularno kupio, dozvole sve imam, i nista ne radim napamet”, tvrdi Dedović. Jasno mu je, kaže, da je tu oduvijek bila skijaška staza, ali on od vlasnika Ski centra očekuje “da razgovaraju”.
Guberinić, sa druge strane, ističe da ako država i ovog puta ostane nijema na to što se dešava, odnosno ne proglasi javni interes po Zakonu o skijalištima, da njemu i njegovom bratu neće preostati ništa drugo već da razmontiraju žičaru, takozvanu tanjiraču u mjestu Skrivena, i da konačno dignu ruke od svega.
Vlada Crne Gore je pred prošlogodišnju skijašku sezonu ovom skijalištu kod Berana dodijelila deset hiljada eura, preko Uprave za kapitalne projekte, upravo za pripremu sezone.
Guberinić kaže da on i njegov stariji brat, koji su u tom poslu, nikada nisu ni tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti, tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko do sada nije pokušao, kako je kazao, ni da okrene glavu na njih i njihove molbe. “Mi smo u situaciji da smo vlasnici preduzeća Ski centar Lokve, a da ne možemo da organizujemo sezonu skijanja zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze”.
Njemu i njegovom bratu, kako objašnjava, nije jasno kako je Ski centar Lokve napravljen prije četrdeset godina i kako je izgrađena i radila žičara, a da sada nema dokumenata o tome. “Kako se to dogodilo, gdje su dokumenta o tome kada je skijalište građeno, mi ne znamo. Samo tražimo da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzememo zemljište nikome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže Guberinić.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i poznate hiperinflacije, sve do prve privatizacije, kada se društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH pokazalo kao potpuno neodgovorno. Poslije poslovne agonije, Ski centar je prodat Rusu Alanu Alikovu, ali ni on nije ispunio bajkolika obećanja.
Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.
Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar turizma mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.
Nakon svega, pojavio se novi problem – da neko na skijaškoj stazi, jednoj od najstarijih na teritoriji Crne Gore, isparceliše zemljište i oglasi ga na prodaju.
Upravo na ovoj stazi su se sedamdesetih godina, kada nije bio čak ni uspinjače, održavala ondašnja republička i regionalna takmičenja.
Vlasnik zemljišta tvrdi, međutim, da na to ima pravo, jer je vlasnik parcele 1/1, i ponavlja da je tu za razgovor i dogovor. A Guberinići ponavljaju da je to skijalište bilo tu od kada pamte najstariji Beranci, i da država mora da upiše službenost.
I dalje ostaje bez odgovora osnovno pitanje – kako je izgrađen hotel Lokve i ski centar sa uspinjačom i žičarama, a da nisu isplaćeni tadašnji vlasnici zemljišta i ono prevedeno na državno preduzeće ili državu?. Da li je tu kvaka? Ima i onih koji tvrde da su svi vlasnici zemljišta jednom isplaćeni, pa su se onda negdje u državnom arhivu izgubili dokazi o tome. U Beranama ih nema, ali bi ih moralo biti u državnom arhivu na Cetinju. Onda su se vlasnici u restituciji mogli pojaviti i povratiti zemljište, koje je, može biti, odavno plaćeno.
Možda i nije tako, ali su onda i država i lokalna uprava u Beranama, odnosno državne i lokalne službe napravile ozbiljne propuste kod izrade prostornih planova.
Ako se ovi problemi brzo ne riješe, ako se ne umiješaju država i Opština Berane, moglo bi se dogoditi da, umjesto ambicioznih razvojnih planova, Ski centar Lokve trajno prestane sa radom.
Mnogi Beranci, posebno oni koji su na Cmiljevici izgradili vikendice i ugostiteljske kapacitete, žele da ovo skijalište opstane. Krajem ljeta Vlada je opredijelila sredstva da se asfaltira put od magistrale do vrha glavne skijaške staze i vikendica i ugostiteljskih objekata. Sudbina skijališta i dalje je neizvjesna.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
GUBICI U VODOVODNIM MREŽAMA NA SJEVERU: Dok je ima, prosipa se

Među 11 vodovodnih preduzeća koja su pošle godine poslovala s gubitkom, čak sedam je sa sjevera države. Analize pokazuju da većina vodovoda sa sjevera, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno
Gotovo da nema opštine na sjeveru u kojoj su gubici na vodovodnoj mreži manji od 50 odsto. Kako objašnjavaju u preduzećima zaduženim za vodovodni sistem, podjednako su zastupljeni tehnički i komercijalni gubici. Voda se intenzivno prosipa, bilo da je riječ o curenju vode kroz oštećenja cjevovoda, prelivanju rezervoara, nelagalnim priključcima ili samo neracionalnoj potrošnji.
Otklanjanje tehničkih gubitaka je skup i zahtjevan proces, a često se dešava da se nakon sanacije jednog oštećenja, usljed povećanja pritiska, pojave novi kvarovi. To je začarani krug iz kojeg s mukom izlaze lokalne tehničke službe. Otkrivanje i uklanajnje nelegalnih priključaka je obično teško izvodljivo. Većina tih priključaka, ali i značajan dio opštinskih cjevovoda, je na privatnim parcelama. Izmještanje distributnivne mreža na javne površine, obično je samo ambiciozan plan, a u praksi pregolem zalogaj.
Tek nakon relizacije projekta “Postupaj pametno-štedi vodu”, u Bijelom Polju se nadaju da će donekle smanjiti gubitke na vodovodnoj mreži, koji su sada oko 75 odsto. Jedan od ciljeva projekta, koji se realizuje u okviru prekogranične saradnje sa vodovodom Đakovice i Peći „Hidrodrini“ i Kosovo Development Centrom, je da do 2026. godine gubici budu 62 odsto. Direktor Vodovoda “Bistrica” Esad Šele Mahmutović kaže da je predviđena instalacija smart sistema za praćenje i mjerenje potrošnje vode i javna kampanja za podizanje svijesti o važnosti očuvanja i smanjenja gubitaka na vodovodnoj mreži. Planirana je i izgradnja rezervoara za vodu (do 5.000 m³) zbog obezbjeđenja dovoljne količine vode i proširenja kapaciteta vodovodne mreže na hlornoj stanici Pobrnjica. Namjera im je i da se, u naredne dvije godine, poveća procenat naplate sa 86 na 95 odsto.
Iz bjelopoljske Opštine su, do sada, nekoliko puta finansirali rekonstrukciju djelova vodovodne mreže, no to nije značajno smanjilo količine prosute vode, ali ni natjeralo potrošače da savjesnije troše i ažurnije plaćaju račune. Cjevovod je i dalje u veoma lošem stanju, a dodatan trošak je bilo nedavno priključenje dva nova naselja na vodovodnu mrežu.
U Vodovodu kažu da poslovanje preduzeća opterećuju i pozamašna potraživanja iz ranijeg perioda, koja je gotovo nemoguće naplatiti. Potrošači iz kategorija fizička i pravna lica toj bjelopoljskoj firmi, početkom ove godine, dugovali su blizu milon i po eura. Među tim dugovanjima su i ona koje se odnose na preduzeća koja su u stečaju, zatvorene firme, te umrle osobe u slučajevima još nezavršenih ostavinskih postupaka.
Pljevljaci mnogo ažurnije plaćaju potrošenu vodu, ali su gubici na vodovodnoj mreži slični onima iz Bijelog Polja. Zbog dotrajalih vodovodnih instalacija procjenjuje se, da se od vodozahvata do potrošača, godišnje gubi oko 2,5 miliona metara kubnih vode. Vodovod u tom gradu je urađen prije 36 godina, a gotovo svake godine od tada Opština potroši po blizu pola milona na saniranje kvarova i zamjenu djelova cjevovoda. Iz pljevaljske lokalne uprave kažu da su za pet godina sanirali oko 15 kilometara vodovodne mreže, no to nije pomoglo da se smanji gubitak vode od 70 odsto, koliko je bio i prije dvije decenije.
Još značajnije gubitke vode imaju i u susjednom Žabljaku. Kako je nedavno saopšteno iz preduzeća koje gazduje vodovodnim sistemom, tokom pojedinih perioda godine do potrošača stigne samo petina vode, koja se “uhvati” na vodoizvorištu. Pored brojnih kvarova tome doprinosi i veliki broj nelegalnih priključaka, kažu u Vodovodu. Kao jedan od načina da riješe problem, u tom preduzeću vode akciju, započetu prije dva mjeseca, koja podrazumijeva legalizovanje nelegalnih priključaka. To, tvrde u mendžemnu Vodovoda, umanjuje mogućnost i za restrikcije, a garantuje i stabilnije poslovanje preduzeća. Procjenjuju da je bluzu 500 potrošača trenutno nelagano priključeno na mrežu, a neovlašćeni korisnici dominiraju, uglavnom, u nekoliko vikend naselja.
Jedan od najznačajnijih problema u funkcionisanju sistema vodosnabdijevanja Kolašina su veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Kako kaže direktor Miloš Peković, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributivnoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima.
Direktor podsjeća da je u toku uključivanje u vodovodni sistem takozvanog, novog rezervoara za I (nižu) visinsku zonu. Uključivanjem novog rezervoara u sistem trebalo bi da se poveća zapremina rezervoarskog prostora sa trenutnih 800 na 3.800 kubika. Sanacijom kvarova i zamjenom neispravnh zatvarača i fazonskih komada u postojećim oknima eliminisaće se dio gubitaka, te smanjiti pad pritiska u pojedinim djelovima sistema. Prema podacima tog kolašinskog preduzeća, ove godine bilo je dana, kada je samo u jednom naselju otklanjeno po 20-ak kvarova. U Vodovodu i kanalizaciju većinu zaposlenih čine adminstrativni radnici, dok je nedovoljan broj onih koji mogu na teren. Gubici u vodovodnom sistemu u toj opštini su, kaže Peković, teško precizno mjerljivi, ali je sigurno da se samo dio potrošene vode sa izvorišta Rijeka Mušovića naplati.
Beransko preduzeće fakturiše tek 20 odsto vode sa izvorišta. Rezervno izvorište, Manastirsko vrelo, dugo je bilo van sistema. Iako važi za jednu od opština na sjeveru najbogatijih pijaćom vodom, zbog mnogobrojnih tehničkih problema, ali i velikog broja nelagalnih priključaka i neracionalne potrošnje, preduzeće Vodovod često uvodi restrukcije potrošačima u ljetnjim mjesecima. Prema podacima od prije dvije godine u Petnjici se naplaćajuje samo 15 odsto vode preuzete iz gradskog vodovoda. I u toj opštini su potrebne brojne i dugoročne intervencije na otklanjaju tehničkih problema vodovodne mreže.
Među 11 vodovodnih preduzeća, koja su, tokom minule godine, poslovala s gubitkom, prema podacima Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), čak sedam je sa sjevera države. REGAGEN ukazuje da je i ova analiza pokazala da većina vodovoda, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno3 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU3 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS1 sedmica
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno2 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA1 sedmica
Rupa pravde