Povežite se sa nama

Izdvojeno

POČEO POPIS STANOVNIŠTVA, DOMAĆINSTAVA I STANOVA: Šta sad

Objavljeno prije

na

Prođu li naredni  popisni dani mirno i ozbiljno kao prvih pet, mogli bi upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se valjalo zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate

 

Peti je dan kako se ponovo popisujemo, nakon više od dvanaest godina, a već izgleda kao da je u pitanju baš neka rutinska, tehničko-statistička, rabota. Koja se baš i ne tiče mnogo koga, sem organizatora iz Vlade i Monstata (Uprava za statistiku) te popisivača koji koriste priliku da zarade neki euro.

Baš ta tišina, narušena tek povremeno – objavama na društvenim mrežama ili javnim podsjećanjem kakvog nacionalnog borca na to ko bi i šta bi trebalo da budemo, najbolje pokazuje kako je popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori prije svega, i ponajviše, dominantno političko pitanje.

Dovoljna su bila 33 dana, malo strpljenja i dosta dobre volje pa da iz naizgled bezizlazne pozicije društvene raspolućenosti  po pitanju (ne)održavanja popisa zakazanog za 1. novembar po principu sad ili nikad,  dođemo do konsenzusa o uslovima njegovog održavanja i poprilično relaksirane atsmofere u kojoj je 3. decembra počeo popis.

“Pozivamo sve građane i građanke da se slobodno izjasne”, izjavio je 1. decembra v.d. predsjednika opozicionog DPS Danijel Živković, potvrđujući da neće biti bojkota popisa koji je ta partija, skupa sa kolegama iz opozicije i nacionalanim savjetima i vijećima Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i Roma, zagovarala od sredine septembra.

„Uspjeli smo da postignemo dogovor na koji je vrijedjelo čekati tri godine“, rekao je predsjednik parlamenta i jedan od lidera koalicije srpskih nacionalnih partija Andrija Mandić, odagnavši sumnje da je dodatno, trodnevno, odlaganje popisa poremetilo odnose unutar odskorašnje vladajuće većine.

„Pokazali smo da Crna Gora ima funkcionalne institucije i odgovorne pojedince spremne da grade mostove za evropsku budućnost“, slavodobitno je sažeo premijer Milojko Spajić sve ono što se dešavalo proteklih pet nedjelja.

I bi popis.

Nakon očekivanih početnih nesnalaženja i nesporazuma, popisivači na terenu rade, čini se, bez većih problema i ozbiljnijih zamjerki. Izuzeci, naravno, postoje, pa je na sjednici parlamentarnog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa, u četvrtak 7. decembra, rečeno da je do sada zabilježeno samo desetak nepravilnosti. Uglavnom tehničke prirode, iako je od nedjelje popisano skoro 150.000 stanovnika u blizu 50.000 domaćinstava. Popisani su prijavili oko 60.000 stanova u svom vlasništvu.

Najozbiljnija nepravilnost zabilježena je u slučaju popisivača koji je svoje domaćine u Podgorici ubjeđivao da djeca mlađa od 15 godina ne treba da se izjašnjavaju o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Incident je potvrdio i direktor Monstata Miroslav Pejović. “Taj popisivač je isključen iz procesa i raskinut je ugovor sa njim”.

Iz Monstata su prethodno saopštili da su, prvih dana popisa, primjedbe na popisni proces stizale uglavnom od popisivača koji nijesu bili zadovoljni uslovima rada i popisnim krugovima koji su im dodijeljeni.

Pošto je najveći dio njihove zarade vezan za učinak, popisivačima je u interesu da u rejonu koji im je dodijeljen bude što više stanovnika koje će popisati. A da on, koliko je god moguće, bude prostorno manji. Popisivači, inače, uz dnevnicu od 15 eura i jednokratnu naknadu od 75 eura ukoliko je područje u kojem vrše popis udaljeno, nepristupačno ili u njemu živi manje od 50 stanovnika, dobijaju od 0,8 do 2,5 eura po ispravno popunjenom upitniku. A nakon dopunskih kontrola i obuka u nedjelju i ponedjeljak, svi bi morali biti ispravni.

Popisni proces uglavnom teče u skladu sa onim što su političari prethodno dogovorili. Zato se fokus polako seli na ono što treba da uslijedi – obrada i saopštavanje prikupljenih podataka – odnosno, na neka od pitanja iz anketnih upitnika koja su ostala u sjenci velike trojke koja se tiču nacionalnosti, vjeroispovijesti i jezika popisanih.

Zapravo, i tu postoji par nedoumica. Na osnovu dosadašnjih objašnjenja proizilazi da se u rubrici vjeroispovijest neće odvojeno tretirati pripadnici različitih vjerskih organizacija. Shodno tome, oni koje se izjasne kao pripadnici Crnogorske pravoslavne crkve biće evidentirani na zbirnom računu sa pripadnicima SPC, kao pravoslavni vjernici. Sa druge strane, nije najjasnije da li će Monstat i na ovom popisu, kao 2011, odvojeno prikazivati one koji se izjasne kao muslimani (u smislu vjerske pripadnosti) i deklarisane pripadnike islamske vjeroispovijesti.

Iako su oktobarski promoteri bojkota popisa odustali od njegove realizacije zadovoljni postignutim Sporazumom, ta ideja nije do kraja zamrla, mada je lako dokazivo da individualni bojkot, bez masovnosti i organizovanosti,  šteti samo onima koja ga provode. A dobijene statističke podatke čini manje tačnim.

“Patriotska dużnost svih nas, kojima je suverena, evropska, građanska i civilizovana Crna Gora na srcu, je da bojkotujemo najavljeni popis i da svojim brojem obesmislimo sve neprijateljske namjere prema Crnoj Gori”, navodi se u apelu organizacije Montenegro international  koji je potpisalo nekoliko desetina osoba iz javnog, kulturnog i poslovnog života Crne Gore. “Postavlja se osnovno pitanje zašto je zakonom uređeno da se popisuju svi koji se zateknu u Crnoj Gori, bez obzira da li su državljani Crne Gore ili ne, a da se ne razdvajaju u rezultatima te dvije kategorije. To je bila i greška na prošlom popisu 2011. godine, kada je popisano cca 50.000 stranih državljana koji su se zatekli u Crnoj Gori…”.

Odgovor na to pitanje je jednostavan – zato što je ovo popis stanovnika  a ne državljana. To ne znači da oni koji će se popisati nijesu svjesni negativnih demografskih kretanja i realne opasnosti od nacionalnog inženjeringa iz susjedstva. Za očekivati je, uostalom, da Rusi i Ukrajinci na ovom popisu brojem preteknu dobar dio domicilnih manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Kao što bi se njihovi jezici u popisnom rezultatu mogli pojaviti kao 3-4 po broju stanovnika koji ih koriste.

Bojkot popisa nije lijek za te probleme. A vladajuća većina nije bila spremna na odustajanje od identitetskih pitanja. Kao što na prethodnom popisu to nije bila tadašnja vlast. I što, vjerovatno, ni ona naredna neće dozvoliti da se sledeći put popišemo bez nacionalnog, vjerskog i jezičkog  prebrojavanja. Pošto se od toga (dobro) živi.

Ima, opet, i stvari u kojima je napravljen ozbiljan napredak.

LGBT Forum Progres ukazuje da aktuelni popis ima “istorijsku komponentu” jer se životna partnerstva lica istog pola po prvi put prepoznaju u zvaničnom statističkom sistemu Crne Gore. Na popisnom listiću, kod pitanja koje se odnosi na bračni/partnerski status,  među ponuđenim odgovorima nalazi se i opcija životno partnerstvo istog pola.

“Prošla je samo decenija od prvog SeaSide prajda iz jula 2013. godine, a samo četiri godine od našeg učešća u radnoj grupi za izradu zakona, trnovitih javnih rasprava, uvreda iz poslaničkih klupa i negiranja prava na jednakost LGBTIQ osobama. Danas, istopolni životni partneri/ke mogu slobodno da se izjasne, i pokažu da smo tu, i da ljubav u svim svojim oblicima istrajava uprkos izazovima”, saopštili su iz Foruma Progres.

Monstat se, za to vrijeme, nosi sa dolazećim izazovima. Kako je počeo popis tako se na društvenim mrežama počelo licitirati sa njegovim rezultatom kada je riječ o onim pitanjima. Neko je prognozirao a neko “znao”. Iz Monstata su se, zato, osjetili prozvanim da podsjete kako su oni jedini koji mogu objaviti rezultate popisa. “Na određenim društvenim mrežama su se pojavili navodni rezultati popisa po nacionalnoj strukturi, četvrti dan od početka popisa tj. u toku procesa prikupljanja podataka, što je statistički apsolutno nemoguće.”

Prođu li naredni popisni dani  mirno i ozbiljno kao prvih pet mogli bi, svi skupa, upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se, umjesto slavlja ili spora o tome ko je najviše doprinio, mogli zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo