Povežite se sa nama

OKO NAS

PODGORICA BEZ GERONTODOMAĆICA: Stari, sami i zaboravljeni

Objavljeno prije

na

nega-starih-bolesnih

,,Ogorčena sam. Dvije gerontodomaćice, koliko ih je trenutno angažovano u Podgorici, ne mogu nikako pružiti adekvatnu pomoć svima kojima je neophodna. Novca nemam da od svoje male penzije platim nekog da se stara o meni”, kaže u razgovoru za Monitor starica koja je samo jedna od preko 140 osoba koje su u Podgorici koristile usluge gerontodomaćica.

Monitor je u razgovoru sa nekim od gerantodomaćica došao do podatka da su one sve ostale bez posla, a da su sredinom aprila angažovane tek dvije u okviru programa javnih radova Zavoda za zaposljavanje koji traje samo četiri mjeseca.

Iz Zavoda su za naš nedjeljnik objasnili da je u ranijem periodu preko ove institucije bilo angažovano i po 200 gerontodomaćica. Međutim, kako se iz godine u godinu smanjuje budžet Zavoda, tvrde u toj instituciji, tako se smanjivao i broj gerontodomaćica.

Iz Zavoda, međutim, tvrde da ih je u Podgorici angažovano osam ove godine, a ne dvije kako tvrde naše sagovornice. Prema podacima Zavoda gerontodomaćice su osim Podgorice angažovane u još 12 opština: u Danilovgradu ih je zaposleno pet, a po četiri u Bijelom Polju, Beranama, Andrijevici, Rožajama, tri u Nikšiću i Baru, dvije u Cetinju, Petnjici, Gusinju i Pljevljima, te jedna u Plavu. ,,Dalja sudbina projekta zavisi od socijalnih partnera i resornog ministarstva, koje bi trebalo normativno da riješi ovu oblast”, kaže Marijana Radović iz Zavoda.

Monitor je razgovarao sa Jasnom Nenadović i Jasminkom Krstajić koje su radile kao gerontodomaćice u Podgorici ali im je naprasno prekinut angažman. Čekaju da vide hoće li projekat biti nastavljen.

One ističu da kada je projekat Njega starih lica u Crnoj Gori vodio Zavod za zapošljavanje, od 2005. do 2010, situacija bila solidna i bile su zadovoljne. Po njima, problemi nastaju od 2010. godine kada je projekat preuzela Caritas Barska nadbiskupija i počela sa prekidima u radu od mjesec dana.

,,Ne radimo i ne znamo šta je u pitanju jer niko nema pravi odgovor zašto nam je obustavljen rad. Obraćale smo se ustanovama, ali odgovora nema”, kaže Nenadovićeva. One navode da im niko od nadležnih ne pruža prave informacije o njihovom zapošljenju , ali ni planove šta će da se radi sa tolikim brojem starijih osoba kojima je pomoć neophodna

Kada su počele sa radom, 2005. godine, u Podgorici je bilo angažovano 45 gerantodomaćica. Navode da su se kada su ostale bez posla prekvalifikovale za gerontodomaćice, a da je ta obuka trajala godinu dana. One objašnjavaju da je u Podgorici uvijek postojala lista čekanja i da je tih 45 geronto domaćica koje su angažovane na početku projekta bilo nedovoljno da bi se obišli svi kojima je pomoć potrebna. Kada su prestale da rade 142 korisnika je ostalo bez usluga.

,,Stari su ugroženi, svakodnevno dobijamo pozive od korisnika ovih usluga sa željom da ih posjetimo. Ni sama nijesam bila svjesna koliko ljudi u trećem dobu ima potrebu za ovim uslugama dok nijesam počele da se bavim ovim poslom”, ističe Krstajićeva.

Objašnjavaju da su stari napušteni iz različitih razloga. Najčešće članovi porodice rade i od svakodnevnih obaveza nemaju vremena da im posvete pažnju.

,,Veliki broj ljudi je bez djece i uopšte rodbine koja se nalazi u blizini koji nisu u mogućnosti da budu svakodnevno kod njih. Iako se kroz medije pominje briga o starima sve ovo je antiprimjer”, ističe Krstajićeva. Kaže da ima dosta korisnika koji su u socijalnoj potrebi, lošeg zdravstvenog stanja i nijesu u stanju plaćati nekog za pomoć.

,,Svjedoci smo kakav je današnji tempo života i da porodice imaju malo vremena, tako da je sve više onih kojima je ovaj vid usluge prijeko potreban. Mi smo tradicionalno društvo i vrlo je malo ljudi koji su spremni da idu u dom za stare, izuzev kad su prinuđeni i nemaju druge solucije”, kaže Krstajićeva. Ona objašnjava da je kada je projekat pokrenut bilo i opiranja jer ljudi nisu bili upućeni o čemu se radi. „Međutim posle ovih 11 godina gerontodomaćice su se pokazale kao odličan vid pomoći”.

Jedan od rijetkih programa koji je usmjeren na stariju populaciju u Crnoj Gori je upravo program Njega starih lica u Crnoj Gori. Korisnici ovog programa su stara lica u stanju socijalne potrebe, lošeg zdravstvenog ili materijalnog stanja, sa teškoćama u održavanju domaćinstva. Usluge koje se pružaju su: neki od vidova pomoći u kući, pomoć pri odlasku kod ljekara, razgovor ili kupovina, pomoć pri ličnoj higijeni, šetnji, rekreaciji ili druge vrste pomoći.

„Njega starih lica po prirodi djelatnosti ne pripada Zavodu za zapošljavanje. Ali, nacionalna služba je, u početku pilot projektom koji je prerastao u državni javni rad, ostvarila višestruku korist. Pokazala je da se nova radna mjesta mogu otvarati u sektoru socijalnih usluga. Proizvedeno je novo zanimanje – gerontodomaćica – koje ne produkuje redovan obrazovni sistem. A, pomoć u kući dobijaju mahom pojedinci koji ostaju u kućnom ambijentu nakon smrti bračnog druga”, kaže Marijana Radović iz Zavoda za zapošljavanje.

Nimalo ohrabrujući zvanični podaci ukazuju da crnogorsko društvo ubrzano stari. Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja – oko 11,9 odsto ukupnog stanovništva su osobe starije od 65 godina, podaci su Zavoda za zapošljavanje.

Više od statistike je za brigu što veliki broj starih ljudi žive potpuno sami, prepušteni sudbini življenja od danas do sutra i humanosti ljudi koji ih okružuju. Briga za stare, nemoćne i bolesne osobe u našem društvu je zaboravljen problem uprkos tome što je ova populacija nekad stvarala svijet u kojem mi danas živimo.

Jedna od korisnica ovih usluga koja je željela da ostane anonimna za Monitor govori da država malo obraća pažnju na stare i iznemogle osobe koje nemaju porodicu.

,,Pored toga što pružaju pomoć u kući, one unose toplinu u moj dom jer sam stalno zatvorena u kući”, priča nam ova starica oboljela od multipla skleroze.

Iako je ovaj program dokazao svoju svrhu i neophodnost, zapeo je u ćorsokak zbog nebrige nadležnih. Taman kao i davna priča o izgradnji Centra za stare u Podgorici, od kojeg nema još ništa.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo