Povežite se sa nama

MONITORING

PODGORIČKI IZBORI: Igra postolja

Objavljeno prije

na

U dvanaest crnogorskih opština, plus dvije podgoričke gradske, 25. maja biće održani lokalni izbori. Smatraju se veoma važnim zbog toga što vladajuća koalicija, na parlamentarnim izbora u oktobru 2012. nije osvojila apsolutnu vlast, zato što je u aprilu 2013. predsjednički kandidat DPS-a ustoličen tijesnom pobjedom isposlovanom krađom i zloupotrebama, kao i zbog razmirica između DPS-a i SDP-a.

Pored Podgorice, lokalna vlast biraće se u Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu, na Žabljaku, u Kolašinu, Plavu, Plužinama, Pljevljima, Rožajama, Šavniku, Gusinju i gradskim opštinama Golubovci i Tuzi.

U glavnom gradu živi trećina Crne Gore, opredjeljenje birača u Podgorici očekuje se kao najbolji pokazatelj – kuda ide Crna Gora.

Podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša pokušao je da se drži stoički nakon vijesti da je otpisan. DPS je odlučio da nosilac njihove liste bude ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović. Ne zna se tačno šta je presudilo da predsjednik DPS-a Milo Đukanović poizmakne Mugošu, ali je izvjesno da to nijesu ni osionost ni pohlepa podgoričkog gradonačelnika. U njihovom svijetu to su vrline, mana je, recimo kad se, i na puškomet, po moći primakneš šefu. Nema tu govora o ugrožavanju, mjere prevencije su pravovremene i sveobuhvatne. Odavno već u DPS-u ne postoji broj dva. Prijesto je samo jedan, ostalo su postolja. Slikovita je i poučna sudbina potpredsjednika partije Svetozara Marovića. Njegov pokušaj da bude nešto u izvršnoj vlasti završen je pretvaranjem Budve u ogledno dobro za proučavanje korupcionaških zastranjivanja.

Veseli Mugoša je poletio da se složi kako je izbor Stijepovića mudra odluka. ,,Nijesam razočaran. Deveti mart je petnaesta godina kako sam počeo da radim ovaj posao. Prethodno sam deset i po godina bio ministar zdravlja, i što se tiče ovog posla učestvovaću u kampanji i raditi svoj posao do zadnjeg dana ovdje, vrlo odgovorno i profesionalno”.

Ne treba sumnjati da će Mugoša oko izbora, kao đače, odraditi sve što partija bude zadala. Kad može Marović u svakoj kampanji da zbraja i što mu se ne zbraja, moći će i Mugoša da glanca trgove i ore drumove, koliko god se bude smatralo potrebnim. Eno je dva dana nakon što je kao gradonačelnik otišao u istoriju po Donjim Kokotima obećavao kanalizaciju i ostale zgode. Zna on tajnu: smjena je, ako zucne, najmanje što može da mu se desi.

A obećanja je – izvježbao. Pobjeda je 9. marta objavila: na današnji dan prije 14 godina odlukom Vlade Crne Gore iz 2000. godine, dr Miomir Mugoša izabran je da upravlja Podgoricom. On je tada, uz Dragana Šoća iz Narodne stranke i Dragišu Burzana iz Socijaldemokratske partije, koji su činili Odbor povjerenika, imenovan da obavlja prinudnu vlast u glavnom gradu do izbora koji su bili u julu iste godine. Izabran je i tada i 2000. godine. U septembru 2006. izabran je na neposrednim izborima, 2011. ponovo u gradskoj Skupštini. Njegov posljednji mandat obilježio je izostanak podrške SDP-a zbog čega je bio prinuđen da nedostajuće glasove obezbijedi saradnjom sa nekoliko odbjeglih opozicionih odbornika. U običnom govoru, to se kaže – kupljenih.

Izgradio je Podgoricu, omiljeni je argument Mugošinih pristalica. Nikli su mostovi. Union bridge, podignut od oko 2,9 miliona eura EU i domaćeg miliona i po; Milenijum od oko sedam miliona, pješački most poklonila je Moskva. Ima i manje srećnih mostova. Pješački most, koji povezuje naselja Masline i Konik oštećen je i zatvoren. Iz Glavnog grada upozoravaju građane da ga, iz bezbjednosnih razloga ne koriste. Slike sa mostovima veoma dobro opisuju kako se za Mugošina zemana gradio grad. Zablještalo je sve što je moglo da zablješti, ako je usput zadovoljena i neka potreba građana, dobro jest, ako nije – nikome ništa.

Kanalizacija se, na primjer, pokazala vrlo neatraktivnom za slikanje sa gradonačelnikom. Od ukupne površine grada na kanalizacionu mrežu povezano je 32 odsto. Metropola leži na septičkim jamama.

Mugošina obećanja, od bazena do kolektora, ostala su samo riječi. Pored mostova, volio je i parkinge. Laka para. Grad je pojeo Kino Kulturu – omiljeno mjesto generacija Podgoričana. Ne zna se na šta će, kad se hiltonizuje, ličiti hotel Crna Gora, još jedno mjesto po kom se poznavao grad.

Maltretiranje slijepe službenice, i porodični fizički napad na ljude iz medija, takođe blješte u istoriji Mugilenda. Mugoši nijesu po volji ni došljaci sa sjevera. ,,Neka svako ide odakle je došao”, znao je da poruči, kao da mu je neko došao na babovinu. Pritom se hvalio kako glavni grad ima spiskove da ,,ti ljudi” imaju imovinu u Kolašinu, Danilovgradu, Rožajama, Plavu, Pljevljima. Zaštitnički odnos prema Podgorici nije mu proplamsao kad je trebalo urediti Staru Varoš. Zjapi kao crna rupa posred grada.

O Mugošinim finansijskim operacijama Monitor je više puta pisao. Više ćemo saznati ako ne bude poslušan. Sve dok je Milo Đukanović apsolutni vladar Crne Gore borba protiv korupcije služiće kao zgodna poluga i za dodatno disciplinovanje bliskih i ostalih saradnika. Bio Mugoša ili Migoša.

Mali problem sa njegovanjem poslušnika pojavljuje se kad treba pronaći kadar za neku funkciju. Prosto – teško je biti istovremeno manji od makovog zrna i atraktivan. To se dalo lijepo vidjeti kad predsjednički kandidat Filip Vujanović stupa ka govornici, a pravovjerni kliču ,,Milo, Milo”. Slavoljub Migo Stijepović, kao kandidat za prvog čovjeka Podgorice, jedan je od najboljih pokazatelja kadrovske pustoši koja je zahvatila partiju koja ima članova kao na gori lista.

Stijepovića ni iz daleka ne prati toliko afera kao Mugošu. To, naravno ne znači da je ministar prosvjete ikad objasnio zašto Zavod za udžbenike ima gubitak od 670.000 eura ili zašto je 53.000 dao za sponzorstava bez prethodnih odluka i rješenja i otpisao zalihe vrijedne 465.000 eura. Kad su ga u Skupštini pitali o tome odgovorio je: ,,Nemojte da sve te ljude gledamo kroz taj izvještaj”. Kad možemo kroz partijsku knjižicu, recimo.

U odnosu na standarde Miomira Mugoše Stijepović je početnik kad nekom treba odbrusiti, ali nije da se ne trudi. U funkciji člana predsjedništva DPS-a, nakon predsjedničkih izbora poručio je Demokratskom frontu: Ako laže izborni štab, ne laže digitron.

,,U svim izrečenim lažima oni se navodno zalažu za bolju Crnu Goru, tamo su neki predsjednici, demokrate i imaju većinsku podršku građana. Kad bi bila istina da je njima na pameti i u srcu Crna Gora, ne bi klicali nakon imaginarne pobjede ‘ovo je Srbija'”, objasnio je. Kao pravi vojnik, nije zaboravio ni ,,nazovi medije”. Kad bi DPS rekao da je Zeta stvorena za uzgoj banana, Migo bi prvi zasadio.

Mnogi su već izanalizirali kao je Migo pretekao Mugošu zato što mu je bolji ,,koalicioni kapacitet”. Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić,

kazao je kako ne misli da je DPS žrtvovao Mugošu da bi ostavio prostor za koaliciju, nego da su, kako je kazao, kasno shvatili grešku sa prethodnih izbora.

Obrazloženje o ,,koalicionom kapacitetu” pratilo je i odluku Demokratskog fronta da nosilac njihove liste bude Miodrag Lekić. On, bi, kažu, mogao biti prihvatljiv SDP-u i Pozitivnoj. Iako bi se i o Frontovim zalihama kadrova moglo diskutovati, mora se priznati: da ne živimo gdje živimo teško bi bilo zamisliti da postoji pitanje izbora između Slavoljuba Stijepovića i Miodraga Lekića.

SDP i Pozitivna još su tajnoviti. „Najbolji komentar tri kandidata je da mi imamo boljeg. Činjenica je da svi očekuju da naš kandidat bude predstavljen, i da će državotvorni blok biti odlučujući na tim izborima”, rekao je Krivokapić. Najvažnije je, kaže, da na predstojećim izborima državotvorni blok pokaže snagu i time opredijeli dalji tok događaja u Podgorici.

Slava Rankovom državotvorstvu, ali bi bilo pristojno da napokon otkrije tajnu – odriče li se SDP ljubavi sa DPS-om, ili samo odmiče da bi još silnije pao u zagrljaj. Kad smo pri domoljublju: stvaranje postizbornog antimonopolskog saveza, koji bi porazio i izolovao DPS, patriotski čin je prvog reda. Taman toliko bi ulazak u vlast, s Migom mjesto Mugija, značio stvaranje – antidržavnog bloka.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo