Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pogrešan smjer struke

Objavljeno prije

na

Prošlo je sedam godina otkako se u selu Mojdež, u hercegnovskom zaleđu, dogodilo katastrofalno klizište. Tada su potpuno uništene kuće porodica Vilov i Porobić i oštećen seoski put, a djelimično su nastradali i gotovo svi objekti u selu. Usljed klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, osam mostova, prekinut je put između sela i grada. Selo i dalje ne miruje, a mještani još žive u strahu od moguće katastrofe. Voda koja je nekada napajala grad, izvorište Lovac, usahla je i više ne postoji. Iz nepoznatih i neistraženijh izvora, skuplja se voda u izvorište Novi Potkop. Iz njega mještani Mojdeža dobijaju vodu, koja je zagađena i neupotrebljiva čak i za pranje ruku. STRAH: Mještani strepe od nove katastrofe. Na većini od 35 kuća nekad razvijenog sela, koje je posjedovalo i 25 vodenica, danas su jasno uočljive pukotine, koje se rapidno šire u posljednjih pola godine. Najkritičnija situacija je u zaseocima Kovači i Miokusovići, koja su bila pošteđena posljedica ranijih klizišta. Najugroženije kuće pripadaju porodicama Vilov, Šabović, Velaš, Unković, Gojković, Ćipović, Režić, Radulović i Vujović. Ovoj slici treba dodati i tunel Novi Potkop, iz kojeg se Mojdežani snabdijevaju vodom, a koji usljed strahovitog pritiska vode prijeti skorim urušavanjem.

Izvorište Lovac, koje je 1953. kaptirano i iz kojeg se ne samo selo nego i Herceg Novi snabdijevao vodom, od juna 2001, nakon nestručno izvedenih radova u starom tunelu Potkop, 300 dana u godini je bez vode. Selo se snabdijeva vodom iz Potkopa, koja je hemijski i bakteriološki neispravna za piće, a nema načina da se hloriše. Problem predstavlja i to što je nakon isteka koncesije Igaloprometu za desetogodišnju eksploataciju, kaptaža ovog izvorišta – zaključana. Ona je u nadležnosti Uprave za vode, tako da ga selo ne može koristiti, čak ni kad u njemu ima vode.

Milorad Velaš, predsjednik Mjesne zajednice Mojdež i tehnički direktor JP Vodovod i kanalizacija Herceg Novi, tvrdi da je klizište pokrenuto nakon neodgovornog i nestručnog rada koncesionara – Hidromont Merkura iz Budve u starom Potkopu tokom 2001. godine.

Tadašnji ministar ekonomije Darko Uskoković tvrdio je da je ovoj firmi data koncesija za istraživanje voda morinjskog sliva. Do sada niko u javnosti nije spomenuo da od 25 radnji predviđenih ovom koncesijom, nijedna nije obuhvatala tunel Potkop. Preduzeće Hidromont Merkur 1998. izvelo je određene radnje u tunelu, iako nije imalo saglasnost za to na osnovu koncesije. Inspektori Ministarstva četiri puta su dostavili zapisnike i naređenja da se tunel vrati u prvobitno stanje. Nijedan od naloga nije do kraja ispoštovan. Zbog toga je protiv Hidromont Merkura 20. marta 2002. godine podignuta krivična prijava. Do dana današnjeg presuda nije donesena.

KOMBINATORIKE: Zanimljivo je što su se i crnogorska Vlada i koncesionar odlučili za ispitivanje morinjskog sliva uprkos ekspertskim analizama iz 1972-73, koje su pokazale da to nije ekonomski isplativo. Naučni tim tada je naredio plombiranje tunela. Hidrogradnja Mostar zatim je stavila čep na šestotom metru. Poslije toga i nakon prvih kiša sva izvorišta su se vratila u prvobitno stanje.

Tada je otklonjena opasnost za vodu i eventualne štete. I sve je bilo u redu do dolaska Hidromerkura iz Budve.

Oni nijesu izvodili istražne radove već su kopali i radili bez projekta i nadzora. Jednostavno, nijesu imali pravo da rade u Potkopu! Goran Vušović, glavni geološki inspektor, tada je rekao da Merkur nije imao pravo izvoditi te radove. „Tvrdim da je to bilo isključivo zbog pranja novca”, rekao je Velaš.

Nakon ovog iskaza, upitali smo ko je tu firmu ovlastio da radi u Potkopu? Od Velaša smo dobili odgovor: „Ko im je mogao zabraniti?”

On je zatim posvjedočio da je te godine kad je Merkur započeo radove Zoran Bošnjak bio direktor novskog vodovoda. On je tražio od Ministarstva da se zaštite objekti vodovoda od ovakvih upada. To, na žalost, nije spriječeno. Iako se znalo da tu vode – nema, kopali su tunel. Kad su došli do čepa na dužini od 600 metara, probili su betonski čep, stavili vrata s podmornice (80X120m) i došli do kraja tunela.

Voda je prvi put izbila 2002. godine. Kad je nagrnula voda, radnici Merkura nijesu stigli da izvuku ni mašine i alat. Oni su poremetili nešto u šta se nije smjelo dirati. Ostavili su ispuste, od 300 mm, i kroz te rupe, voda i sada izbija. Te vode, zbog nestručnih radova i, po svemu sudeći, neke državne ili privatne kombinatorike, uzrok su svih nedaća sela Mojdež!

Prema tadašnjoj izjavi ministra privrede Vojina Đukanovića, ova firma je za dvadeset mjeseci rada na tunelu potrošila 11 miliona maraka, a nedostajala su još tri miliona da bi se zaokružilo vodosnabdijevanje Herceg Novog, Risna, Kotora i Tivta.

PROMAŠAJ: Velaš, kao tehnički direktor Vodovoda, tvrdi: „Po našoj računici na iskopavanju i bušenju u Potkopu, maksimalno je utrošeno 300 -500 hiljada maraka. Postavlja se pitanje gdje je nestalo 10,5 miliona maraka.”

Nakon katastrofe s Merkurom, počeli su radovi na sanaciji klizišta. Preduzeće Vrdnik nestručno je obavilo posao i napustilo gradilište nezavršivši ni prvu fazu radova. Radovi na sanaciji uzroka katastrofalnog klizišta iz 2004. godine ocijenjeni su potpunim promašajem i struke i politike. Izvedeni su na pogrešan način, jer su radnici Vrdnika trebali da krenu desno i na udaljenosti od osam do 10 metara, u odnosu na stari Potkop, onako kako je procijenila i Komisija resornog Ministarstva 2003. godine, a ne lijevo, kao što su učinili. Zato je došlo do pucanja obloge već na dvadesetom metru.

Vlada je za prvu fazu radova izdvojila oko 872.000 eura, te je ovdje riječ (ponovo) o praktično bačenim novcima, kada se vide rezultati rada firme Vrdnik i ekspertskog tima, koji je radove nadgledao i sačinio izvještaj o njima.

Cijenu tuđe nestručnosti i nebrige najskuplje će platiti i plaćaju Mojdežani. Projekat sanacije ljubljanskog preduzeća Geoportal, koji bi Mojdežane riješio muke, staje 460.000 eura, no Vlada uprkos tome ne raspisuje tender.

Velaš je ogorčen i na Upravu za vode, kod koje stoji ključ nad kaptiranim izvorištima, što je po njemu nezakonito, jer izgrađeni objekti pripadaju JP Vodovod i kanalizacija Herceg Novi.

Mještani Mojdeža traže da se aktivira ovaj projekat i da se krene u sanaciju. Strahuju da će ih zadesiti još veća katastrofa. Na to ukazuju i sve vidljivije pukotine na seoskim kućama, ali i fenomeni s podzemnim vodama koji se nikad prije nijesu dešavali. Pozivaju članove ekspertskog tima Vlade Crne Gore da se i oni oglase zbog onog što se dešava u Mojdežu.

Mojdežanima ne preostaje ništa drugo nego da napuste selo i porodična ognjišta stara 400 godina.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo