U prekograničnom švercu koji se odvija na sjeveru Crne Gore, osim droge, cigareta, nafte i druge akcizne robe, značajnu stavku čini i posao oko legalne i ilegalne sječe šuma i prenošenja drvne građe iz naše države u susjedno Kosovo, za čiju je drvnu industriju ranije konstatovano da počiva na sirovini iz Crne Gore. Prema saznanjima Monitora, crnogorska policija više od deceniju raspolaže s vrlo preciznim operativnim podacima koji ukazuju na to koje su osobe i firme uključene u tu vrstu prekograničnog šverca. Policija, takođe, veoma pouzdano zna kojim ilegalnim putevima se kreću kamioni s drvnom građom, ako se žele zaobići granični prelazi, kao i u kojim mjestima se sastaju šverceri i lageruje oblovina uvezena iz Crne Gore.
„Selo Boge je i u ovoj priči nezaobilazno. Koordinata ovog sela, na čijem području se vrlo intenzivno odvija šverc drvne građe i ilegalna sječa šuma, je 2230-3169. Planinski prevoj, gdje se sastaju šverceri i gdje se lareguje roba, na kartama je označen pod nazivom Cafa e desmoreve. Crnogorskoj policiji nije nepoznato da se ti poslovi rade u dosluhu s našim državljanima. Zna se, takođe, da se najčešće radi o stanovnicima Rožaja, Berana i Pljevalja” – otkriva za Monitor izvor iz policije.
Prema njegovim riječima, u svakom pogledu švercerski najzanimljivije selo Bandžov, policijski je interesantno i s aspekta šverca drvne građe.
„Iz tog sela, s teritorije Crne Gore, drvo se transportuje na teritoriju Kosova, preko planine Hajle, u neka mjesta u blizini Peći” – kaže taj policijski službenik.
Najvažnija tačka do koje stiže drvna građa na Kosovu je selo Raušići, gdje se praktično lageruje sva roba koja dolazi iz Crne Gore.
„Na teritoriji tog sela se nalazi jedna pilana. Njen vlasnik je Hisen Kurtbogaj, čiji je nadimak Mali. On je i vlasnik preduzeća Tifi i jedan je od glavnih organizatora ilegalnih poslova u vezi sa drvnom građom iz Crne Gore” – priča policijski izvor.
Drugi značajan kosovski Albanac preko kojeg se odvija šverc drvne građe je Ram Keljmendi, iz sela Hadžovići. Za Keljmendija se vjeruje da je čak od nekih privatnika u Crnoj Gori za velike svote novca otkupio koncesije na šume na duži period i da se ti poslovi u Crnoj Gori sada samo formalno vode na crnogorske građane.
I Kurtbogaj i Keljmendi imaju svoje ljude u Crnoj Gori, posebno u Rožajama, koji za njih rade i koji im dovoze drvnu građu. Drvna građa se švercuje kamionima preko legalnih graničnih prelaza.
„Kada je to rizično i kada su pojačane kontrole na graničnim prelazima, onda se koriste ilegalni, zaobilazni putevi. Jedan od tih puteva kojim se zaobilazi Kula, izlazi u selo Radavac kod Peći. Tim putem može proći i šleper. Naravno, u periodu kada nema snijega. To znači, upravo sada, dok mi pričamo, kamioni s drvnom građom tuda prolaze punim intenzitetom” – kaže taj policajac.
Drugi put kojim, takođe, šleperi s drvnom građom mogu preći iz Crne Gore na Kosovo vodi preko Bjeluha na Čakoru.
„Ako se i taj put želi zaobići, onda na Čakoru postoje još dva ilegalna puta kuda mogu ići kamioni” – otkirva taj policajac.
Velika koncentracija kamiona natovarenih drvnom građom iz Crne Gore policijski se bilježi na jednoj raskrsnici u selu Vitomirica kod Peći.
„Tu su bili kamioni s registarskim oznakama iz Plava, Berana, Rožaja, Žabljaka i Pljevalja. Kamioni su imali oznake šumskih institucija iz Crne Gore, za koje se pretpostavlja da su falsifikovane” – kaže ovaj policijski službenik.
Monitor je još prošle jeseni otvorio temu o gazdovanju šumskim blagom na sjeveru i mahinacijama s koncesijama koja se svodi na dvije riječi – strah i mafija. Privatni preduzetnici koji nijesu dobili koncesije uglavnom su izbjegavali da javno pričaju ono što i djeca na sjeveru znaju. Privilegovani i povlašćeni drvoprerađivači, mahom članovi, simpatizeri i finansijeri Demokratske partije socijalista, dobijaju kubik drveta na panju po cijeni i od osam eura, dok je cijena kubika oblovine na Kosovu od sto do sto dvadeset eura. U Crnoj Gori zato nema finalne proizvodnje, a čitava drvna industrija na Kosovu počiva na sirovini iz Crne Gore. Čak i policija raspolaže podatkom da je koncesije na Žabljaku dobilo jedno preduzeće u čijim pogonima za skoro tri godine nije prerezan ni jedan kubik drvne građe, i da je preko tog preduzeća sva kvalitetna oblovina završila izvan Crne Gore.
„Neko će reći da je to nemoguće, jer je izvoz dozvoljen samo iz privatnih šuma. Pokušajte da nađete podatak koliko je, recimo, ove godine doznačeno za sječu u privatnim šumama, a onda se raspitajte na carinskim punktovima, gdje ti podaci moraju ostati registrovani, koliko je trupaca izvezeno prema Kosovu. Taj broj je makar pet puta veći od onog odobrenog za sječu. Šta to znači? Prvo, da se šuma krade i drugo, da sirove trupce izvoze i koncesionari” – objašnjavaju upućeni u poslove s drvopreradom.
Monitor je još tada upozorio da kosovski Albanci dolaze u Crnu Goru i nude da kupe preduzeća koja imaju koncesije i da za cijenu ne pitaju, kao što svojevremeno Rusi nijesu pitali za cijene nekretnina na primorju.
„Postoji bitna razlika. U poslu s nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura, dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume. Sada i posljednju babu u bilo kojem selu na sjeveru da pitate šta se radi sa šumama, reći će vam – pljačka” – priča privatnik iz Berana.
Bivši direktor nekadašnjeg rožajskog privrednog giganta, uništene kompanije Gornji Ibar, Hasan Kurtagić prvi je upotrijebio termin „šumarska mafija” još prije mnogo godina. On je čak tvrdio da su moćni šumarski lobiji spriječili privatizaciju i pustili da propadne ova nekada najveća drvoprerađivačka firma na sjeveru, na čijim je jaslama izgrađeno pola Rožaja.
Prema njegovom mišljenju, vrh mafije treba tražiti u šumarstvu, a koncentričnim krugovima je povezana sve do dna, do krajnjih manipulanata.
»U to kolo uvezani su i pojedinci iz politike, finansijke policije, javne policije, carine, šumskih uprava po gradovima« – upozoravao je odavno Kurtagić.
On je tvrdio da se crnogorskim šumskim blagom bave na nezakonit način ljudi kojima to najmanje pripada.
»Ljudi koji su shvatili da se u uslovima tranzicije može uraditi mnogo toga nezakonitog što nikada neće biti sankcionisano. Ljudi koji su vidjeli svoju ličnu istorijsku poziciju da mogu biti bogati preko noći i obezbijediti i svoje pra, pra, praunuče. To i čine, ja to neću dokazivati, jer je to vidljivo golim okom« – kazao je Kurtagić.
Bivši direktor Gornjeg Ibra smatra da su se prilike u šumarstvu u tom pogledu danas još i pogoršale u odnosu na vrijeme kada je on bio u tom poslu. Da su krađe još bezočnije, i ne čudi ga što ljudi ne smiju da pričaju. On nije iznenađen informacijama o tome šta se radi na granici s Kosovom i da kosovski Albanci čak i preuzimaju firme s koncesijama po Crnoj Gori.
Prema onome što je ispričao Monitorov vrlo pouzdani izvor, to nije tajna ni za policiju. Crnogorska policija raspolaže s mnogo podataka o prekograničnom švercu drvne građe i o mafiji s jedne i druge strane granice koja se tim poslovima bavi, ali je očigledno da se, kao ni u slučaju drugih roba, ništa ne preduzima da se taj organizovani kriminal zaustavi.
Tufik SOFTIĆ