Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKE BIOGRAFIJE DOPISIVANE U ZATVORSKIM ĆELIJAMA: Od robijaša do predsjednika države

Objavljeno prije

na

Ko bude pisao hroniku crnogorskih zatvora neće moći a da u nju ne uvrsti i ovaj podatak. Svetozar Marović je prvi crnogorski visoki političar koji se nakon raspada SFRJ našao iza rešetaka. Funkcioner Đukanovićevog DPS-a i nekadašnji trostruki predsjednik crnogorskog parlamenta i predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora zatvorske dane u ćeliji spuškog zatvora broji od polovine decembra. Optužen je za više malverzacija u budvanskoj opštini.

U zatvorskim ćelijama našla su se ove godine i još dvojica budvanskih političara: nekadašnji gradonačelnici Rajko Kuljača i Lazar Rađenović.

Bivše republike bivše SFR Jugoslavije ranije su počele da neke svoje visoke političare šalju u zatvorske ćelije, a mnogi su u njima bili na pansionu i za vrijeme SFRJ. Među njima je u ovom postjugoslovenskom periodu bilo najviše premijera, a neki, koji su ranije robijali, stigli su do predsjednika države. Pođimo redom od Triglava do Đevđelije.

Janez Janša, bivši premijer Slovenije i lider opozicione Slovenačke demokratske stranke, ušao je u junu 2014. u zatvor Dob na izdržavanje dvogodišnje kazne. Osuđen je za korupcijsku aferu Patria. Janšu je do blizine zatvora dopratila kolona od dvadesetak privatnih vozila i autobus sa njegovim simpatizerima. Pjevali su slovenačku himnu i nosili državne zastave. Tvrdili su da je predsjednik Slovenačke demokratske stranke osuđen nedužan i da se radi o politički montiranom procesu, kako bi se jedan od vodećih političara Slovenije eliminisao iz javnog života.

Brane Praznik, bivši oficir vojske Slovenije, u knjizi Trgovci smrću, piše da je ratnih devedesetih Janša, tadašnji ministar odbrane Slovenije, prodao oružja vojskama Hrvatske i BiH za 200 do 300 miliona njemačkih maraka. I slovenački novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga, autori trilogije U ime države, takođe tvrde da je tada Janša bio jedan od glavnih trgovaca oružjem.

I bivši premijer susjedne Hrvatske dopao je zatvora. Ivo Sanader je u oktobru 2102. godine u Županijskom sudu u Zagrebu osuđen na desetogodišnju kaznu zatvora zbog primanja mita od dvije strane kompanije, s tim da vrati nezakonito stečenu imovinsku korist od 3,6 miliona kuna. U trenutku kada je sudija Sanadera proglasio krivim, bivšem premijeru su se, kako su pisali mediji, oči napunile suzama. Rojters je objavio da je Sanader najviši državni službenik koji je osuđen zbog korupcije u Hrvatskoj.

Mnogo ranije, u Hrvatskoj su, nakon sloma hrvatskoga proljeća, političkog pokreta s početka sedamdesetih kojim je tražena veća autonomija Hrvatske u okviru Jugoslavije, kao politički nepodoban osuđen i Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske.

U Sarajevu je 1983. godine uhapšeno i osuđeno trinaest muslimanskih intelektualaca za djela protiv naroda i države. To je bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u socijalističkoj Jugoslaviji. U martu te godine, u ranim jutarnjim satima, pripadnici Sekretarijata unutrašnjih poslova SR BiH uhapsili su, pored ostalih, Aliju Izetbegovića, Omera Behmena, Saliha Behmena, Rušida Prgudu Mustafu Spahića, Meliku Salihbegović.

Osnov za sudski proces nađen je u knjizi Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i putu nekolicine uhapšenih u Iran januara 1983. godine. Osuđeni su uz obrazloženje da su htjeli da ruše ustavni poredak SFRJ i prave islamsku, ,,etnički čistu” državu na tlu BiH. Dobili su ukupno 89,5 godina zatvora. Alija Izetbegović, koji će postati prvi predsjednik nezavisne BiH, osuđen je na 14 godina zatvora.

Izetbegović se prvi put obreo u zatvoru 1946. godine. Osuđen je na tri godine strogog zatvora kao aktivista Mladih muslimana,

Zanimljvo je da je Izetbegović pedesetih godina prošlog vijeka radio na izgradnji hidrocentrale Perućica kod Nikšića.

Prošle nedjelje u Srbiji je okončana, kako su je srpski zvaničnici predstavili, najveća akcija u borbi protiv korupcije u toj državi. Među osamdeset uhapšenih osoba našao se i bivši ministar poljoprivrede Slobodan Milosavljević.

Sa njim su uhapšeni dva pomoćnika ministra, direktori javnih preduzeća, biznismeni… Optuženi su da su državu oštetili za više od 100 miliona eura zloupotrebljavajući službeni položaj.

Još jedan nekadašnji premijer sa bivših jugosloveskih prostora lišen je slobode. Vlado Bučkovski, bivši premijer Makedonije, našao se početkom 2015. godine u zatvoru u Skoplju. Treba da odsluži dvogodišnju kaznu. Osuđen je zbog umiješanosti u kupovinu i prodaju polovnih djelova za tenkove, skupa s načelnikom Generalštaba iz 2001. godine Metodijem Stambolijskim. Bučkovski je bio premijer Makedonije od 2004. do 2006. godine.

Pored Bučkovskog, u godini koja je na izmaku, osuđen je još jedan makedonski političar – bivši ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškovski . Osuđen je na zatvorsku kaznu od deset i po godina, zbog pomaganja u ubistvu dvojice makedonskih građana 2001. u Skoplju.

Bivši direktor makedonske Agencije za obnovu i razvoj Vasil Tupurkovski osuđen je sredinom 2009. godine na tri godine zatvora zbog zloupotrebe kreditne linije iz Tajvana. Tupurkovski je makedonski političar, koji je u periodu 1990-1991. godine bio član Predsjedništva SFRJ iz Makedonije. Krajem 70-ih bio je predsednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Oblačeći gotovo uvijek džempere i pojavljujući se u javnosti bez kravate, u narodu je bio poznat po nadimku ,,džemperkovski”. Na njegovu opasku da ako se jedna republika osamostali Jugoslavija neće više postojati, Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, izrekao je onu čuvenu rečenicu: ,,Malo morgen!”.

Najpoznatiji političar zatvorenik sa Kosova bio je Adem Demaći, kojeg su zvali i jugoslovenski Mendela. Još kao vanredni student prava i pisac nacionalističkih i iredentističkih tekstova, okupio je oko sebe 1958. manju grupu Albanaca – književnika, koja je okupljala mladu albansku inteligenciju na platformi borbe za priključenje Kosova Albaniji. Demaći je zbog toga uhapšen i 1959. osuđen na pet godina strogog zatvora. Kaznu je izdržavao u Sremskoj Mitrovici zajedno sa Milovanom Đilasom. Izdržao je tri godine. Kad se našao na slobodi, Demaći 1963. formira ilegalnu iredentističku organizaciju u Prištini. Zbog toga je uhapšen drugi put početkom juna 1964. godine i osuđen na petnaest godina robije. Ponovo je uhapšen početkom 1975. godine zbog neprijateljskog organizovanja radi ugrožavanja SFRJ. Demaći je po treći put osuđen na petnaest godina zatvora. Predsjednistvo SFRJ ga je pomilovalo u aprilu 1990. godine. Ukupno je robijao 27 godina. Kao disident u Norveškoj je bio predložen za Nobelovu nagradu.

Disidenti

U bivšoj Jugoslaviji najpoznatiji politički zatvorenici i disidenti bili su Milovan Đilas, Mihajlo Mihajlov i Vlado Dapčević.

Milovan Đilas (Kolašin, 1911 – Beograd, 1995) bio je politički zatvorenik u obje Jugoslavije. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u zatvoru je proveo od 1933. do 1936, a potom za vrijeme socijalističke Jugoslavije od 1956. do 1966. Bio je jedan od vođa ustanka u Crnoj Gori. Nakon Drugog svjetskog rata general JNA, ministar SFRJ, šef Agitpropa i predsjednik Savezne skupštine Jugoslavije. Zbog zagovaranja višestranačja 1950-ih završio je u zatvoru, postavši jedan od najpoznatijih disidenata u svijetu.

Mihajlo Mihajlov (Pančevo, 1934 – Beograd, 2010), takođe poznati disident, dva puta je bio u zatvoru. U Zadru 1956. osuđen na tri i po godine zatvora. Drugi put je uhapšen 1974. zbog klevetanja SSSR-a. Nakon tri godine i dva mjeseca pušten je na slobodu i od 1978. živio je na zapadu i predavao na nekoliko univerziteta, a u Beograd se vratio 2001. godine.

Vlado Dapčević ( Ljubotinj, 1917 – Beograd, 2001) bio je najpoznatiji politički zatvorenik bivše Jugoslavije. Njegov sukob sa vođstvom KPJ eskalirao je 1948, prilikom rezolucije Informbiroa. Vlado je tada tvrdio da će režim zbog američkih novaca postati sluga zapadnog imperijalizma. Bio je osuđen na smrt, ali kazna mu je preinačena na dvadeset godina robije, koju je proveo u zatvorima Stara gradiška, Goli otok i Bileća. Živio je u Albaniji, Sovjetskom Savezu, Rumuniji i Belgiji kao politički emigrant. Potom se vratio u Jugoslaviju nakon njenog raspada i bio istaknuti protivnik Miloševićevog velikosrpskog projekta. Vlado je mlađi brat narodnog heroja Peka Dapčevića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIJEDLOG ZAKONA O BORAČKOJ I INVALIDSKOJ ZAŠTITI: Hoće li se doći do pravičnih rješenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na ovonedjeljnom sastanku civilnog sektora i ministra Damira Gutića dogovoreno je da će se status civilne žrtve  rata ipak priznati žrtvama koje su imale državljanstvo SFR Jugoslavije, bez obzira na to jesu li imale crnogorsko republičko državljanstvo. Trenutni Prijedlog isključuje ovo pravo za članove porodica civilnih žrtava rata i palih boraca koji nisu korisnici porodične invalidnine

 

 

Vlada će preuzeti obavezu za jednokratno obeštećenje porodicama civilnih žrtava rata, dogovoreno je na ovonedjeljnom sastanku ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića sa predstavnicima nevladinih organizacija (NVO) i članovima porodica žrtava.

Iz Ministarstva su saopštili da je Gutić tokom sastanka saslušao zabrinutost i predloge učesnika, koji su istakli da određene odredbe zakona mogu negativno uticati na prava porodica žrtava.Posebno je, kako su naveli, naglašena potreba za preciziranjem statusa civilne žrtve rata i adekvatnim iznosima jednokratnog obeštećenja.

Krajem 2023. nakon javnog protesta NVO, udruženja žrtava i dijela opozicije, poslanici Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije povukli su raniji Prijedlog zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Prijedlog je neopravdano isključivao porodice svih civilnih žrtava rata koje su stradale van teritorije Crne Gore i u vrijeme kada zvanično nije bilo proglašeno ratno stanje. Ovim prijedlogom su iz zakona bile isključene žrtve ratnih stradanja u prvoj polovini ’90-ih, a civlinim žrtvama rata bi bili proglašeni samo  stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Vlada se tada obavezala da pripremi novo, sveobuhvatno i pravedno rješenje. Iz Vlade su probili sve predložene rokove (mart i jun 2024.), za inovaciju Zakona. Tek krajem decembra prošle godine, na telefonskoj sjednici, Vlada je utvrdila prijedlog ovog zakona i uputila ga Skupštini na dalju proceduru.

Tokom januara više nevladinih organizacija, Udruženja ,,Štrpci Protiv zaborava”, Akcija za ljudska prava, Građanska alijansa, Centar za građansko obrazovanje,pozvale su premijera Milojka Spajića i ministra Gutića da  povuku manjkavi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti i konačno omoguće javnu raspravu o ovom dokumentu.

,,Vlada nastavlja sa štetnom praksom užurbanog usvajanja loših zakonskih rješenja bez sluha za žalbe porodica žrtava kojih se ovakvi zakoni i najviše tiču, te civilnog sektora sa ekspertizom u oblasti ljudskih prava”, upozorili su iz Asocijacije Spektra.

,,Ozbiljan je problem to što je priznanje statusa civilne žrtve samo formalne prirode, jer ne povlači ostvarivanje materijalnih prava u budućnosti za sve članove porodica, već samo roditelje i udovce/ice civilnih žrtava. Naime, to isključuje i njihovu braću, sestre i djecu, koja su protekom vremena, od okvirno 30 godina od njihovog stradanja ili nestanka, uveliko izgubili mogućnost da se tim pravom služe, kako je to propisano, do svoje 26, odnosno 27. godine života”, naveli su u primjedbama na predložena rješenja iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Dodali su i da novi prijedlog zakona izostavlja i mogućnost isplate jednokratnih naknada u vidu materijalne satisfakcije, čime je ta kategorija uskraćena apsolutno svih materijalnih prava.

Na neophodnost da se ispravi trodecenijska nepravda prema porodicama, i jednokratnim isplatama nadoknadi barem dio onoga što je država bila dužna da im obezbjedi još tada, ukazali su iz Spektre i dodali da ,,moramo imati na umu da naša država nije uradila dovoljno za civilne žrtve ratova devedesetih, pogotovo onih stradalih na našoj teritoriji i/ili za čija stradanja je odgovorna Crna Gora”.

Od zločina u Štrpcima 27. februara 1993.godine, u kojem je ubijeno 20 civila, prošle su 32 godine. Članovi porodica ubijenih u Štrpcima kazali su  da je većina potencijalnih korisnika ove planirane naknade umrla ili prerasla navedenu starosnu granicu, odnosno da bi ovu naknadu moglo da prima svega pet osoba roditelja i udovica žrtava.

Prema definiciji iz Prijedloga izmjena zakona,civilna žrtva rata je državljanin Crne Gore koji je, kao civilno lice poginuo ili nestao tokom oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ poslije 17. avgusta 1990. godine. Pravo na naknadu pod određenim uslovima imaju članovi porodice djeca, supružnici, roditelji, očuh, maćeha ili usvojioci. Djeca civilne žrtve rata imaju pravo na nadoknadu ako su maloljetna i tokom školovanja i studiranja a najkasnije do navršene 27 godine života

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) su objasnili da su državljani bivše SFRJ često zasnivali porodice i nastavljali život van republika u kojima su rođeni i čije su republičko državljanstvo imali. Stoga, nije opravdano uskratiti dugo očekivana prava crnogorskim državljanima članovima porodica civilnih žrtava rata, samo zato što njihov suprug ili roditelj nije imao crnogorsko republičko državljanstvo u vrijeme stradanja.

,,Pravično im je omogućiti pravo na naknadu u Crnoj Gori, u kojoj žive, pod uslovom da to pravo nijesu ostvarile u nekoj drugoj državi nastaloj na teritoriji bivše SFRJ. Ističemo da je broj takvih slučajeva veoma mali. Na primjer, poznat nam je samo slučaj članova porodice Bajrović, koji su nastavili život u svojoj kući u Crnoj Gori nakon nezakonite deportacije na teritoriju BiH supruga, odnosno oca, Osmana Bajrovića, koji je u tom zločinu izgubio život. Iako je Bajrović imao republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine po mjestu rođenja, porodicu je nastanio u Crnoj Gori, gdje su njeni članovi i nastavili da žive”, naveli su iz HRA.

Nakon ovonedjeljnog sastanka sa ministrom, iz HRA za Monitor kažu da je postignut napredak. ,,Dogovoreno je da će se status civilne žrtve rata priznati žrtvama koje su imale državljanstvo SFR Jugoslavije, bez obzira na to jesu li imale crnogorsko republičko državljanstvo. Praktično posmatrano, to omogućava da pravo na naknadu po osnovu srodstva sa civilnom žrtvom rata ostvare članovi njene porodice koji imaju crnogorsko državljanstvo, iako žrtva nije bila rodjena u Crnoj Gori, već u nekoj drugoj republici bivše Jugoslavije”, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA.

Na sastanku je razmatrano proširenje prava na novčanu naknadu materijalnog obezbjeđenja. Trenutni prijedlog isključuje ovo pravo za članove porodica civilnih žrtava rata i palih boraca koji nisu korisnici porodične invalidnine. To se posebno odnosi na djecu i braću i sestre civilnih žrtava koji su stariji od 26 godina, i one kojima je nesposobnost za rad utvrđena nakon 15. godine života.

Vladin prijedlog predviđa da se osnov za određivanje lične invalidnine  povećava sa 307 eura na 850 eura, a djelimično se uvečavaju i procenti za obračun ove naknade.Tako će korisnici lične invalidine iz prve grupe dobijati naknadu u iznosu 100 odsto osnovice, odnosno 850 eura. Korisnici iz druge grupe imaće pravo na 76 odsto od osnovice odnosno 646 eura, korisnici iz treće grupe dobijaće 58 odsto od osnovice odnosno 493 eura…

Iz HRA kažu da su predložili da se usvoji minimalni prag od 20 odsto invaliditeta za utvrđivanje tog statusa i tako izjednače uslovi za priznanje statusa invalida rata za civile i vojna lica. Sada je na snazi neopravdano razlikovanje (diskriminacija) ove dvije kategorije, pa se za status civilnih invalida rata zahtijeva 50 odsto tjelesnog oštećenja, a za vojne invalide samo 20 odsto.

Gorjanc-Prelević kaže da je na sastanku pokazana dobra volja da se dodje do pravičnih rješenja: ,,Koja bi pokazala da Crna Gora ne samo da je sada, 30 godina posle ratova ’90-ih odlučila da prepozna civilne žrtve rata kao kategoriju koja zaslužuje socijalnu zaštitu, već da je bilo pogrešno to što im je okrenula leđa svo to vrijeme”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je, kao sastavni dio izmjena Zakona o državnoj imovini, prihvatila amandman koji je podnijela Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića. Iz STEGE  tvrde  da se predloženom izmjenom prikriveno stvaraju pretpostavke da se u pravni sistem Crne Gore uvedu i groblja koja nijesu u imovini opštine

 

Ove je sedmice STEGA – neformalna građanska asocijacija, okupljena radi izrade Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru, upozorila  javnost na naum Vlade da kroz izmjene Zakona o državnoj imovini, na mala vrata progura izmjenu pravnog statusa grobalja u Crnoj Gori.

Vlada je, kao sastavni dio izmjena zakonskog teksta, prihvatila amandman koji je podnijela Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića. U amandmanu se prije člana 1 dodaju  novi članovi koji glase: Član 1 – U Zakonu o državnoj imovini (,,Službeni list CG br.21-09) u članu 16 alineja 6, briše se. Član 2 – U članu 17 stav 1 poslije alineje 8 dodaje se nova alineja koja glasi ,,groblja u imovini opštine” .Vrši se prenumeracija ostalih članova.

Iz NSD su objasnili da se radi o tehničkim promjenama, kako bi se Izmjenom zakonskog statusa grobalja  dovelo do korišćenja grobalja bez posebnih dozvola i odobrenja nadležnih organa.

Iz STEGE  tvrde  da se predloženom izmjenom prikriveno stvaraju pretpostavke da se u pravni sistem Crne Gore uvedu i groblja koja nijesu u imovini opštine. ,,To je nedopustivo i otkriva pravu namjeru predlagača. Ovim se stvaraju pretpostavke da groblja mogu biti i u privatnoj svojini, što znači i u crkvenoj svojini. Time se žele osnažiti (konvalidirati) raniji nezakoniti upisi prava svojine na ime vjerskih organizacija i zajednica”, upozorili su.

STEGA je, odmah po saznanju za odluku Vlade Crne Gore da amandmanski interveniše na Zakon o državnoj imovini, kako kažu, prepoznala krajnju namjeru inicijatora ovih izmjena i premijeru Milojku Spajiću uputila pismo. Premijer nije odgovarao.

Iz STEGE su premijeru izrazili svoje nedoumice: da li je i njegova namjera da mijenja status grobalja po Crnoj Gori i da dozvoli preimenovanja grobalja, i konačno da li namjerava da dozvoli nastupanje posljedica takvog  novog statusa groblja, da groblja budu isključivo jednonacionalna i jednovjerska, da budu u vlasništvu privatnih lica sa potpunom slobodom odlučivanja, i jednih i drugih, ko može i pod kojim uslovima da se sahranjuje na takvom groblju, koji postojeći grobovi moraju da se izmjeste (poruše) iz grobalja i tako dalje, sve do potpunog uništenja njima neprikladnih grobova!

,,Zar je moguće da premijer Spajić ne uočava pogubnost ovih izmjena, jer groblja i grobovi su neraskidiva veza živih sa svojim precima, sa pamćenjem čovjekovog porijekla, sa istorijom, sa Crnom Gorom!”, naveli su iz ove organizacije.

Da razloga za bojazan ima govori prethodna praksa. Tako je prošle godine u Pavinom Polju, u bjelopoljskoj opštini, na lokalnom groblju istaknuta tabla na kojoj piše Srpsko pravoslavno groblje. ,,Na tom groblju ima muslimana, mnogo Crnogoraca, komunista, ateista.. To je zajedničko groblje čitavog sela”, izjavio je predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović. Međutim, javnosti nije poznato da je tabla uklonjena.

U Osnovnom državnom tužilaštvu Bar još se vodi izviđaj po krivičnoj prijavi nevladinog udruženja Komunica NG. U njoj se službenik barskog katastra P. S. tereti da je zloupotrebom službenog položaja nezakonito upisao u svojinu Mitropolije crnogorsko-primorske dvije seoske crkve i tri pripadajuća groblja u Gornjim i Donjim Seocima u Crmnici.

Službenik je u maju 2022. godine „na zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske donio rješenje kojim je bogomolje i groblja“ u Seocima upisao na mitropoliju.Na taj način su, kako ističu iz Komunice, stara i nova crkva Svetog Nikole, te tri seoska groblja koja im pripadaju, ali i ostala imovina ovih crkava, upisani na MCP koja je u sastavu Srpske pravoslavne crkve, i to „kršenjem načela javnosti, pouzdanosti, legaliteta, formalnosti postupka i određenosti postupka Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti“.

Iz Komunica NG su izjavili i da je tokom 2022. 18 bogomolja i grobalja  u barskoj opštini upisano na SPC.

Ovakva praksa dešava se i u drugim opštinama. Iz STEGA navode primjer zetske opštine, gdje je odlukom lokalnog parlamenta priznat status vjerskih grobalja: ,,Planirajući time da javno-pravna ovlašćenja raspolaganja grobljima i grobnim mjestima ustupe Crkvi, što je već najavljena pozadina cijele ove pravne ofanzive vladajuće većine”.

Za sada su reagovali samo iz Prijestonice Cetinje, koja je pokrenula zvaničan spor za vraćanje groblja u selu Građani, koje je po istom scenariju upisano u svojinu Mitropolije.

Prijestonica Cetinje podnijela je tužbu Osnovnom sudu u tom gradu protiv Mitropolije crnogorsko-primorske (SPC) kojom se traži da seoska groblja u Građanima, u Riječkoj nahiji, koja su, kako navode, neosnovano upisana na MCP, budu vraćena u vlasništvo države, odnosno na raspolaganje opštini i tretirana kao opšta dobra koja nikako ne mogu biti predmet privatne svojine, odnosno crkvene organizacije. Sudski postupak je u toku.

Iz Mitropolije tvrde da brane svoju vjekovnu imovinu i da će za to koristiti sve zakonske mogućnosti. Smatraju da se u slučajevima tužbi protiv njih, radi o anticivilizacijskom odnosu prema Mitropoliji i njenoj imovini, te da takvi potezi ne služe vladavini prava ,,niti interesima građana Cetinja i Crne Gore“.

Iz STEGE su poručili premijeru da mu se obraćaju direktno zbog mogućnosti da on lično ili njegov pravni tim nije u potpunosti informisan o dometima i efektima ovakve izmjene zakona.  Od njega zahtijevaju „da Vlada povuče ovaj prijedlog zbog izuzetno velikog broja negativnih i vrlo opasnih posljedica predloženog i od Vlade prihvaćenog amandmana“.

Pozvali su i građane da ne dozvole da se promijeni postojeći svojinsko pravni režim na grobovima njihovih preminulih i da sa najvećim stepenom zabrinutosti prate postupanje Vlade i Skupštine po ovom pitanju navodi se u obraćanju.

Apel su uputili i na jedinice lokalne samouprave, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti, pravne fakultete u Crnoj Gori, Udruženje pravnika Crne Gore, nevladine organizacije i ukupnu stručnu i akademsku zajednicu da sa posebnom pažnjom prouče, protumače i tretiraju ovo pitanje, te svojim institucionalnim i stručnim autoritetom ukažu na opasnost i sveukupne posljedice navedene izmjene Zakona o državnoj imovini.

,,Obaveza je svih da se ne remeti spokoj i vječni mir naših pokojnika, da groblja ne budu predmet dnevno-političkih zloupotreba i da podjele ne dopru do naših grobova”, ističu iz STEGE.

Da podjele nisu zaobišle ni mjesta vječnog počinka svjedoči nedavni primjer iz Mojkovca. Ispred crkve u ovom selu postavljen je jarbol koji nadvisuje sami vjerski objekat. Policija i mještani sela Štitarica dežurali su u noći između 3. i 4. novembra, čuvajući državnu zastavu ispred mjesne crkve i groblja. Njeno postavljanje na jarbol 3. novembra obezbjeđivalo je oko 50 policajaca iz susjednih gradova, kako bi se spriječio potencijalni konflikt između mještana.

Konflikt stanovnika tog sela oko zastave počeo je nakon što je jedna grupa postavila srpsku trobojku sa četiri ocila ispred seoske crkve Svetog Arhangela Mihaila. Kao reakciju na postavljanje trobojke, dio mještana postavio je crnogorsku državnu zastavu 2. novembra. Iste noći jarbol sa zastavom je posječen a zastava uklonjena, zbog čega je postavljanje nove obezbjeđivala policija.Crkva su 1896. sagradili mještani i do sada se ispred nje nije vijorila nijedna zastava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo