Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKE BIOGRAFIJE DOPISIVANE U ZATVORSKIM ĆELIJAMA: Od robijaša do predsjednika države

Objavljeno prije

na

Ko bude pisao hroniku crnogorskih zatvora neće moći a da u nju ne uvrsti i ovaj podatak. Svetozar Marović je prvi crnogorski visoki političar koji se nakon raspada SFRJ našao iza rešetaka. Funkcioner Đukanovićevog DPS-a i nekadašnji trostruki predsjednik crnogorskog parlamenta i predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora zatvorske dane u ćeliji spuškog zatvora broji od polovine decembra. Optužen je za više malverzacija u budvanskoj opštini.

U zatvorskim ćelijama našla su se ove godine i još dvojica budvanskih političara: nekadašnji gradonačelnici Rajko Kuljača i Lazar Rađenović.

Bivše republike bivše SFR Jugoslavije ranije su počele da neke svoje visoke političare šalju u zatvorske ćelije, a mnogi su u njima bili na pansionu i za vrijeme SFRJ. Među njima je u ovom postjugoslovenskom periodu bilo najviše premijera, a neki, koji su ranije robijali, stigli su do predsjednika države. Pođimo redom od Triglava do Đevđelije.

Janez Janša, bivši premijer Slovenije i lider opozicione Slovenačke demokratske stranke, ušao je u junu 2014. u zatvor Dob na izdržavanje dvogodišnje kazne. Osuđen je za korupcijsku aferu Patria. Janšu je do blizine zatvora dopratila kolona od dvadesetak privatnih vozila i autobus sa njegovim simpatizerima. Pjevali su slovenačku himnu i nosili državne zastave. Tvrdili su da je predsjednik Slovenačke demokratske stranke osuđen nedužan i da se radi o politički montiranom procesu, kako bi se jedan od vodećih političara Slovenije eliminisao iz javnog života.

Brane Praznik, bivši oficir vojske Slovenije, u knjizi Trgovci smrću, piše da je ratnih devedesetih Janša, tadašnji ministar odbrane Slovenije, prodao oružja vojskama Hrvatske i BiH za 200 do 300 miliona njemačkih maraka. I slovenački novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga, autori trilogije U ime države, takođe tvrde da je tada Janša bio jedan od glavnih trgovaca oružjem.

I bivši premijer susjedne Hrvatske dopao je zatvora. Ivo Sanader je u oktobru 2102. godine u Županijskom sudu u Zagrebu osuđen na desetogodišnju kaznu zatvora zbog primanja mita od dvije strane kompanije, s tim da vrati nezakonito stečenu imovinsku korist od 3,6 miliona kuna. U trenutku kada je sudija Sanadera proglasio krivim, bivšem premijeru su se, kako su pisali mediji, oči napunile suzama. Rojters je objavio da je Sanader najviši državni službenik koji je osuđen zbog korupcije u Hrvatskoj.

Mnogo ranije, u Hrvatskoj su, nakon sloma hrvatskoga proljeća, političkog pokreta s početka sedamdesetih kojim je tražena veća autonomija Hrvatske u okviru Jugoslavije, kao politički nepodoban osuđen i Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske.

U Sarajevu je 1983. godine uhapšeno i osuđeno trinaest muslimanskih intelektualaca za djela protiv naroda i države. To je bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u socijalističkoj Jugoslaviji. U martu te godine, u ranim jutarnjim satima, pripadnici Sekretarijata unutrašnjih poslova SR BiH uhapsili su, pored ostalih, Aliju Izetbegovića, Omera Behmena, Saliha Behmena, Rušida Prgudu Mustafu Spahića, Meliku Salihbegović.

Osnov za sudski proces nađen je u knjizi Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i putu nekolicine uhapšenih u Iran januara 1983. godine. Osuđeni su uz obrazloženje da su htjeli da ruše ustavni poredak SFRJ i prave islamsku, ,,etnički čistu” državu na tlu BiH. Dobili su ukupno 89,5 godina zatvora. Alija Izetbegović, koji će postati prvi predsjednik nezavisne BiH, osuđen je na 14 godina zatvora.

Izetbegović se prvi put obreo u zatvoru 1946. godine. Osuđen je na tri godine strogog zatvora kao aktivista Mladih muslimana,

Zanimljvo je da je Izetbegović pedesetih godina prošlog vijeka radio na izgradnji hidrocentrale Perućica kod Nikšića.

Prošle nedjelje u Srbiji je okončana, kako su je srpski zvaničnici predstavili, najveća akcija u borbi protiv korupcije u toj državi. Među osamdeset uhapšenih osoba našao se i bivši ministar poljoprivrede Slobodan Milosavljević.

Sa njim su uhapšeni dva pomoćnika ministra, direktori javnih preduzeća, biznismeni… Optuženi su da su državu oštetili za više od 100 miliona eura zloupotrebljavajući službeni položaj.

Još jedan nekadašnji premijer sa bivših jugosloveskih prostora lišen je slobode. Vlado Bučkovski, bivši premijer Makedonije, našao se početkom 2015. godine u zatvoru u Skoplju. Treba da odsluži dvogodišnju kaznu. Osuđen je zbog umiješanosti u kupovinu i prodaju polovnih djelova za tenkove, skupa s načelnikom Generalštaba iz 2001. godine Metodijem Stambolijskim. Bučkovski je bio premijer Makedonije od 2004. do 2006. godine.

Pored Bučkovskog, u godini koja je na izmaku, osuđen je još jedan makedonski političar – bivši ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškovski . Osuđen je na zatvorsku kaznu od deset i po godina, zbog pomaganja u ubistvu dvojice makedonskih građana 2001. u Skoplju.

Bivši direktor makedonske Agencije za obnovu i razvoj Vasil Tupurkovski osuđen je sredinom 2009. godine na tri godine zatvora zbog zloupotrebe kreditne linije iz Tajvana. Tupurkovski je makedonski političar, koji je u periodu 1990-1991. godine bio član Predsjedništva SFRJ iz Makedonije. Krajem 70-ih bio je predsednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Oblačeći gotovo uvijek džempere i pojavljujući se u javnosti bez kravate, u narodu je bio poznat po nadimku ,,džemperkovski”. Na njegovu opasku da ako se jedna republika osamostali Jugoslavija neće više postojati, Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, izrekao je onu čuvenu rečenicu: ,,Malo morgen!”.

Najpoznatiji političar zatvorenik sa Kosova bio je Adem Demaći, kojeg su zvali i jugoslovenski Mendela. Još kao vanredni student prava i pisac nacionalističkih i iredentističkih tekstova, okupio je oko sebe 1958. manju grupu Albanaca – književnika, koja je okupljala mladu albansku inteligenciju na platformi borbe za priključenje Kosova Albaniji. Demaći je zbog toga uhapšen i 1959. osuđen na pet godina strogog zatvora. Kaznu je izdržavao u Sremskoj Mitrovici zajedno sa Milovanom Đilasom. Izdržao je tri godine. Kad se našao na slobodi, Demaći 1963. formira ilegalnu iredentističku organizaciju u Prištini. Zbog toga je uhapšen drugi put početkom juna 1964. godine i osuđen na petnaest godina robije. Ponovo je uhapšen početkom 1975. godine zbog neprijateljskog organizovanja radi ugrožavanja SFRJ. Demaći je po treći put osuđen na petnaest godina zatvora. Predsjednistvo SFRJ ga je pomilovalo u aprilu 1990. godine. Ukupno je robijao 27 godina. Kao disident u Norveškoj je bio predložen za Nobelovu nagradu.

Disidenti

U bivšoj Jugoslaviji najpoznatiji politički zatvorenici i disidenti bili su Milovan Đilas, Mihajlo Mihajlov i Vlado Dapčević.

Milovan Đilas (Kolašin, 1911 – Beograd, 1995) bio je politički zatvorenik u obje Jugoslavije. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u zatvoru je proveo od 1933. do 1936, a potom za vrijeme socijalističke Jugoslavije od 1956. do 1966. Bio je jedan od vođa ustanka u Crnoj Gori. Nakon Drugog svjetskog rata general JNA, ministar SFRJ, šef Agitpropa i predsjednik Savezne skupštine Jugoslavije. Zbog zagovaranja višestranačja 1950-ih završio je u zatvoru, postavši jedan od najpoznatijih disidenata u svijetu.

Mihajlo Mihajlov (Pančevo, 1934 – Beograd, 2010), takođe poznati disident, dva puta je bio u zatvoru. U Zadru 1956. osuđen na tri i po godine zatvora. Drugi put je uhapšen 1974. zbog klevetanja SSSR-a. Nakon tri godine i dva mjeseca pušten je na slobodu i od 1978. živio je na zapadu i predavao na nekoliko univerziteta, a u Beograd se vratio 2001. godine.

Vlado Dapčević ( Ljubotinj, 1917 – Beograd, 2001) bio je najpoznatiji politički zatvorenik bivše Jugoslavije. Njegov sukob sa vođstvom KPJ eskalirao je 1948, prilikom rezolucije Informbiroa. Vlado je tada tvrdio da će režim zbog američkih novaca postati sluga zapadnog imperijalizma. Bio je osuđen na smrt, ali kazna mu je preinačena na dvadeset godina robije, koju je proveo u zatvorima Stara gradiška, Goli otok i Bileća. Živio je u Albaniji, Sovjetskom Savezu, Rumuniji i Belgiji kao politički emigrant. Potom se vratio u Jugoslaviju nakon njenog raspada i bio istaknuti protivnik Miloševićevog velikosrpskog projekta. Vlado je mlađi brat narodnog heroja Peka Dapčevića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

TEMELJNI UGOVOR SA SPC: Ni na nebu ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnosi države i SPC ne tiču se samo prava na slobodu vjeroispovijesti. Tu je izuzetno vrijedna imovina. Ali i mnogo toga što spada u identitetska pitanja pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori

 

Nedoumice se množe.

„Uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja (Temeljnog) ugovora“, tvitnuo je početkom prošle nedjelje premijer Zdravko Krivokapić, insistirajući da pitanje odnosa države Crne Gore i SPC „ne smije biti predmet politizacije i podmetanja“. Da bi već u sljedećoj rečenici istog tvita poručio: „Ako je SPC zadovoljna, nije mi jasno što su nezadovoljni neki koji se danas predstavljaju njenim zaštitnicima“.

Krivokapić se nije osvrnuo na onu polovinu Crne Gore koja se pribojava  naglašenog zadovoljstva glasnogovornika SPC koji najavljuju skoro potpisivanje Temeljnog ugovora. Tajeći njegov sadržaj i od javnosti i od onih sa kojima bi taj ugovor  da potpišu. Pa Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade za politički sistem i predsjednik istoimene vladine Komisije, i dalje nije u prilici da sebe i nas upozna sa tekstom koji su usaglasili predstavnici SPC i odmetnuti ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Do izbora u  Vladu, član pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske.

Oglasio se i patrijarh SPC Porfirije.  Potvrđujući saglasnost između njega i  Krivokapića, najavio je da će poslije Vaskrsa doći iz Beograda da potpiše pripremljeni ugovor.

Kada je izgledalo da je sve dogovoreno, priča je dobila novi smjer. „Ugovor još nije usaglašen“, obznanio je Krivokapić u srijedu na premijerskom satu. „Sve drugo što vidite i čujete u medijima, nije tačno“. Potom su iz Vlade stigla pojašnjenja. „Nacrt ugovora koji je usvojio Sveti Arhijerejski Sinod dostavljen je Vladi Crne Gore, a Vlada će sa svoje strane ubrzo zvanično odgovoriti, nakon što utvrdi da li su sve odredbe nacrta ugovora u saglasnosti sa Ustavom i zakonima“.

U svemu, čuju se i oni koji misle da sa tim poslom ne bi trebalo žuriti. (Vidjeti  intervju sa Miodragom Lekićem u Monitoru).

Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić problematizuje imovinske odnose i pravni aspekt ugovora: „Ovo je klasičan primjer pravnog odnosa sa takozvanim stranim elementom. U tom slučaju bilo kakav ugovor, pa i ovaj kojim će biti rješavane neke imovinsko-pravne stvari, potpisuje se između država”, kaže Mitrić za RFE.

Imovinsko-pravna pitanja koja će, pretpostavlja se, biti sastavni dio Temeljnog ugovora nijesu nimalo beznačajna.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA VLAST BIRA SAVJET RTCG PO ZAKONU DPS-A: Stari model za nove gazde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Administrativni odbor utvrdio je listu kandidata za članove novog Savjeta RTCG, koje bi na sljedećoj sjednici trebala da izglasa Skupština Crne Gore. Predloženi su: Bojan Baća, Žarko Mirković, Naod Zorić, Filip Lazović, Veselin Drljević, Milica Špajak, Amina Murić, Marijana Camović Veličković i Predrag Marsenić

 

Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje kontroliše Radio televiziju Crne Gore (RTCG). Ovo je ocjena Reportera bez granica (RSF), iznijeta u okviru svog godišnjeg Svjetskog indeksa slobode medija, prema kojem je Crna Gora i dalje najgore rangirana zemlja regiona. Oni upozoravaju na to da Javnom servisu i dalje nedostaje uravnoteženi, profesionalni odnos prema svim apsektima društva.

﮼Nova Vlada je obećala da će jačanje slobode medija i poboljšanje uslova za rad medija i novinara biti prioritet. Konkretno, saopštili su da će biti promijenjeni zakoni o medijima, sa ciljem uklanjanja kontroverznih odredbi prema kojima bi novinari mogli biti primorani da otkrivaju svoje izvore, ali i način izbora Savjeta RTCG, koji trenutno ne uspijeva da tu medijsku kuću zaštiti od političkog uticaja. Međutim, nakon ovih obećanja nijesu uslijedile nikakve zakonske izmjene ili bilo kakva poboljšanja u istragama nasilja nad novinarima”, ocjenjuje se u Svjetskom indeksu slobode medija.

Protekle sedmice utvrđena je lista kandidata za novi Savjet – gotovo osam mjeseci nakon parlamentarnih izbora i četiri mjeseca nakon formiranja Vlade. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore utvrdio je da kandidati za članove Savjeta Radio Televizije Crne Gore budu: sociolog Bojan Baća, akademik i bivši direktor Muzičkog centra Žarko Mirković, slikar Naod Zorić, predstavnik Unije poslodavaca Filip Lazović, predsjednik Udruženja sportskih novinara Crne Gore Veselin Drljević, programska direktorka LGBT Forum Progres Milica Špajak, aktivistkinja Građanke alijanske Amina Murić, predsjednica Sindikata medija Marijana Camović Veličković i sportski direktor Crnogorskog olimpijskog komiteta Predrag Marsenić.

Predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kazao je da će novi Savjet RTCG-a, čiji izbor se očekuje u najkraćem mogućem roku, kao i novi menadžment Javnog servisa, obezbijediti poštovanje nezavisnosti, nepristrasnosti, objektivnosti i drugih profesionalnih standarda u izvještavanju i radu nacionalnog medija.

Direkor Media centra i nekadašnji član Savjeta RTCG Goran Đurović je, međutim, skeptičan prema namjeri nove većine da profesionalizuje Javni servis. On je za Monitor podsjetio da je Skupština Crne Gore odlučila da primijeni Zakon o RTCG koji je u julu 2020. godine donio DPS sa koalicionim partnerima, u želji da ozakoni  svoj uticaj na rad javnog medijskog servisa.

„Sumnju u namjere nove vlasti stvara činjenica da je od momenta konstituisanja novog saziva Skupštine u septembru 2020. godine proteklo četiri mjeseca do početka procesa imenovanja novog Savjeta RTCG. Ukoliko je nova skupštinska većina odlučila da sprovede DPS zakon, mogla je to da uradi odmah nakon konstituisanja, pa bi do sada imali već operativan novi Savjet i menadžment javnog servisa i ne bi bili izloženi svakodnevnom maltretiranju od strane novinara i urednika ovog medija”, pojašnjava Đurović.

On navodi da je nova skupštinska većina odlagala primjene zakona i promjene u RTCG, dok je , istovremeno, odbila da prihvati inicijativu preko 40 nevladinih organizacije i obavi izmjene Zakona o RTCG na osnovu predloga Media centra. Smatra da ukoliko je skupštinska većina iskoristila četiri mjeseca odlaganja primjene Zakona o RTCG samo za partijske dogovore oko personalnih rješenja u novom Savjetu i menadžmentu, onda nema govora o oslobađanju Javnog servisa i promjeni prakse.

﮼Aktuelni Zakon o RTCG je, u pogledu načina izbora i razrješenja članova Savjeta RTCG, najnepovoljnji do sada jer dozvoljava da se članovi Savjeta suštinski biraju voljom većine poslanika u Administrativom odboru (a zatim potvrde na plenarnoj sjednici Skupštine) dok je razrješenje članova Savjeta moguće obaviti na osnovu drugih zakonskih propisa koji propisuju sankcije za javne funkcionere. U prethodnim zakonima o RTCG izbor članova Savjeta vršio se na osnovu volje ovlašćenih predlagača i bez uticaja poslanika, dok je razrješenje člana Savjeta bilo moguće samo u slučajevima i pod uslovima koje je propisivao zakon o RTCG.  Zbog primjene novog Zakona o RTCG,  novi saziv Savjeta neće imati karakter samostalnog tijela. Savjet bira i razrješava generalnog direktora, koji kasnije bira direktore organizacionih jedinica, a svi zajedno staraju se o odgovornom poslovanju javnog servisa. Ukoliko Savjet RTCG nije samostalan, onda će generalni direktor i svi drugi rukovodioci biti pod hipotekom partijske pripadnosti”, pojašnjava Đurović.

Iako kaže da nema velika očekivanja od novog Savjeta, smatra da treba dati šansu novom sazivu da pokaže integritet i sposobnost u primjeni zakona i ostvarivanju ciljeva javnog medijskog servisa. Đurović je bio dugogodišnji član Savjeta RTCG koji je i sa te pozicije bio kritičar uređivačke politike Javnog servisa, a i sam je inicirao smjene dva generalna direktora Javnog servisa – Branka Vojičića i Rada Vojvodića. Nakon što je Savjet 2017. godine uspio da oslobodi Javni servis od snažne kontrole vladajućeg DPS-a i izabere Andrijanu Kadiju za generalnu direktoricu, Demokratska partija socijalista iskoristila je većinu u parlamentu i smijenila Đurovića iz Savjeta RTCG.

Dosadašnje aktivnosti partija na vlasti, međutim, ne pokazuju da oni zaista žele nezavisan i profesionalan Javni servis, već da i oni, kao i DPS, nacionalnu televiziju, čiji signal hvata svaki TV prijemnik u Crnoj Gori, vide samo kao značajno propagandno sredstvo za širenje političkog uticaja.

 

Vlast uvijek može da izabere poslušne predstavnike NVO

U procesu imenovanja članova Savjeta koji predstavljaju nevladine organizacije, primjetno je bilo odsustvo učešća prepoznatljivih i kredibilnih NVO. Goran Đurović vjeruje da je razlog smanjene zainteresovanosti za proces imenovanja članova Savjeta promjena zakonske regulative koja je omogućila poslanicima da glasaju o predstavnicima nevladinih organizacija umjesto doskorašnje prakse u kojoj su same NVO birale svoje predstavnike kojima najviše vjeruju.

﮼Ovakav proces doveo je do toga da u Savjetu nema aktivista NVO koji imaju značajno iskustvo na javnoj sceni i koji su prepoznati kao uporni i dosljedni borci za ostvarenje javnog interesa.Vjerujem da će se sa takvim, slabim Savjetom, lako upravljati od strane onih koji su ih svojim glasovima izabrali i od onih koji su ispregovarali sa političkim partijama njihovo imenovanje. Ukoliko poslanici ili Vlada biraju naše predstavnike, postoji opravdana bojazan da će, na ovom stepenu razvoja demokratije u Crnoj Gori, vlast uvijek naći one najposlušnije među NVO, koji će umjesto javnog slijediti interes partije koja ih je dovela na neko mjesto”, pojasnio je Đurović.

 

Nakon četiri godine teško je govoriti o bilo kakvoj pravdi

Bivši potpredsjednik Savjeta RTCG Nikola Vukčević protekle sedmice je nakon četiri godine dobio sudski proces koji pokazuje da je iz tog tijela smijenjen na osnovu nezakonite odluke Agencija za sprječavanje korupcije (ASK).

Agencija je tada donijela rješenja iz kojih proizlazi da je Vukčević mogao biti u konfliktu interesa jer je istovremeno sa funkcijom u Savjetu bio i osnivač jedne produkcijske kuće. Istovremeno je Agencija donijela rješenje da je Goran Đurović kršio Zakon o sprječavanju korupcije jer je istovremno bio direktor preduzeća koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Obojica su u Skupštini smijenjena zbog odluka ASK, nakon čega je DPS povratio uticaj nad RTCG.

﮼Ukupne odgovornosti radi, podsjetiću, zbog nezakonite odluke Agencije za sprječavanje korupcije – razriješen sam sa mjesta člana Savjeta RTCG. Imajući u vidu da je, na moje zadovoljstvo, Upravni sud prilikom donošenja svih odluka o mom pitanju imao identičan stav u moju korist, te da je u ovoj trećoj presudi dao konačnu odluku da nisam u konfliktu interesa, najmanje što očekujem je izvinjenje Agencije za sprečavanje korupcije“, kazao je Vukčević za Monitor.

Ostaje još da Viši sud potvrdi presudu Osnovnog suda u Nikšiću i poništi nezakonitu odluku Skupštine u postupku razrješenja Vukčevića. U slučaju Đurovića, treći put u četiri prethodne godine, koliko traje sudski postupak, predmet se nalazi pred Višim sudom.

﮼Vjerujem da će i u mom slučaju Viši sud presuditi u moju korist i potvrditi presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom se poništava odluka Skupštine. Nakon četiri godine sudskog postupka i pokušaja medijske diskreditacije i pritiska od strane DPS kontrolisanih medija, teško je govoriti o bilo kavoj pravdi”, kaže Đurović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE VOĐE KAVAČKOG KLANA SLOBODANA KAŠĆELANA: Krenula ruka pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak, kazao je vicepremijer Dritan Abazović. Umjesto hvalospjeva, valja podsjetiti da je u sedmogodišnjem ratu škaljarskog i kavačkog klana stradalo više od 50-ak osoba, a da ubice u većini slučajeva nijesu identifikovane

 

Ruka pravde je krenula. To je ocjena, za neše prilike,  spektakulatne akcije u kojoj je sinoć uhapšen Slobodana Kašćelan, koji slovi za vođu kavačkog kriminalnog klana. Za drugim šefom ove kriminalne grupe Radojem Zvicerom intenzivno se traga. Osim Kašćelana uhapšeni su još njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković, Miloš Radonjić, Krsto Maroš, Darko Prelević i Zoran Kažić.

Kivičnom prijavom će biti obuhvaćeno najmanje deset osoba, jer se za nekima još traga. Njihovim hapšenje, vjeruje se, rasvijetljeno je najmanje jedno ubistvo od na desetine koliko ih se prethodnih godina dogodilo u krvavom ratu zbog droge koja je 2014. godine nestala u Valensiji.

Da ovo neće biti samo još jedno hapšenje u nizi bez efekta, uvjerava nas naš sagovornih iz bezbjednosnih struktura. Za sada su crnogorski istražitelji, tvrdi Monitorov sagovornik, uspjeli da prikupe dokaze koji ukazuju na sumnju da je ovaj klan odgovoran za nestanak i ubistvo jednog člana suprotstavljene kriminalne grupe (škaljarskog klana) kojom, prema operativnim podacima šefuju Jovan Vukotić i Milić – Minja Šaković.

,,Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak. Ruka pravde je, neko može da kritikuje, ali ruka pravde je definitivno krenula. Ruka pravde do ovih ljudi nije dosad mogla da stigne”, kazao je vicepremijer zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović.

Da ,,kavčane” stigne ruka pravde crnogorskim istražiteljima pomogle su partnerske službe ali i Interpol.

,,Ovo je, po mom skromnom sudu, najveći uspjeh koji je crnogorska policija ostvarila u proteklih 10 godina. Radi se o kriminalcima koji nemaju državni značaj, nego koji imaju regionalni, da ne kažem evropski značaj”,  poručio je Abazović. Podijelio je: ,,Znate da je velika priča oko organizovanog kriminala, mi smo obećali da će to da bude prioritet Vlade, da će Vlada sve svoje aktivnosti usmjeriti u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, naročito protiv korupcije na visokom nivou, ovo je borba protiv organizovanog kriminala klasična, vjerujem da je niko nije očekivao i svi oni koji kritikuju Upravu policije i Sektor bezbjednosti treba da znaju da nas interesuju ovakve stvari. Abazović je ujedno čestitao pripadnicima policije na uspješno izvedenoj akciji, a isto je putem Tvitera uradio i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović.

Možda bi pohvale dobili i od crnogorske javnosti, ako bi makar na trenutak zaboravila, da je policija sinoć hapšenjem Kašćelana samo radila svoj posao, onaj za koji je plaćaju građani Crne Gore. Zato umjesto hvalospjeva, slijedi podsjećanje da je u sedmogodišnjem ratu škaljarskog i kavačkog klana stradalo više od 50-ak osoba, a da ubice u većini slučajeva nijesu identifikovane.

Isto tako ne treba zaboraviti da su upravo crnogorski istražitelji dozvolili da se Kašćelan brani sa slobode u sudskom postupku u kojem mu se sudi za zelenaštvo na organizovan način.

Ta odluka donijeta je krajem 2019. godine, nakon što je sud prihvatio jemstvo u iznosu nešto više od 500.000 eura u protiv vrijednosti nekretnina.

U istom predmetu sudi se nedavno uhapšenima Igoru M. Božoviću i njegovom sinu Vladimiru Božoviću. Otac i sin uhapšeni su sredinom aprila u Portugalu po potjernici NCB Intertpol Podgorica. Za navodnim pripadnicima kavačkog klana policija je tragala godinama, a prilikom hapšenja kod njih je pronašla pištolj i falsifikovana dokumenta Bugarske i Hrvatske, sa drugim identitetima.

Iz Uprave policije saopšteno je da su Božovići uhapšeni ciljanim traganjem i razmjenom operativnih podataka službenika Sektora za borbu protiv kriminala – Odsjeka za međunarodnu operativnu policijsku saradnju INTERPOL Eurpol SIRENE, sa partnerskom službom iz Portugalije, a uz podršku Europol-a i ENFAST mreže.

Za Božovićem je policija tragala od avgustra 2017. godine, a njegov sin Vladimir bježao je istražiteljima od 12. septembra 2016. godine. Igor Božović, kojeg Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da je početkom novembra 2011. godine sa Kašćelnom stvorio kriminalnu organizaciju, bio je u zatvoru kada je policija u Kotoru hapsila kavčane. Spuške bedeme napustio je 4. avgusta 2017. godine, a Specijalno državno tužilaštvo tek 12 dana kasnije tražilo je od Višeg suda da Božoviću odrede pritvor.

Da se nadamo da će najnovija hapšenja biti uvod u neku novu priču obračuna sa kriminalnim klanovima.

 

I Kašćelan bio meta

Specijalno državno tužilaštvo i službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala nedavno su, kako je saopšteno, spriječili ubistvo Kašćelana.

Prema tim navodima, trebalo je da bude likvidiran 22. januara dok je blindiranim automobilom dolazio na suđenje u Viši sud u Podgorici.

Kašćelan je tog dana trebalo da bude napadnut na jednom od semafora u Podgorici dok se nalazio u automobilu – plan kriminalne grupe bio je da aktiviraju improvizovanu eksplozivnu napravu, koju bi postavili tako što bi motociklom prišli njegovom vozilu i magnetom je prikačili.

 

,,Pao” Cetinjanin

Crnogorski državljanin Ivan Armuš uhapšen je u nedelju u velikoj akciji kolumbijske policije, koja ga je označila kao jednog od vođa balkanskog kartela!

Kako je navela policija te države, Armuš je uhapšen u sklopu zapljene 494 kilograma kokaina na luksuznoj jedrilici koja je iz luke Kartahena trebalo da isplovi za Lisabon. Otkriveno je da je, osim za slanje velikih pošiljki kokaina u Evropu, ovaj Cetinjanin bio zadužen i za snabdijevanje američkog tržišta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo