Povežite se sa nama

OKO NAS

POLITIČKI I OSTALI POLTRONI: Trodimenzionalni obožavaoci

Objavljeno prije

na

Starije generacije su u povjerenju prepričavale ovaj događaj. Svojevremeno se Josip Broz Tito vajkao ruskom ambasadoru kako ga sustiže starost i da svi, ma koliko bili slavni i vječni, moraju umrijeti. Jedan visoki partijski funkcioner iz Crne Gore, koji je prisustvovao razgovoru, požrtvovano je reagovao: ,,Druže Tito, dozvolite da ja umrem umjesto Vas”! Drug Tito je, kaže legenda, otpuhnuo tompusov dim u njegovom pravcu.

Crnogorcima je poltronstvo oduvijek išlo od ruke. I danas

pominju gospodare iz raznih vremena. Za ovim najnovijim mnogi toliko izgoreše da im ne može pomoći ni Šaljićeva mast.

Ovih dana saznasmo i za originalan dokaz obožavanja našeg sedmostrukog premijera povodom njegovog 53. rođendana. Nikšićanin Aleksandar Knežević dao je izraditi trodimenzionalni portret Mila Đukanovića na stijeni iznad svoje kuće, koji, kako se pohvalio, može izdržati narednih četrdeset godina svako vrijeme i nevrijeme.

,,Duh istine i slobode su glavni stubovi društva koji se oslikavaju u ličnosti Mila Đukanovića…. Svjestan sam činjenice da mi je moj predsjednik, koga neizmjerno volim i poštujem, prvenstveno darivao slobodu, a od nje ne postoji ništa veličanstvenije”.

Početkom prošle godine objavljeno je da je jedan član Savjeta mladih DPS-a na nadlaktici istetovirao lik predsjednika svoje partije. E, pa red je da se njegovim likom oslika bar jedna lovćenska strana!

Knjigu hvalospjeva davno je dobio. Premijer pobjedničkog duha posvetila su mu dvojica Pobjedinih novinara. A Đukanović je lično promovisao na Beogradskom sajmu knjiga.

Kakvo to zadovoljstvo ljudi nalaze u tome da budu poltroni? I kakvo je to zadovoljstvo da neko bude u njihovom društvu?

,,Crte udvoričkog mentaliteta nastaju u okviru podaničke vlasti koja pretpostavlja hijerarhijski princip po kojem se niži dodvoravaju višim, a ovi pak onima još višim od sebe. Udvorištvo je derivat podaničkog mentaliteta koji se zasniva na pokornosti i poslušnosti”, kaže sociolog Bojan Jovanović.

Francuska riječ poltron znači kukavica, plašljivac i razmetljivac.

Bez poltrona ne bi bilo ni moćnika. I niko nikad nije priznao da je poltron. Ali, svuda se oko nas množe kao amebe. ,,Transfer blama” je u punom jeku.

Malo ko voli kad mu se protivrječi. Posebno onaj na vrhu bilo kakve hijerarihijske ljestvice. Nesigurnom stalno treba klimoglav da je uvijek u pravu. Hvali Glavnog što glasnije, i ne brini za karijeru – drevno je to pravilo.

Kad se poltroni dokopaju vlasti, koja im je sveti cilj, postaju vrlo opasni. Potrebni su im još veći poslušnici no što su oni svojim šefovima. Strahuju da se ne vrate tamo gdje su nekad bili. Teško onom u ovoj državi koji im se suprotstavi. Takve moćnici i njihove sluge i ruže i tuže. Novinari Monitora dobro su iskusili i jedno i drugo.

Sociolozi i psiholozi kažu da i za poltronstvo treba imati smisla i talenta. Kažu i to da su muškarci darovitiji za poltronisanje od žena.

Živi primjer za to je Milan Roćen, nekadašnji šef kabineta visokog partijskog funkcionera iz bivšeg crnogorskog rukovodstva. Umio je tako gordo da šefovima ponese tašnu, da mu ravnog nije bilo. A vrhunac dara demonstrirao je kad je jednog od funkcionera zaboljela noga. I on je danima uz njega šepao. I mic po mic dogurao je do ministra inostranih poslova.

Milo Đukanović je, kad je trebalo, pokazao smisao za hvaljenje nadređenih: ,,Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”. Tako je besjedio 1992. godine.

Nije tek tako Meša Selimović zapisao: „Poltroni su đubre na kojima rastu sva zla ovog svijeta”.

Danas je sve više onih koji opstaju ili napreduju u poslu dodvoravanjem. O tom udaru na ljudsko dostojanstvo smišljena je ova pitalica. Dok direktor čita referat, šta radi poltron koji mu ga je napisao? Aplaudira? Ne, hvata bilješke! A kada direktor iznenada padne u nesvijest, šta radi poltron? Nastavlja da čita umjesto direktora? Ne, i on pada u nesvijest! Direktor pada sa funkcije. Šta radi odani poltron? Pretrčava na drugu stranu? Ne, on je već na drugoj strani.

To je šala u poređenju sa stvarnošću. Kada su savjetnici, šefovi kabineta, sekretarice, vozači, daktilografkinje… nakon takozvane antibirokratske revolucije u Crnoj Gori čuli da će im mladi, pametni i lijepi svima dati otkaz počeli su da plaču za starim rukovodstvom, a novo psovali na pasja preskakala. A kad je stigla vijest da će ipak biti pošteđeni – u holu zgrade Centralnog komiteta zaorila se pjesma i povedeno je kozaračko kolo u čast Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića… Pretpostavljate kakve su karakteristike ispisivali dojučerašnjem rukovodstvu?

Ljudi bez zaštite, ukazuju sociolozi, spas nalaze u bespogovornoj poslušnosti i moralnom kukavičluku. Ko se ponaša drugačije, čeka ga ovo što je lijepo smislio aforističar: „Ostao sam pri svome mišljenju – drugi odoše dalje”.

Grabežljiva trka za privilegijama stvorila je od mnogih ljudi „moralne peškire” spremne da se uvuku pod skut svog idola, slažu se stručnjaci. Najporaznije je što su poslušnost i poltronstvo postali ono što se cijeni, a ne prezire.

Rimski car Neron bio je, svjedoče istorijski zapisi, beznadežno netalentovan za poeziju, ali tokom dvadeset punih godina u Rimu i Grčkoj redovno je pobjeđivao na pjesničkim takmičenjima. Niko se nije usuđivao da mu ospori talenat.

Kad ste pročitali negativnu kritiku o nekom crnogorskom pjesniku ili romanopiscu? Sudeći po hvalospjevima pravo je čudo kako svi nisu dobili Nobelovu nagradu.

Nekad je bujalo i crnogorsko udvoričko pjesništvo. Posebno za vrijeme kralja Nikole. Istoričar Živko Andrijašević o tome je pisao prije trinaest godina, dakle prije nego je postao savjetnik Mila Đukanovića. I savjetovao: ,,Svi Vi koji vjerujete u svoj udvorički i pjesnički dar, treba da znate sljedeće…Udvoričkim pjesnicima ni jedna vlast nije ostala dužna, pa neće ni Vama. Zato pišite…”

Nije da nema onih koji su ga poslušali. Ne pišu baš svi poeziju, ali vlast nagrađuje apanažama sve koji je slave – akademike, profesore, novinare…

Andrijašević navodi da je u pisanju udvoričke poezije prednjačio Radoje Roganović Crnogorac, ,,koji je baš pretjerivao u obožavanju Gospodara”. ,,Zlobne kolege su širile priču da mu je sam knjaz jednom prilikom rekao: ‘Aman, Radoje! Ustavi se malo’. A veseli Radoje, ne da se nije ‘ustavio’, nego je navalio još većom snagom. Knjaza je ‘skromno’ nazivao suncem, orlom, vitezom i junakom…”

Kako tada, tako i danaske, što bi rekao narodni pjevač.

,,Nama ne treba Crna Gora poltrona, već slobodomislećih pojedinaca”, poručio je u nedjelju sa Cetinja Žarko Rakčević, prilikom formiranja Inicijativnog odbora Građanskog pokreta.

Ko zna, je li vjetar odnio niz polje i taj apel, kao i mnoge druge slične.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo