Samo jedan dan je bio dovoljan da se potvrde upozorenja stručnjaka da ljudi u južnom dijelu Crne Gore treba ponovo da se privikavaju na nužnost da žive sa opasnošću od poplava. Jer, nešto obilnije padavine uslovile su znatan porast nivoa Morače i Skadarskog jezera, dok je vodostaj Bojane za samo 24 sata, od utorka na srijedu, porastao za čitav metar. Do ovako velikog porasta dovelo je prije svega veliko jugo, koje nije dozvoljavalo vodi iz Bojane da otiče u more.
Naprotiv, morska voda je prodirala u tu rijeku, što je jedna od njezinih karakteristika, koje je čine mističnom. I pored velikog proticaja, morska voda prodire duboko uzvodno kroz korito Bojane, čak do osam kilometara od ušća. Dakle, u koritu te rijeke nalaze se i morska slana i slatka riječna voda!
Falio je još samo jedan faktor, da oni „zakažu sastanak”, pa da se ima situacija kao „biblijske” 2010. godine: otopljavanje snijega sa planina u unutrašnjosti! Jer, na sreću, snijega još nije toliko napadalo u unutrašnjosti Crne Gore, Albanije, Makedonije i Kosova, kuda protiče Bojana i njezina glavna pritoka, rijeka Drim. Naime, ta rijeka donosi u Bojanu najviše vode, „pravi čep” južno od Skadra, ne dozvoljavajući vodi iz Skadarskog jezera da Bojanom otiče u more, pa to dovodi do poplava u Zetskoj ravnici. Prema tvrdnjama albanskih eksperata, Bojanom sada može da prođe maksimalno 2,4 hiljade litara u sekundi, odnosno dva puta manje nego prije 25 godina, a isto toliko ima manje i nanosa! Zato su oni predložili da se očisti korito ove rijeke pri ušću kako bi se povećala njezina propusna moć.
I pored konačnog razumijevanja zašto nam se dešavaju poplave i svih zaklinjanja, nevjerovatno je kako zvaničnici ništa ne preduzimaju kako bi se moguće poplave spriječile, te kako ljudi na ovim prostorima imaju kratko pamćenje. A istorija je svjedok da je u priobalnom području Bojane i Skadarskog jezera uvijek bilo poplava, čak i nekoliko puta u toku jedne godine. Nekada sa manjim, nekada sa većim posljedicama.
Nakon što se to stanje poboljšalo od sredine 60-ih godina prošlog vijeka, izgradnjom sistema hidrocentrala na rijeci Drim, ova je rijeka rijetko plavila. I ljudi su se opustili, kao i vlasti: nasipi se nijesu obnavljali već pet decenija, čak su i rušeni, da bi se dobilo plodno zemljište. „Sa povećanjem, odnosno podizanjem ulcinjskih bentova, odnosno nasipa, za recimo pet metara, stvorili bi se uslovi da korito Bojane primi i odnese prema moru mnogo veću količinu vode nego što to sada može”, navode u Upravi za vode. Istovremeno na albanskoj strani rijeke je urađeno oko 15 kilometara nasipa za što je uloženo oko deset miliona dolara.
Činjenica je takođe da su u posljednjih pola vijeka kuće pravljene na samoj obali rijeke, iako je u ovim krajevima uvijek važilo pravilo: gradi kuću gdje su je i stari gradili. „Mnogi ljudi grade i ne vode računa o takozvanim prirodnim pragovima vodostaja, pa se objekti grade gdje ne bi smjeli. Dakle, ako se gradi gdje je prije 50 godina bila poplava, naravno da postoje rizici”, kaže direktor Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore Luka Mitrović.
„Teškim snom pravednika” spavaju i službe koje su bile efikasne u ranijem sistemu: civilne zaštite, osmatranja, javljanja, obavještavanja i uzbunjivanja. A ne bi smjele. Jer, nijesu više problem u Ulcinju samo opasnosti koje sve češće prijete od Bojane, već i od mora. U splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo kažu da klimatske promjene i rekordne vrijednosti plime upozoravaju da opasnost porasta nivoa mora nije stvar neke daleke budućnosti, nego da more „kuca na naša vrata”.
„U narednih 50 godina razina mora na Jadranu će narasti od pola metra do metar”, kaže stručnjak te institucije dr Ivica Vilibić. Tvrdnju da se ovom pitanju mora posvetiti puna pažnja, Vilibić potkrepljuje sljedećim podatkom: u Veneciji je ranije godišnje u prosjeku bilo osam poplava. Sada ih ima 50!
Tzv. prirodni hazard uzrokuje znatnu materijalnu štetu na ovom izuzetno važnom području posebno za turizam. Već su na Jadranu zabilježeni slučajevi nekoliko naglih poplava (flash flood). Uz to, Ulcinj se nalazi na seizmotektonski aktivnom području, gdje su se već događali razorni potresi, pa se može očekivati da će se i ponoviti, iako se ne može prognozirati kada, gdje i s kojim intenzitetom. Stoga je nužno da se, u skladu sa svjetskim trendovima, stvori učinkovita i ekonomična, naučno utemeljena metodologija upravljanja prirodnim hazardom i rizikom.
Mustafa CANKA