Povežite se sa nama

OKO NAS

POPLAVE: SKUPE LEKCIJE: Čovjek i stihija

Objavljeno prije

na

gunja-hrvatska-poplave-_660

Vodena stihija koja je čitavu sedmicu kidisala na region smiruje se, voda se pretežno povlači, počinje čišćenje mulja gdje to priroda dozvoljava, a evakuisani, pod kontrolom nadležnih službi, razmišljaju o povratku domovima, koji na to više ne liče. Dok je oprez i dalje na visokom nivou – zbog nekoliko i dalje kriznih tačaka u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ali i bojazni od mogućih zaraza – zbrajaju se mrtvi i nestali, računa materijalna šteta, prikuplja pomoć iz cijelog svijeta, a na površinu izranjaju analize na temu – kako su narečene države odgovorile na poplave.

Broj identifikovanih nastradalih u sve tri države raste. Na današnji dan taj broj je 50. Najviše u Srbiji, 27 – koja u trenutku kada Monitor stiže na kioske, petak, obilježava treći dan žalosti – pa u BiH – 20 stradalih. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, saopštilo je da je do juče prijavljen nestanak 798 osoba, od kojih je nađeno 215. Ti brojevi nijesu precizni zbog toga što više građana prijavljuje nestanak jedne osobe.

Ogroman broj kuća je uništen, iz sabirnih centara ljudi nemaju gdje da se vrate. U pojedinim mjestima vire samo krovovi iz vodene mase i blata. Na teritoriji tri države, procjenjuje se da je katastrofom pogođeno najmanje 2,15 miliona ljudi, među ukupnim stanovništvom od oko 16 miliona.

Ministarstvo bezbjednosti BiH izašlo je u javnost s brojkom od milion ugroženih. U Srbiji brojka ugroženih dostiže 686.000. U Hrvatskoj, manje pogođenoj poplavama, procjenjuje se da je ugrožena 101.000 ljudi. Razmjere štete trenutno su nesagledive i, sasvim sigurno, biće dugoročne.

Čulo se iz Bosne i Hercegovine: više materijalne štete u nekim krajevima nanijele su poplave, nego rat. Šteta se mjeri milijardama konvertibilnih maraka, dinara i eura. Procijenjena šteta od poplava u Srbiji trebalo bi da iznosi najmanje 175 miliona eura kako bi dio bio nadoknađen iz europskih fondova za tzv „velike katastrofe”. Hrvatska bi, kako bi se kvalifikovala za sredstva ove pomoći, trebalo da ima štetu od najmanje 254 milijona eura. Iako iz BiH stižu informacije o gubicima koji se mjere u milijardama, u Briselu napominju kako ova zemlja nije ispunila uslove za ovu kategoriju pomoći, jer još nema status zemlje kandidata: „Zato ispitujemo mogućnosti za regionalnu kandidaturu, odnosno da cijela regija bude proglašena regijom pogođenom katastrofom”, kako bi se pomoglo i BiH, kazala je ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić.

Među gradovima u regiji koji su najviše nastradali je Obrenovac, u kome je skoro čitava površina grada od 411 kvadratnih kilometara u jednom trenutku bila pod vodom. Obrenovac sa 72.524 stanovnika sada je grad duhova – najmanje 25.000 je evakuisano. Tek juče Republički štab za vanredne situacije razmatrao je mogućnost za povratak jednog broja Obrenovčana.

Kod Obrenovca se nalazi najveća termoelektrana u Srbiji – Nikola Tesla. Vodene mase su je potpuno „isprale” i ograničeno radi. Vlada Srbije posebno je zabrinuta zbog druge velike elektrane Kostolac, koju ugrožava rijeka Mlava. Rijeka Kolubara bila je potopila površinske kopove uglja, pa su rezerve svedene na minimum.

Na području BiH od gradova najviše je nastradao Maglaj. Pod vodom su se našla 252 kvadratna kilometra. Direktno je pogođeno najmanje 43.000 stanovnika opštine. U dobojskoj opštini voda je u jednom trenutku prekrila svih 814 km2. Kada je gradsko područje pogodio najviši vodeni talas, procjenjuje se da je u njemu bilo zarobljeno najmanje 100.000 ljudi.

Vlada Hrvatske proglasila je katastrofu za područje Vukovarsko-sremske županije koje je pogođeno poplavom.

Tragedija je bila i proba ljudske solidanosti. Test je položen. Unutar pogođenih zemalja pojedinci, lokalne zajednice, preduzeća i organi vlasti danima i noćima su se nesebično borili, i bore, za spasavanje ljudskih života, životinja i obezbjeđivanje rada vitalnih objekata infrastrukture, mostova, vodovodnih stanica, elektrana…

Ono što je posebno zasijalo u čitavoj nesreći: pomoć država regiona. Zemlje u susjedstvu koje nisu pogođene katastrofom – Makedonija, Crna Gora, Bugarska, Mađarska i Slovenija – odmah su počele da šalju spasioce i neophodnu opremu, hranu, ljekove… Srbiji su među prvima priskočili spasioci iz Rusije, dok je iz Azerbejdžana doletio avion sa humanitarnom pomoći. Dugoprugašica iz Malezije koja učestvuje na trci Obrnuti Put svile Marka Pola (AROMA) od Pekinga do Venecije, prekinula je svoj pohod ka Ginisovom rekordu da postane prva žena u svijetu koja će ostvariti taj podvig i posvetila se humanitarnom radu u Savom ugroženoj Sremskoj Mitrovici.

Evropska unija, kao zajednica, ali i većina njenih članica, pojedinačno su uputili hitnu pomoć na Balkan. Slijede sredstva za privremeno zbrinjavanje ljudi i rekonstrukciju infrastrukture. Iz EU upozoravaju da dolazi toplije vrijeme koje može uticati na topljenje snijega i stvoriti dodatne probleme pogotovo na području BiH.

Oni koji kritikuju vladu premijera Aleksandra Vučića, ukazuju: prošli utorak, 13. maj, bio je posljednji dan kada je prognoza vremena išla, kako je i uobičajeno u normalnim prilikama, na kraju Dnevnika RTS. Već tada je i gledaocima – a posebno nadležnima – moralo biti jasno šta se sprema.

„Na evropskom meteo-alarmu veći deo Srbije – Srem, Pomoravlje, zapad i jugozapad zemlje – obeleženi su crvenom bojom što predstavlja najviši stepen upozorenja, ovoga puta na obilne padavine. Od srede do petka, u Srbiji će pasti onoliko kiše koliko obično padne za dva meseca – 120 litara po kvadratnom metru”, rekla je voditeljka. Iako je prognoza omanula, za tri dana palo je 170 litara kiše, i ona je bila dovoljno apokaliptična da se dolazeće padavine shvate ozbiljnije nego što su shvaćene.

Ili, istog tog dana, 13. maja, upozorio je Republički hidrometeorološki zavod: ,,Na Savi kod Šapca vodostaj se nalazi iznad granice redovne odbrane od poplava, sa tendencijom porasta od 15. maja. Na Kolubari vodostaji će granicu redovne odbrane od poplava preći sutra (14. maja), a granicu vanredne odbrane tokom 15. maja”. Uprkos stanju na terenu, zaključuje Aljazeera, i prognozi padavina, sirene u Obrenovcu oglasile su se tek u petak, 16. maja, u 5:00 sati ujutro, kada je nasip na Kolubari probijen i kada je voda počela da nadire!

Na Fejsbuku je zapažena prepiska u kojoj je učestvovao i Vojin Nestorović, direktor za korporativne poslove u TENT, koji je u četvrtak (15. maj) kasno uveče napisao: „Evo sad sam došao sa terena. Kolubara je probila nasip i ide prema Stublinama i prema Obrenovcu. …Predložio sam da se uključe sirene, ali Čučko (Miroslav Čučković, predsednik opštine Obrenovac) misli da bi to izazvalo paniku!” Predsjednik opštine je insistirao da se informacije prosljeđuju samo putem lokalne televizije koju građani u noći sa četvrtka na petak više nisu mogli da vide – isključena je struja.

Jedan Obrenovčanin rekao je da su mnogi njegovi sugrađani u petak (16. maj) oko devet sati još dovodili djecu u vrtiće. Mnogi roditelji ni vaspitačice nisu znali koliko je stvar ozbiljna jer im to niko nadležan nije saopštio.

Nije bila obaviještena o razmjerama poplave, iako je u Opštini Obrenovac zadužena za komunikaciju, i jedna anonimna službenica. „Građani, pa ni ja, nismo bili obavešteni o ozbiljnosti situacije, kao ni da je potrebna evakuacija, osim poziva stanovnicima naselja Šljivica da se evakuišu”, kazala je ona za njemačku medijsku kuću Dojče Vele (DW).

Neorganizovanost koja je vladala tri dana pošto su meteorolozi praktično najavili poplave ilustruje i poziv Obrenovčanima da ne napuštaju domove, koji je došao lično od gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ta vijest na zvaničnom portalu beograd.rs pojavila se u petak, a u međuvremenu je uklonjena. Gradonačelnikovi saradnici sad tvrde da je on takvu preporuku iznio pošto su se Obrenovčani već bili oglušili na poziv o evakuaciji, pa je pravi trenutak bio propušten i bezbjednije je bilo da ostanu na višim spratovima kuća.

Sebi su u velikoj mjeri bili prepušteni i građani širom Srbije, solidarni u pokušaju da pomognu ugroženim područjima. Društvene mreže su se usijale, građani skupljaju potrepštine, neki drugi nude kamione, neki podižu brane… „Ovo što do sada vidimo najviše liči na razne vidove građanskog samoorganizovanja”, piše Dejan Ilić na internet stranici Peščanik. „Ako ne može bolje, to je odlično. Međutim, za šta će nam onda država i njeni činovnici (u Sektoru za vanredne situacije ima ih 4.000)? Da vraćaju avione sa spasiocima? Da nas plaše Biblijom i milenijumskim katastrofama? Da nam objašnjavaju kako smo mi ipak bolje organizovani od drugih iako je naša nesreća desetostruko veća? Ne vidim zašto od njih ne bismo zahtevali više od toga.”

Danas hiljade Obrenovčana čekaju pomoć, nemaju hrane i vode. Ima onih koji su kivni, jer vjeruju da je Obrenovac žrtvovan, da je voda puštena kako talas Savom ne bi stigao do Beograda. Kivni, jer su „na važnim mestima partijski ljudi, oni koji nisu stručni.

Nesreća nikad ne dolazi sama. U BiH, recimo, gdje se stanovništvo bori sa vodenom stihijom i klizištima, pojavila se nova opasnost. Vodena bujica je skinula oznake sa minskih polja, a neka od njih su pomjerena i niko ne zna gdje su mine završile. Mediji javljaju da rijeke mogu donijeti mine u polovinu zemalja jugoistočne Evrope, te da u svom „lutanju” mogu biti opasne i za turbine hidroelektrana.

Iz svih poplavljenih područja u službe civilne zaštite, takođe, stižu prijave o municiji, bombama, zoljama, eksplozivu i drugom sakrivenom naoružanju koje je stanovništvo držalo u podrumima i raznim skrivenim mjestima.

BRANKO MICEV, METEOROLOG
Struku nije imao ko da čuje

MONITOR: Iz Srbije, BiH i Hrvatske stižu slike velikog stradanja usljed poplava. Oo kakvoj se vrsti nepogode radi, šta je uzrokovalo?
MICEV: Razmjer poplava poprima karateristike katastrofalnih razmjera i po intenzitetu i posljedicama svrstava se u kategoriju elementarne nepogode sa velikim razaranjima u ljudskim žrtvama. Ne samo od kako se vrše instrumentalna mjerenja već i na osnovu istorijskih kazivanja ili zapisa ne postoje informacije o tome da su bile jače i katastrofalnije poplave.

Kada je u pitanja najava i upozorenje, veoma je važno da se zna da postoje uzročno-posljedične veze. Primarni i fundamentalni uzrok poplava su obilne padavine a posljedica toga su poplave a poplave su zatim uzrok za razaranje i katastrofu. Moramo da imamo u vidu činjenicu da je primarni uzrok bio prepoznat i želim da naglasim da je izdato upozorenje o postojanju primarnog uzroka a to su obilne padavine. Na oficijalnom sajtu Meteoalarma u okviru EUMETNET-a (mreže Naciolnih meteoroloških službi za Meteolarm meteo upozorenja u Evropi) Nacionalna meteorološka služba Republike Srbije izdala je meteoalarm upozorenje, na obline padavine koje se očekuju, najvišeg stepena (4. stepen od 4 stepena) a to je crveno upozorenje što podrazumjeva da se radi o opasnim količinama padavina koje mogu da imaju razarajući karakter sa materijalnim štetama većih razmjera pri čemu su moguće i ljudske žrtve!

Izostanak upozorenja (akutelna dešavanja u Srbiji) na opasnost od poplava pokazuje dvije stvari: Prvo: opasnost od bujičnih tokova (gdje za vrlo kratko vrijeme dolazi do nagle realizacije ogromne količine vode) i da na bujičnim tokovima dolazi do klizišta je potcijenjena, a da se najveća pažnja posvećuje na opasnost od velikih vodenih tokova Dunav, Sava…. Drugo: postoji velika disperzija institucija koje se bave vodenim resursima i ne postoji kvalitetna integracija. U tom konglomeratu institucija nema integrisanog djelovanja, nema precizno definisanih obaveza i odgovornosti. To znači da je neophodno hitno integrisanje, na državnom nivou, svih službi koje se bave vodom i hidrologijom i sa detaljno utvrđenim obavezama i odgovornostima.

MONITOR: Šta su uzroci poplava?
MICEV: Desila se vrlo specifična meteorološka situacija kada je iznad Srbije došlo do preklapanje centara ciklona u prizemlju i ciklona po visini a na istoku Atlantika imali smo stacionarno polje visokog vazdušnog pritiska koje je omogućilo da preklapanje ciklona ostane nekoliko dana upravo iznad teritorije Srbije.

U ovakvim slučajevima cikloni su u stanju da generišu ekstremne vremenske prilike sa velikim posljedicama. Ovakve specifične meteorološke situacije generišu efekat poznat kao Multi kraki atak što u prevodu znači disperzija najrazličitijih vrsta nevolja u svima pravcima. Upravo se to i desilo, na sve strane imali smo različite nevolje, obilne padavine, poplave, klizišta, olujni vjetrovi, sniježne padavine, pa topljenje snijega, sve je to impliciralo nevolje na infrastrukturi i vitalnim energetskim objektima, ugrozilo imovinu građana sa najozbiljnijom prijetnjom po ljudske živote. I ranije je bilo sličnih situacija ali ne ovako ekstremnih, zato što je vrlo malo vjerovatno da se desi ovakva superpozicija ciklona baš na ovom prostoru. I u buduće sigurno će biti sličnih situacija, a ovako ekstremne naravno mnogo ređe.

MONITOR: Da li bi u budućnosti i u Crnoj Gori mogla da se desi slična vremenska nepogoda? Koji djelovi Crne Gore bi bili najugroženiji i koje preventivne mjere treba preuzeti ?
MICEV: Da se bi se desile ovako katastrofalne poplave neophodno je da se istovremeno ispune više uslova i to na jednom mjestu. Vjerovatnoća da se desi istovremeno dejstvo više parametara i to na jednom mjestu je vrlo mala. Međutim, ne isključuje se takva mogućnost. Na prostoru Crne Gore moguće je da dođe do superpozicije i istovremnosti više meteoroloških efekata i u takvim situacijama vremenske prilike poprimaju karakter elementarne nepogode sa velikim štetama, razaranjima a nažalost i ljudski životi bivaju ugroženi.

Potencijalno ugrožena mjesta su naravno hidrološki sistem Zeta, Morača, Skadarsko jezero-Bojana. Posebno dio Skadarskog jezera i Bojane usljed dodatog dejstva rijeke Drim koja, u specifičnim meteorološkim situacijama, predstavlja barijeru za normalno oticanje jezera rijekom Bojanom. Zatim dolina Lima, i dio Tare. U ovakvim situacijama obilne padavine, topljenje snijega, visoke temperature u hladnijem dijelu godine, generišu masovna klizišta koja mogu da dodatno otežaju normalan protok vode u rijekama stvarajući vještačke brane velikim nanosima zemlje na riječni tok i time stvaraju „čepove”, nakon njihovog naglog otčepljenja stvara se rušilački poplavni talas koji je neprirodan za to riječno korito.

MONITOR: Posebno zastrašujuće izgledaju klizišta. Kava je opasnost od njih?
MICEV: U narednom periodu obilne padavine naročito će imati značajan uticaj na generisanje klizišta usljed narušene prirodne povezanosti tla-terena. Prirodna povezanost tla je narušena iz dva razloga. Prvo što imamo velike suše i požare a drugo što ljudskim djelovanjem narušavamo prirodnu povezanost tla raznim građevinskim zahvatima i podizanjem objekata na mjestima gdje to ne bi trebalo raditi i sa neadekvatnim dimenzionisanjem na opterećenje od ekstremnih meteoroloških uslova. Na takvim nekim potencijalno ranjivim mjestima struka i nauka nisu poštovani ali će se priroda postarati da ta greška bude ispravljena.

Kao zaključak, ova katastrofalna situacija upućuje na tri činjenice koje je neophodno uvažiti, u suprotnom i pri istim ekstremnim vremenskim prilikama imaćemo veće posljedice: Prvo, da se moraju jačati, kadrovski i tehnički, nacionale meteorološke službe naročito sistem rane najave i mora da se uzima pravilno dimenzionisanje opterećenja objekata na ekstremne meteorološke uslove. Drugo, da se izvrši integracija svih službi, na državnom nivou, koje se bave vodama, definišu obaveze i utvrdi visok stepen odgovornosti. Treće, da se ukloni i spriječi miješanje neadekvatnih struka i nestručnih ljudi u ovoj oblasti, odnosno da se efikasno spriječi uzurpacija struke.

Pomoć iz Crne Gore prevazišla sva očekivanja

Crna Gora iako najmanja država regiona skrenula je pažnju na sebe zbog poslate pomoći ugroženim područijima. Poslate su jedinice Vojske, vatrogasci iz Nikšića, a više stotina građana se organizovalo i samoinicijativno krenulo ka poplavljenim oblastima. Samo putem humanitarnog SMS broja 14543 iz naše zemlje sakupljeno je više od 100.000 eura. Potom, na žiro račun Crvenog krsta Crne Gore, prema informaciji od prije tri dana, uplaćeno 73.600 eura. Crveni krst je od građana, srednjoškolaca, studenata, privrednih subjekata i drugih organizacija prikupio ogromne količine garderobe, hrane i higijenskih artikala. Najbolje je sve to opisao ambasador Srbije u Crnoj Gori, Zoran Bingulac: ,,Pomoć iz Crne Gore prevazilazi sva očekivanja. U nekim momentima mi se činilo da su te poplave nastale na području Crne Gore.”

Predrag NIKOLIĆ
Milan BOŠKOVIĆ
Marko MILAČIĆ

Komentari

OKO NAS

NOVI KONCEPT GAZDOVANJA ŠUMAMA: Slovenačka metodologija smanjuje prihode opštinama?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto dosadašnjeg modela, prema kojem je lokalnim samoupravama pripadalo 70 odsto od koncesija na šumu na njihovoj teritoriji, novim zakonskim rješenjima predviđena je metodologija koja će znatno korigovati prihode

 

Novi koncept gazdovanja šumama značajno će korigovati prihode, koje su do sada lokalne samouprave ubirale po osnovu naknada od koncesija za eksploataciju šuma. Program reorganizacije koncesionog korišćenja šuma, kojim je to preporučeno, prošlog mjeseca usvojila je Vlada. To će, prema onome što je nedavno iza skupštinske govornice najavio ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović, biti i u odredbama novog Zakona o šumama.

U novom sistemu organizacije šumarstva, prodaja drvne sirovine realizovaće se kroz berzu drveta na šumskim stovarištima. Time će, tvrdi ministar,  biti postignuto bolje vrednovanje drvne sirovine.

Program reorganizacije koncesionog korišćenja šuma podrazumijeva i reorganizaciju Uprave za šume (UzŠ) u privredno društvo Šume Crne Gore DOO (ŠCG) u vlasništvu države. To preduzeće „obavljalo bi javne i komercijalne funkcije u upravljanju i gazdovanju šumama, a u skladu sa principima funkcionisanja privrednih društava.“

„Funkcije državne uprave, uključujući regulisanje postojećeg sistema koncesija, koje se ne mogu prenositi na privredno društvo, ostale bi i dalje u nadležnosti organa uprave. Privredno društvo ŠCG bi se uspostavilo za komercijalno korišćenje državnih šuma, van koncesija, uključujući obavezu za obezbjeđivanje tehničkih i bioloških investicija u državne šume…“ – piše u Programu.

Prema važaćem zakonu, lokalnim samoupravama pripada 70 odsto od naplaćenih koncesionih naknada na šume, koje se posijeku na njihovoj teritoriji. To su, za neizdašne budžete opština na sjeveru, značajan sredstva. Na primjer,  po tom osnovu, opština Berane ove godine namjerava da prihoduje 800.000, Pljevlja više od pola miliona,  Kolašin 230.000, Plav 100.000 eura …

Simović je ocijenio da je dosadašnji model naknada lokalnim samoupravama neodrživ. Najavio je da će biti značajno  izmijenjen, nakon  usvajanja novog Zakona o šumama. On je,  argumentujući svoj stav, odnosno,  nova zakonska rješenja,  uputio i svojevrstan prijekor lokalnim samoupravama  na sjeveru. Naveo je primjer Opštine Rožaje koja je prošle godine po osnovu naknada za korišćenje šuma naplatila 504.000 eura. Od toga, tvrdi ministar, ništa nije vraćeno u šume.

„Taj prihod se po zakonu tretirao kao izvorni prihod jedinice lokalne samouprave i sva sredstva su trošena za finansiranje lokalne administracije i tu je negdje bio suštinski problem sa aspekta korišćenja tih sredstava. Nešto što je uzimano iz šume prirodno je bilo da se vraća šumi za održavanje šumskih puteva za uzgojne radove… Ekonomija lokalnih samouprava ne može počivati samo na koncesionoj naknadi…“ – objasnio je Simović.

U Programu  su navedeni i uporedni podaci, kada je riječ o lokalnim prihodima od korišćenja šuma u našoj i zemljama u regionu. Navodno, izdvajanje lokalnim samoupravama, po tom osnovu, kod nas je četiri do osam  puta veće nego u Hrvatskoj, a skoro 40 puta nego u Srbiji.

Autori Programa predlažu da ubuduće u Crnoj Gori bude primjenjivana slovenačka metodologija. Slovenija lokalnim samoupravama izdvaja pet odsto  vrijednosti od prodaje drveta, odnosno,  četvrtinu  sredstava budžetskog Fonda za šume, u koji državno preduzeće uplaćuje 20 odsto od prodaje drveta iz državnih šuma. U Programu navode i da bi se ta sredstva mogla koristiti namjenski za izgradnju i održavanje lokalne putne infrastrukture.

U lokalnim samoupravama na sjeveru ili nijesu upoznati da im slijedi značajno smanjenje prihoda od šume posječene na njihovoj teritoriji ili su prilično zabrinuti najavama ministra Simovića. Većina  zaduženih za lokalne finansije, ipak, nijesu željeli da komentarišu najavljena zakonska rješenja. Čekaju, objašnjavaju, da vide nacrt zakona.

Mojkovčanima je, međutim, već jasno da će im nove zakonske odredbe donijeti nove izazove.

Predsjednik Opštine Ranko Mišnić podsjeća da su lani po osnovu naknade od koncesija za šume prihodovali 92.700 eura. Polovina tog iznosa, kaže, naplaćena je po osnovu koncesija za korišćenje mineralnih sirovina.

„Koncesione naknade u ukupno ostvarenim prihodima,  koji su ustupljeni Opštini od strane države,  iznosili su blizu 36 odsto, iz  čega se jasno vidi koliko je to značajan prihod za našu lokalnu samoupravu. Imajući u vidu ranije izmjene i dopune zakona koji su značajno umanjili lokalne prihode – komunalne takse i naknade za održavanje lokalnih puteva – ovo bi dodatno iskomplikovalo situaciju kada je finansijska održivost naše opštine u pitanju“ – kazao je Mišnić za Monitor.

U kolašinskoj Opštini objašnjavaju da još ne znaju tačno šta će donijeti novi Zakon o šumama, ali objašnjavaju da su pretprošle godine od tog prirodnog  bogastva prihodovali više od 317.000, a lani oko 213.000 eura. To je 10, odnosno, pet odsto ukupnih lokalnih prihoda.

„Kada budemo imali konkretan nacrt Zakona, mi ćemo ga pažljivo analizirati i u redovnoj proceduri dati eventualne primjedbe i sugestije. Generalno, Opština Kolašin pozdravlja napore Vlade i podržava sva rješenja koja će doprinijeti boljoj valorizaciji i održivom upravljanju šumskim bogatstvima. Takođe, vjerujemo da će se prilikom donošenja izmjena navedenog zakona    voditi računa o njegovim finansijskim efektima na opštine u Sjevernom regionu, kako ne bi došlo do ugrožavanja njihove finansijske održivosti“ – očekuje sekretar za finansije Dragan Bulatović.

Svoju nadu u brigu Vlade o sjeveru on potkrepljuje činjenicom da je „prošlogodišnjim Zakonom o finansiranju lokalne samouprave propisano da se opštinama u tom dijelu države ustupa 50 odsto prihoda od poreza na dohodak fizičkih lica“. Ranije, podsjeća Bulatović, procenat je bio značajno niži. To je tvrdi „značajno doprinijelo održivosti i stabilnosti lokalnih javnih finansija u ovom regionu“.

Pedloženi organizacioni model sektora sa ŠCG i preostalim koncesijama može da generiše godišnje preko 16 miliona eura  ukupnog prihoda od korišćenja državnih šuma, ocjenjuju autori Programa reorganizacije koncesionog korišćenja šuma. To je predstavlja više nego dvostruko uvećanje prihoda (u odnosu na 2017. godinu), a time i nacionalnog bruto društvenog proizvoda sektora šumarstva.

                                                     Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NA SVIM VEĆIM CRNOGORSKIM RIJEKAMA REGISTROVANO ZAGAĐENJE: Naših ruku djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema izvještaju o stanju životne sredine najzagađenije rijeke u Crnoj Gori su Vezišnica, Ćehotina, Morača, Ibar, Lim i Grnčar, dok se nešto niža zagađenost pojavljuje na Tari, Rijeci Crnojevića i Zeti

 

Iako  u Ustavu piše da smo ekološka država, dok rijeke u našoj himni nose glas o vječnosti Crne Gore, realnost ne pokazuje da nam je naročito stalo do crnogorskih vodotoka. Gradske deponije u gotovo svakom većem gradu u centralnom dijelu ili na sjeveru Crne Gore smještene su na obalama ili u blizini rijeka.

Na teritoriji opštine Bijelo Polje registrovano je 220 nelegalnih odlagališta otpada na Limu. Da Lim nije izuzetak, pokazuje i posljednja Vladina informacija o zaštiti životne sredine, prema kojoj je na gotovo svakoj većoj crnogorskoj rijeci registrovano zagađenje. Dobar kvalitet vode ja na rijeci Bojani, dok je najčistija Piva. Većina ovih rijeka tok nastavlja van granica Crne Gore, pa i zagađenja nose susjednim državama.

U nevladinoj organizaciji Green Home ističu da su prema izvještaju o stanju životne sredine najzagađenije rijeke u Crnoj Gori: Vezišnica, Ćehotina, Morača u dijelu nizvodno od gradskog kolektora, Ibar, Lim (ispod Bijelog Polja) i Grnčar (na području Gusinja). Nešto niža zagađenost pojavljuje se na Tari i to na dijelu ispod Mateševa, Mojkovca i Đurđevića Tare, zatim Rijeci Crnojevića i Zeti.

„Rezultati mjerenja pokazuju veliku osjetljivost ovih vodenih sistema, prije svega u režimu niskog vodostaja, kao i poslije velikih kiša”, kaže za  Monitor Irma Muhović iz NVO Green Home.

Ihtiolog i profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) Danilo Mrdak za takvo stanje krivi institucije. „Svjedoci smo pravog malog takmičenja među institucijama koje, kada se nešto loše desi, imaju potrebu da se ograde od nadležnosti. A kad treba uzeti novac ili neku naknadu, svi su prvi. Odgovornost ne može da bude na neodgovornim pojedincima jer da nema zakona u Evropskoj uniji i tamošnji ljudi bi se isto, ako ne i gore ponašali”, pojašnjava Mrdak za Monitor.

To potvrđuje naše iskusvo. Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, Uprave za vode i Hidrometeorološkog zavoda (HMZCG) u isti čas su kazali Monitoru za koja pitanju nijesu nadležni. Ministarstvo, međutim, nije bilo toliko ažurno da odgovori na pitanja Monitora, koja jesu u njegovoj nadležnosti. Agencija za zaštitu životne sredine, koja je možda najpozvanija da govori o ovom problemu, od ponedjeljka ne odgovara na pitanja.

Direktorica Odsjeka za kvalitet voda u HMZCG Nevenka Tomić tvrdi da na osnovu rezultata fizičko-hemijskih analiza najzagađeniji su donji tokovi Morače, Ibra, Ćehotine, Lima i Ljuboviđe, koje imaju umjeren ili loš status kvaliteta.

„Ovakvo stanje, odnosno zagađenja, dolazi najviše ulivom otpadnih komunalnih voda iz naseljenih zona i industrijskih izvora, raznih radionica, septičkih jama kao i divljih deponija, eksploatacija pijeska, spiranja saobraćajnica i zemljišta u slučaju kiša, posebno velikih bujica, izgradnja puteva“, navodi Tomićeva u odgovoru za Monitor.

Iz Uprave za vode tvrde da je Crna Gora, kao obavezu iz Okvirne direktive o vodama (EU), donijela „planove upravljanja vodnim područjem“ – najvažnija planska dokumenata u toj oblasti. Međutim, iako je završena javna rasprava i urađena strateška procjena uticaja, još se čeka da Vlada usvoji ova dokumenta.

„Treba napomenuti da je za implementaciju mjera potrebno izdvojiti pozamašna finansijska sredstva, te je za isto potrebno vrijeme ali i stručni i administrativni kapaciteti, te koordinisan pristup svih institucija uključenih u proces upravljanja vodama. Učešće javnosti, informisanost građana kao i medijske kampanje podizanja svijesti o nezamjenljivosti vode kao resursa i uslova egzistencije, pomoći će nam svima kako bi dugoročno zaštitili crnogorske vodotoke od zagađenja“, navodi se u odgovoru Uprave.

Crna Gora će za pregovore sa EU oko životne sredine (Poglavlje 27), odnosno za usklađivanje sa evropskim standardima, morati da izdvoji oko dvije milijarde eura. Najveći dio tih sredstava ići će na otpadne vode i tretiranje otpada, gdje i dalje ne bilježimo značajan napredak.

Vodotoci rijeka su iz godine u godinu sve manji, a zagađenje je isto ili veće. Ukoliko se voda smanjuje, nešto što se nekada smatralo malim zagađenjem, postaje mnogo veći zagađivač.

Muhovićeva smatra da je u Crnoj Gori glavni problem nedovoljna primjena Zakona o vodama i podzakonskih akata, koji propisuju mjere za održavanje i zaštitu kvaliteta voda. Zakon se, tvrdi, ne primjenjuje najviše zbog nedostatka tehničkih i ljudskih resursa za učestaliju kontrolu kvaliteta vode i kontinuirani nadzor izvora zagađenja. „Veoma je problematično to što se ekološka pitanja i dalje shvataju olako, te se i problemi rješavaju sporadično, a najčešće se reaguje samo na posljedice, a ne i na izvor problema“, navodi Muhovićeva. „Usljed nedostatka kapaciteta i nedovoljno znanja i ekspertize, često izostaje pravovremena reakcija sa lokalnog nivoa, što za posljedicu ima kasne reakcije viših instanci a u konačnom i neprocesuiranje odgovornih za štetu u životnoj sredini“.

Predsjednik Saveza sportskih ribolovaca Crne Gore Omar Bašić tvrdi da lokalne uprave izbjegavaju odgovornost kada je riječ o zagađenju rijeka.

„Lokalne samouprave ne žele da riješe određeni problem proglašavajući se nenadležnim. Nije njegova briga da se bave time,  ali jeste mu briga da ima zvanje inspektora, sekretara, komunalnog policajca i jeste mu nadležnost da prima platu“, kaže Bašić za Monitor.

Danilo Mrdak smatra da naše institucije samo treba da primijene ono šta piše na papiru. Tvrdi da su zakoni dobri, samo su zalud pisani.

„Odavno je uvaženo pravilo da zagađivač plaća. Ali, kad se napravi šteta onda ispliva svo zamešateljstvo pa obično sve na sudu pada ili je teško dokazivo iz hiljadu i jednog razloga, a jasno je ko je napravio štetu kao što je 2+2=4. Čak i tužioci i sudije kažu da je sve jasno, ali pravno je napravljeno niz prestupa. Advokati to obore na sudu ili tužioci i ne pokrenu tužbu jer znaju da je osuđena na propast“, kaže Mrdak.

On smatra da bi se dosljednom primjenom okvirne direktive o vodama Riješilo 90 odsto problema na našim rijekama. Ako to uradimo, tvrdi, sve bi se moglo riješiti za pet godina.

„A onda kad budemo pričali našoj djeci i pokazivali im slike rijeka iz ovog perioda, oni nam neće vjerovati. Ili će možda pomisliti da je ovdje živjelo neko divlje pleme“, kaže kroz gorku šalu Mrdak.

 

Do tada ćemo biti samo papirnata ekološka država.

 

Mrdak: Sreća je što nemamo industriju

 

Danilo Mrdak smatra da je sreća po naše rijeke (a žalsot po državu i građane) što nemamo veliku industriju u Crnoj Gori. Zbog toga je zagađenje naših rijeka uglavnom organskog porijekla bilo da se radi o komunalnim otpadnim vodama ili ispustima individualnih objekata za stanovanje ili, pak, farmi životinja.

Teži oblici zagađenja – industrijskog – vezani su za Pljeljva i Bijelo Polje. Rudnik uglja ima svoj prečišćivač voda, ali je zagađenje evidentno, dok poprilično zagađenje u Ćehotinu dospijeva iz okana rudnika Šuplja stijena. U Bijelom Polju najveći zagađivači su klanice, mljekare i postrojenja za preradu mesa, kao i živinarske farme.

„I naravno, da ne zaboravim omiljeni sport crnogorskih građana da svaki komad stare kućne tehnike, wc sanitarija, starih automobila moraju da gurnu u potoke i rijeke, jer voda će to ponijeti. O drugom manjem otpadu tipa boca, plastike, kesa neću ni da pričam. Svako selo ima neku svoju prećutno odabranu deponiju koja je po pravilu na obali seoske rijeke ili potoka. Sve to za vrijeme velikih kiša dolazi u veće vodotokove. Divlje deopnije uz Lim, Moraču i Zetu su tek zastiđe“, kaže Mrdak.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo