Povežite se sa nama

OKO NAS

POPLAVE: SKUPE LEKCIJE: Čovjek i stihija

Objavljeno prije

na

Vodena stihija koja je čitavu sedmicu kidisala na region smiruje se, voda se pretežno povlači, počinje čišćenje mulja gdje to priroda dozvoljava, a evakuisani, pod kontrolom nadležnih službi, razmišljaju o povratku domovima, koji na to više ne liče. Dok je oprez i dalje na visokom nivou – zbog nekoliko i dalje kriznih tačaka u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ali i bojazni od mogućih zaraza – zbrajaju se mrtvi i nestali, računa materijalna šteta, prikuplja pomoć iz cijelog svijeta, a na površinu izranjaju analize na temu – kako su narečene države odgovorile na poplave.

Broj identifikovanih nastradalih u sve tri države raste. Na današnji dan taj broj je 50. Najviše u Srbiji, 27 – koja u trenutku kada Monitor stiže na kioske, petak, obilježava treći dan žalosti – pa u BiH – 20 stradalih. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, saopštilo je da je do juče prijavljen nestanak 798 osoba, od kojih je nađeno 215. Ti brojevi nijesu precizni zbog toga što više građana prijavljuje nestanak jedne osobe.

Ogroman broj kuća je uništen, iz sabirnih centara ljudi nemaju gdje da se vrate. U pojedinim mjestima vire samo krovovi iz vodene mase i blata. Na teritoriji tri države, procjenjuje se da je katastrofom pogođeno najmanje 2,15 miliona ljudi, među ukupnim stanovništvom od oko 16 miliona.

Ministarstvo bezbjednosti BiH izašlo je u javnost s brojkom od milion ugroženih. U Srbiji brojka ugroženih dostiže 686.000. U Hrvatskoj, manje pogođenoj poplavama, procjenjuje se da je ugrožena 101.000 ljudi. Razmjere štete trenutno su nesagledive i, sasvim sigurno, biće dugoročne.

Čulo se iz Bosne i Hercegovine: više materijalne štete u nekim krajevima nanijele su poplave, nego rat. Šteta se mjeri milijardama konvertibilnih maraka, dinara i eura. Procijenjena šteta od poplava u Srbiji trebalo bi da iznosi najmanje 175 miliona eura kako bi dio bio nadoknađen iz europskih fondova za tzv „velike katastrofe”. Hrvatska bi, kako bi se kvalifikovala za sredstva ove pomoći, trebalo da ima štetu od najmanje 254 milijona eura. Iako iz BiH stižu informacije o gubicima koji se mjere u milijardama, u Briselu napominju kako ova zemlja nije ispunila uslove za ovu kategoriju pomoći, jer još nema status zemlje kandidata: „Zato ispitujemo mogućnosti za regionalnu kandidaturu, odnosno da cijela regija bude proglašena regijom pogođenom katastrofom”, kako bi se pomoglo i BiH, kazala je ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić.

Među gradovima u regiji koji su najviše nastradali je Obrenovac, u kome je skoro čitava površina grada od 411 kvadratnih kilometara u jednom trenutku bila pod vodom. Obrenovac sa 72.524 stanovnika sada je grad duhova – najmanje 25.000 je evakuisano. Tek juče Republički štab za vanredne situacije razmatrao je mogućnost za povratak jednog broja Obrenovčana.

Kod Obrenovca se nalazi najveća termoelektrana u Srbiji – Nikola Tesla. Vodene mase su je potpuno „isprale” i ograničeno radi. Vlada Srbije posebno je zabrinuta zbog druge velike elektrane Kostolac, koju ugrožava rijeka Mlava. Rijeka Kolubara bila je potopila površinske kopove uglja, pa su rezerve svedene na minimum.

Na području BiH od gradova najviše je nastradao Maglaj. Pod vodom su se našla 252 kvadratna kilometra. Direktno je pogođeno najmanje 43.000 stanovnika opštine. U dobojskoj opštini voda je u jednom trenutku prekrila svih 814 km2. Kada je gradsko područje pogodio najviši vodeni talas, procjenjuje se da je u njemu bilo zarobljeno najmanje 100.000 ljudi.

Vlada Hrvatske proglasila je katastrofu za područje Vukovarsko-sremske županije koje je pogođeno poplavom.

Tragedija je bila i proba ljudske solidanosti. Test je položen. Unutar pogođenih zemalja pojedinci, lokalne zajednice, preduzeća i organi vlasti danima i noćima su se nesebično borili, i bore, za spasavanje ljudskih života, životinja i obezbjeđivanje rada vitalnih objekata infrastrukture, mostova, vodovodnih stanica, elektrana…

Ono što je posebno zasijalo u čitavoj nesreći: pomoć država regiona. Zemlje u susjedstvu koje nisu pogođene katastrofom – Makedonija, Crna Gora, Bugarska, Mađarska i Slovenija – odmah su počele da šalju spasioce i neophodnu opremu, hranu, ljekove… Srbiji su među prvima priskočili spasioci iz Rusije, dok je iz Azerbejdžana doletio avion sa humanitarnom pomoći. Dugoprugašica iz Malezije koja učestvuje na trci Obrnuti Put svile Marka Pola (AROMA) od Pekinga do Venecije, prekinula je svoj pohod ka Ginisovom rekordu da postane prva žena u svijetu koja će ostvariti taj podvig i posvetila se humanitarnom radu u Savom ugroženoj Sremskoj Mitrovici.

Evropska unija, kao zajednica, ali i većina njenih članica, pojedinačno su uputili hitnu pomoć na Balkan. Slijede sredstva za privremeno zbrinjavanje ljudi i rekonstrukciju infrastrukture. Iz EU upozoravaju da dolazi toplije vrijeme koje može uticati na topljenje snijega i stvoriti dodatne probleme pogotovo na području BiH.

Oni koji kritikuju vladu premijera Aleksandra Vučića, ukazuju: prošli utorak, 13. maj, bio je posljednji dan kada je prognoza vremena išla, kako je i uobičajeno u normalnim prilikama, na kraju Dnevnika RTS. Već tada je i gledaocima – a posebno nadležnima – moralo biti jasno šta se sprema.

„Na evropskom meteo-alarmu veći deo Srbije – Srem, Pomoravlje, zapad i jugozapad zemlje – obeleženi su crvenom bojom što predstavlja najviši stepen upozorenja, ovoga puta na obilne padavine. Od srede do petka, u Srbiji će pasti onoliko kiše koliko obično padne za dva meseca – 120 litara po kvadratnom metru”, rekla je voditeljka. Iako je prognoza omanula, za tri dana palo je 170 litara kiše, i ona je bila dovoljno apokaliptična da se dolazeće padavine shvate ozbiljnije nego što su shvaćene.

Ili, istog tog dana, 13. maja, upozorio je Republički hidrometeorološki zavod: ,,Na Savi kod Šapca vodostaj se nalazi iznad granice redovne odbrane od poplava, sa tendencijom porasta od 15. maja. Na Kolubari vodostaji će granicu redovne odbrane od poplava preći sutra (14. maja), a granicu vanredne odbrane tokom 15. maja”. Uprkos stanju na terenu, zaključuje Aljazeera, i prognozi padavina, sirene u Obrenovcu oglasile su se tek u petak, 16. maja, u 5:00 sati ujutro, kada je nasip na Kolubari probijen i kada je voda počela da nadire!

Na Fejsbuku je zapažena prepiska u kojoj je učestvovao i Vojin Nestorović, direktor za korporativne poslove u TENT, koji je u četvrtak (15. maj) kasno uveče napisao: „Evo sad sam došao sa terena. Kolubara je probila nasip i ide prema Stublinama i prema Obrenovcu. …Predložio sam da se uključe sirene, ali Čučko (Miroslav Čučković, predsednik opštine Obrenovac) misli da bi to izazvalo paniku!” Predsjednik opštine je insistirao da se informacije prosljeđuju samo putem lokalne televizije koju građani u noći sa četvrtka na petak više nisu mogli da vide – isključena je struja.

Jedan Obrenovčanin rekao je da su mnogi njegovi sugrađani u petak (16. maj) oko devet sati još dovodili djecu u vrtiće. Mnogi roditelji ni vaspitačice nisu znali koliko je stvar ozbiljna jer im to niko nadležan nije saopštio.

Nije bila obaviještena o razmjerama poplave, iako je u Opštini Obrenovac zadužena za komunikaciju, i jedna anonimna službenica. „Građani, pa ni ja, nismo bili obavešteni o ozbiljnosti situacije, kao ni da je potrebna evakuacija, osim poziva stanovnicima naselja Šljivica da se evakuišu”, kazala je ona za njemačku medijsku kuću Dojče Vele (DW).

Neorganizovanost koja je vladala tri dana pošto su meteorolozi praktično najavili poplave ilustruje i poziv Obrenovčanima da ne napuštaju domove, koji je došao lično od gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ta vijest na zvaničnom portalu beograd.rs pojavila se u petak, a u međuvremenu je uklonjena. Gradonačelnikovi saradnici sad tvrde da je on takvu preporuku iznio pošto su se Obrenovčani već bili oglušili na poziv o evakuaciji, pa je pravi trenutak bio propušten i bezbjednije je bilo da ostanu na višim spratovima kuća.

Sebi su u velikoj mjeri bili prepušteni i građani širom Srbije, solidarni u pokušaju da pomognu ugroženim područjima. Društvene mreže su se usijale, građani skupljaju potrepštine, neki drugi nude kamione, neki podižu brane… „Ovo što do sada vidimo najviše liči na razne vidove građanskog samoorganizovanja”, piše Dejan Ilić na internet stranici Peščanik. „Ako ne može bolje, to je odlično. Međutim, za šta će nam onda država i njeni činovnici (u Sektoru za vanredne situacije ima ih 4.000)? Da vraćaju avione sa spasiocima? Da nas plaše Biblijom i milenijumskim katastrofama? Da nam objašnjavaju kako smo mi ipak bolje organizovani od drugih iako je naša nesreća desetostruko veća? Ne vidim zašto od njih ne bismo zahtevali više od toga.”

Danas hiljade Obrenovčana čekaju pomoć, nemaju hrane i vode. Ima onih koji su kivni, jer vjeruju da je Obrenovac žrtvovan, da je voda puštena kako talas Savom ne bi stigao do Beograda. Kivni, jer su „na važnim mestima partijski ljudi, oni koji nisu stručni.

Nesreća nikad ne dolazi sama. U BiH, recimo, gdje se stanovništvo bori sa vodenom stihijom i klizištima, pojavila se nova opasnost. Vodena bujica je skinula oznake sa minskih polja, a neka od njih su pomjerena i niko ne zna gdje su mine završile. Mediji javljaju da rijeke mogu donijeti mine u polovinu zemalja jugoistočne Evrope, te da u svom „lutanju” mogu biti opasne i za turbine hidroelektrana.

Iz svih poplavljenih područja u službe civilne zaštite, takođe, stižu prijave o municiji, bombama, zoljama, eksplozivu i drugom sakrivenom naoružanju koje je stanovništvo držalo u podrumima i raznim skrivenim mjestima.

BRANKO MICEV, METEOROLOG
Struku nije imao ko da čuje

MONITOR: Iz Srbije, BiH i Hrvatske stižu slike velikog stradanja usljed poplava. Oo kakvoj se vrsti nepogode radi, šta je uzrokovalo?
MICEV: Razmjer poplava poprima karateristike katastrofalnih razmjera i po intenzitetu i posljedicama svrstava se u kategoriju elementarne nepogode sa velikim razaranjima u ljudskim žrtvama. Ne samo od kako se vrše instrumentalna mjerenja već i na osnovu istorijskih kazivanja ili zapisa ne postoje informacije o tome da su bile jače i katastrofalnije poplave.

Kada je u pitanja najava i upozorenje, veoma je važno da se zna da postoje uzročno-posljedične veze. Primarni i fundamentalni uzrok poplava su obilne padavine a posljedica toga su poplave a poplave su zatim uzrok za razaranje i katastrofu. Moramo da imamo u vidu činjenicu da je primarni uzrok bio prepoznat i želim da naglasim da je izdato upozorenje o postojanju primarnog uzroka a to su obilne padavine. Na oficijalnom sajtu Meteoalarma u okviru EUMETNET-a (mreže Naciolnih meteoroloških službi za Meteolarm meteo upozorenja u Evropi) Nacionalna meteorološka služba Republike Srbije izdala je meteoalarm upozorenje, na obline padavine koje se očekuju, najvišeg stepena (4. stepen od 4 stepena) a to je crveno upozorenje što podrazumjeva da se radi o opasnim količinama padavina koje mogu da imaju razarajući karakter sa materijalnim štetama većih razmjera pri čemu su moguće i ljudske žrtve!

Izostanak upozorenja (akutelna dešavanja u Srbiji) na opasnost od poplava pokazuje dvije stvari: Prvo: opasnost od bujičnih tokova (gdje za vrlo kratko vrijeme dolazi do nagle realizacije ogromne količine vode) i da na bujičnim tokovima dolazi do klizišta je potcijenjena, a da se najveća pažnja posvećuje na opasnost od velikih vodenih tokova Dunav, Sava…. Drugo: postoji velika disperzija institucija koje se bave vodenim resursima i ne postoji kvalitetna integracija. U tom konglomeratu institucija nema integrisanog djelovanja, nema precizno definisanih obaveza i odgovornosti. To znači da je neophodno hitno integrisanje, na državnom nivou, svih službi koje se bave vodom i hidrologijom i sa detaljno utvrđenim obavezama i odgovornostima.

MONITOR: Šta su uzroci poplava?
MICEV: Desila se vrlo specifična meteorološka situacija kada je iznad Srbije došlo do preklapanje centara ciklona u prizemlju i ciklona po visini a na istoku Atlantika imali smo stacionarno polje visokog vazdušnog pritiska koje je omogućilo da preklapanje ciklona ostane nekoliko dana upravo iznad teritorije Srbije.

U ovakvim slučajevima cikloni su u stanju da generišu ekstremne vremenske prilike sa velikim posljedicama. Ovakve specifične meteorološke situacije generišu efekat poznat kao Multi kraki atak što u prevodu znači disperzija najrazličitijih vrsta nevolja u svima pravcima. Upravo se to i desilo, na sve strane imali smo različite nevolje, obilne padavine, poplave, klizišta, olujni vjetrovi, sniježne padavine, pa topljenje snijega, sve je to impliciralo nevolje na infrastrukturi i vitalnim energetskim objektima, ugrozilo imovinu građana sa najozbiljnijom prijetnjom po ljudske živote. I ranije je bilo sličnih situacija ali ne ovako ekstremnih, zato što je vrlo malo vjerovatno da se desi ovakva superpozicija ciklona baš na ovom prostoru. I u buduće sigurno će biti sličnih situacija, a ovako ekstremne naravno mnogo ređe.

MONITOR: Da li bi u budućnosti i u Crnoj Gori mogla da se desi slična vremenska nepogoda? Koji djelovi Crne Gore bi bili najugroženiji i koje preventivne mjere treba preuzeti ?
MICEV: Da se bi se desile ovako katastrofalne poplave neophodno je da se istovremeno ispune više uslova i to na jednom mjestu. Vjerovatnoća da se desi istovremeno dejstvo više parametara i to na jednom mjestu je vrlo mala. Međutim, ne isključuje se takva mogućnost. Na prostoru Crne Gore moguće je da dođe do superpozicije i istovremnosti više meteoroloških efekata i u takvim situacijama vremenske prilike poprimaju karakter elementarne nepogode sa velikim štetama, razaranjima a nažalost i ljudski životi bivaju ugroženi.

Potencijalno ugrožena mjesta su naravno hidrološki sistem Zeta, Morača, Skadarsko jezero-Bojana. Posebno dio Skadarskog jezera i Bojane usljed dodatog dejstva rijeke Drim koja, u specifičnim meteorološkim situacijama, predstavlja barijeru za normalno oticanje jezera rijekom Bojanom. Zatim dolina Lima, i dio Tare. U ovakvim situacijama obilne padavine, topljenje snijega, visoke temperature u hladnijem dijelu godine, generišu masovna klizišta koja mogu da dodatno otežaju normalan protok vode u rijekama stvarajući vještačke brane velikim nanosima zemlje na riječni tok i time stvaraju „čepove”, nakon njihovog naglog otčepljenja stvara se rušilački poplavni talas koji je neprirodan za to riječno korito.

MONITOR: Posebno zastrašujuće izgledaju klizišta. Kava je opasnost od njih?
MICEV: U narednom periodu obilne padavine naročito će imati značajan uticaj na generisanje klizišta usljed narušene prirodne povezanosti tla-terena. Prirodna povezanost tla je narušena iz dva razloga. Prvo što imamo velike suše i požare a drugo što ljudskim djelovanjem narušavamo prirodnu povezanost tla raznim građevinskim zahvatima i podizanjem objekata na mjestima gdje to ne bi trebalo raditi i sa neadekvatnim dimenzionisanjem na opterećenje od ekstremnih meteoroloških uslova. Na takvim nekim potencijalno ranjivim mjestima struka i nauka nisu poštovani ali će se priroda postarati da ta greška bude ispravljena.

Kao zaključak, ova katastrofalna situacija upućuje na tri činjenice koje je neophodno uvažiti, u suprotnom i pri istim ekstremnim vremenskim prilikama imaćemo veće posljedice: Prvo, da se moraju jačati, kadrovski i tehnički, nacionale meteorološke službe naročito sistem rane najave i mora da se uzima pravilno dimenzionisanje opterećenja objekata na ekstremne meteorološke uslove. Drugo, da se izvrši integracija svih službi, na državnom nivou, koje se bave vodama, definišu obaveze i utvrdi visok stepen odgovornosti. Treće, da se ukloni i spriječi miješanje neadekvatnih struka i nestručnih ljudi u ovoj oblasti, odnosno da se efikasno spriječi uzurpacija struke.

Pomoć iz Crne Gore prevazišla sva očekivanja

Crna Gora iako najmanja država regiona skrenula je pažnju na sebe zbog poslate pomoći ugroženim područijima. Poslate su jedinice Vojske, vatrogasci iz Nikšića, a više stotina građana se organizovalo i samoinicijativno krenulo ka poplavljenim oblastima. Samo putem humanitarnog SMS broja 14543 iz naše zemlje sakupljeno je više od 100.000 eura. Potom, na žiro račun Crvenog krsta Crne Gore, prema informaciji od prije tri dana, uplaćeno 73.600 eura. Crveni krst je od građana, srednjoškolaca, studenata, privrednih subjekata i drugih organizacija prikupio ogromne količine garderobe, hrane i higijenskih artikala. Najbolje je sve to opisao ambasador Srbije u Crnoj Gori, Zoran Bingulac: ,,Pomoć iz Crne Gore prevazilazi sva očekivanja. U nekim momentima mi se činilo da su te poplave nastale na području Crne Gore.”

Predrag NIKOLIĆ
Milan BOŠKOVIĆ
Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo